Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: ČOM, zbog prekršaja iz čl.43.st.2. i st.3. uz primjenu čl.293.st.1. te čl.176.st.3. i st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-4/19422 URBROJ: 511-19-36-25-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 09.07.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 10.12.2025.g., temeljem čl.94., čl.182.st.1.t.3., čl.183. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik ČOM, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1975. u mjestu Caloocan City, Filipini, sin ČO i GOM, državljanin Filipina, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivan,

k r i v j e

1) što 27. rujna 2024. u 21:07 sati u mjestu Velika Gorica, kao vozač vozila M3 marke Mercedes-Benz, registarske oznake [registarska oznaka] upravljao u prometu na cestama označenim autobusom, a uključivao se u promet na zapadni kolnik benzinske postaje Petrol Sisačka bb, sa mjesta za točenje goriva agregata br. 9 i 10, vožnjom unazad u smjeru sjeveroistoka, a da se nije uvjerio da to može učiniti na sigurni način bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili tuđu imovinu, ne vodeći pritom računa o položaju vozila, te o smjeru i brzini kretanja i tom prilikom stražnjim djelom vozila naletio je na prednji dio osobnog automobila [registarska oznaka], vlasništvo GO, koji je bio parkiran sa zapadne strane navedenog kolnika, prednjim djelom okrenut u smjeru jugozapada i u prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba, a nastala je materijalna šteta,

čime je počinio prekršaj iz čl.43.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.43.st.3. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 150,00 (sto pedeset) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EURA, u roku od 2 (dva) mjeseca po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate;

II/

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

2) da bi 27. rujna 2024. u 21:07 sati u mjestu Velika Gorica, Sisačka ulica bb, nakon prometne nesreće sa autobusom ZG 4850-10, napustio mjesto prometne nesreće a da oštećenom vlasniku, nije ostavio podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću, a dana 30. rujna 2024. na adresi [adresa]., (autobusni kolodvor Velika Gorica) pronađen je autobus [registarska oznaka], koji je pregledan i fotografiran, a Alivio Jr. ČOM je dao obavijesti na okolnosti prometne nesreće,

pa da bi time počinio prekršaj iz čl.176.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.176.st.5. istog Zakona.

Obrazloženje

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, dana 09.07.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, podnesen protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

Ovlašteni tužitelj je dana 22.02.2025.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/25-4/19422 URBROJ: 511-19-36-25-1, kojim je okrivljenika za navedene prekršaje oglasio krivim i kaznio ga ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 650,00 eura, izrekao mu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od šest (6) mjeseci te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 39,81 eura, ali je imenovani pravodobno podnio prigovor radi terećenih prekršaja, zbog čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

Okrivljeniku je Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, na adresu stanovanja uputio u dva navrata pozive radi ispitivanja i iznošenja obrane za dan 05.11.2025.g., ali su se pozivi vratili neuručeni s naznakom pošte „obaviješten, nije podigao pošiljku“.

Budući okrivljeniku nije bilo moguće uručiti poziv za zakazano ročište za glavnu raspravu kod ovog Suda, sudac je zaključio da postoje okolnosti za koje se može smatrati kako ukazuju da se okrivljenik ne želi odazvati na poziv Suda, te da očito izbjegava iznijeti obranu, pa je temeljem odredbe čl.145.st.5. Prekršajnog zakona poziv za ročište za dan 05.11.2025.g. radi ispitivanja okrivljenika objavljen i na e-oglasnoj ploči ovog Suda dana 15.10.2025.g., a protekom osmog dana od objavljivanja na e-oglasnoj ploči, dana 23.10.2025.g., dostava se smatra uredno obavljenom.

Obzirom da se okrivljenik nije odazvao na uredan poziv putem e-oglasne ploče ovog Suda, zakazano ročište je održano u njegovoj odsutnosti te je proveden dokaz ispitivanjem svjedoka.

Sudac je izveo dokaz ispitivanjem svjedokinje KO koja je u svom iskazu iznijela je ona vlasnica osobnog automobila [registarska oznaka] i poznato joj je da je istom vozilom upravljao njezin brat ĐO dana 27. rujna 2024. oko 21,00 sat. Brat je išao na trening pa je tom prilikom stao na benzinskoj postaji Petrol u Sisačkoj ulici u Velikoj Gorici kako bi nešto kupio. Ona nije bila na mjestu događaja ali joj je poznato što joj je brat ispričao. Brat je stao vozilom iza jednog autobusa jer je zaključio da ne ometa kretanje istog kada je izašao iz postaje, mahnuo je vozaču tog autobusa i rekao mu da će odmah maknuti vozilo. Otišao je na trening i nakon treninga je zamijetio da mu je prednja registarska pločica udubljena pa je zaključio da je to uzrokovao autobus na benzinskoj postaji. Vratio se na benzinsku postaju i tamo je razgovarao sa osobom koja puni cisterne za gorivo, a koja mu je priopćila da je vidio kako je autobus u jednom trenutku krenuo unazad i udario u prednji dio osobnog automobila te da bi oštećenje bilo i veće da on nije upozorio vozača autobusa. Nakon toga je brat o događaju obavijestio policiju. To je sve što ima za iskazati.

Sudac je utvrdio da je od strane ovlaštenog tužitelja okrivljeniku izdan Obavezni prekršajni nalog, te da je u obrazloženju istog naloga navedeno kako je okrivljenik upozoren da ima prava u smislu čl.109.a. st.1.t.2. do 8. Prekršajnog zakona, sa svojim pravima i dužnostima te mogućnostima (Obavijest počinitelju prekršaja).

Sud je okrivljeniku na poznatu adresu stanovanja uputio u još jedan poziv radi ispitivanja i iznošenja obrane za dan 04.12.2025.g., ali se i ovaj poziv vratio neuručen s naznakom pošte „obaviješten, nije podigao pošiljku“.

Sud je poziv za ročište za dan 04.12.2025.g. radi ispitivanja okrivljenika ponovno objavio i na e-oglasnoj ploči dana 05.11.2025.g., a protekom osmog dana od objavljivanja na e-oglasnoj ploči, dostava se smatra uredno obavljenom.

Okrivljenik se na ponovljeni uredni poziv ovog Suda putem e-oglasne ploče za ročište radi ispitivanja i iznošenja obrane nije odazvao, niti je svoj izostanak opravdao, te opet nije iznio svoju obranu niti u pisanom niti u usmenom obliku.

Vodeći se podacima iz sudskog spisa, utvrđenim iz dokazne dokumentacije priložene uz Obavezni prekršajni nalog kao optužni akt, cijeneći obrambene navode okrivljenika navedene u podnesenom prigovoru protiv Obaveznog prekršajnog naloga, a budući okrivljenik temeljem odredbe čl.85.st.3. Prekršajnog zakona nije dužan iznijeti svoju obranu, sudac je odlučio provesti žurni prekršajni postupak i donijeti presudu bez nazočnosti okrivljenika, temeljem odredbi iz čl.222.st.2. i st.3. Prekršajnog zakona, uz smislenu primjenu odredbi iz čl.167.st.3. istog Zakona.

Sudac je zaključio kako ispitivanje okrivljenika na ročištu pred Sudom nije potrebno i da to nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude, budući da pribavljeni i izvedeni dokazi pružaju dostatnu osnovicu za donošenje valjane presude.

10.

Sudac je kao obranu okrivljenika uzeo njegove obrambene navode iz Prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga, te je uvidom u Prigovor utvrdio da okrivljenik u istom navodi, između ostalog i u bitnom, kako je istina da je 27.09.2024. u 21,07 sati upravljao autobusom [registarska oznaka] te sam se tom prilikom zaustavio na benzinskoj postaji u Velikoj Gorici. Tom prilikom napunio je autobus sa gorivom te je isto platio. Nakon toga krenuo je sa autobusom unatrag i udario u u osobni automobil koji se nalazio iza autobusa parkiran, a istog nije vidio. Po navedenom izašao je iz autobusa, te je čekao dolazak vlasnika vozila. Vlasnik vozila je nakon nekoliko minuta došao do njega i rekao mu „oprostite, oprostite", misleći da čeka jer ga je blokirao za izlazak. Isti je u žurbi sjeo u automobil i otišao, a da nije stigao ništa ni reći. Pošto je isti otišao nije znao kako da dalje postupa, te je nastavio vožnju autobusom po zadanoj liniji. Želio bi napomenuti da nije napustio mjesto prometne nesreće, jer je pričekao dolazak vlasnika vozila, a kojeg možete i saslušati. Pošto vozi autobus za Presečki Krapina, vozačka dozvola mu je neophodno potrebna za taj posao koji obavlja, a i nije htio, kako je ovdje navedeno, napustiti mjesto događaja jer je čekao da dođe vlasnik vozila, pa moli da mu istu ne oduzmu, jer mu je to jedini načín da zaradi za suprugu i troje djece koji žive u [adresa] bez ikakvih novčanih primanja, te ovise o njegovoj zaradi ovdje u Hrvatskoj. Molio bi da mu smanje i iznos novčane kazne, te da istu može platiti i u ratama, te da ga oslobode plaćanja troškova postupka suda, zbog jako teške životne situacije. Pošto do sada nije nikad kažnjavan, moli za gore navedeno, pogotovo da mu se ne izreče zabranu upravljanja motornim vozilom.

11.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedoka oštećenog PO koji je iskazao kako se sjeća da je dana 27. rujna 2024. oko 21,00 sati išao na trening te je upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] u vlasništvu njegove sestre. Stao je na prostor benzinske postaje Petrol u Sisačkoj ulici u Velikoj Gorici i ušao u trgovinu radi kupnje jedne potrepštine. Sjeća se da je bila gužva na prostoru benzinske postaje. On je stao iza jednog autobusa i ušao u trgovinu. Kada je izašao, vidio je da je stražnji dio autobusa udaljen od njegovog automobila oko 1 metar. Uz autobus je zamijetio vozača, stranca, pa je mislio da čeka da se makne s vozilom kako bi on mogao dalje nastaviti svoje kretanje. Zbog toga je u znak isprike mahnuo tom vozaču i rekao mu nekoliko riječi, a onda sjeo u svoj automobil i nastavio svojim putem. Ubrzo se upalio jedan signal u vozilu, a zaključio je da je zbog kiše reagirao neki senzor. Otišao je na trening, obavio ga i tada su mu kolege rekle da mu je prednji dio vozila oštećen. On to prethodno nije niti zamijetio. Tada je zaključio da je vjerojatno došlo do kontakta između autobusa i njegovog vozila. Otišao je na benzinsku postaju i pitao djelatnike da li može pregledati snimke nadzorne kamere, a oni su rekli da ne mogu pokazati snimku, osim policiji pa ih je zamolio da oni sami pregledaju snimku i vide da li je došlo do kontakta. Nakon što su djelatnici pregledali snimku priopćili su mu da se na snimci vidi da je autobus kretanjem unazad udario u njegov automobil. Na prostoru benzinske postaje bila je i cisterna s gorivom i kada je prvom prilikom došao na postaju i kada se ponovno vratio upitao je vozača cisterne da li je vidio sam događaj, a on je potvrdio da je vozač autobusa kretao se unazad, udario u prednji dio njegovog automobila i pogurao njegov automobil pa da je onda on upozorio vozača autobusa koji nije niti primijetio da je došlo do nezgode. Nakon toga zvao je policiju i dao svoj iskaz. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s navodima prigovora okrivljenika koji se uzima kao pisana obrana okrivljenika, ističe kako mu je možda vozač autobusa i htio nešto reći ali on je bio u žurbi i odmah je napustio područje benzinske postaje.

12.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/25-4/19422, URBROJ: 511-19-36-25-1 izdan 22. veljače 2025., prigovor podnesen 20. ožujka 2025., izvješće o poduzetom Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica KLASA: 211-088/24-4/35285, URBROJ: 511-19-36-24-4 od 27. rujna 2024., fotografije (list 12-13 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Alivio Bienvenido Jr. Od 29. listopada 2025.

II/ A

Nakon provedenog žurnog postupka, smatrajući da se okrivljenik brani šutnjom, povodom njegovih obrambenih navoda iznesenih u prigovoru protiv Obaveznog prekršajnog naloga, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj koji mu se prvi stavlja na teret, odnosno da je postupio suprotno odredbi navedenoj u čl.43.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na način opisan u točki I/1) u izreci presude, pa da je tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.43.st.5. uz primjenu čl.293.st.1. istog Zakona.

Sudac je cijenio obrambene navode okrivljenika iznijete u prigovoru na Obavezni prekršajni nalog, a kojima on zapravo izravno priznaje počinjenje prvog prekršaja koji mu je stavljen na teret, iznoseći sve činjenice jasno, okolnosno, razumljivo, uvjerljivo i životno, a temeljem izvedenih dokaza sudac je sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio prvi prekršaj za koji se tereti.

Pritom je sudac osobito cijenio obrambeni navod okrivljenika kako je predmetne zgode upravljao autobusom [registarska oznaka] te se zaustavio na benzinskoj postaji u Velikoj Gorici i napunio autobus gorivom, a nakon toga krenuo je s autobusom unatrag i udario je u osobni automobil koji se nalazio iza autobusa parkiran, a istog nije vidio.

Sudac smatra kako je okrivljenik podnio prigovor s ciljem da bi opravdao svoje inkriminirane postupke i/li propuste, a s namjerom kako bi se eventualno zaštitio od prekršajne odgovornosti i/li oslobodio od krivnje, odnosno s intencijom da izbjegne ili umanji kažnjavanje za počinjene prekršaje.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje KO, vlasnice oštećenog vozila, pa je zaključio kako ova svjedokinja nije bila sudionica predmetne prometne nesreće, a nije bila niti neposredni očevidac događaja, odnosno da ista svjedokinja nema neposrednih saznanja o prekršajima koji se stavljaju na teret okrivljeniku, pa stoga nije mogla iskazati ništa odlučno o postupanju okrivljenika i njegovom ne/činjenju prekršaja predmetne zgode.

Slijedom navedenog sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama opisanim u Obaveznom prekršajnom nalogu u odnosu na terećene prekršaje.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka PO, u ovom postupku s procesnim statusom oštećenika, pa ga je u svim bitnim dijelovima prihvatio jer je zaključio da je ovaj svjedoka svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, uvjerljivo, neposredno razumljivo i životno, te da je o predmetnom događaju, unatoč činjenice da je kao sudionik u predmetnoj prometnoj nesreći svakako u stanovitoj mjeri zainteresiran za ishod ovog postupka, činjenice i svoja opažanja predmetnog događaja iznosio objektivno, nepristrano i vjerodostojno, pa sudac nije imao razloga posumnjati u istinitost njegovih tvrdnji.

Sudac je prihvatio iskaz ispitanog svjedoka jer je on iskazivao na temelju osobnog saznanja te neposrednog opažanja i doživljaja, vrlo razložno i okolnosno, a sudac u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti.

Nakon što je imenovani svjedok komentirao obrambene navode okrivljenika, sudac je učvrstio svoje mišljenje o uvjerljivosti i objektivnosti te nepristranosti i vjerodostojnosti iskazivanja tog svjedoka.

Sudac je mišljenja kako izneseni iskaz ispitanog svjedoka snažno i u potpunosti podupire stajalište suca o odgovornosti okrivljenika za prvi terećeni prekršaj, opisan u točki I/1) u izreci presude.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitanog svjedoka, u vezi s ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može razložno i nesporno zaključiti da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu se prvi stavlja na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 234649186, zbog prekršajnog djela opisanih u izreci tog prekršajnog naloga, te da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj, a da su prekršaji utvrđeni sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti povodom kojih je protiv okrivljenika izdan Obavezni prekršajni nalog i pokrenut prekršajni postupak.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 29.10.2025.g., za osobu: SO Jr, utvrdio da je okrivljenik do tada bio prekršajno osuđivan po Zakonu o strancima.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

Sudac nije mogao izvesti dokaz suočenjem okrivljenika i ispitanih svjedoka, jer okrivljenik nije pristupao na zakazana ročišta pred Sudom.

Sudac nije je izvodio niti druge eventualno postojeće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo dodatnom pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj prekršajnoj odgovornosti, krivnji i kažnjavanju za prvi terećeni i počinjeni prekršaj.

Osim toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.

II/ B

Nakon provedenog žurnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obrambenim navodima okrivljenika iznesenim u prigovoru protiv Obaveznog prekršajnog naloga, odnosno s njegovim priznanjem počinjenja prvog terećenog prekršaja, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode počini prvi prekršaj za koji se tereti, na način opisan u točki I/1) u izreci presude, te je s uvjerenjem zaključio da okolnosti koje okrivljenik iznosi u svom prigovoru, ne mogu istog osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji da okrivljenik opravda svoj postupak odnosno propust, te se eventualno zaštiti od prekršajne odgovornosti, odnosno da izbjegne ili ublaži kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji mu se kao prvi stavlja na teret optužnim aktom.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.43. propisuje, uz ostalo, da vozač koji namjerava na cesti obaviti neku radnju vozilom (voziti unatrag) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, te da je prije započinjanja tih radnji vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, a da će se novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama tog članka.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.293. propisuje, uz ostalo, da će se za prekršaje iz toga Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 130,00 eura.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno navedenim zakonskim propisima i tako počinio terećeni prekršaj opisan u točki 1. u izreci Obaveznog prekršajnog naloga.

Okrivljenik je predmetne zgode kao vozač autobusa prije započinjanja vožnje unazad s označenim vozilom bio dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, te nije smio započeti takvu radnju, a on je neoprezno postupio suprotno, pa je na taj način izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom i tako počinio prvi prekršaj za koji se tereti.

Stoga je sudac nakon provedenog žurnog postupka donio odluku o počinjenom prekršaju kao u točki I/1) u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim te ga kaznio novčanom kaznom u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao otegotnu okolnost, sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da je već bio pravomoćno prekršajno osuđivan.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani okrivljenika postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su priznanje počinjenja prvog terećenog prekršaja te okolnosti da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže neposredne štetne posljedice.

Stoga je sudac za prvi počinjeni prekršaj, umjesto kazne u propisanom iznosu, okrivljeniku izrekao kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.

Sudac smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se okrivljenik da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Prema okrivljeniku se, zbog počinjenog prekršaja opisanog u točki I/1) u izreci presude, ne primjenjuje zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, jer je sudac tijekom prekršajnog postupka stekao uvjerenje da će se već samim proglašenjem okrivljenika krivim za prvi počinjeni prekršaj, u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da ne čini slične prekršaje, te da će se i bez primjene ove zaštitne mjere u cijelosti postići svrha kažnjavanja.

Primjena i trajanje navedene zaštitne mjere odredbom čl.58.st.1. Prekršajnog zakona propisani su fakultativno, a sudac je zaključio da će se izricanjem samo novčane kazne i bez primjene zaštitne mjere, otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, te da ne postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti slične prekršaje.

Prilikom donošenja ove odluke sudac je na strani okrivljenika cijenio sve već navedene olakotne okolnosti.

10.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u točki I/1) u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

III/ A

Nakon provedenog žurnog postupka, smatrajući da se okrivljenik brani šutnjom, povodom njegovih obrambenih navoda iznesenih u prigovoru protiv Obaveznog prekršajnog naloga, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj koji mu se kao drugi stavlja na teret, odnosno da li je postupio suprotno odredbi iz čl.176.st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na način opisan u točki II/2) u izreci presude, pa da bi tako počinio prekršaj kažnjiv po čl.176.st.5. istog Zakona.

Sudac je cijenio obrambene navode okrivljenika iznijete u prigovoru na Obavezni prekršajni nalog, a kojom on razložno ne priznaje počinjenje drugog prekršaja koji mu je stavljen na teret, opisan u točki II/2) u izreci presude, pa je zaključio da je njegova obrana smislena i konkretna, a uvelike i uvjerljiva te stvarno moguća, zatim da je okrivljenik činjenice iznosio jasno, razumljivo, životno i okolnosno, te konačno da je odlučno i ustrajno tvrdio kako nije napravio protupravni propust na način kako mu se stavlja na teret i da nije počinio drugi prekršaj za koji se tereti Obaveznim prekršajnim nalogom.

Pritom je sudac posebno cijenio obrambeni navod okrivljenika kako je nakon prometne nezgode izašao iz autobusa te je čekao dolazak vlasnika vozila, koji je došao za nekoliko minuta i rekao mu „oprostite, oprostite“ misleći da je blokirao izlazak autobusa, a zatim je u žurbi sjeo u automobil i otišao, a da mu okrivljenik nije stigao ništa ni reći, pa je ne znajući kako bi dalje postupio nastavio vožnju autobusom po zadanoj liniji.

Sudac je osobito cijenio obrambeni navod okrivljenika kako on nije napustio mjesto prometne nesreće jer je pričekao dolazak vlasnika vozila.

Sudac je vrednujući obrambene navode okrivljenika u odnosu na drugi terećeni prekršaj, iste uvažio, ali je ipak zadržao razboritu mjeru opreza i sumnje jer je zaključio kako postoji određena mogućnost i vjerojatnost da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na taj prekršaj, iznio u cilju vlastite koristi, s nakanom da kod Suda stvori uvjerenje kako predmetne zgode nije postupio suprotno zakonskim odredbama niti počinio drugi terećeni prekršaj, odnosno s namjerom da se zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne kažnjavanje za prekršaj koji mu se kao drugi stavlja na teret optužnim aktom.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje KO, vlasnice oštećenog vozila, na isti način kao u točki II/ A 3) u obrazloženju ove presude, budući ova svjedokinja nije bila neposredni očevidac događaja, pa stoga sudac nakon izvođenja ovog dokaza nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama opisanim u Obaveznom prekršajnom nalogu niti u odnosu na drugi terećeni prekršaj.

Sudac je cijenio iskaz ispitanog svjedoka PO, u ovom postupku s procesnim statusom oštećenika, na isti način kao u točki II/ A 4) u obrazloženju ove presude, pa ga je prihvatio i u odnosu na drugi prekršaj koji se stavlja na teret okrivljeniku jer nije imao razloga posumnjati u istinitost njegovih tvrdnji.

Sudac je prihvatio iskaz ispitanog svjedoka jer u njegovom iskazu nije našao kontradiktornosti ili nelogičnosti, pa sudac smatra da je njegov iskaz uvjerljiv i objektivan te nepristran i vjerodostojan.

Sudac je mišljenja kako izneseni iskaz ispitanog svjedoka snažno i cjelovito podupire sumnju suca da bi okrivljenik počinio drugi terećeni prekršaj, opisan u točki II/2) u izreci presude.

Sudac je posebno cijenio iskaz imenovanog svjedoka uz dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode kada je izašao iz trgovine uz autobus zamijetio vozača stranca i mislio da čeka da se on makne s vozilom kako bi mogao dalje nastaviti svoje kretanja, pa je zbog toga u znak isprike mahnuo tom vozaču i rekao mu nekoliko riječi, a onda je sjeo u svoj automobil i nastavio svojim putem.

Sudac je osobito cijenio iskaz ispitanog svjedoka u dijelu gdje ističe kako mu je možda vozač autobusa i htio nešto reći, ali je svjedok bio u žurbi i odmah je napustio područje benzinske postaje.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza imenovanog svjedoka, u vezi s obrambenim razlozima okrivljenika, kao i u vezi s ostalim izvedenim materijalnim dokazima, ne može razložno i nesporno zaključiti da bi okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio prekršaj koji mu se kao drugi stavlja na teret, pa stoga ne može niti sa sigurnošću donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju za taj prekršaj.

Sudac je sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, cijenio na isti način kao što je opisano u točki II/ A u obrazloženju ove presude.

III/ B

Nakon provedenog žurnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obrambenim navodima okrivljenika iznesenim u prigovoru protiv Obaveznog prekršajnog naloga, odnosno s njegovim izričitim ne priznanjem počinjenja drugog terećenog prekršaja, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi da li je okrivljenik predmetne zgode počinio Zakonom opisani prekršaj na način naveden u točki II/2) u izreci ove presude, odnosno nije mogao s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik počinio drugo prekršajno djelo za koje se optužuje Obaveznim prekršajnim nalogom.

Nakon provedenog dokaznog postupka sudac smatra kako temeljem svih izvedenih i svrhovitih postojećih dokaza, ne može utvrditi pravo činjenično stanje, to jest ne može nesporno dokazati odlučne činjenice, to jest da bi imenovani okrivljenik predmetne zgode ostvario biće drugog prekršaja koji mu je stavljen na teret optužnim aktom ovlaštenog tužitelja, pa stoga sudac nije mogao utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju okrivljenika za prekršaj opisan u točki 2. izdanog Obaveznog prekršajnog naloga.

Sudac je temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio da je okrivljenik u vrijeme inkriminiranog prekršaja, upravljao označenim autobusom i sudjelovao u prometnoj nesreći na navedenom mjestu. Također je nesporno utvrdio da je okrivljenik predmetne zgode nakon prometne nesreće napustio mjesto događaja.

Sudac nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik predmetne zgode napustio mjesto događaja, a da pritom svjesno i s namjerom ili iz nehaja nije oštećenom ostavio podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću.

Sudac je uvjeren kako temeljem svih izvedenih i svrhovitih postojećih dokaza, nije našao dovoljno dokazanim, da je okrivljenik počinio drugi prekršaj koji mu je stavljen na teret Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom, nalazeći za takav stav uporište u tri osnova.

Prvo, nesporno je utvrdio da policijski službenik u sastavljenom Izvješću o poduzetom, navodeći okolnost počinjenja drugog prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode, to jest napuštanje mjesta prometne nesreće, nije mogao iznijeti nikakve izravne činjenice jer ih nije utvrdio neposrednim zapažanjem.

Drugo, okrivljenik je u svojim obrambenim razlozima posebno istaknuo kako predmetne zgode nije napustio mjesto prometne nesreće, jer je pričekao dolazak vlasnika vozila.

Treće, nesporno je utvrdio da je ispitani svjedok, oštećenik koji je prijavio počinjenje prekršaja, na ispitivanju pred Sudom izjavio kako je predmetne zgode u blizini svog osobnog automobila, a uz autobus, zamijetio vozača, stranca, koji je čekao i koji je možda i htio nešto reći, ali je svjedok-oštećenik bio u žurbi i odmah je napustio to područje.

Slijedom navedenih osnova i utvrđenih činjenica sudac uvjereno smatra kako nije moguće evidentno utvrditi niti nesporno zaključiti, da li je okrivljenik počinio drugi prekršaj za koji je optužen, odnosno da li je postupio suprotno navedenoj odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način kako je opisano u točki II/2) u izreci presude, pa stoga sudac nije mogao utvrditi niti stvarnu prekršajnu odgovornost i krivnju okrivljenika za taj prekršaj.

Tijekom provedenog dokaznog postupka sudac je zaključio kako postoji opravdana i razumna izvjesnost da je okrivljenik predmetne zgode nakon prometne nesreće koju je izazvao ostao uz svoje vozilo i vozilo oštećenika te da je dočekao vozača drugog vozila i imao namjeru ostaviti podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću, odnosno kako se može osnovano i opravdano prihvatiti stvarna vjerojatnost da okrivljenik nije postupio suprotno zakonskim odredbama.

Nakon provedenog dokaznog postupka kod suca su se, obzirom na iznesenu obranu okrivljenika, odnosno njegovo izričito i odlučno poricanje počinjenja drugog terećenog prekršaja, kao i obzirom na činjenice utvrđene izvedenim dokazima, a budući nije bilo drugih nepristranih, nezainteresiranih i objektivnih svjedoka čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, odnosno nije bilo drugih osobnih i/li materijalnih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje ne/krivnje okrivljenika u odnosu na drugi prekršaj za kojeg je optužen, pojavile snažne, ozbiljne i osnovane sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih, svrhovitih i dostupnih dokaza.

Sve tijekom dokaznog postupka utvrđene okolnosti, konačno su učvrstile sumnju suca da bi okrivljenik uistinu počinio prekršaj koji mu je kao drugi stavljen na teret optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.

Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane, dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da imenovanog okrivljenika treba osloboditi od optužbe za drugo prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret, opisano u točki II/2) u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

Velika Gorica, 10. prosinca 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r

Damir Tepeš,v.r

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte