Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 10 Gž-850/2022-3.
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: 10 Gž-850/2022-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š., OIB: …, R., zastupan po punomoćniku N. P., odvjetniku u R., protiv I. tuženika S. B., OIB …, R. i II. tuženika D. B., R., zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M., P. i B. u R., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i I. i II. tuženika, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: 77 Pn-370/2016-99., od 12. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
Presuda Općinskog sud u Rijeci, poslovni broj: 77 Pn-370/2016-99., od 12. kolovoza 2022. se:
- potvrđuje u točkama I. i III. izreke, i u točki II. izreke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete, u odnosu na I. tuženika S. B. u iznosu od 663,61 EUR/5.000,00 kn[1],
- ukida u točki II. izreke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na ime izgubljene zarade u iznosu od 36.000,00 EUR/271.242,00 kn1 u odnosu na I. tuženika, i u odluci o troškovima postupka (točka IV. izreke) i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja I. tuženiku S. B. je naloženo da tužitelju isplati na ime naknade neimovinske štete, iznos od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn1, sa zakonskom zateznom kamatom, pobliže naznačenoj u izreci presude (točka I. izreke); tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos naknade neimovinske štete, u iznosu od 663,61 EUR/5.000,00 kn1 i za izgubljenu zaradu u iznosu od 36.000,00 EUR/271.242,00 kn1, u odnosu na I. tuženika je odbijen (točka II. izreke); tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen u odnosu na II. tuženika D. B. (točka III. izreke); svaka stranka snosi svoje troškove (točka IV. izreke).
2. Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelj i tuženici zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP).
3. Tužitelj pobija presudu u točkama II., III. i IV. izreke, predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima.
4. Tuženici pobijaju presudu u točkama I. i IV. izreke, predlažu da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traže trošak sastava žalbe.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
7. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
8.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14., stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno naknade štetu koju je pretrpio u štetnom događaju 14. svibnja 2015., krivnjom tuženika i to u iznosu od 1.990,84 EUR/15.000,00 kn1 za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, i u iznosu od 36.000,00 EUR/271.242,00 kn1 za izgubljenu dobit. Tvrdnja tužitelja je, da je na parkiralištu u R., dok se nalazio u svom parkiranom vozilu marke Golf reg. oznake RI-3333-SO, dao zvučni signal kada je vidio da II. tuženik obavlja radnju parkiranja unazad, radi upozorenja, da izbjegne udarac u njegov automobil. nakon čega je II. tuženik izašao iz svog vozila, te ključem povukao crtu po prednjem poklopcu motora i prednjim vratima njegovog automobila, a kada je tužitelj zbog toga izašao iz svog vozila, preko ceste je dotrčao I. tuženik i fizički ga napao, udarivši ga u lice i vrat, te je od zadanih udaraca pao, nakon čega ga je I. tuženik počeo gušiti, a onda su mu I. i II. tuženik zajedno zadali još nekoliko udaraca u predjelu prsnog koša.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su prekršajnim nalogom prvostupanjskog suda poslovni broj: Pp J-609/2015., od 4. ožujka 2016., tuženici proglašeni krivim što su 14. svibnja 2015. narušavali javni red i mir na način da se D. B. - II. tuženik, prilikom parkiranja svog osobnog vozila kretao unazad, na što mu je vozač V. Š. – tužitelj, u osobnom vozilu reg. oznake RI 3333 SO potrubio da ne udari u njega, da bi nakon parkiranja D. B. izašao iz vozila, te ključem povukao crtu po prednjem poklopcu motora i zadnjim desnim vratima na osobnom vozilu V. Š., a nakon što ga je V. Š. upitao zašto je to učinio i da se dogovore oko štete, tada se pojavio S. B. – I. tuženik, sa još dvije nepoznate muške osobe i fizički je nasrnuo na V. Š., na način da ga je udario u predio lijeve strane lica i drugi put okrznuo u predio desne strane vrata, te ga još par puta pokušao udariti što je V. Š. izbjegao, a S. B. je prilikom zamaha pao na koljena, da bi se tada zajedno sa D. B. udaljio, čime su I. i II. tuženk počinili prekršaj iz čl. 13. st. 1. i 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te im je izrečena novčana kazna.
- da je tužitelj u Centru za hitnu pomoć KBC R., 14. svibnja 2015., pregledan po neurokirurgu, utvrđena mu je dijagnoza potres mozga bez gubitka svijesti i višestruke površinske ozljede glave, praćeno mučninom, povraćanjem i ošamućenošću,
- da je te ozljede tužitelju zadao I. tuženik,
- da nije došlo do fizičkog sukoba između tužitelja i II. tuženika,
- da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta dva tjedna, te strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 2 tjedna, i slabog intenziteta 6 mjeseci (zabrinutost za životnu egzistenciju), kada mu je ukinuta suspenzija i zabrana nastupa u boksačkim natjecanjima,
- da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio profesionalni boksač, te WBF boksački prvak, koji je 25. listopada 2014. osvojio ineterkontinentalni WBF-ov naslov u kategoriji velter, a koji naslov je trebao obraniti u slijedećih 12 mjeseci,
- da u vrijeme štetnog događaja nije bio ugovoren datum niti potpisan ugovor za održavanje tog boksačkog meča,
- da su tuženici osporili vjerodostojnost dopisa Svjetskog boksačkog saveza iz A., koji je tužitelj dostavio u spis, u kojem je navedeno da je prema Međunarodnom boksačkom kodeksu ponašanja u slučaju zadobivanja fizičke ozljede, kao što je potres mozga, profesionalnom boksaču zabranjeno nastupati u narednih 12 mjeseci, te da tužitelj, kao žrtva napada od 14. svibnja 2015., u kojem je zadobio potres mozga, nije bio u mogućnosti braniti naslov protiv K. D. čime je pretrpio materijalnu štetu u iznosu od 36.000,00 EUR/271.242,00 kn1.
11. Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je utvrdio da je primjerena novčana naknada za povredu prava osobnosti 1.327,23 EUR/10.000,00 kn1, i pobijanom presudom je obvezao I. tuženika da tužitelju isplati iznos od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn1, u preostalom dijelu, tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 663,61 EUR/5.000,00 kn1, i tužbeni zahtjev za izgubljenu zaradu u iznosu od 36.000,00 EUR/271.242,00 kn1 je odbio u odnosu na I. tuženika, te je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika.
12. Tužitelj žalbom osporava dosuđeni iznos naknade neimovinske štete kao prenizak, ističe da je uz tužbu dostavio dopis "W. B. F.", ispravu koju je izdalo i svojim pečatom i potpisom ovlaštene osobe potvrdilo nadležno tijelo - nadležni boksački savez, pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se ne radi o službenom dokumentu i da nije dokazao zahtjev za izgubljenu dobit, a smatra i da mu je i II. tuženik odgovoran za naknadu štete, iako mu nije zadao udarce, jer je svojim postupanjem inicirao štetni događaj, a nije niti pokušao spriječiti napad I. tuženika na njega.
13. I. tuženik u žalbi navodi da za utvrđenje prvostupanjskog suda, da je tužitelju zadao više udaraca u glavu, uslijed kojih je tužitelj pao, nema dokaza u spisu, jer nije proveden dokaz vještačenjem na okolnost dinamizma nastanka predmetnog događaja, već je provedeno vještačenje samo na okolnost visine štete, a provođenje tog dokaza je bilo nužno, obzirom da je osporavao dinamiku štetnog događaja, te da su iskazi stranaka i svjedoka o štetom događaju oprečni, pa je zaključak prvostupanjskog suda, da je zadao udarce tužitelju, paušalan. Ističe i da je visina naknade neimovinske štete, a obzirom na narav, vrstu i težinu ozljeda, utvrđena u previsokom iznosu.
14. Neosnovani su žalbeni navodi I. tuženika da je provođenje dokaza vještačenjem na okolnost dinamizma nastanka štetnog događaja bilo nužno za meritorno odlučivanje.
14.1. Zaključak prvostupanjskog suda, da je I. tuženik udario tužitelja i zadao mu tjelesne ozljede, utemeljen je na pravomoćnom prekršajnom nalogu prvostupanjskog suda i iskazu svjedokinje G. Š., koja je bila očevidac sukoba tužitelja i I. tuženika. Navedeni iskaz je potkrijepljen medicinskom dokumentacijom tužitelja, iz koje proizlazi da je tužitelj zadobio ozljede u događaju od 14. svibnja 2015., pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao proturječne iskaze svjedoka, T. D. i M. I., da nije bilo međusobnih udaraca između tužitelja i I. tuženika, već samo naguravanja, te neistinite iskaze I. tuženika, da je tužitelja samo odgurnuo, i II. tuženika, da I. tuženik nije niti taknuo tužitelja.
15. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja, da je i II. tuženik odgovoran za štetu koju je pretrpio, iz razloga jer je svojim postupanjem inicirao štetni događaj i nije pokušao spriječiti napad I. tuženika na njega.
15.1. II. tuženik nije zadao tjelesne ozljede tužitelju, pa mu nije ni prouzročio štetu koju tužitelj trpi zbog zadobivene ozljede, zbog čega nije niti odgovoran za naknadu štete, kako pogrešno smatra tužitelj.
15.2. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na II. tuženika.
16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i I. tuženika, obzirom na vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha koje je pretrpio, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio primjerenu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti u iznosu od 1.327,23 EUR/10.000,0 kn1. Dosuđeni iznos je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa se neosnovano iznosi u žalbama da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti utvrđena u neprimjerenom iznosu.
17. Stoga su žalbe tužitelja i I. tuženika u tom dijelu odbijene kao neosnovane i prvostupanjska presuda potvrđena u točki I. i III. izreke, te u točki II. izreke, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 663,61 EUR/5.000,00 kn1, odbijen u odnosu na I. tuženika, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
18. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika za isplatu iznosa od 36.000,00 EUR/271.242,00 kn1, na ime izgubljene zarade, pozivom na članak 221. a ZPP-a, jer provedenim dokazima nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi tužitelj objektivno i po redovnom tijeku stvari mogao ostvariti dobit u tom iznosu. Naime, prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao da je imao dogovoren meč sa K. D. radi obrane titule, niti da bi neovisno o ishodu tog meča sigurno zaradio 36.000,00 EUR/271.242,00 kn1, kako je to navedeno u dopisu Svjetskog boksačkog saveza iz A., budući je taj dopis dostavio tužitelj, odnosno nije dobiven službeno od strane suda, i nije potkrijepljen vjerodostojnom službenom dokumentacijom o pravilima boksačkog kodeksa, te visini iznosa koji se navodi.
19. Navedeni razlozi za neprihvaćanje dopisa Svjetskog boksačkog saveza iz A. su pogrešni, kako se osnovano iznosi u žalbi tužitelja.
20. Prema odredbi članka 232. ZPP-a, stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda (stavak 1.); uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prijevod (stavak 2.).
21.Tužitelj je uz tužbu priložio izvornik dopisa "W. B. F." na engleskom jeziku i ovjereni prijevod po sudskom tumaču.
22. Iz stanja prvostupanjskog spisa vidljivo je da su tuženici osporili vjerodostojnost tog dopisa, da je prvostupanjski sud na ročištu 11. siječnja 2018. donio rješenje da će službeno zatražiti od boksačke organizacije "W. B. F.", podatke kao u dopisu boksačke organizacije, da je na ročištu 11. siječnja 2019. donio rješenje, kojim je od punomoćnika tuženika zatražio da se očituje da li je potrebno te podatke službenim putem tražiti od WBF-a, obzirom da je tužitelj dostavio u spis dopis u izvorniku i ovjerenom prijevodu, da tuženici nisu udovoljili tom rješenju, te da su na ročištu 19. siječnja 2021. ponovno osporili vjerodostojnost dopisa Svjetskog boksačkog saveza.
23. Imajući u vidu odredbu članka 7. stavak 1. ZPP-a i članka 219. stavak 1. ZPP-a, kojima je propisano da je svaka stranka dužna predložiti dokaze kojima pobija navode i dokaze protivnika, te da je tužitelj dokumentaciju, kojom dokazuje zahtjev za izgubljenu dobit, dostavio u izvorniku i ovjerenom prijevodu, a tuženik je tu dokumentaciju osporio, preuranjen je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva za izgubljenu dobit.
24. Zbog navedenog, žalba je prihvaćena i prvostupanjska presuda ukinuta u točki II. izreke, u dijelu kojim je odbije tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika u iznosu od 36.000,00 EUR/271.242,00 kn1 na ime izgubljene dobiti, sukladno članku 370. ZPP-a i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
25. U nastavku postupka prvostupanjski sud će ocijeniti dopis WBF-a, koji je tužitelj priložio u izvorniku i ovjerenom prijevodu u spis, te će nakon toga donijeti odluku o navedenom tužbenom zahtjevu.
26. Obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, ukinuta je i odluka o troškovima postupka, te će prvostupanjski sud u novoj odluci odlučiti i o troškovima postupka, pa o žalbi II. tuženika, u odnosu na troškove postupka, nije posebno odlučivano.
27. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 19. listopada 2023.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.