Poslovni broj: P-2075/2024-59

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa ZOU Žarko Čogelja i Dragica Čogelja u Šibeniku, protiv tuženika: HOTEL IMPERIAL VODICE d.d. Šibenik, Vladimira Nazora 53, OIB: 06819473304, kojeg zastupa punomoćnik Davor Galetović, odvj. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 11. studenog 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika stranka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 10. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, kao poslodavcu, da isplati tužitelju, kao svom zaposleniku, iz osnova uskraćene bruto plaće, kako slijedi:

a) kroz period od siječnja 2012. godine do svibnja 2012. godine iznos od 4.240,81 EUR ili po mjesecima, kako slijedi:

- za siječanj 2012.g. iznos od 842,34 EUR,

- za veljaču 2012.g. iznos od 857,12 EUR,

- za ožujak 2012.g. iznos od 862,70 EUR,

- za travanj 2012.g. iznos od 862,70 EUR,

- za svibanj 2012.g. iznos od 815,96 EUR,

b) kroz period od kolovoza 2013. godine do 31. prosinca 2014. godine iznos od 23.985,22 EUR ili po mjesecima, kako slijedi:

- za kolovoz 2013. g. iznos od 1.444,02 EUR,

- za rujan 2013. g. iznos od 1.444,02 EUR,

- za listopad 2013. g. iznos od 1.444,02 EUR,

- za studeni 2013. g. iznos od 1.444,02 EUR,

- za prosinac 2013. g. iznos od 1.444,02 EUR,

- za siječanj 2014. g. iznos od 1.444,02 EUR,

- za veljaču 2014. g. iznos od 1.444,02 EUR,

- za ožujak 2014. g. iznos od 1.444,02 EUR,

- za travanj 2014. g. iznos od 1.444,02 EUR,

- za svibanj 2014. g. iznos od 1.444,02 EUR

- za lipanj 2014. g. iznos od 1.444,02 EUR

- za srpanj 2014. g. iznos od 1.444,02 EUR

- za kolovoz 2014. g. iznos od 1.444,02 EUR

- za rujan 2014. g. iznos od 1.444,02 EUR

- za listopad 2014. g. iznos od 1.444,02 EUR

- za studeni 2014. g. iznos od 1.444,02 EUR

- za prosinac 2014. g. iznos od 880,83 EUR,

sve navedene iznose sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog navedenog mjesečnog iznosa (dan dospijeća ima se smatrati 15-i dan idućeg mjeseca) do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna te za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 131,34 EUR po osnovu kamata za neplaćanje jubilarne nagrade na dan njenog dospijeća (dospjele dana 20. prosinca 2013. godine, a isplaćene 20. srpnja 2015. godine, nakon 17 mjeseci), sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 20. srpnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duže od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju na ime parničnog troška iznos od 13.413,62 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29.st.2. ZOO, koja teče od dana donošenja odluke do isplate.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stravi Rješenjem ovog suda pod posl.br. P-506/2015 od dana 28. lipnja 2018.g. ukinute su sve provedene radnje i odbačena je tužba (točka I. izreke), te je odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29.st.2. ZOO, koja teče od dana donošenja odluke do isplate (točka II. izreke).

2. Rješenjem suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3850/2020-2 od dana 6. srpnja 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv citiranog drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja koje glasi: „Da li je sud u vezi tražbine tužitelja iz radnog odnosa, zbog uskraćene plaće u bruto iznosu, kojom je, kao radnik, tražio od tuženog poslodavatelja, isplatu te tražbine nastale do otvaranja postupka predstečajne nagodbe, iako tužitelj nije prethodno prijavio svoje potraživanje u postupku predstečajne nagodbe, imao osnova odbaciti tužbeni zahtjev ili je sud trebao odlučiti o osnovanosti tog zahtjeva obzirom na odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13 112/13, 71/15, 78/15), kojima je određeno da u predstečajnom postupku prioritetne tražbine predstavljaju tražbine iz radnog odnosa u bruto iznosu radnika i prijašnjih radnika predstečajnog dužnika, nastale do dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, koje se ne moraju ni prijavljivati u postupku predstečajne nagodbe?”

3.1. U cit. rješenju se navodi da je u revizijskom stadiju postupka i s obzirom na postavljeno pitanje sporno može li se zbog neprijavljivanja tražbine u predstečajnom postupku odbaciti tužba iako se radi o potraživanju po osnovi razlike plaće, da u odlučivanju o postavljenom pitanju valja polaziti od mjerodavnih i, s obzirom na vrijeme otvaranja predstečajne nagodbe, važećih odredaba ZFPPN-a, da postupak predstečajne nagodbe je otvoren 2. listopada 2014. pa da se primjenjuje ZFPPN kako je izmijenjen („Narodne novine“ br. 108/12, 144/12, 81/13, 112/13 i 121/13), da prema odredbi čl. 71. st. 1. ZFPPN-a pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, da je odredbom čl. 71. st. 3. ZFPPN-a propisano da postupak predstečajne nagodbe ne utječe na prioritetne tražbine. Kao prioritetne tražbine, između ostaloga, ZFPPN navodi i tražbine radnika i prijašnjih radnika dužnika nastale do dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, iz radnog odnosa u bruto iznosu, otpremnine do iznosa propisanog zakonom, odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolest (čl. 3. st. 1. toč. 13. ZFPPN-a). Prema odredbi čl. 51. st. 1. toč. 8. ZFPPN-a da vjerovnici prioritetnih tražbina ne prijavljuju svoje tražbine u postupak predstečajne nagodbe. U odlukama tog suda već da je raspravljano i odlučivano o problematici prijava tražbina u postupku predstečajne nagodbe te je vršena distinkcija s obzirom na to radi li se o prioritetnoj tražbine ili ne. Tako primjerice u odluci koju citira sud drugoga stupnja Rev-x-256/2018-3 od 30. svibnja 2018. nije se radilo o prioritetnoj tražbini. Međutim, u odluci ovoga suda broj Revr-1278/13-3 od 28. prosinca 2016. izraženo je pravno shvaćanje prema kojem neprijavljivanje u postupku predstečajne nagodbe nije od utjecaja, niti dovodi do prestanka tražbine koju ZFPPN pojmovno definira kao prioritetnu. Dakle, iz odredaba ZFPPN-a koje se odnose na konkretan slučaj i koje su navedene u točki 12.1. obrazloženja cit. odluke VSRH da bi proizlazilo da tražbine iz radnog odnosa koje su prioritetne (u ovom slučaju razlika plaće) nije potrebno prijavljivati u postupku predstečajne nagodbe, pa sukladno tome niti se zbog neprijavljivanja takvih tražbina može odbaciti tužba, a čime da je i dan odgovor na postavljeno pitanje.

4. U nastavku postupka ovaj sud treba odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja imajući u vidu gore izraženo pravno shvaćanje.

5. Tužitelj u tužbi koja je podnesena ovom sudu dana 20.3.2015.godine, kao i tijekom raspravljanja navodi da je sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 948/96 dana 1.4.1996.g. kojim je zasnovao radni odnos u Rivijeri d.o.o. [adresa] na radnom mjestu Direktora komercijalnog sektora, a da je navedenim ugovorom nastavio radni odnos kod Rivijere d.o.o. koji je postojao na temelju Rješenja o zasnivanju radnog odnosa od 1.1.1979.g. i poslove Direktora Komercijalnog sektora u Rivijeri d.o.o. da je obavljao do sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 2614/2009 dana 1.4.2009.g. sa tuženikom Hotel Imperial Vodice d.d. [adresa], koji da je jedan od pet pravnih sljednika ranijeg poslodavca Rivijere d.o.o., a koji da je u vlasništvu iste fizičke osobe ZR, koji da je ujedno i predsjednik uprave. Tužitelj navodi da je odlukom tuženika broj 2614/2009 od 30.12.2009.g. raspoređen na poslove v.d. Direktora Hotela "Imperial" poslovna jedinica tuženika, te da je istom odlukom određeno da će tužitelj pored postojećih poslova, obavljati i te poslove, a do izbora novog direktora, a najkasnije do 30.6.2010.g., te da je povrede tužiteljevog prava na isplatu pripadajuće mu plaće tuženik započeo 1.1.2010.g., kada da mu je isplaćivao manju plaću od pripadajuće mu, te potražuje iz osnove uskraćene bruto plaće za utuženi period iznose pobliže opisane u izreci ove presude, sve to sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i naknadu parničnog troška.

6. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da tužitelj faktično nije obavljao nikakve poslove od 21. svibnja 2013. godine, a isto tako dio potraživanja da mu je već isplaćen po sudskoj nagodbi, budući je nad tuženikom proveden postupak predstečajne nagodbe koji je otvoren pred FINA pod brojem Klasa: UP-I/110/07/14-01/6624, Ur.br.: 04-06-14-6624- 22 dana 2. listopada 2014.g.

7. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem zahtjeva za zaštitu prava radnika od 20.1.2015.g., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 948/96 od 1.4.1996.g., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 2614/2009 od 1.4.2009.g., Odluke o rasporedu radnika na poslove vršioca dužnosti direktora hotela Imperial u Vodicama od 30.12.2009.g., Izmjene ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme broj: 2614/2009 od 1.4.2009. od 1.1.2010.g., podataka o plaći tužitelja za razdoblje od siječnja 2012.g. do svibnja 2012.g., Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 21.5.2013.g. sa ponuđenim ugovorom o radu na neodređeno vrijeme broj 3491/2013., podataka o plaći tužitelja za razdoblje od kolovoza 2013.g. do listopada 2014.g., pregleda obračunatih primanja za tužitelja, pismenog nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljasa, dipo. oecc. iz [adresa] iz rujna 2016.g. i travnja 2018., te rujna 2025.g., saslušanjem istog vještaka, pregledom i čitanjem zapisnika broj 1 Stpn-32/15-16 o održanom ročištu radi sklapanja predstečajne nagodbe nad tuženikom i rješenja kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe od 9.9.2015.g. te saslušanjem stranaka.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2012. do prosinca 2014.

10. Pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 948/96 utvrđeno je da je isti sklopljen između poduzeća Rivijera d.d. za hotelijerstvo i turizam Šibenik, kao poslodavca i OR, ovdje tužitelja, kao zaposlenika, dana 1. travnja 1996.g. za obavljanje poslova direktora komercijalnog sektora (čl.2.) , te da zaposlenik nastavlja radni odnos kod poslodavca koji je postojao na temelju Rješenja o zasnivanju radnog odnosa od 1.1.1979.g. (čl.3.)

11. Pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 2614/2009 utvrđeno je da je isti sklopljen između poduzeća Hotel Imperial Vodice d.d. za turizam i ugostiteljstvo, kao poslodavca i OR, ovdje tužitelja, kao zaposlenika, dana 1. travnja 2009.g. za obavljanje poslova radnog mjesta direktor komercijalnog sektora.

12. Pregledom Izmjene Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 2614/2009 od 1.4.2009.g., utvrđeno je da je ista izmjena sklopljena između poduzeća Hotel Imperial Vodice d.d. za turizam i ugostiteljstvo, kao poslodavca i OR, ovdje tužitelja, kao zaposlenika, dana 1.1.2010.g. kojom je izmijenjen čl.2.st.1. cit. Ugovora od 1.4.2009.g. na način da će tužitelj obavljati i poslove Direktora hotela Imperial Vodice, dakle uz ranije poslove radnog mjesta direktor komercijalnog sektora, te da se dosadašnji st.1.čl.2. suspendira za vrijeme trajanja tih Izmjena ugovora o radu, a koje se sklapaju na rok od tri godine počevši od 1.1.2010.g., te da s danom 31.12.2012.g. bez posebnih pismenih upozorenja Izmjene prestaju, a ostaje na snazi Ugovor.

13. Pregledom Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 21. svibnja 2013.g. utvrđeno je da je istom odlukom tužitelju otkazan postojeći Ugovor o radu zbog organizacijskih razloga, te mu ponuđeno radno mjesto Šefa recepcije u Hotelu Imperial Vodice, a koji Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 3491/2013 za obavljanje poslova radnog mjesta Šefa recepcije je tužitelj i potpisao.

14. Tužitelj, dakle, potražuje razlike plaće za razdoblje od siječnja 2012. do prosinca 2014. navodeći da, unatoč tome što je Izmjenama ugovora utvrđeno da mu pripada naznačena plaća, je tuženik tužitelju kroz navedeni period isplaćivao znatno manju plaću, te da je tužitelj i nakon prestanka Izmjena od 1.1.2013.g. nastavio obavljati poslove radnog mjesta direktora a do 22.5.2013.g., kada mu je i dostavljena Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto šefa recepcije a koje poslove nije nikada obavljao jer to radno mjesto nije bilo upražnjeno, već nastavio obavljati poslove radnog mjesta Direktora hotela.

15. Iz iskaza tužitelja OR, saslušanog kao stranke u postupku na ročištu glavne rasprave dana 27.4.2016.g. proizlazi da isti nije imao saznanja o predstečajnoj nagodbi, niti da mu se nudi nekakav novčani iznos koji potražuje upravo ovom tužbom, da mu je kroz utuženo razdoblje isplaćena umanjena plaća a uz objašnjenje zbog loše financijske situacije, da je u razdoblju od kolovoza 2013.g. do siječnja 2015.g. bio na slobodnim danima koje je ostvario na radnom mjestu direktora hotela, da mu je predsjednik uprave ponudio poslove šefa recepcije koje mjesto da nije bilo upražnjeno, te da mu je u tom razdoblju uplaćivana plaća šefa recepcije, iako da na tim poslovima nije radio, a koja plaća da je iznosila 3.800,00 kn mjesečno, dok da je plaća direktora iznosila 10.000,00 kn, pa da stoga potražuje razliku plaće između šefa recepcije i direktora, da nije poništavao odluku o rasporedu na radno mjesto šefa recepcije jer mu je rečeno da neće raditi te poslove jer je mjesto bilo popunjeno pa da u tom periodu uopće nije radio, a da je primao plaću šefa recepcije do konca 2014.g. jer je 1.1.2015.g. otišao u mirovinu, te da je utužio siječanj 2015.g. vezano uz korištenje godišnjeg odmora za 2014.g., da su i ostali djelatnici primali umanjenu plaću u 2012.g., te da nije dobio rješenje o korištenju slobodnih dana, kao niti itko drugi u firmi.

16. Saslušani direktor tuženika ZR iskazuje da je donio odluku za razdoblje od siječnja 2012.g. do svibnja 2012.g. da se svim zaposlenicima umanji plaća za neki postotak i o tome da su svi radnici bili obaviješteni kao i Radničko vijeće, tako i tužitelj, te da nije bilo prigovora na tu odluku, a niti da je tužitelj tome prigovarao, a o čemu nije donijeto nikakvo rješenje, pa da u biti nisu dirali u ugovore, odnosno, odredbe istih vezano uz visinu plaće, već da je namjera bila da se razlika isplati kasnije kad se poboljša financijska situacija. Nadalje iskazuje vezano uz razdoblje od kolovoza 2013.g. do siječnja 2015.g. da je tužitelj bio direktor hotela do onog trenutka kada je izabran novi direktora, te da je tužitelju istekao mandat na koji je bio izabran i ponuđeno mu novo radno mjesto u skladu s njegovim kvalifikacijama i na koje je pristao, dok što se tiče slobodnih dana da o tome ne može iskazivati jer je to posao direktora hotela koji organizira posao, međutim, da praksa nije bila da su djelatnici u sezoni na slobodnim danima, te da je tužitelj bio raspoređen na radno mjesto na kojem nije radio, a da nije dobio otkaz zato što je bio pred umirovljenjem, te da je imao dovoljno slobodnih dana i godišnjeg odmora da se to iskompenzira, a da nikako nije mogao primati plaću direktora u utuženom razdoblju jer to nije bio i nije imao rješenje za to radno mjesto, te da se ne može sjetiti, ali da pretpostavlja da je u vrijeme kada je tužitelj dobio rješenje–raspored na radno mjesto šefa recepcije na istom već postojao djelatnik ĆR, te da misli da tužitelj nije nikada radio na radnom mjestu šefa recepcije, a da je tužitelj bio direktor hotela do kolovoza 2013.g., a nakon toga pretpostavlja na korištenju slobodnih dana, a za koje ne zna da li ih je stekao kao direktor hotela.

17. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza ovaj sud nalazi osnovanim potraživanje razlike plaće za utuženo razdoblje, to stoga što je utvrđeno da je tužitelju umanjena plaća o čemu nije donijeto nikakvo rješenje, niti je u tom smislu izmijenjen ugovor o radu tužitelja, a niti je tužitelju omogućen rad na radnom mjestu šefa recepcije za koje je radno mjesto potpisao ugovor, budući je isto bilo popunjeno, ali je i dalje obavljao poslove ranijeg radnog mjesta.

18. Odlučujući o visini potraživanja u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Miljasu, dipl. oecc., koje vještvo ovaj sud nalazi stručnim i nepristranim i u cijelosti mu poklanja vjeru, a kojim je utvrđeno da potraživanje tužitelja s osnove uskraćene bruto plaće za period od siječnja 2012.g. do svibnja 2012.g. nije iznosilo 2.947,09 EUR-a već 4.240,81 EUR te nije u cijelosti podmireno od strane tuženika, budući da je dana 22.09.2016.g. tuženik isplatio navedenog dana tužitelju iznos od bruto 29.733,01 kn (neto isplata na tekući račun 15.812,99 kn) što znači da je manje isplaćeno bruto 2.219,35 kn odnosno 294,56 EUR- a. Osnovanost potraživanja tužitelja s osnove uskraćene bruto plaće za period od kolovoza 2013.g. do prosinca 2014.g. u iznosu od 23.256,71 EUR-a da nije ovlašten utvrditi u pravnom smislu, a vještačenjem po osnovi naloga suda za isto razdoblje je dobio iznos od 23.985,22 EUR-a. Potraživanje tužitelja s osnove naknade štete zbog neiskorištenog godišnjeg odmora u 2014.g. da nije osnovano iz razloga što je tužitelju dana 27.01.2015.g. sa plaćom za prosinac 2014.g. isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor za 2014.g. Osnovanost potraživanje tužitelja s osnove kamate za neplaćanje jubilarne nagrade na dan njenog dospijeća da nije ovlašten utvrditi u pravnom smislu. Na Zapisniku od dana 24. studenog 2016.g. vještak je specificirao zakonske zatezne kamate na iznos od 5.000,00 kn za razdoblje od 20.12.2013 do 15.07.2015.g. u iznosu 989,59 kn, a što je u današnjoj valuti 131,34 EUR, pa s obzirom da tužitelj, sukladno podnesku od 28. travnja 2025.g. potražuje 125,89 EUR, postoji razlika od 5,45 EUR više u izračunu vještaka.

19. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijsko-računovodstvene struke tužitelj je i uredio tužbeni zahtjev koji ovaj sud nalazi osnovanim, radi čega svega je valjalo presuditi kao u toč. I. i II. izreke.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154.st.1., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku, te na odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, pa su tužitelju priznati opravdani zatraženi troškovi zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe od dana 20.3.2015.g. u visini od 250 bodova, za sastav podneska od 21.12.2015.g. – 62,5 bodova, za zastupanje na ročištu od dana 16.2.2016.g.- 250 b., za zast. na roč. od dana 17.3.2016.g.- 250 b, za zast. na roč. od 27.4.2016.g.- 250 b, za sastav podneska od 3.5.2016.g.- 250 b., za zast. na roč. od 24.5.2016.g.-250 bodova, za zast. na roč. od 3.11.2016.g. - 250 b., za sastav podneska 3.11.2016.g. -250 b., za zast. na roč. od 24.11.2016.g. - 250 b., za sastav podneska 6.6.2018.g.-250 b., za zast. na roč. od 7.6.2018.g. - 250 b., za zast. na roč. od 28.6.2018.g. - 125 b., za sastav žalbe od 13.7.2018.g. -312,5 b., za sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 29.9.2020.g. -375 b., za sastav revizije od 5.10.2021.g.-375 b., za sastav podneska od 10.12.2024.g. -50 b., za zast. na roč. od 11.3.2025.g.-250 b., za sastav podneska od 28.4.2025.g. -250 b., za zast. na roč. od 29.4.2025.g.-250 b., za sastav podneska od 9.10.2025.g. -50 b. i za zast. na roč. od 11.11.2025.g.-250 b., što je ukupno 5100 bodova, a sukladno vrijednosti boda od 2,00 Eura iznosi 10.200,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 2.550,00 Eura i trošak vještačenja od 663,62 Eura, iznosi sveukupno 13.413,62 Eura, koliko je tuženijk dužan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška, a kako je navedeno pod toč. III. izreke.

U Šibeniku, dana 10. prosinca 2025.godine

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena