Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1925/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje - dioničko društvo za osiguranje, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ćamilu Salahoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2068/23-19 od 31. listopada 2024., 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2068/23-19 od 31. listopada 2024. u točki I izreke u dijelu neimovinske štete za iznos od 1.490,00 eur (preko iznosa od 810,00 eur do iznosa od 2.300,00 eur) sa zateznim kamatama te u točki II izreke za iznos od 232,21 eur.
2. Preinačuje se citirana presuda u točki I izreke u dijelu imovinske štete u iznosu od 200,00 eur te neimovinske štete u iznosu od 4. 850,00 eur sa zateznim kamatama te u točki III izreke u iznosu od 4.041,96 eur sa zateznim kamatama te se odbija tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelja u tom dijelu.
3. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 296,00 eur u roku od 15 dana dok je preostali zahtjev tuženika a naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 87,40 eur odbijen kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege isplati iznos od 7.350,00 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.274,17 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom rente po osnovi tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 120,00 eur za razdoblje od 01. siječnja 2023. pa nadalje sa zateznom kamatom.
2. Protiv usvajajućeg dijela presude iz točke I preko iznosa od 810,00 eur (za iznos od 6.540,00 eur) žali se tuženik sadržajno zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).
3.Tuženik u žalbi tvrdi da je pogrešno sud prvog stupnja utvrdio iznos naknade za smanjenje životne aktivnosti tužiteljice u omjeru od 13 % iznosom od 11.000,00 eur jer da bi joj po orjentacijskim kriterijima po toj osnovi pripadao iznos do 1. 941,08 eur , odnosno da joj po toj osnovi nikako nije moglo biti isplaćeno više od 4.000,00 eur- a. Nastavno tvrdi i da na ime naknade za tuđu pomoć i njegu po utvrđenoj cijeni sata od 3.3 eur za 200 sati pomoći tužiteljici pripada iznos do 660,00 eur. Budući da joj je nesporno u mirnom postupku isplaćen iznos od 6.650,00 eur smatra da je valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu za iznos do 810,00 eur, odnosno odbiti ga u preostalom dijelu.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbe nije dostavljen.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika zadobila tjelesne ozljede i da joj je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos do 5.500,00 na ime neimovinske štete i 1.150,00 eur na ime imovinske štete, tuđe pomoći i njege. Nije sporno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede, lom velikog tuberkula te kirurškog vrata lijevog humerusa sa dislokacijom lateralno, subluksacija humeroskapularnog zgloba lijevo, lom lateralnog platoa tibije lijeve potkoljenice sa manjim pomakom lateralno i manjom denivelacijom artikulacijske plohe tibije te da je po ozljeđivanju tužiteljice provedeno adekvatno liječenje po traumatologu, fizijatru i učinjena operacija u smislu osteosinteze lijeve nadlaktične kosti, provedena fizikalna terapija u više navrata. Liječenje je trajalo od 4. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022., kada se njezino zdravstveno stanje stabiliziralo. Nije sporno da je tužiteljici po kriteriju fizičkih bolova utvrđeno pravo na novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 eur, pretrpljenog straha iznos do 800,00 eur, duševnih boli zbog naruženja iznos od 1.000,00 eur ukupno 2.800,00 eur i tuženik utvrđenje suda u tom dijelu ne osporava. Sporan je iznos naknade po kriteriju SOŽ-e i naknade za tuđu pomoć i njegu.
8. Glede spornih činjenica sud prvog stupnja je utvrdio:
- da su nakon završenog liječenja kod tužiteljice zaostali česti bolovi u području lijevog ramena i nadlaktične kosti i da su ograničeni i bolni pokreti lijevog ramena u slabijem stupnju uz smanjenu GMS lijevog ramena u slabijem stupnju, da zaostaju bolne i ograničene kretnje lijevog koljena u slabijem stupnju i da trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužiteljice za 13% (ozljedu lijevog ramena cijeni se 8-10 %, a lijevo koljena 3-5 %),
- vodeći računa o činjenici da je u vrijeme štetnog događaja tužiteljica bila stara 76 godinu, dakle osoba starije životne dobi te da će u daljnjem životu i radu morati ulagati pojačane napore po tom kriteriju SOŽ-e utvrdio je da joj pripada po tom kriteriju iznos od 11.000,00 eur,
- da je tuđa pomoć i njega tužiteljici bila potrebna 3 sata dnevno kroz 20 dana liječenja te da je u razdoblju od 40 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 2 sata dnevno te još 60 dana 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova) i da joj po toj osnovi na ime imovinske štete po cijeni sata od 3,03 eur rada pripada iznos do 200,00 eur.
-da joj na ime naknade imovinske i neimovinske štete pripada iznos od 14.000,00 eur, u smislu odredbe čl. 19., 1100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i126/21.:dalje ZOO) pa kako je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku iznos od 6.650,00 eur ( 5.500,00 eur na ime neimovinske štete i 1.150,00 eur na ime imovinske dosudio joj je daljnji iznos od 7.350,00 eur sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 31. ožujka 2022.
9. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Međutim, pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužiteljici naknadu za imovinsku štetu, tuđu pomoć i njegu u iznosu od 200,00 te naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 7. 350,00 eur.
11. Kako nije sporno da je tužiteljici u postupku mirnog rješenja spora isplaćena po osnovi tuđe pomoći i njege novčani iznos od 1. 150,00 eur dok je sud u ovom postupku utvrdio da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna 200 sati po nespornoj cijeni sata od 3,03 eur to iznosi 606,00 eur. Sukladno tome tuženik je u postupku mirnog rješenja spora isplatio tužiteljici na ime imovinske štete veći iznos od onog koji bi joj po toj osnovi pripadao, pa je pravilnom primjeno odredbe čl. 1095. ZOO-a valjalo preinačiti pobijanu presudu u dijelu imovinske štete iz točke I izreke i odbiti zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 200,00 eur sa zateznim kamatama.
12. Ovaj žalbeni sud drži i da je djelomično osnovana žalba tuženika u dijelu u kojem se pobija pravilnost određivanja visine naknade neimovinske štete, odnosno utvrđenja visine štete po kriteriju (kvalifikatornoj okolnosti) smanjenja životne aktivnosti. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužiteljici kao osobi koja je u trenutku nastanka štete imala 70 godina zbog povrede prava osobnosti i umanjenja životne aktivnosti od 13 % utvrđen opravdanim novčani iznos od 11.000,00 eur, odnosno na ime ukupne neimovinske štete u iznosu od 13.800,00.
13. Iako orijentacijski kriteriji i iznos naknade koji bi za pojedine kriterije (kvalifikatorne okolnosti) pripadao tužitelju njihovom primjenom nisu odlučni jer je naknada nematerijalne štete strogo individualizirana i ovisi o elementima konkretnog slučaja i tek predstavljaju okvirni orijentir i pomoći sucima u određivanju naknade, valja kazati da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da bi tužiteljici po kriteriju SOŽ-e (kao kvalifikatorne okolnosti) pripadao novčani iznos od 11.000,00 eur. Naime, posljedice predmetnih povreda kao i godine života tužiteljice u vrijeme nastanka štete, a sukladno tome obim i dužina trajanja posljedica zadobivene invalidnosti, ne opravdavaju utvrđenje novčane naknade po toj kvalifikatornoj okolnosti u iznosu većem od 5.000,00 eur , odnosno ukupnu neimovinske štete u iznosu većem od 7.800,00 eur.
14. Budući da je tužiteljici u postupku mirnog rješenja spora na ime neimovinske štete nesporno isplaćen iznos od 5.500,00 eur pripada joj po toj osnovi daljnji iznos od 2.300,00 eur. Kako tuženik ne pobija presudu za iznos od 810,00 eur, pravilnom primjenom odredbe čl. 1100 ZOO-a valjalo potvrditi pobijani dio presude u točki I izreke u odnosu na neimovinsku štetu za iznos od 1.490,00 eur (2.300-810,00) odnosno preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u dijelu neimovinske štete za iznos od 4. 850,00 eur. (dosuđen je na ime neimovinske štete iznosd 7.150,00 eur).
15. Cijeneći uspjeh stranka kroz žalbenu fazu postupka uz primjenu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a ovaj žalbeni sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak zastupanja s time da je tužitelju u cijelosti priznat trošak vještačenja u iznosu od 232,21 eur kao opravdan i nužan za vođenje ove parnice.
16. Pri tom treba kazati da kod takve odluke ovaj žalbeni sud trošak nije cijenio samo kvantitativno, već i kvalitativno, te je vodio računa o činjenici da je tužitelj u ovoj parnici ipak ostvario naknadu štete u visini većoj od one koju mu je tuženik isplatio u mirnom postupku, dok mu je činjenica postavljanja „previsokog tužbenog zahtjeva“ i djelomično neosnovanog tužbenog zahtjeva valorizirana kroz neuspjeh u sporu, posljedično čemu i kroz odluku o trošku.
17. Sukladno navedenom potvrđena je pobijana presuda u točki II izreke za iznos od 232,21 eur sa zateznim kamatama dok je preinačena i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 4. 041,96 eur sa zateznim kamatama.
18. Primjenom odredbe članka 166. st. 2. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 2. ZPP-a te tbr. 10. toč. 1. u vezi sa tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) tuženiku koji je djelomično uspio sa žalbom, razmjerno tom uspjehu koji iznosi 77%, a prema vps-u ožaljbljenog dijela (6.540,00 eur) je odmjeren trošak žalbenog postupka koji se odnosi na sastavljanja žalbe protiv presude uvećane za PDV u iznosu od 241,00 eur te sudsku pristojbu od 55,00 eur što sveukupno iznosi 296,00 eur dok je preostali zahtjev za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 87,40 eur odbijen kao neosnovan.
19. Iz navedenih razloga promjenom odredbe čl. 368. stavak 1 i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
20. Nepobijani dio točke I izreke do iznosa od 810,00 eur te točka III izreke, ostaju neizmijenjeni.
U Rijeci, 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
