Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-797/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanić, kao predsjednika vijeća, Kate Brajković, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anita Vrkić i Iva Vrkić iz Rijeke, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj P- 1229/2020-38 od 22. listopada 2024., u sjednici održanoj 10.prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-1229/2020-38 od 22. listopada 2024.

a) potvrđuje u točkama I., II. i III. izreke,

c) preinačava u točki IV. izreke ( odluka o troškovima postupka) tako da glasi:

" Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.939,48 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102626195 sklopljenog između ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. (OIB: 23057039320) te UŠ kao Korisnika kredita, ĆŠ kao Sudužnika, MŠ kao jamca-platca te IŠ kao Založnog dužnika, kojeg su ugovorne strane zaključile dana 20.09.2005.g. solemniziranog po javnom bilježniku Nikoli Mihelčiću iz Delnica, br. OU- 108/2005 dana 20.09.2005.g. u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 04,400 % godišnje. Utvrđuju se ništetnim odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102626195 sklopljenog između ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d. (OIB: 23057039320) te ... kao Korisnika kredita, ĆŠ kao Sudužnika, MŠ kao jamca-platca te IŠ kao Založnog dužnika, kojeg su ugovorne strane zaključile dana 20.09.2005.g. solemniziranog po javnom bilježniku Nikoli Mihelčiću iz Delnica, br. OU- 108/2005 dana 20.09.2005.g. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita i obveza iz kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak – CHF.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati: - iznos od 19.221,65 EUR / 144.825,52 HRK sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi: na iznos od 0,29 EUR od 02.11.2008 do isplate

na iznos od 2,46 EUR od 02.01.2009 do isplate

na iznos od 3,35 EUR od 02.02.2009 do isplate

na iznos od 4,24 EUR od 02.03.2009 do isplate

na iznos od 1,60 EUR od 02.04.2009 do isplate

na iznos od 1,29 EUR od 02.02.2010 do isplate

na iznos od 0,59 EUR od 02.03.2010 do isplate

na iznos od 5,66 EUR od 02.04.2010 do isplate

na iznos od 4,58 EUR od 02.05.2010 do isplate

na iznos od 5,80 EUR od 02.06.2010 do isplate

na iznos od 19,28 EUR od 02.07.2010 do isplate

na iznos od 16,31 EUR od 02.08.2010 do isplate

na iznos od 27,30 EUR od 02.09.2010 do isplate

na iznos od 21,88 EUR od 02.10.2010 do isplate

na iznos od 19,76 EUR od 02.11.2010 do isplate

na iznos od 33,95 EUR od 02.12.2010 do isplate

na iznos od 41,20 EUR od 02.01.2011 do isplate

na iznos od 35,80 EUR od 02.02.2011 do isplate

na iznos od 37,48 EUR od 02.03.2011 do isplate

na iznos od 32,97 EUR od 02.04.2011 do isplate

na iznos od 33,49 EUR od 02.05.2011 do isplate

na iznos od 50,85 EUR od 02.06.2011 do isplate

na iznos od 53,26 EUR od 02.07.2011 do isplate

na iznos od 69,85 EUR od 02.08.2011 do isplate

na iznos od 67,52 EUR od 02.09.2011 do isplate

na iznos od 54,53 EUR od 02.10.2011 do isplate

na iznos od 57,95 EUR od 02.11.2011 do isplate

na iznos od 57,02 EUR od 02.12.2011 do isplate

na iznos od 60,45 EUR od 02.01.2012 do isplate

na iznos od 64,27 EUR od 02.02.2012 do isplate

na iznos od 63,89 EUR od 08.03.2012 do isplate

na iznos od 61,99 EUR od 02.04.2012 do isplate

na iznos od 62,78 EUR od 02.05.2012 do isplate

na iznos od 64,25 EUR od 02.06.2012 do isplate

na iznos od 62,87 EUR od 02.07.2012 do isplate

na iznos od 62,97 EUR od 02.08.2012 do isplate

na iznos od 61,64 EUR od 02.09.2012 do isplate

na iznos od 58,98 EUR od 02.10.2012 do isplate

na iznos od 62,05 EUR od 02.11.2012 do isplate

na iznos od 62,93 EUR od 02.12.2012 do isplate

na iznos od 63,00 EUR od 02.01.2013 do isplate

na iznos od 58,58 EUR od 02.02.2013 do isplate

na iznos od 61,43 EUR od 02.03.2013 do isplate

na iznos od 62,21 EUR od 02.04.2013 do isplate

na iznos od 60,51 EUR od 02.05.2013 do isplate

na iznos od 55,72 EUR od 02.06.2013 do isplate

na iznos od 53,82 EUR od 02.07.2013 do isplate

na iznos od 56,19 EUR od 02.08.2013 do isplate

na iznos od 57,83 EUR od 02.09.2013 do isplate

na iznos od 61,99 EUR od 02.10.2013 do isplate

na iznos od 59,71 EUR od 02.11.2013 do isplate

na iznos od 60,74 EUR od 02.12.2013 do isplate

na iznos od 61,59 EUR od 02.01.2014 do isplate

na iznos od 57,98 EUR od 02.02.2014 do isplate

na iznos od 59,49 EUR od 02.03.2014 do isplate

na iznos od 58,72 EUR od 02.04.2014 do isplate

na iznos od 57,21 EUR od 02.05.2014 do isplate

na iznos od 56,53 EUR od 02.06.2014 do isplate

na iznos od 56,83 EUR od 02.07.2014 do isplate

na iznos od 58,74 EUR od 02.08.2014 do isplate

na iznos od 60,67 EUR od 02.09.2014 do isplate

na iznos od 60,50 EUR od 02.10.2014 do isplate

na iznos od 61,47 EUR od 02.11.2014 do isplate

na iznos od 62,88 EUR od 02.12.2014 do isplate

na iznos od 62,31 EUR od 02.01.2015 do isplate

na iznos od 63,11 EUR od 02.02.2015 do isplate

na iznos od 63,10 EUR od 02.03.2015 do isplate

na iznos od 63,11 EUR od 02.04.2015 do isplate

na iznos od 63,11 EUR od 02.05.2015 do isplate

na iznos od 63,12 EUR od 02.06.2015 do isplate

na iznos od 63,12 EUR od 02.07.2015 do isplate

na iznos od 63,12 EUR od 02.08.2015 do isplate

na iznos od 63,12 EUR od 02.09.2015 do isplate

na iznos od 63,14 EUR od 02.10.2015 do isplate

na iznos od 63,13 EUR od 02.11.2015 do isplate

na iznos od 15.594,49 EUR od 20.11.2015 do isplate

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., a od 1.08.2015.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. siječnja 2023.g. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od kn 2.395,46 / EUR 317,92 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 0,03 / EUR 0,00 od 02.10.2005. pa do isplate,

- kn 2,75 / EUR 0,36 od 02.11.2005. pa do isplate,

- kn 4,15 / EUR 0,55 od 02.12.2005. pa do isplate,

- kn 2,87 / EUR 0,38 od 02.01.2006. pa do isplate,

- kn 14,22 / EUR 1,89 od 02.02.2006. pa do isplate,

- kn 33,35 / EUR 4,43 od 02.03.2006. pa do isplate,

- kn 42,97 / EUR 5,70 od 02.04.2006. pa do isplate,

- kn 39,34 / EUR 5,22 od 02.05.2006. pa do isplate,

- kn 35,80 / EUR 4,75 od 02.06.2006. pa do isplate,

- kn 42,81 / EUR 5,68 od 02.07.2006. pa do isplate,

- kn 44,98 / EUR 5,97 od 02.08.2006. pa do isplate,

- kn 32,68 / EUR 4,34 od 02.09.2006. pa do isplate,

- kn 36,69 / EUR 4,87 od 02.10.2006. pa do isplate,

- kn 35,99 / EUR 4,78 od 02.11.2006. pa do isplate,

- kn 41,70 / EUR 5,53 od 02.12.2006. pa do isplate,

- kn 57,94 / EUR 7,69 od 02.01.2007. pa do isplate,

- kn 68,86 / EUR 9,14 od 02.02.2007. pa do isplate,

- kn 63,79 / EUR 8,47 od 02.03.2007. pa do isplate,

- kn 66,75 / EUR 8,86 od 02.04.2007. pa do isplate,

- kn 94,39 / EUR 12,53 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 101,18 / EUR 13,43 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 110,14 / EUR 14,62 od 02.07.2007. pa do isplate,

- kn 110,07 / EUR 14,61 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 97,80 / EUR 12,98 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 116,06 / EUR 15,40 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 116,51 / EUR 15,46 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 103,70 / EUR 13,76 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 105,10 / EUR 13,95 od 02.01.2008. pa do isplate,

- kn 82,47 / EUR 10,95 od 02.02.2008. pa do isplate,

- kn 63,14 / EUR 8,38 od 02.03.2008. pa do isplate,

- kn 44,04 / EUR 5,85 od 02.04.2008. pa do isplate,

- kn 88,84 / EUR 11,79 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 101,28 / EUR 13,44 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 87,69 / EUR 11,64 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 114,77 / EUR 15,23 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 108,68 / EUR 14,42 od 02.09.2008. pa do isplate,

- kn 81,93 / EUR 10,87 od 02.10.2008 pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.659,86 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je izjavio pravovremenu i dopuštenu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev a tužitelju naloži plaćanje parničnih troškova uključujući i troškove žalbe ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4.. Žalba je osnovana samo u dijelu kojim se osporava odluka o troškovima parničnog postupka.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102626195 od 20. rujna 2005. (Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, i to onih kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarske franke (CHF) te isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi ništetne odredbe zajedno sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja. Predmet spora je i tuženikova novčana tražbina istaknuta radi prijeboja.

6. Među strankama nije sporno da su zaključile Ugovor kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 63.656,00 CHF, a obračunat prema srednjem tečaju kreditora (tuženika), te je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 360 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja uz promjenjivu redovnu kamatu u skladu s Odlukom banke (tuženika) o kreditiranju građana, s time da je početna redovna kamata ugovorena u visini od 4,40 % godišnje.

Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit.

7. Na temelju financijskog vještačenja, prvostupanjski je sud utvrdio da bi tužitelj, otplaćujući kredit, bio dužan platiti tuženiku 19.221,65 EUR manje da se kamata nije mijenjala u odnosu na početnu te da nije bilo promjene tečaja švicarskog franka u kune u odnosu na početni i to u određenim mjesečnim svotama, a sve u skladu vještačenjem na temelju kojeg je tužitelj i postavio konačni tužbeni zahtjev.

8. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužitelj, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima.

9. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-249/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarcima odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev- 2221/18.

9.1. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno je da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope. Nadalje je pravomoćno utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP 03) te kasnije protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštitit potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09).

9.2. Pozivanje na utvrđenja iz navedenih presuda sud je utemeljio na članku 502.c. ZPP kojom je propisana vezanost suda za pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodim tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u postupcima koje fizičke i pravne osobe vode radi naknade štete i isplate, te članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14-dalje:ZZP ) kojom je propisano da odluka donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanje tužene.

10. Prigovor zastare sud je otklonio smatrajući da je zastara počela teći donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/13 od 14. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. veljače 2021., sud je utvrdio da nije nastupila zastara.

11. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja pozivajući se pri tom na članak 323., 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu: ZOO/05).

12. Nadalje, tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja zahtijevajući da ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnost pobijane odredbe o valutnoj klauzuli tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 317,92 EUR (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).

12.1. Prvostupanjski je sud iz razloga što Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača, ali ne ukoliko takve odredbe idu u korist potrošača kako je situacija u ovom slučaju utvrdio da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužiteljici s osnove potplaćenih anuiteta te odbio kao neosnovan tuženikov prigovor prijeboja navodeći da je tužitelj platio tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od nje potraživao pa da sukladno tome, tuženik ne može tvrditi da mu tužitelj nije isplatio sve ono što je od nje potraživao. Stoga, nema stjecanja bez osnove tužitelja jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik te je tužiteljica temeljem takvih izračuna vršila plaćanja.

13. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

14. Ocjenjujući žalbene razloge (članak 375 stavak 1 ZPP-a), najprije valja kazati kako je neosnovana je žalbena tvrdnja da tužitelj nije dokazao status potrošača. Tu je činjenicu prvostupanjski sud valjano utvrdio, tužitelj je fizička osoba, kredit je uzeo za kupnju stana, pa je s obzirom na navedeno na tuženika je prebačen teret dokazivanja postojanja okolnosti koje bi tužitelju status potrošača oduzele.

15. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao, a stoga jer se na njih pozivao i tužitelj, a sve to u skladu s odredbom članka 502 c. ZPP-a. Navodi žalitelja da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je nepoštenost a time i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi već raspravljena u odlukama povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača.

15.1. Tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF kao i o činjenici da je informirao tužitelja o svim parametrima i metodama koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, a što nije bio sadržaj obavijesti svih potrošača u reklamnoj i predugovornoj fazi, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Istina, tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje djelatnika banke NŠ, ali je tuženik odustao od tog dokaza.

16. Stoga zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke i kamatne stope koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje navodima žalbe. Tužitelj je u svom iskazu jasno naveo kako nije upozoren o rizicima povećanja tečaja u slučaju krize niti mu je bilo ukazano da postoji mogućnost jednostrane promjene kamatne stope i na koji način dolazi do te promjene. S obzirom na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava potrošača, za koje je sud u pojedinačnim postupcima vezan, jer ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Rev-3142/2018-2), tuženik nije tvrdio niti dokazao postojanje okolnosti zbog kojih bi predmetni ugovorni odnos bio različit od onih kojima se bavio sud u postupku po kolektivnoj tužbi.

17. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat pretplaćenih iznosa s osnova kamatne stope je počela teći 13. lipnja 2014., a s osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (26. rujna 2020.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225 ZOO.

18. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika da se učinci presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, s obzirom da činjenica da je neki ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih njegovih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.

19. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik nepošten stjecatelj budući njegovo nepoštenje proizlazi iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene a time i ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.

20. Pravilno je prvostupanjski sud, a povodom tuženikovog istaknutog prigovor radi prebijanja, donio deklaratornu presudu o nepostojanju tuženikove tražbine.

20.1 Naime, u ovom slučaju tuženik ne osporava postojanje tužiteljeve tražbine zbog navedenog izvanprocesnog prijeboja, već prigovorom - za slučaj da sud utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine, ističe postojanje prema tužitelju jednog svog kompenzabilnog, ali još nekompenziranog zahtjeva, čime traži od suda da svojom presudom izvrši uzajamni prijeboj ovih tražbina, a nakon toga zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

20.2 Kako je u konkretnom slučaju riječ upravo o procesnoj kompenzaciji, pravilno je prvostupanjski sud odluku utemeljio na odredbi članka 338. stavak 3. ZPP-a, te povodom tuženikovog procesnog prigovora radi prebijanja, a prethodno utvrdivši da je tužiteljičin zahtjev osnovan, a da tuženikovo potraživanje istaknuto radi prebijanja ne postoji, prihvatio tužbeni zahtjev, te presudom negativnog utvrđenja deklaratorno utvrdio nepostojanje tuženikovog potraživanja istaknutog radi prebijanja. Razlozi koje je naveo prvostupanjski sud prihvatljivi su i ovom sudu.

20. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima postupka.

20. 1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ 138/23– dalje: OT).

20.2. Člankom 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

20.3. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 250 bodova), sastav podnesaka od 18. siječnja 2023. i 24. svibnja 2023. (Tbr 8. toč.1 OT svaki po 250 bodova), sastav podneska od 24. svibnja 2024. (Tbr. 8. toč.4. OT 62,50 boda) , za pristup ročištima 11. veljače 2022., 25. listopada 2023., 25. rujna 2024. i 11. listopada 2024. . (Tbr 9. toč. 1. OT svaki po 250 boda) , pristup ročištu za objavu presude (Tbr 9. toč. 3. OT 50 bodova), dakle ukupno 1.862,50 što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 EUR te uz PDV od 25 % iznosi 4.656,25 EUR. Nadalje, tako zbrojenom trošku valjalo je pribrojati trošak plaćenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 283,23 EUR tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 4.939,48 EUR.

21. Suprotno shvaćanju prvostupanjskoga suda tužitelju ne pripadaju troškovi sudske pristojbe na presudu donesenu 13. rujna 2024. jer tužitelj temeljem članka 11. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama("Narodne novine" broj: 118/2018 i 51/2023) nije obveznik plaćanja iste. Isto tako, pravilno tuženik ukazuje da tužitelju ne pripadaju troškovi vještačenja koji je tužitelj naručio prije podnošenja tužbe, obzirom da nije bio nužan za vođenje postupka i postavljanje visine tužbenog zahtjeva.

22. Tuženiku ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav žalbe jer je sa žalbom djelomično uspio samo u pogledu sporedne tražbine, troškova parničnog postupka.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom I. a. temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a., pod točkom I. b) temeljem odredbe iz članka 373. točke 3. i pod točkom II. temeljem odredbe iz članka 166. stavak 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić