Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-490/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Nikolić kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Mendešu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, posl.br. Pn-30/2025-36 od 23. svibnja 2025., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I.Preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi, posl.br. Pn-30/2025-36 od 23. svibnja 2025. u pobijanom dijelu – točkama II. i III. tako da se:
a) potvrđuje u dijelu točke II. u kojem je odbijen zahtjev za isplatom 40,76 eura s pripadajućim zateznim kamatama,
b) preinačuje:
- u preostalom dijelu točke II. na način da se nalaže tuženiku, pored svote dosuđene točkom I. izreke presude Općinskog suda u Požegi, posl.br. Pn-30/2025-36 od 23. svibnja 2025. isplatiti daljnji iznos od 91,28 eura sa zakonskim zateznim kamat a m a po
stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 % poena a koja teče od dana 07. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
- u točki III. izreke tako da glasi:
„III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.405,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime troškova žalbenog postupka plati iznos od 78,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 za Ministarstvo unutarnjih poslova da tužitelju ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske i imovinske štete plati iznos od 1.939,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 % poena a koja teče od dana 07. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022., a od 1.siječnja 2023. pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.
II Tužitelj ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 132,04 EUR.
III Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 2.673,75 EUR, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj u dijelu pod točkama II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) i predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, i tužitelju dosuditi u cijelosti troškove postupka, uvećano za troškove žalbenog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za naknadom imovinske i neimovinske štete koji je tužitelj pretrpio prilikom obavljanja poslova policijskog službenika.
5.1. Nakon što je u prvostupanjski sud razriješio sporno pravno pitanje radi li se o šteti zbog povrede na radu u skladu s uputom ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjskom je presudom (točka I. izreke) tužitelju dosudio imovinsku i neimovinsku štetu u visini za koju utvrdio da je dokazana (imovinska šteta), te da je primjerena (neimovinska).
5.2. Točkom II. prvostupanjske presude prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja za više zatraženim iznosom naknade štete obrazlažući, u odnosu na imovinsku štetu, da tužitelj nije dokazao da bi mu nastala šteta zbog troškova za pribavu lijekova i krema jer nije o tome dostavio nikakve račune, a štetu za troškove prijevoza radi odlazaka na terapije dosudio je na temelju javno dostupnih podataka o cijeni javnog prijevoza (0,80 eura) i iskazu tužitelja o broju odlazaka na terapije, dok je za neimovinsku štetu tužitelju dosudio ukupno iznos od 1.774,14 od ukupno zatraženih 1.865,42 eura, kako je tužitelj zatražio nakon provedenog medicinskog vještačenja a s obzirom na uvođenje eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku.
6. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od onih bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
7. U vezi odluke o naknadi imovinske štete glede troškova liječenja, pravilno je prvostupanjski sud odlučio, temeljem pravila o teretu dokazivanja, da tužitelj nije dokazao da je imao troškove za nabavku lijekova i krema i to u visini koju je zatražio, pa su neosnovani suprotni žalbeni navodi. Jednako je pravilno izračunao trošak prijevoza od 25,60 eura (16x0,80 eura) i potpuno je nejasna žalbena tvrdnja da je trebao biti priznat trošak od 26,54 eura s obzirom da se i u žalbi tvrdi da je trošak jedne karte 0,80 eura.
7.1. Stoga su žalbeni navodi neosnovani u dijelu u kojem se tiču naknade imovinske štete.
8. U odnosu na odluku o naknadi neimovinske štete, a riječ je o povredi prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, intenzitet i trajanje fizičkih boli i straha, o čemu je u predmetnom slučaju riječ, samo su kvalifikatorne okolnosti na temelju kojih se dosuđuje naknada ove jedne, jedinstvene štete. Pravična naknada odmjerava se prema svim okolnostima konkretnog slučaja, a to nisu samo kvalifikatorne okolnosti za koje je Vrhovni sud donio „Orijentacijske kriterije“ čije ime samo po sebi govori da se pravična novčana naknada neimovinske štete, sve da se ostale okolnosti svakog pojedinog slučaja i ne trebaju uzimati u obzir već samo ono na što se ti kriteriji odnose, ne izračunava na način kako to matematičkom preciznošću čini žalitelj, a i prvostupanjski sud, ne vodeći računa niti o pravnoj snazi istih niti o tome da je riječ o „orijentacijskim“, a ne „fiksnim“ kriterijima, pa se tako „pravična“ naknada traži, a i dosuđuje, i u eurocentima a ne samo eurima.
8.1. Ovaj sud smatra da pravična novčana naknada jest ona koju je tužitelj tražio a uzimajući u obzir sve pravilno utvrđene kvalifikatorne okolnosti povrede prava osobnosti, orjentacijske kriterije, ali uvažavajući i notornu činjenicu inflatornih kretanja od njihovih zadnjih izmjena, radi čega je žalbu tužitelja u dijelu u kojem se odnosi na odbijanje zahtjeva za isplatom daljnje neimovinske štete u visini od 91,28 eura, povrh dosuđene svote od 1.774,14 eura, valjalo prihvatiti.
9. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a kao u točki I.b) alineja prva na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.
10. Osnovano žalitelj napada odluku o troškovima jer je s obzirom na postotak uspjeha u parnici tužitelju trebalo dosuditi sav trošak, sve da prvostupanjska presuda i nije preinačena u korist tužitelja i to sukladno članku 154. stavak 5. ZPP-a. Naime tužitelj je uspio sa 97%, a tuženik 3%, dakle neznatno, pa nije bilo razloga za oduzimanje manjeg od većeg postotka uspjeha i dosuđivanju troškova razmjerno navedenoj razlici, a to je (žalitelju nerazumljivih) 94%, sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a.
10.1. Osnovano žalitelj ukazuje da mu je trebalo priznati trošak sastava žalbe od 10.01.2024. jer je isti bio potreban za vođenje parnice budući je povodom te žalbe ranije donesena presuda, kojom je tužbeni zahtjev bio odbijen, ukinuta.
10.2. Neosnovani su međutim žalbeni navodi kako je bio potreban podnesak od 21.08.2023. uz koji je dostavljen dokaz o plaćanju predujma za vještačenje, budući nije bilo potrebe dostavljanja tog dokaza (sud ga nije pozvao da dokaz dostavi), a niti su bili, za vođenje parnice, potrebni podnesci od 08.04. i 25.04. 2025. godine. Ako je presuda utemeljena na propisima koji se spominju u podnescima ne znači da je utemeljena na navodima iz podnesaka, a k tome sud poznaje pravo i tužitelj nije dužan označiti pravnu osnovu spora, a i kad je označi sud nije njome vezan (članak 186. stavak 3. ZPP-a). Neosnovano žalitelj tvrdi da mu je trebalo priznati paušalno zatražene materijalne troškove (7,00 eura za uredski materijal i dr.), jer se priznati mogu samo stvarno nastali troškovi. Neosnovano tvrdi i da mu je trebalo priznati i trošak naknade koja odvjetniku pripada za konferenciju sa strankom (Tbr.35.), a koju je prvostupanjski sud odbio priznati jer nema dokaza da se dogodila. I prema shvaćanju ovog suda nije riječ o radnji koja prethodi podizanju tužbe, kako očito smatra tužitelj, već o radnji koja se događa tijekom vođenja postupka i u kojoj ne sudjeluju samo stranka i njezin punomoćnik, a k tome i takva radnja, da bi bila priznata kao trošak, mora biti potrebna za vođenje parnice.
10.3. Slijedom navedenog valjalo je preinačiti odluku o troškovima i odlučiti kao pod točkom I.b) alineja druga izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a. Tužitelji su u cijelosti priznati troškovi prema odmjeri prvostupanjskog suda – troškovi odvjetničke naknade u iznosu od 2.827,50 eura, troškovi vještačenja u iznosu od 265,00 eura, te troškovi žalbe od 312,50 eura, odnosno ukupno 3.405,00 eura. Troškovi pristojbe na žalbu tužitelju nisu priznati jer nisu nastali.
11. Kako je tužitelj u žalbi uspio (zbog onog u čemu nije uspio nisu nastali posebni troškovi), to mu je točkom II. izreke, na temelju članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 5. ZPP-a, dosuđen trošak prema vrijednosti predmeta spora za žalbu (132,04 eura) što prema Tbr.10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23, 107/25) iznosi 31,25 bodova, a uvećano za 25% PDV i pomnoženo vrijednošću boda od 2 eura iznosi 78,13 eura.
U Dubrovniku, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Zoran Nikolić
