Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-790/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Emira Čustovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koga zastupa punomoćnik Ivan Bošković, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 koga zastupa Odvjetničko društvo Porobija i Porobija j.t.d., radi utvrđenja ništetnosti i povrata stečenog bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-55/2023-43 od 13. lipnja 2025., 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o je

I Djelomično se prihvaćaju žalbe kao osnovane, te se presuda i rješenje Općinskog suda u Požegi, broj P-55/2023-43 od 13. lipnja 2025.

a) potvrđuje u točki I., II., IV. izreke;

b) preinačava u točki III. i točki V. izreke tako da iste glase:

„Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.950,12 eura na ime stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim za razdoblje od 20.03.2013. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, specificirano kako slijedi:

-na iznos od 77,25 eura od 20.3.2013

-na iznos od 289,79 eura od 12.04.2013.

-na iznos od 290,55 eura od 13.04.2013.

-na iznos od 264,22 eura od 12.06.2013.

-na iznos od 263,12 eura od 18.07.2013.

-na iznos od 272,93 eura od 12.09.2013.

-na iznos od 281,19 eura od 12.10.2013.

-na iznos od 281, 47 eura od 13.11.2013.

-na iznos od 292,43 eura od 13.12.2013.

-na iznos od 278,37 eura od 09.01.2014.

-na iznos od 269,75 eura od 11.02.2014.

-na iznos od 64,35 eura od 02.08.2014.

-na iznos od 68,34 eura od 02.02.2015.

-na iznos od 289,95 eura od 13.03.2015.

-na iznos od 289,95 eura od 11.04.2015.

-na iznos od 289,95 eura od 12.05.2015.

-na iznos od 289,95 eura od 11.06.2015.

-na iznos od 289,95 eura od 10.07.2015.

-na iznos od 289,95 eura od 14.07.2015.

-na iznos od 289,95 eura od 10.09.2015.

dok, se u preostalom dijelu preinačava i odbija tužbeni zahtjev za iznos od 10.029,73 eura.“

c) preinačava u točki VI. izreke (odluka o troškovima postupka ) tako da ista glasi:

„Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473 da tužitelju IO, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.026,65 eura u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Odbija se zahtjev stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

"I Dopušta se preinaka tužbe tužitelja iz podneska od 11. svibnja 2025.

II Utvrđuju se ništetna odredba članka 2. Ugovora o namjenskom stambenom kreditu broj 7103644359 sklopljenog između tužitelja IO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 dana 8. svibnja 2007. solemniziranog kod javnog bilježnika Ante Brekala dana 9. svibnja 2017. pod brojem OV-9495/07, a koja glasi; Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.029,73 eur na ime stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku: na iznos 3,12 eur od 16. kolovoza 2007. do isplate, na iznos 3,06 eur od 16. rujna 2007. do isplate, na iznos 5,49 eur od 16. studenog 2007. do isplate, na iznos 14,35 eur od 16. siječnja 2008. do isplate, na iznos 11,94 eur od 20. veljače 2008. do isplate, na iznos 31,55 eur od 16. ožujka 2008. do isplate, na iznos 27,18 eur od 16. travnja 2008. do isplate, na iznos 2,50 eur od 16. svibnja 2008. do isplate, na iznos 10,06 eur od 18. lipnja 2008. do isplate, na iznos 4,51 eur od 16. srpnja 2008. do isplate, na iznos 2,55 eur od 16. kolovoza 2008. do isplate, na iznos 2,70 eur od 16. rujna 2008. do isplate, na iznos 30,71 eur od 16. listopada 2008. do isplate, na iznos 47,76 eur od 16. studenog 2008. do isplate, na iznos 23,54 eur od 16. prosinca 2008. do isplate, na iznos 88,89 eur od 16. siječnja 2009. do isplate, na iznos 89,56 eur od 16. veljače 2009. do isplate, na iznos 67,61 eur od 16. ožujka 2009. do isplate, na iznos 72,65 eur od 16. travnja 2009. do isplate, na iznos 73,65 eur od 16. svibnja 2009. do isplate, na iznos 64,99 eur od 16. lipnja 2009. do isplate, na iznos 66,50 eur od 16. srpnja 2009. do isplate, na iznos 60,99 eur od 16. kolovoza 2009. do isplate, na iznos 70,44 eur od 16. rujna 2009. do isplate, na iznos 59,94 eur od 16. listopada 2009. do isplate, na iznos 66,72 eur od 16. studenog 2009. do isplate, na iznos 65,64 eur od 16. prosinca 2009. do isplate, na iznos 83,96 eur od 16. siječnja 2010. do isplate, na iznos 95,73 eur od 16. veljače 2010. do isplate, na iznos 93,18 eur od 16. ožujka 2010. do isplate, na iznos 102,14 eur od 14. travnja 2010. do isplate, na iznos 126,29 eur od 16. svibnja 2010. do isplate, na iznos 130,88 eur od 16. lipnja 2010. do isplate, na iznos 156,06 eur od 16. srpnja 2010. do isplate, na iznos 132,26 eur od 12. kolovoza 2010. do isplate, na iznos 196,69 eur od 14. rujna 2010. do isplate, na iznos 175,03 eur od 15. listopada 2010. do isplate, na iznos 180,76 eur od 12. studenog 2010. do isplate, na iznos 205,87 eur od 15. prosinca 2010. do isplate, na iznos 221,11 eur od 15. siječnja 2011. do isplate, na iznos 197,88 eur od 12. veljače 2011. do isplate, na iznos 210,51 eur od 12. ožujka 2011. do isplate, na iznos 191,07 eur od 13. travnja 2011. do isplate, na iznos 228,99 eur od 11. svibnja 2011. do isplate, na iznos 272,09 eur od 16. lipnja 2011. do isplate, na iznos 254,79 eur od 6. srpnja 2011. do isplate, na iznos 372,78 eur od 16. kolovoza 2011. do isplate, na iznos 279,03 eur od 13. rujna 2011. do isplate, na iznos 260,22 eur od 13. listopada 2011. do isplate, na iznos 264,94 eur od 12. studenog 2011. do isplate, na iznos 265,14 eur od 14. prosinca 2011. do isplate, na iznos 285,08 eur od 12. siječnja 2012. do isplate, na iznos 294,68 eur od 13. veljače 2012. do isplate, na iznos 293,23 eur od 15. ožujka 2012. do isplate, na iznos 286,14 eur od 18. travnja 2012. do isplate, na iznos 291,24 eur od 16. svibnja 2012. do isplate, na iznos 297,82 eur od 15. lipnja 2012. do isplate, na iznos 287,98 eur od 20. srpnja 2012. do isplate, na iznos 285,79 eur od 23. kolovoza 2012. do isplate, na iznos 289,82 eur od 28. kolovoza 2012. do isplate, na iznos 287,47 eur od 20. listopada 2012. do isplate, na iznos 291,05 eur od 10. studenog 2012. do isplate, na iznos 295,38 eur od 27. studenog 2012. do isplate, na iznos 293,71 eur od 11. siječnja 2013. do isplate, na iznos 278,23 eur od 12. veljače 2013. do isplate, na iznos 206,20 eur od 20. ožujka 2013. do isplate u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Poslovni broj: P-55/2023-43 88891739684 isplati iznos 5.952,61 EUR na ime stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku: na iznos 53,20 eur od 16. studenog 2007. do isplate, na iznos 53,07 eur od 16. prosinca 2007. do isplate, na iznos 52,94 eur od 16. siječnja 2008. do isplate, na iznos 52,81 eur od 20. veljače 2008. do isplate, na iznos 98,67 eur od 16. ožujka 2008. do isplate, na iznos 98,44 eur od 16. travnja 2008. do isplate, na iznos 98,21 eur od 16. svibnja 2008. do isplate, na iznos 97,97 eur od 18. lipnja 2008. do isplate, na iznos 97,73 eur od 16. srpnja 2008. do isplate, na iznos 97,48 eur od 16. kolovoza 2008. do isplate, na iznos 97,24 eur od 16. rujna 2008. do isplate, na iznos 96,99 eur od 16. listopada 2008. do isplate, na iznos 96,73 eur od 16. studenog 2008. do isplate, na iznos 96,48 eur od 16. prosinca 2008. do isplate, na iznos 96,23 eur od 16. siječnja 2009. do isplate, na iznos 95,97 eur od 16. veljače 2009. do isplate, na iznos 95,70 eur od 16. ožujka 2009. do isplate, na iznos 95,44 eur od 16. travnja 2009. do isplate, na iznos 95,17 eur od 16. svibnja 2009. do isplate, na iznos 94,90 eur od 16. lipnja 2009. do isplate, na iznos 94,62 eur od 16. srpnja 2009. do isplate, na iznos 127,39 eur od 16. kolovoza 2009. do isplate, na iznos 127,03 eur od 16. rujna 2009. do isplate, na iznos 126,67 eur od 16. listopada 2009. do isplate, na iznos 126,30 eur od 16. studenog 2009. do isplate, na iznos 125,92 eur od 16. prosinca 2009. do isplate, na iznos 125,57 eur od 16. siječnja 2010. do isplate, na iznos 125,17 eur od 16. veljače 2010. do isplate, na iznos 124,78 eur od 16. ožujka 2010. do isplate, na iznos 124,40 eur od 14. travnja 2010. do isplate, na iznos 124,00 eur od 16. svibnja 2010. do isplate, na iznos 123,60 eur od 16. lipnja 2010. do isplate, na iznos 123,20 eur od 16. srpnja 2010. do isplate, na iznos 122,80 eur od 12. kolovoza 2010. do isplate, na iznos 122,39 eur od 14. rujna 2010. do isplate, na iznos 121,97 eur od 15. listopada 2010. do isplate, na iznos 121,55 eur od 12. studenog 2010. do isplate, na iznos 71,95 eur od 15. prosinca 2010. do isplate, na iznos 71,68 eur od 15. siječnja 2011. do isplate, na iznos 71,41 eur od 12. veljače 2011. do isplate, na iznos 71,12 eur od 12. ožujka 2011. do isplate, na iznos 70,84 eur od 13. travnja 2011. do isplate, na iznos 70,55 eur od 11. svibnja 2011. do isplate, na iznos 70,27 eur od 16. lipnja 2011. do isplate, na iznos 69,98 eur od 6. srpnja 2011. do isplate, na iznos 54,96 eur od 16. kolovoza 2011. do isplate, na iznos 54,72 eur od 13. rujna 2011. do isplate, na iznos 54,48 eur od 13. listopada 2011. do isplate, na iznos 54,24 eur od 12. studenog 2011. do isplate, na iznos 53,99 eur od 14. prosinca 2011. do isplate, na iznos 53,75 eur od 12. siječnja 2012. do isplate, na - 4 - Poslovni broj: P-55/2023-43 iznos 53,49 eur od 13. veljače 2012. do isplate, na iznos 53,25 eur od 15. ožujka 2012. do isplate, na iznos 53,00 eur od 18. travnja 2012. do isplate, na iznos 52,74 eur od 16. svibnja 2012. do isplate, na iznos 52,48 eur od 15. lipnja 2012. do isplate, na iznos 52,22 eur od 20. srpnja 2012. do isplate, na iznos 51,95 eur od 23. kolovoza 2012. do isplate, na iznos 51,69 eur od 28. kolovoza 2012. do isplate, na iznos 51,42 eur od 20. listopada 2012. do isplate, na iznos 51,16 eur od 10. studenog 2012. do isplate, na iznos 50,88 eur od 27. studenog 2012. do isplate, na iznos 50,61 eur od 11. siječnja 2013. do isplate, na iznos 50,33 eur od 12. veljače 2013. do isplate, na iznos 50,05 eur od 20. ožujka 2013. do isplate, na iznos 49,77 eur od 12. travnja 2013. do isplate, na iznos 49,49 eur od 13. travnja 2013. do isplate, na iznos 49,20 eur od 12. lipnja 2013. do isplate, na iznos 48,92 eur od 18. srpnja 2013. do isplate, na iznos 48,62 eur od 18. srpnja 2013. do isplate, na iznos 48,33 eur od 12. rujna 2013. do isplate, na iznos 48,03 eur od 12. listopada 2013. do isplate, na iznos 47,73 eur od 13. studenog 2013. do isplate, na iznos 47,44 eur od 13. prosinca 2013. do isplate i na iznos 47,13 eur od 9. siječnja 2014. do isplate u roku 15 dana.

V Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva radi isplate u iznosu od 5.950,12 eura kao s neosnovanim.

VI Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473 da tužitelju IO, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.416,27 eur u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tužitelj se kao s neosnovanim odbija."

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja tuženik je pravodobno izjavio žalbu, u dijelu u kojem nije uspio u sporu, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelju naložiti platiti parnične troškove žalitelju, uključujući i troškove žalbe.

2.1.Tužitelj presudu pobija u točki V. i dijelu točke VI., kojima je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva, te dijelom zatraženih troškova postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba su djelomično osnovane.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu stečenog bez osnove, a koje je tuženik stekao na osnovu ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 7103644359 od 8. svibnja 2007. (Dalje: Ugovor), sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojim je tužitelju odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 149.060,00 CHF. Tužitelj zahtjev temelji na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi pa zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredbi ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev se temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO.

6. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik zaključili ugovor o kreditu 8. svibnja 2007., te da je kreditor odobrio korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od 149.060,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 15 godina protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, uz ugovorenu redovnu godišnju kamatnu stopu od 4,50 % u vrijeme sklapanja Ugovora, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

7. Nije sporno da su stranke 11. siječnja 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu s učinkom od 30 rujna 2015. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

8. Sporno je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužitelj u otplati kredita platio uslijed uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja u odnosu na tečaj i koji je bio u trenutku sklapanja ugovora te je li sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kojim su stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-e, izmijenjen osnovni ugovor, među ostalim i u pogledu kamatne stope i valutne klauzule. Odnosno je li u skladu s odredbama ZPK-a, otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih odredbi.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da se u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vodio sudski postupak zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90 a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. tog Zakona;

- da je navedena presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. jer je Visoki trgovački sud odbio žalbe izjavljene protiv te odluke;

- da je ugovorena redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te iznosi 4,50 % u vrijeme sklapanja Ugovora;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao.

10. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14). Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

11. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu stečenog bez osnove na temelju ugovornih odredbi kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak sud smatra da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima učinak pravno relevantne činjenice u ovom postupku iz razloga što se ista odnosi na kolektivni spor koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklapani u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u kojem je zaključen i predmetni ugovor o kreditu.

12. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenih postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

13. Pravo tužitelja da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. O prigovoru zastare sud je odlučio zaključivši da zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost. U ovom konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule počela je teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž6632/17, a to je bilo 14. lipnja 2018. Zastara za povrat preplaćenih iznosa za promjenjivu kamatnu stopu počela je teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., sud je zaključio da nije nastupila zastara potraživanja.

15. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je dosudio tužiteljici iznose u točki III. i IV., prihvativši tužbeni zahtjev primjenom članka 1111. ZOO tj. primjenom instituta stjecanja bez osnove, a visina dosuđenog iznosa predstavlja iznos stečenog bez osnove zbog promjena kamatne stope i promjena tečaja CHF.

16. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (u daljnjem tekstu: Sud EU) izraženog u predmetima C-118/17 prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi.

17. Dakle, utvrdivši da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ništetna, da aneksom ugovora tužitelj nije obeštećena prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje utužene svote, uz odbijanje dijela tužbenog zahtjeva za isplatu s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

18. Ispitujući presudu na osnovu članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a niti bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuju žalbe.

19. Protivno tuženikovim žalbenim navodima ovaj sud, kao i prvostupanjski, smatra da tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15) nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

20. Utvrđeno je da su odredbe ugovora o kreditu kojim je regulirana valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa ništetne. Člankom 323. stavak 1. i 324. ZOO-a regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

21. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO- a.)

22. Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju. U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, stekao pravo na restituciju preplaćenih svota na ime valutne klauzule i kamatne stope zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu.

23. Za donošenje odluke o zahtjevu za plaćanje novčane svote na ime restitucije relevantno je li pravo tužitelja na restituciju prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od preplate.

24. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

25. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi. Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, o čemu će biti riječi u nastavku ovog obrazloženja (točka 30 i 31).

26. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

27. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

28. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

29. Iako dodatak ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača

- "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.

30. Pravo tužitelja na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.

31. Sud EU je u odluci u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.

32. Tužitelj se, kao prvo, nije odrekao prava na restituciju, a i kada bi se tumačilo drukčije odredbe Aneksa ugovora bjelodano je da nije ispunjen jedan od prethodno navedenih uvjeta za valjanost odricanja. Naime, tužitelj nije znao čega se odriče (npr. za preplatu zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli nije ni mogla znati jer još uvijek nije bilo utvrđeno da je i ta odredba ništetna), a ni tuženik ne tvrdi da ju je informirao o relevantnim činjenicama.

33. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu I protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo "da banka potpisivanjem anexa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

33.1.Međutim, ono što prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio je efekt provedene konverzije, odnosno iznos koji je tužitelju priznat u konverziji. Naime, iz provedenog financijskog vještačenja jasno proizlazi da tužitelju s osnova ništetne odredbe o kamatnoj stopi (više plaćene kamate) pripada iznos od 5.952,61 eura, dok s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (više plaćeno s osnova tečajne razlike) tužitelju pripada iznos od 15.979,85 eura. Također je nalazom i mišljenjem vještaka nesporno utvrđeno , a što proizlazi i iz zaključenog dodatka ugovora o kreditu, da je tužitelju priznat iznos pretplate u konverziji od 10.029,73 eura ( sve l.s. 245-24, tabela br. 2). Dakle, pravilno je iznos pretplate s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (15.979,85 eura) umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije (10.029,73 eura), što daje iznos od 5.950,12 eura, koji pripada tužitelju. Stoga je u tom dijelu (točka III. I V.) preinačena odluka suda prvog stupnja.

34. U odnosu na pobijano rješenje valja navesti da je sud pravilno dopustio preinaku temeljem odredbi članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a, uzimajući u obzir zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenoga 2021. sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Su IV – 162/2021.

35.Osnovani su žalbeni navodi tuženika koji upućuju na nezakonitost odluke o troškovima postupka. Naime, primjenjujući odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, uzimajući u obzir djelomičan uspjeh tužitelja u ovoj parnici, kako djelomičan uspjeh u pogledu visine tužbenog zahtjeva (54 %) tako i 100% uspjeh u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, dakle ukupan uspjeh od 77%, od čega je potrebno oduzeti i postotak uspjeha tuženika (23 %), pa je uspjeh tužitelja 54%, zbog čega je preinačena odluka o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio koje su radnje bile potrebne za vođenje postupka, kao i visinu ukupnih troškova tužitelja, uključujući i pdv (6.687,50 eura), pa kad se to stavi u omjer uspjeha tužitelja od 54 % (3.611,25 eura) te doda trošak vještačenja u iznosu od 415,40 dođe se do iznosa od 4.026,65 eura, koji je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju, zbog čega je preinačena odluka o troškovima postupka.

36.Tužitelju ne pripadaju troškovi sudskih pristojbi, jer iz spisa ne proizlazi da je iste platio, a osim toga tužitelj je temeljem Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018 i 51/2023) nije obveznik plaćanja iste. Naime, odredbom iz članka 11. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama propisano je da su potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi.

37. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 3. ZPP-a.

38. Kako su stranke u žalbenom postupku uspjele u neznatnom dijelu s obzirom na vrijednosti ožalbenog dijela odluke, ne pripada im trošak sastava iste, temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte