1

Poslovni broj Gž-813/2023-2

Poslovni broj Gž-813/2023-2

                                  R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivanki Maričić-Orešković, u pravnoj stvari tužitelja I. Ž. iz Đ., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. i M. B., odvjetnici u Đ., protiv tuženika E.&S. B. d.d., R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., K. & P. d.o.o. u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-198/2023-5 od 13. rujna 2023., 19. listopada 2023.

r i j e š i o  j e

              Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-198/2023-5 od 13. rujna 2023. i rješava:

              Prihvaća se prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Đakovu te se predmet ustupa mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci.  

    Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti tuženika za daljnje postupanje suda prvog stupnja u predmetu.

2. Protiv citiranog rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, podredno preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Žalba je osnovana.

3. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj ustao tužbom protiv tuženika radi isplate s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu kojeg je zaključio s tuženikom 11. travnja 2006., broj Ugovora ...... Isto tako utvrđuje da je tuženik u odgovoru na tužbu, a prije upuštanja u raspravljanje, istakao prigovor mjesne nenadležnosti tog suda pozivajući se na odredbu čl. 16. predmetnog Ugovora o kreditu prema kojoj su stranke ugovorile mjesnu nadležnost Općinskog suda u Rijeci, a kojem prigovoru se tužitelj usprotivio navodeći da se radi o nepoštenoj odredbi.

4. Sud prvog stupnja utvrđuje da je odredbom čl. 16. citiranog Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u sjedištu kreditora, konkretno Općinskog suda u RIjeci. Međutim, cijeneći sadržaj odredbi čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 93/13 – dalje ZZP) i čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 2003. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ocjenjuje da tužitelj o istoj odredbi nije imao mogućnost pregovaranja niti utjecati na njezin sadržaj, kao i da je protivno načelu savjesnosti i poštenja postupanje stranke koja bez posebnog pregovaranja drugoj uvjetuje nadležnost suda te sebe dovodi u znatno povoljniji položaj, a što da uzrokuje neravnopravni položaj stranaka. Zaključuje da se radi o nepoštenoj odredbi, a time i ništetnoj u smislu čl. 87. ZZP-a zbog čega prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti odbija kao neosnovan zauzevši stajalište da se nadležnost toga suda temelji na odredbi čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16).

5. U žalbi tuženik ističe da nisu ispunjene pretpostavke da bi se odredba čl. 16. Ugovora o kreditu smatrala nepoštenom, a time i ništetnom u smislu navedenih odredbi ZZP-a, a navodi da je sud u Rijeci nadležan i po odredbi čl. 46. st. 1. ZZP-a. Nadalje, ističe da se odredba čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju ne može primijeniti sukladno odredbi čl. 28. istog Zakona, a isto tako da se ne može primijeniti niti odredba čl. 59. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i u svemu ga je moguće ispitati, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a budući tuženik nije onemogućen u raspravljanju. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena neka od tih procesnih povreda.

7. Imajući u vidu nemogućnost tužitelja da utječe na sadržaj prorogacijske klauzule iz citiranog Ugovora o kreditu kao unaprijed formulirane ugovorne odredbe te utvrđenu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, ovaj sud prihvaća razloge i ocjenu prvostupanjskog suda da ista predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a. Ocjena je ovog suda da uključivanje takve odredbe u ugovor koji se sklapa s potrošačem s očitom svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta i time ostvare pogodnosti i bitno manji troškovi, predstavlja postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja. Iz navedenih razloga radi se o nišetnoj odredbi u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a posljedično čemu, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 70. ZPP-a jer između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula.

8. Međutim, neovisno o tome sud prvog stupnja je pogrešno odbio tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti toga suda. Pogrešno je stajalište suda prvog stupnja o primjeni odredbe čl. 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju jer se ta odredba odnosi na sporove s međunarodnim elementom, što u ovom predmetu nije slučaj. Iz navedenih razloga prilikom utvrđivanja nadležnosti suda treba primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku o mjesnoj nadležnosti sudova.

9. Iz sadržaja citiranog Ugovora o kreditu proizlazi da je sklopljen u O.. Međutim, budući da je tužbu protiv tuženika podnio sudu prvog stupnja (Općinski sud u Đakovu) proizlazi da tužitelj nije iskoristio svoje pravo izbora u smislu odredbe čl. 59. ZPP-a pa stoga u konkretnom slučaju je isključena primjena navedene zakonske odredbe.

10. Slijedom navedenog, u takvoj situaciji potrebno je primijeniti zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti pa budući je tuženik pravna osoba sa sjedištem u R. proizlazi da je u ovom predmetu za suđenje nadležan sud u R. sukladno odredbi čl. 48. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 46. st. 1. ZPP-a.

11. Iz navedenih razloga trebalo je prihvatiti tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Đakovu te predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci.

12. Slijedom svega obrazloženog, pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.        

U Rijeci 19. listopada 2023.

Sutkinja

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.