Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1006/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DUKAT mliječna industrija d.d., Zagreb, Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermanu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Osterman Ivančić d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 22. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.489,20 eur sa zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim: -na iznos od 209,63 eura tekućom od 10.9.2019 do isplate

-na iznos od 19,19 eura tekućom od 8.11.2019 do isplate

-na iznos od 97,58 eura tekućom od 10.12.2019 do isplate

-na iznos od 80,49 eura tekućom od 7.2.2020 do isplate

-na iznos od 16,70 eura tekućom od 6.3.2020 do isplate

-na iznos od 65,07 eura tekućom od 8.5.2020 do isplate

-na iznos od 80,09 eura tekućom od 8.6.2020 do isplate

-na iznos od 253,83 eura tekućom od 7.9.2020 do isplate

-na iznos od 73,21 eura tekućom od 5.3.2021 do isplate

-na iznos od 71,25 eura tekućom od 7.5.2021 do isplate

-na iznos od 19,39 eura tekućom od 6.8.2021 do isplate,

-na iznos od 138,40 eura tekućom od 7.9.2021 do isplate

-na iznos od 61,85 eura tekućom od 7.10.2021 do isplate

-na iznos od 88,20 eura tekućom od 8.11.2021 do isplate

-na iznos od 98,52 eura tekućom od 7.4.2022 do isplate

-na iznos od 74,35 eura tekućom od 6.5.2022 do isplate

-na iznos od 76,17 eura tekućom od 7.9.2022 do isplate

-na iznos od 180,15 eura tekućom od 7.10.2022 do isplate

-na iznos od 101,02 eura tekućom od 9.1.2023 do isplate

-na iznos od 90,94 eura tekućom od 7.2.2023 do isplate

-na iznos od 79,22 eura tekućom od 7.6.2023 do isplate

-na iznos od 34,50 eura tekućom od 7.8.2023 do isplate

-na iznos od 317,63 eura tekućom od 7.9.2023 do isplate

-na iznos od 35,35 eura tekućom od 6.10.2023 do isplate

-na iznos od 11,71 eura tekućom od 7.2.2024 do isplate

-na iznos od 114,76 eura tekućom od 8.4.2024 do isplate

po stopi koja se, do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 13,27 eur sa zatraženim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.762,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je radnik tuženika. Tuženik mu je u razdoblju od 2019. do 2024. neispravno obračunavao naknade plaće za godišnji odmor, budući da ih nije obračunavao u skladu s odredbom čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj : 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 45/23. i 64/23 dalje u tekstu ZR-a). Člankom 81. ZR- a propisano je da radnik za vrijeme godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Visina naknade plaće ne može se nikakvim drugim aktima (kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i sl., utvrditi u visini nepovoljnijoj od one koja proizlazi iz odredbe čl. 81. st. 5. ZR-a, s obzirom na temeljno načelo primjene za radnika najpovoljnijeg prava, uređeno odredbama čl. 9. st. 2. i 3. ZR-a koje glase: „(2) Poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom, samo ako je ovim ili drugim zakonom to izričito propisano. (3) Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“ Ni jedna odredba ZR-a ne propisuje mogućnost ugovaranja naknade plaće za godišnji odmor na način nepovoljniji od onog koji je propisan odredbama ZR-a (čl. 81. ZR-a). Stoga, naknada plaće za godišnji odmor morala je biti obračunata u skladu s citiranom odredbom čl. 81. ZR-a. Tuženik mu prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u prethodna tri mjeseca, u skladu s odredbom čl. 81. ZR-a, zbog čega mu je ispaćena manja naknada. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 21. listopada 2025. predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 2.502,47 eur sa pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da iz čl. 81. ZR-a proizlazi da se prilikom obračuna naknade plaće uzimaju u obzir samo ona primanja koja se isplaćuju na mjesečnoj razini i koja imaju karakter plaće dok su čl. 90. a ZR-a definirani primitci radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom i koji ne ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor. Osporava tijek zateznih kamata te ističe da sukladno čl. 92. ZR-a iste mogu teći tek od 16-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, budući plaća dospijeva 15. dan u mjesecu za prethodni mjesec. Ističe prigovore zastare. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2022.,obračun razlike naknade plaće, platne liste, očitovanje iz časopisa RRiF, mišljenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te je provedeno financijsko vještačenje.

4.Podneskom od 21. listopada 2025. tužitelj je nakon izrade dopunskog nalaza i mišljenja povećao tužbeni zahtjev. Stoga je sud na ročištu 22. listopada 2025., a sve radi svrsishodnosti za konačno rješenje spora sukladno čl. 190 st. 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) dopustio preinaku.

5. Člankom 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj : 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 45/23. i 64/23 dalje u tekstu ZR-a) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

6. Člankom 90. st. 3. ZR-a propisano je da se plaća može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka.

7. Dodaci iz st. 3 su novčani primitci radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), odnosno koje je u skladu sa propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima ili visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima rada i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.) (čl. 90. st. 4. ZR-a). Sukladno čl. 90. st. 6. ZR-a ostali primici radnika iz st. 3. su primitci radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

8. Člankom 90 a. st. 1. ZR-a propisano je da primitci koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa su primitci koje poslodavac u skladu sa propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.), te primitci koji predstavljaju naknadu troška. Sukladno čl. 90 a. st. 2 ZR-a navedeni primitci ne smatraju se plaćom iz čl. 90. ZR-a.

9. Prethodno navedeno određenje pojma plaće uvedeno je Zakonom i izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 151/22.), koji je na snazi od 1. siječnja 2023., dok je ranijim člankom 90. ZR-a bilo određeno da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

10. Sukladno čl. 92. st. 4. ZR-a plaća i naknada plaće u smislu ZR-a su plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

11. Tuženik je u cijelom utuženom razdoblju plaću tužitelju obračunavao na način da je uzimao u obzir osnovnu plaću, dodatke na plaću na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i dodatke na plaću koje radnik ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.) i iste obračunavao u bruto iznosu iz čega proizlazi da nema razlike u tumačenju pojma plaće prije i nakon 1. siječnja 2023.

12. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva rješenjem od 8. studenog 2024. određeno je financijsko vještačenje po Vještak Tkalec d.o.o. sa zadatkom utvrđenja razlike isplaćene naknade za godišnji odmor i naknade koja je trebala biti obračunata u skladu sa čl. 81. ZR-a.

13. Iz Nalaza i mišljenja Vještak Tkalec d.o.o. od 29. siječnja 2025. proizlazi da je vještak prilikom izračuna polazio od ostvarene naknade plaće za godišnji odmor kako je to vidljivo u obračunskim listama, te je utvrđeno da je takva naknada plaće obračunata u visini plaće tužitelja koju bi tužitelj ostvario u redovnom radnom vremenu. Uz tako obračunatu naknadu plaće za godišnji odmor tužitelj je za sate godišnjeg odmora ostvarivao i dodatak za minuli rad, topli obrok, dodatak na osnovicu plaće, bruto dodatak i dodatak za otežane uvjete rada. Kada se naknada plaće obračunava prema prosječnoj plaći tada se dodaci koji se obračunavaju za sate (npr. za otežane uvjeta rada i sl.) ne plaćaju za sate godišnjeg odmora za koje se obračunava naknada, obzirom da su isti sadržani u ostvarenim plaćama iz prethodnih mjeseci i dio su osnovice od koje se utvrđuje naknada plaće. Iz navedenih razloga iz ostvarene plaće koja ulazi u osnovicu za izračun naknade plaće za godišnji odmor izdvojeni su iznosi fiksnih dodataka koji se obračunavaju za redovni fond sati (posebni uvjeti rada, dodatak na osnovicu itd.), a obzirom da su isti već ostvareni za sate godišnjeg odmora u mjesecu u kojem je korišten. Osim naknade plaće za godišnji odmor tužitelj je ostvario dodatak za minuli rad obračunat na naknadu slijedom čega je od predmetne potencijalne naknade oduzeta naknada za godišnji odmor sa ostvarenim dodatkom za minuli rad. Mišljenja je da prethodno obračunata naknada iznosi 1.471,33 eur bruto.

14. Navedenom nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik podneskom od 24. veljače 2025. navodeći kako je vještak prekoračio granice svoje ovlasti zadirući u pravna pitanja koja su isključivo u nadležnosti suda, jer je samostalno odrađivao koja primanja sa platne liste predstavljaju naknadu za rad u smislu čl. 81. ZR-a.

15. Tužitelj je prigovorio navodeći kako je autonomno pravo poslodavca odlučivati kako će isplaćivati određene dodatke na rad čime ne može intervenirati u kogentnu normu čl. 81. ZR-a, odnosno isplatom dodatka u povećanom iznosu ne može se umanjiti iznos naknade plaće za godišnji odmor koji je poslodavac bio dužan isplatiti radniku. Tuženik je sam radio obračune u kojima je jasno naznačio po kojoj osnovi je izvršena koja isplata. Stoga je i vještakinja trebala prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeti u obzir prosječnu isplaćenu plaću u prethodna tri mjeseca sa uključenim svim primicima po osnovi rada, a ne samoinicijativno umanjivati pojedine iznose.

16. Očitovanjem od 11. lipnja 2025. Vještak Tkalec d.o.o. iskazao je da prigovor tuženika predstavlja pravno pitanje te da su kod izračuna uzeti u obzir svi bruto elementi iskazani na obračunskim listama plaće. Ako bi se nalaz izradio po stavu tužitelja tada bi dodatak za minuli rad i ostali dodaci bili dvostruko obračunati.

17. Rješenjem od 10. srpnja 2025. pozvan je Vještak Tkalec d.o.o. sačiniti nalaz i mišljenje prema prijedlogu tužitelja iz podneska od 4. svibnja 2025.

18. Dopunskim nalazom i mišljenjem Vještak Tkalec d.o.o. od 16. rujna 2025., koji je sačinjen pod pretpostavkom da od potencijalne naknade za godišnji odmor (isplaćene bruto plaća u prethodna tri mjeseca) treba oduzeti samo naknadu za godišnji odmor, utvrđeno je da takva naknada iznosi 2.502,47 eur bruto.

19. Dopunskom nalazu i mišljenju podneskom od 9. listopada 2025. prigovorio je tuženik navodeći kako je isti sačinjen sukladno prijedlogu tužitelja, čime je došlo do dvostrukog obračuna pojedinih iznosa. Smatra da vještakinja nije otklonila njegove prigovore iz podneska od 24. veljače 2025. te je predložio da se vještakinja pozove na ročište radi usmenog očitovanja.

20. Imajući u vidu:

- da je prigovor tuženika iz podneska od 24. veljače 2025. paušalan, jer niti u jednom djelu ne osporava matematički izračun, već samo navodi kako vještakinja nije pravilno primijenila čl. 81. ZR-a

- da se Vještak Tkalec d.o.o. u svom očitovanju od 11. lipnja 2025. već očitovao na prigovor tuženika iz podneska od 24. veljače 2025. navodeći kako je isti pravne prirode;

- da je Vještak Tkalec d.o.o. u očitovanju od 11. lipnja 2025. objasnio da je čl. 81. ZR-a tumačio na način da je uzeo u obzir sva isplaćena bruto primanja;

- da tuženik u podnesku od 9. listopada 2025. samo paušalno ponavlja svoj prigovor pravne prirode iz podneska od 24. veljače 2025. zanemarujući da se na isti Vještak Tkalec d.o.o. već detaljno očitovao dana 11. lipnja 2025.

sud je na ročištu 22. listopada 2025. kao neosnovan odbio prijedlog tuženika da se Vještak Tkalec d.o.o. usmeno očituje na prigovore tuženika iz podneska od 9. listopada 2025.

21. Iz prethodno citiranih odredbi ZR-a jasno proizlazi da je tuženik prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor sukladno čl. 81. ZR-a trebao uzeti u obzir prosječnu mjesečnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Vještak Tkalec d.o.o. je prilikom izrade dopunskog nalaza i mišljenja od 16. rujna 2025. uzeo u obzir prosječnu mjesečnu plaću tužitelja koja mu je isplaćena u tri mjeseca prije nego što je koristio godišnji odmor, pri čemu je pravilno uzeo u obzir da sva primanja izražena u bruto iznosu navedena u obračunskoj listi (pa tako i sporni dodaci na plaću) sukladno čl. 90. ZR-a predstavljaju plaću. Tužitelj i tuženik nisu prigovarali da je Vještak Tkalec d.o.o. prilikom obračuna uzeo u obzir neke primitke iz obračunski listi koji se u smislu čl. 90. a. ZR-a ne bi smatrali plaćom. Činjenica što je tuženik tužitelju i za dane u kojima je koristio godišnji odmor isplatio i neke druge dodatke (npr. dodatak za minuli rad, dodatak za otežane uvjete rada i sl.) ne utječe na pravo tužitelja da mu se predmetna razlika naknada plaće obračuna na način da se od isplaćene naknade za godišnji odmor oduzme prosječna mjesečna bruto plaća koju je tužitelj ostvario u tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora. Pritom se za isplaćenu plaću sukladno čl. 90. ZR-a uzima u obzir osnovna plaća, dodaci koji radniku pripadaju temeljem ugovora o radu, pravilnika o radu, kolektivnog ugovora ili posebnog propisa (npr. otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.), dodaci koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), kao i primici koji se isplaćuju u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

22. Slijedom navedenog, u cijelosti je prihvaćen dopunski nalaz i mišljenje, jer je isti sačinjen stručno, objektivno, sukladno dokumentaciji u spisu i sukladno čl. 81. ZR-a.

23. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva za razdoblje od kolovoza 2019. pa do ožujka 2024. postavio sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu za isplatom bruto iznosa od 2.489,20 eur, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

24. Člankom 92. st. 3. ZR-a propisano je da ako kolektivnim ugovorom, ili ugovorom o radu nije drugačije određeno plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije od 15-tog dana u mjesecu.

25. Budući da je tuženik tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor isplaćivao u dane kako je to za utuženo razdoblje navedeno u obračunskim listama, tužitelj na dosuđene iznose sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a ima pravo na zatezne kamate od dana koji je u obračunskim listama naveden kao dan isplate, a kako je to tužitelj i predložio.

26. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a).

27. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

28. Najstarije potraživanje tužitelja odnosi se na svibanj 2019. s datumom dospijeća 10. lipnja 2019. iz čega proizlazi da je tužitelj tužbu dana 19. srpnja 2024. u odnosu na potraživanje za svibanj 2019. podnio izvan predviđenog zastarnog roka od 5 godina kako je to propisano čl. 139 Zakona o radu. Stoga je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 13,27 eur sa zatraženim kamatama valjalo odbiti kao pod točkom III. izreke.

29. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155 ZPP- a, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

30. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podnesaka od 27. veljače 2025. i 21. listopada 2025. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23), sastava podneska od 4. svibnja 2025. (25 bodova prema Tbr. 8/3 OT/23) i pristupa na ročište 8. studenog 2024. i 22. listopada 2025. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23) što uz vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 50. OT/23) i PDV od 25% ukupno iznosi 1.312,50 eur, kojem iznosu valja pribrojati troškove financijskog vještačenja u iznosu od 450,00 eur. Stoga je tužitelju na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 1.762,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

31. Tuženik je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a izgubio u sporu, pa je njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao pod točkom V. izreke presude.

32. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2.punomoćniku tuženika