Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1450/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Helene Vlahov-Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Gliboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda Splitu, poslovni broj P-2077/2020-26 od 13.lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda Splitu, poslovni broj P-2077/2020-26 od 13.lipnja 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je utvrđeno da je ništetna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] SN sklopljenog 26. veljače 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava kredit u iznosu 156.000,00, CHF u protuvrijednosti kuna te u dijelu točke 1.1, 1.2., 1.3. i 1.4. te točke 8.15. u odnosu na valutnu klauzulu, u točki II. izreke je utvrđeno da je ništetna nepoštena ugovorna odredba čl. 3. istog ugovora u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukama banke, u točki III. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.393,03 eura sa zateznom kamatom na pojedine iznose specificirane u toj točki izreke, od dospijeća do isplate, u točki IV. izreke je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 6.114,66 eura, dok je u točki V. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.035,97 eura sa zateznom kamatom od 13. lipnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl.354. st.2. toč. 11. ZPP-a, jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječje između razloga presude o sadržaju isprava i samih tih isprava. Navodi da je 31. ožujka 2016. između stranaka sklopljen Dodatak broj 1. Ugovoru o kreditu (u daljnjem tekstu Dodatak/2016) kojim je provedena konverzija ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015; u daljnjem tekstu ZID ZPK/15), prema kojem propisu je tuženik bio dužan postupiti, a sud prvog stupnja da je pogrešno ocijenio značenje i domašaj tog zakona. Tvrdi da su svi iznosi koje je tuženik stekao uslijed ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužitelju vraćeni priznavanjem tih iznosa pri pretvaranju u kredit s valutnom klauzulom u valuti EUR. Ističe da je tužitelj sklapanjem Dodatka/2016 pristao da njegov ugovorni odnos s kreditorom bude uređen na način propisan ZID ZPK/15 pa da ne postoji pravna osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Kako je konverzija provedena sukladno zakonu, smatra da tužitelj nema osnove za podnošenje tužbe u ovom postupku, budući da svi učinci konverzije djeluju ex tunc, dakle, od sklapanja ugovora o kreditu u valuti CHF, pri čemu sporazum o konverziji predstavlja novu pravnu osnovu kojom su uređena prava i obveze ugovornih strana.

4. Tuženik se poziva na odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Gos-1/2019 u kojoj je pojašnjeno u kojim slučajevima bi korisnici konvertiranih kredita imali pravnog interesa za podnošenje takve tužbe, a smatra da prihvaćanje tužbenog zahtjeva nema uporišta ni u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. pa da pozivanje suda na utvrđenja iz presuda trgovačkog suda nije relevantno.

5. Glede odbijanja prigovora radi prebijanja, ističe da je u provedbi ugovora o konverziji tužitelju u stvari isplaćen iznos od 6.114,66 eura po osnovi preplaćenih anuiteta pa da je odbijanjem tog prigovora sud tuženika ponovno (po drugi put), obvezao na isplatu tog iznosa. Osporava i sam način izračuna preplate uz primjenu kamatne stope od 3,23% , o čemu da u presudi uopće nisu izneseni razlozi. Pritom ukazuje na mišljenje vještakinje Darke Cecić glede primjene narečene kamatne stope u obračunu preplate, a koji način obračuna je sud prvog stupnja odredio na temelju takvog prijedloga tužitelja. U tom dijelu navodi da je prijedlog tužitelja uslijedio nakon zaključenja prethodnog postupka pa da ga sud nije smio uzeti u obzir u smislu čl. 299. st.3. ZPP-a.

6. Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

7. Žalba tuženika je osnovana.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti određenih odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamata na temelju jednostrane odluke banke te valutna klauzula te zahtjev za isplatu iznosa od 27.393,03 eura, visina kojeg iznosa je utvrđena vještačenjem.

9. Na temelju provedenih dokaza, sud prvog stupnja je utvrdio da je Ugovorom o kreditu koji je sklopljen 26. veljače 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, ugovoren iznos kredita od 156.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je ugovorena kamata od 4,39 % godišnje koja je promjenjiva u skladu s odlukama banke te primjena valutne klauzule. Nadalje je utvrđeno da su stranke 31. ožujka 2016. sklopile Dodatak broj 1. Ugovora u kreditu (u daljnjem tekstu Dodatak/2016) kojim je provedena konverzija kredita sukladno odredbama ZID ZPK/15.

10. Polazeći od sadržaja presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, ugovaranjem nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te presude istog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, bez informiranja potrošača o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke, što je prouzročilo nepoštenost (ništetnost) odredbi o valutnoj klauzuli, zauzima stajalište da su i u nazočnom slučaju prijeporne ugovorne odredbe ništetne.

11. U odnosu na izvršenu konverziju kredita, prvostupanjski sud prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019., kao i pravna shvaćanja Suda Europske unije izražena u određenim odlukama te pozivom na Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, dalje: Direktiva 93/13/EEZ), zaključuje da tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za podnošenje tužbe radi isplate zbog ništetnosti pojedinih odredbi tog ugovora te da potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prema pravilima o stjecanju bez osnove.

12. Na temelju nalaza i mišljenja financijske vještakinje utvrđuje da je tužitelj, s obzirom na promjene kamatne stope nakon sklapanja ugovora te s obzirom na promjenu tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita, preplatio iznos od 27.393,03 eura, a da provedenom konverzijom nije došlo do matematičkog izjednačavanja kao da je riječ o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF. Stoga ocjenjuje da tužitelju pozivom na čl. 323.st.1. i 2. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi, sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate.

13. Glede istaknutog prigovora zastare, zauzima pravno stajalište da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u postupku poslovni broj P-1401/2012 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe pa s obzirom na činjenicu da je tužitelj podnio tužbu 30. svibnja 2019., sud prvog stupnja ocjenjuje da do podnošenja tužbe u ovom postupku nije protekao rok od pet godina iz čl. 225.ZOO-a te da tražbina tužitelja nije u zastari.

14. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da u nazočnom slučaju tužba nije podnesena nakon proteka zastarnog roka te da su odredbe Ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka, a koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetne, zbog čega tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa.

15. Također je pravilno ocijenjen domašaj tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da je u ovom parničnom postupku sud vezan za utvrđenja o povredi zakonom zaštićenih kolektivnih interesa potrošača iz parnice koja je vođena po tužbi tužitelja Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka, između ostalog i tuženika.

16. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, korištenjem nepoštene ugovorne odredbe, kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP/03) te suprotno odredbama ZOO-a, dok je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita zbog korištenja ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi pri ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, bez informiranja potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su tuženici postupili suprotno čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. protivno čl. 96. i 97. ZZP/07 te odredbama ZOO-a.

17. Dakle, u presudama donesenim povodom kolektivne tužbe je odlučeno o pitanju ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope na temelju jednostranih odluka banke te ugovaranja valutne klauzule vezane uz valutu CHF, bez prethodnog upoznavanja korisnika kredita o mogućim posljedicama izmjene odnosa tih valuta pa pravomoćna odluka koja je donesena u tom postupku obvezuje sud u ovom parničnom postupku.

18. Pravilno je odlučeno i o prigovoru zastare tužiteljeve tražbine, u kojem dijelu su izneseni uvjerljivi razlozi koji su sukladni narečenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

19. Pravilno je i stajalište suda prvog stupnja da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa neovisno o sklapanju Dodatka/2016, budući da je konverzija kredita izvršena na temelju ZID ZPK/15, prema načelu iz čl. 19.b tog zakona, na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, pri čemu je pravilna i ocjena suda prvog stupnja da Dodatkom ugovora o kreditu nije uređeno pitanje preplaćenih kamata u razdoblju koje je prethodilo konverziji, a do koje preplate je došlo uslijed primjene ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega korisnicima kredita pa tako i tužitelju, pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, odnosno pravo na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale.

20. Međutim, u pravu je tuženik kada ukazuje da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o prihvaćanju načina obračuna preplate primjenom kamatne stope od 3,23% nakon 1. siječnja 2014. Naime, sud prvog stupnja je odluku utemeljio na dopunjenom nalazu vještakinje,ocjenjujući nalaz stručnim, objektivnim i jasnim, iako je vještakinja u osnovi pojasnila zbog čega smatra osnovni nalaz ispravnim, ali zbog konkretne upute suda je izvršila matematički obračun u skladu s takvim nalogom. S obzirom na polazno utvrđenje suda prvog stupnja da je ugovaranje promjenjive kamate na temelju jednostrane odluke banke ništetno, jednako kao i ugovaranje valutne klauzule bez informiranja potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, za zaključiti je da je svaka promjena do koje je došlo nakon sklapanja prijepornog ugovora o kreditu zahvaćena ništetnošću pa je valjana ugovorna odredba o početno ugovorenoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli koja podrazumijeva početni, nepromijenjeni odnos valuta CHF i kune. S obzirom na činjenicu da je dopuna nalaza izvršena na način da za dio prijepornog razdoblja preplata nije obračunata pod tim uvjetima, ostaje nejasno koji su razlozi za takvo odstupanje, pri čemu treba navesti da razlozi nisu izneseni u pobijanoj presudi, na što opravdano ukazuje tuženik u žalbi. Pored toga nije obrazloženo je li u iznos preplate kojeg je tuženik obvezan isplatiti tužitelju, uračunata preplata koja je priznata u postupku konverzije, u odnosu na koju nije nužno postaviti prigovor radi prebijanja, budući da se radi o obračunu koji se temelji na primjeni pravila o vraćanju kao posljedice neištetnosti. Stoga je u tom dijelu počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354.st.2. točka 11. ZPP-a.

21. Stoga će sud prvog stupnja otkloniti narečenu povredu postupka na način da će po potrebi zatražiti dodatno pojašnjenje vještaka o narečenom pitanju obračuna preplate, te će o zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku, a ponovno će odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

22. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika uvažiti i presudu suda prvog stupnja ukinuti, primjenom čl. 369.st.1. ZPP-a.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara