Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1457/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TBP OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Zaninović Semenov, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice DBP OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ećimović & Kaleb d.o.o. Zagreb, radi predaje nekretnine u suposjed, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-87/2024 od 14. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-87/2024 od 14. srpnja 2025.

II Odbijaju se zahtjevi stranka za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženici da tužitelju preda u suposjed te omogući sukorištenje k. č. br. [katastarska čestica] [adresa]. i dvorište ispod gaja, površine 378 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorac [adresa], te da mu preda primjerak ključeva ove nekretnine, u roku od 15 dana, dok je točkom II izreke naloženo tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 901,54 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv presude žalbu podnosi tuženica, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) uz prijedlog da se žalba prihvati i presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka tuženici, uključujući i žalbeni trošak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je stvarno pravni zahtjev tužitelja da mu tuženica preda u suposjed te omogući sukorištenje nekretnine, u naravi dvorac [adresa], te da mu preda primjerak ključeva ove nekretnine.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 1 i dvorište ispod gaja površine 378 čhv upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorac [adresa] uknjižena je u zemljišnim knjigama kao suvlasništvo stranka i to tužitelja u 3/8 dijela, a tuženice u 5/8 dijela,

- predmetna nekretnina nalazi u isključivom posjedu tuženice koja u istoj živi sa obitelji,

- od 1984. godine traje i još nije dovršen izvanparnični postupak razvrgnuća ove nekretnine civilnom diobom, započet po prednicima stranaka odnosno pokrenula ga je prednica tužitelja TB protiv tadašnje suvlasnice nekretnine - prednice tuženice DB, pri čemu je EB naslijedila majka tužitelja EBP, čiji nasljednik je tužitelj,

- tužitelj je 2004. godine osobno, nakon što je postao suvlasnik nekretnine, otišao u dvorac radi pokušaja dogovora sa tuženicom oko pitanja razvrgnuća suvlasništva odnosno posjeda dvorca, kojom prigodom tuženica nije htjela razgovarati s njime niti mu je dozvolila ući u dvorac, uz navode da dvorac ne mogu zajednički koristiti,

- stranke nisu postigle dogovor o podjeli posjeda,

- osim postupka razvrgnuća suvlasništva, između stranaka se vodi spor kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3151/2024 po tužbi ovdje tuženice protiv ovdje tužitelja kao tuženika radi isplate nužnih i korisnih troškova ulaganja u predmetnu nekretninu.

7. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja, ocjenom i analizom provedenih dokaza, prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 37. stavak 6., članka 38. stavak 1. i članka 42. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV), koje reguliraju odnose suvlasnika, njihova prava i ovlaštenja, zaključuje da tužitelj kao suvlasnik ima pravo na suposjed predmetne nekretnine.

8. Sud prvog stupnja odbio je prijedlog tuženice za prekidom ovog postupka prema članku 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a, uz zaključak da ishod parnice koja se među strankama vodi radi obveznopravnog zahtjeva ovdje tuženice radi isplate razmjernog dijela ulaganja u predmetnu nekretninu, ne predstavlja prethodno pitanje u smislu članka 12. ZPP-a, za ovu parnicu po stvarnopravnom zahtjevu tužitelja za predaju nekretnine u suposjed.

9. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da na odluku u ovoj pravnoj stvari nema utjecaja okolnost što je u tijeku postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice civilnom diobom, budući da je neizvjesno hoće li i kada doći do prodaje predmetne nekretnine.

10. Osim toga, sud nalazi neosnovanim prigovor tuženice da je ona pošteni posjednik uz obrazloženje da tuženica, unatoč tome što se postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice vodi već desetljećima, koristeći faktično stanje, ne želi prepustiti suposjed tužitelju.

11. Prvostupanjski sud nije prihvatio niti prigovor tuženice o pravu zadržanja nekretnine u isključivom posjedu, koje pravo je tuženica temeljila na zahtjevu za isplatu naknade razmjernog dijela nužnih i korisnih ulaganja u istu. Obrazloženje je suda da u konkretnoj situaciju, u kojoj se radi o zahtjevu suvlasnika na predaju suposjeda nekretnine, nisu primjenjive odredbe članka 164. odnosno članka 165. ZV- a. Sud prvog stupnja smatra da se navedene odredbe tiču reividikacije tj. zahtjeva vlasnika stvari postavljenom prema nevlasniku koji je u posjedu iste stvari, dok su u ovome predmetu stranke suvlasnici. Dalje sud smatra da i pod pretpostavkom primjene tih odredbi ZV-a, tuženica se nikako ne može smatrati poštenom posjednicom budući da je znala odnosno morala je znati te biti svjesna činjenice kako nije samovlasnica, već suvlasnica pa da joj ne pripada pravo na posjed cijele stvari već da svaki suvlasnik ima pravo na suposjed.

12. Stoga je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti dok je o troškovima postupka odlučio primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

13. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, te po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da njezinim donošenjem nije počinjena niti jedna bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda, suprotno žalbi tuženice, nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće pravno ispitati.

14. Sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tuženice sadržajno istaknuta relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

14.1. Jednako tako nije počinjena niti u žalbi tuženice istaknuta relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 299. ZPP-a, budući da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju su stranke dostavile sudu nakon zaključenja prethodnog postupka, uz utvrđenje da dokumentacija tuženice koja se tiče postupka radi isplate ulaganja u predmetnu nekretninu, nije relevantna za ovaj postupak.

14.2. Dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanje stranka i svjedoka na okolnost je li mu tuženica priječila uzlazak u suposjed nekretnine prije podnošenja tužbe (na koju okolnost je ukazano ranijom ukidnom odlukom ovoga suda), tužitelj je postavio pravovremeno na pripremnom ročištu, prije zaključenja prethodnog postupka odmah nakon što je tuženica u odgovoru na tužbu ovu činjenicu osporila, stoga su žalbene tvrdnje tuženice o nepravovremenosti isticanja ovih dokaznih prijedloga neosnovane.

14.3. Vezano za žalbene navode tuženice oko ocjene vjerodostojnosti iskaza saslušanih osoba tijekom postupka treba reći da je prvostupanjski pravilno interpretirao i dao ocjenu iskaza tužitelja i svjedoka NBP i RBP, uvažavajući činjenicu da je riječ o najbližim srodnicima tužitelja (sin i supruga). Njihove iskaze sud je cijenio međusobno podudarnim, životno uvjerljivim, logičnim i vjerodostojnim u pogledu odlučnih činjenica. Pritom sud uvažava da se tuženica, iako je bila uredno pozvana te upozorena na zakonske posljedice nedolaska, nije odazvala određenom saslušanju.

15. Treba reći da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na materijalno pravne odredbe ZV-a koje propisuju međusobne odnose suvlasnika nekretnine, prema kojima svaki suvlasnik nekretnine ima istodobno sve suvlasničke ovlasti - pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja (članak 30. stavak 2. ZV -a), svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika (članak 38. stavak 1. ZV-a) te svakom suvlasniku pripada zaštita prava suvlasništva od drugih suvlasnika, sukladno odredbi članka 161. stavak 1. ZV -a u vezi s člankom 46. stavak 1. ZV-a i 37. stavak 6. ZV-a.

16. Dakle, tužitelju u granicama njegovog suvlasničkog dijela pripada pravo na suposjed nekretnine sukladno članku 42. stavak 1. ZV-a. Odluka kojom suvlasnici međusobno mogu podijeliti posjed stvari ili izvršavanje svih i/ili nekih vlasničkih ovlasti glede stvari, prema članku 42. stavak 1. i 2. ZV-a, posao je redovite uprave te ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak, kako to neosnovano tvrdi tuženica tijekom postupka te ponavlja u žalbi. Dakle, u smislu citiranih odredbi, sve do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio pripada svakom suvlasniku, svi suvlasnici nekretnine imaju pravo koristiti cijelu nekretninu, odnosno izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti.

17. Odlučujući o vlasničkom zahtjevu tužitelja na predaju predmetne nekretnine u suposjed sukladno odredbama članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 1. ZV -a, prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju utvrdio ispunjenim i nespornim pretpostavke koje se zahtijevaju za pružanje ove zaštite jer je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnik predmetne nekretnine a tuženica istu drži u isključivom posjedu. Činjenica što predmeta nekretnina, u naravi dvorac [adresa] kod [adresa], predstavlja obiteljsko nasljeđe obitelji EB, što je tužitelj trajno naseljen u Zagrebu te prema tvrdnjama tuženice nema namjeru niti potrebe stanovati u dvorcu s još jednom obitelji, kao i poremećeni međusobni odnosi stranaka ne predstavlja razlog da se tužitelju ne pruži zaštita koja mu pripada prema citiranim zakonskim odredbama kao nespornom suvlasniku nekretnine (predaja u suposjed), pa su i u tom dijelu neosnovane žalbene tvrdnje tuženice.

18. Bez uporišta tuženica u žalbi osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da tužitelj, kao suvlasnik nekretnine, ima volju i želju izvršavati suposjed suvlasničke nekretnine, da je tu volju iskazao tuženici te da ga je ona u toj njegovoj namjeri osujetila, odnosno onemogućila mu je izvršavanje suposjeda, s obzirom da na pravilnost ovog zaključka ukazuju iskazi saslušanih svjedoka posebno svjedokinje RBP koja je iskazivala na temelju neposrednog saznanja jer je utvrđeno da je bila nazočna situaciji kada tuženica nije dozvolila tužitelju ulazak u dvorac. Osim toga, nesporna činjenica vođenja postupka razvrgnuća suvlasniče zajednice (započet po prednicima stranaka) koji se vodi desetljećima, a kojem je prema pravilnom zaključku suda prvog stupnja , svrha da suvlasnici u naravi dobiju posjed ili razmjernu vrijednost dijela suvlasničke stvari, zatim, činjenica da nakon podnošenja tužbe u ovome predmetu radi predaje u suposjed, tuženica drži nekretninu u isključivom posjedu te ne želi tužitelju dobrovoljno predati suposjed kao i činjenica da tužitelj tužbom ujedno traži predaju primjerka ključeva nekretnine, kao simbolične radnje predaje nekretnine u posjed, sve ukazuje na dosadašnju nemogućnost ulaska tužitelja u suposjed dvorca .

19. Postupanje tuženice je protivno odredbi članka 42. stavku 1. ZV-a kojom su prije svega regulirana međusobna prava suvlasnika na način da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, a što znači da tuženica kao jedan od suvlasnika ne može tužitelja kao drugog suvlasnika isključiti iz suposjeda nekretnine, odnosno tražiti za sebe cijelu nekretninu, bez obzira na veličinu suvlasničkog dijela svakog od njih te bez obzira na motive tuženice zbog kojih smatra da tužitelju ne pripada pravo na suposjed nekretnine.

20. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženice vezano za pravo zadržanja (retencije) nekretnine, što je tuženica u ovome postupku istaknula kroz prigovor kojeg sud prvog stupnja pravilno nije prihvatio, s obzirom da je navedena zaštita pridržana prema nevlasniku koji je u posjedu stvari, dok u ovome predmetu tuženica nije nevlasnik već jedna od suvlasnica nekretnine.

20.1. Naime, prema odredbi članka 164. stavak 2. ZV-a zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. U ovom slučaju se ne primjenjuje citirana odredba o pravnom položaju poštenog posjednika, budući da se u tom članku propisuju ovlaštenja poštenog posjednika tuđe stvari koju nema pravo posjedovati, dok je tuženica u ovom slučaju posjednica stvari na kojoj ima status suvlasnika te ju ima pravo posjedovati zajedno s drugim suvlasnikom. U pravnom odnosu suvlasnika, od kojih jedan traži od drugog da mu preda u suposjed nekretninu, nema mjesta primjeni pravila o pravu retencije iz odredbe članka 164. stavak 2. ZV-a koje je pravo predviđeno kod traženja zaštite na temelju reivindikacijske tužbe vlasnika – neposjednika protiv posjednika - nevlasnika, a ne onda kad postoji međusobni odnos više vlasnika (suvlasnika).

20.2. Ovo stoga što kada jedan od suvlasnika nekretnine traži od drugog suvlasnika da mu tu nekretninu preda u suposjed, za suvlasnika koji nekretninu već drži u posjedu ne dolazi do prestanka prava na posjed, a niti do prestanka faktičnog posjeda nekretnine, jer i nakon što sud naloži predaju nekretnine u suposjed, suvlasnik kojemu je to naloženo neće izgubiti pravo na posjed, ali će u takvom posjedu biti zajedno s drugim suvlasnikom, što je u skladu s odredbom članka 42. stavak 1. ZV-a.

21. U odnosu na žalbene navode tuženice za poštivanje konvencijskog i ustavnog prava na dom, treba reći da zaštita koju je zatražio tužitelj (uvođenje u suposjed) nema za posljedicu iseljenje tuženice iz predmetne nekretnine niti lišavanje tuženice da u nekretnini ostvaruje svoje pravo na dom, pri čemu svakako treba imati u vidu da se pobijanom odlukom, s druge strane, štiti konvencijsko i ustavno pravo vlasništva tužitelja. U ovom slučaju tužitelj ne zahtijeva iseljenje tuženice iz nekretnine nego predaju u suposjed tako da se prihvaćanjem zahtjeva tužitelja ne zadire niti se miješa u pravo tužen ice na dom jer ona u nekretnini i nadalje nastavlja stanovanje, a tužitelju kao suvlasniku u skladu sa suvlasničkim omjerom pripadaju sva prava kao i tuženici.

22. Odgovarajući na istaknute naprijed iznesene žalbene navode koji su utvrđeni neosnovanim, ovaj sud nije našao da bi tuženici bilo povrijeđeno konvencijsko i ustavno pravo na pravično suđenje, kako se to tvrdi u žalbi tuženice.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.).

24. Tuženica sa žalbom nije uspjela, stoga joj nisu priznati troškovi žalbenog postupka dok tužitelju nije dosuđen trošak za odgovor na žalbu jer je ocijenjeno da se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP -a.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić