Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4393/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UM, zbog prekršaja iz članka 29. točke 1. Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila (»Narodne novine«, br. 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 121/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenog UM, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice – Službe za mobilne jedinice Pula-Pola, KLASA: 471-01/23-03/198, URBROJ: 513-02-1983/7-24-3, broj 13/2024 od 30. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se prigovor okrivljenog UM, kao osnovan, te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, na način da se okrivljenom UM, za prekršaj iz članka 29. točke 1. Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga, na temelju istog pravnog propisa, a primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura, koju novčanu kaznu je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a ukoliko u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni UM dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 20 (dvadeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljeni UM proglašen je krivim zbog prekršaja iz člana 29. točke 1. Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga te mu je na temelju citirane zakonske odredbe izrečena novčana kazna u iznosu od 690,00 eura.
2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura.
3. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog odluke o kazni, navodeći u bitnome da je prekršajnopravna sankcija pretjerano visoka i stroga, s obzirom na okolnosti koje su se dogodile. Prvenstveno duboko se kaje zbog počinjenja prekršaja i ističe da do sad nije činio prekršaje niti će ih više činiti u budućnosti. Umirovljenik je od 87 godina, nije nikada kažnjavan i za navedeni prekršaj podmirio je već preveliku novčanu cifru koja je teško narušila njegov kućni budžet. Psihički šok koji su njegova supruga i on doživjeli u njihovim godinama bio je ogroman i odrazio se na njihovo zdravlje. Novac za podmirenje posudile su mu unuke koje njemu i supruzi financijski pomažu obzirom su troškovi života znatno poskupjeli. Budući da je Prekršajnim zakonom određeno da je svrha propisivanja i izricanja prekršajnopravne sankcije ta da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini prekršaj, te da se počinitelji prekršaja tako ponašaju, ističe kako bi navedena svrha bila postignuta i s puno blažom prekršajnopravnom sankcijom nego ovom izrečenom.
4. Prigovor je osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog na temelju članka 238. stavka 11. i u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ovaj Sud) utvrdio je da prekršajnim nalogom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Razmatrajući, u smislu navoda prigovora odluku o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je ovlašteni tužitelj, kao izdavatelj prekršajnog naloga, okrivljeniku odmjerio previsoku novčanu kaznu za djelo opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga te da postoje opravdani razlozi za njezino ublažavanje
7. Naime, iz obrazloženja odluke o kazni vidljivo je da je izdavatelj prekršajnog naloga u obrazloženju odluke o prekršaju naveo da su prilikom odmjeravanje novčane kazne cijenjene sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, a naročito težina učinjenog prekršaja i njegove posljedice. Međutim, ovaj Sud primjećuje da izdavatelj prekršajnog naloga pritom ne navodi niti jednu okolnost koju je cijenio bilo kao olakotnu, bilo kao otegotnu. Imajući u vidu činjenicu da okrivljeniku nisu utvrđene otegotne okolnosti, pa tako nije utvrđena prekršajna osuđivanost, te kako okrivljenik navodima prigovora ne osporava počinjenje djela, pridonoseći takvim svojim postupanjem brzom i efikasnom okončanju postupka, posebice vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ovaj Sud smatra da je u konkretnom slučaju opravdana primjena instituta ublažavanja. Stoga, uvažavajući navedene okolnosti, ovaj Sud je u konkretnom slučaju primijenio institut ublažavanja te okrivljeniku ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma, kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.
8. U tako odmjerenoj novčanoj kazni pravilan su odraz pronašle sve utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje je u njihovoj ukupnosti trebalo cijeniti naročito olakotno, pa ista po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, pri čemu je imajući u vidu vrstu počinitelja, iznos propisane novčane kazne i granice ublažavanja, istu sukladno odredbi članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, odmjerio ispod zakonom propisanog minimuma, držeći da će se ovakvom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se postići kako opća tako i poseban svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle, svrha specijalne i generalne prevencije.
9. Također, trebalo je u konkretnom slučaju primijeniti odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona i okrivljenika upozoriti da, ako u roku ostavljenom za plaćanje, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pod točkom I izreke ove presude, smatrat će se da je ta novčana kazna u cjelini plaćena.
10. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), bliže minimalno propisanom iznosu, imajući u vidu manju složenost i kraće trajanje postupka.
11. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.
Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu 10. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za mobilne jedinice, Područnoj jedinici – Službi za mobilne jedinice Pula-Pola, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
