REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA

Poslovni broj : Kž-565/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Saše Cvijetića kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Sandre Juranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Štefančić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BC zbog kaznenog djela iz članka 132. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenog BC izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-654/2020-35 od 1. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10.prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog BC te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen je krivim okrivljeni BC zbog kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja, neisplate plaća iz članka 132. stavak 1. KZ/11 pa je na temelju članka 132. stavak 1. KZ/11 okrivljeni BC osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te se na temelju članka 56. i članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 okrivljeniku izriče uvjetna osuda s posebnom obvezom te se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo uz posebnu obvezu da na temelju članka 56. stavka 4. u svezi članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11 u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.600,00 kuna / 345,08 (tristo četrdeset pet eura i osam centi) eura, te oštećenoj NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.400,00 kuna / 716,70 (sedamsto šesnaest eura i sedamdeset centi) eura.

1.1.Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu.

1.2.Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) oštećenom PC dosuđuje se postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.600,00 kuna / 345,08 eura, te oštećenoj ŠC u iznosu od 5.400,00 kuna / 716,70 eura, te se nalaže okrivljeniku iste iznose platiti oštećenima.

1.3.Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljeni BC osobno, a po sadržaju žalbe bi proizlazilo zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i prijedlog da se ukine prvostupanjska presuda i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje jer je predloženo da se opet "otvori istraga".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavka.1 ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

5. Žalba okrivljenog BC nije osnovana.

6. Okrivljenik u žalbi navodi da mu u postupku nije bilo omogućeno ispitati svjedoka GC kao i da je sud odbio sve njegove dokazne prijedloge pa tako nije provedeno niti vještačenje potpisa na ugovoru.

7.U odnosu na predmetne žalbene navode ovaj sud drugog stupnja navodi da je prema podacima spisa svjedok GC doista ispitan po sudu izvanraspravno, bez prisutnosti okrivljenika, koji je bio uredno pozvan na raspravu, ali nije pristupio, pa se radi o nekonfrontiranom dokazu, svjedočkom iskazu. Iako ne izričito, okrivljenik se dakle poziva na povredu konfrontacijskog prava. Ono je sastavnica stožernog načela kaznenog postupka, prava na pošteno suđenje te se radi o konfrontacijskoj klauzuli iz članka 29. stavak 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, pročišćeni tekst, broj: 76/10, dalje u tekstu: Ustav) i članka 6. stavak 3. (d) Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne Novine“, Međunarodni ugovori; broj 18/97.; dalje u tekstu: EKLJP). Ta klauzula jamči optuženiku pravo na ispitivanje svjedoka optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe.

8.Međutim, okrivljenik se u postupku ima pravo odreći konfrontacijskog prava, a po podacima spisa na raspravi od 1.travnja 2025. (list 168-170 spisa) okrivljenik je bio suglasan s čitanjem svjedočkog iskaza TC, nije stavio primjedbe na isti te nije stavio dokazne prijedloge. Ujedno, okrivljenik ni na jednoj raspravi nije stavio dokazne prijedloge, a složio se sa svim dokaznim prijedlozima optužbe. Štoviše, iako se u svojoj obrani okrivljenik u negiranju djela pozvao na postupke svjedoka GC, nije predložio sudu da se isti ispita kao svjedok, već je o tome sud odlučio po službenoj dužnosti. U svojoj obrani je spomenuo samo da bi potpis na ugovoru o radu na određeno vrijeme s UC "trebalo vještačiti" (list 149 spisa) dok u obrani na idućoj raspravi od 1.travnja 2025. nije u potpunosti osporio predmetni potpis, već kada mu je predočen predmetni ugovor, je rekao da je potpis sličan njegovom, ali smatra da nije njegov potpis.

9.Iz navedenih razloga sud nije utvrdio da bi u postupku pred sudom prvog stupnja bila povrijeđena prava okrivljenika u postupku, a koja se odnose na njegova prava da predlaže dokaze u postupku te da sudjeluje u izvođenju istih u smislu načela tzv. jednakosti oružja stranaka te konfrontacijskog prava, a na koje po smislu navoda ukazuje okrivljenik, iako se ne poziva izričito na iste.

10.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene povrede postupka i zakona na koje pazi po službenoj dužnosti.

11.U odnosu na činjenična osporavanja presude ovaj sud drugog stupnja navodi da ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika, već iskaz svjedoka GC dajući u ocjeni dokaza, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, uvjerljive, pravilne i prihvatljive razloge. Tako je ispravno sud prvog stupnja utvrdio da je trgovačko društvo [trgovačko društvo] kao osnivača i odgovornu osobu za zastupanje imalo isključivo okrivljenika, koji u svojoj obrani nije sporio da je bio vlasnik predmetnog trgovačkog društva, naveo je čime se bavilo, a potvrdio je i da su postojali određeni zaposlenici, ali za koje nije znao navesti točna imena i prezimena pa ih je naveo primjerice kao "B, P i slično", što prije svega potvrđuje da iako je upravljao trgovačkim društvom prema djelatnicima nije imao savjestan odnos. Osim toga, potvrdio je da poznaje GC obrazlažući da se radi o vanjskom suradniku u njegovoj drugoj tvrtki, ali je potom naveo i da je imao određene podatke njegova trgovačkog društva [trgovačko društvo], a zatim i da je bio voditelj poslovanja te radio poslove naplate računa tog trgovačkog društva. S druge strane, svjedok GC je naveo da je radio za okrivljenika upravo u trgovačkom društvu [trgovačko društvo], a iskazao je i da je jedno vrijeme bio voditelj poslovnice kao i da je neke razgovore s a zaposlenicima obavljao osobno, a određene okrivljenik.

12.Sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je obrana okrivljenika suprotna dokazima u postupku vezanim za prijavu radnika, njihovo plaćanje, a isto tako obrana okrivljenika na način kako je nedosljedno iznesena s nejasnim obrazloženjima o tome je li svjedok GC radio u trgovačkom društvu i kojem, samo potvrđuje da je GC radio određene poslove u [trgovačko društvo], ali očito kao zaposlenik, kako to sam svjedok navodi. Stoga se nije radilo o nekakvom prijevarnom postupanju svjedoka GC vezano za zapošljavanje radnika i potrebu isplate njihovih plaća, kako to tvrdi okrivljenik, nego je okrivljenik taj koji kao direktor i osnivač trgovačkog društva nije isplatio plaće djelatnicima. Potpuno je neuvjerljivo ono što okrivljenik ponavlja iz svoje obrane u žalbi, a proizlazilo bi da je svjedok GC sam odlučio o zapošljavanju navedenih dvoje djelatnika SC i PC, bez ikakvog znanja okrivljenika kao vlasnika tog trgovačkog društva, s time da nije jasno koji bi to bili razlozi, materijalne ili nematerijalne prirode, da GC samostalno zaposli dvije osobe u trgovačkom društvu okrivljenika za obavljanje konkretnih poslova. Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je okrivljenik kao poslodavac bio dužan oštećenicima isplatiti plaću za njihov rad jer je znao da trgovačko društvo zapošljava radnike, a što nesporno nije učinjeno pa je ispravno proglašen krivim kao i u izreci pobijane presude.

13. Stoga je činjenično stanje bilo pravilno kao uostalom i potpuno utvrđeno jer ovaj sud ne nalazi da bi dokaz grafološkim vještačenjem potpisa s ugovora bio odlučan u situaciji načina upravljanja trgovačkim društvom kako je to utvrđeno činio okrivljenik. Ujedno je pravilno primijenjen kazneni zakon kad je okrivljenik proglašen krivim na način kao u izreci prvostupanjske presude.

14.Žalba okrivljenika nije podnesena zbog odluke o kazni, a iako se u sadržaju žalbe ova žalbena osnova ne obrazlaže, svaka žalba okrivljenika podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i ovu žalbenu osnovu.

15. U tome se smatra da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio na strani okrivljenika postojanje olakotnih, ali i značajne otegotne okolnosti, a koje okolnosti u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11 utječu da kazna bude blaža ili teža po vrsti i mjeri pa je uzimajući uz navedeno u obzir stupanj krivnje i pogibeljnost kaznenog djela, sud pravilno izrekao kaznu zatvora i primijenio uvjetnu osudu s posebnom obvezom i najduljim rokom provjeravanja predviđenim zakonom, kojom kaznenom sankcijom će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, koje se sastoje u društvenoj osudi zbog počinjenog kaznenog djela, jačanju povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaju na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanju okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

16. Slijedom svega navedenog razlozi žalbe nisu ostvareni te je na temelju članka 482. ZKP/08 žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Rijeka, 10. prosinac 2025.

Predsjednik vijeća

Saša Cvijetić