Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-935/2023
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ČK zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i dr.) te članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08., 112/12., 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog ČK podnesenoj po braniteljima Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar iz Garešnice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici broj: 45 Pp-1414/2022-29 od 8. prosinca 2022. na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika ČK, preinačuje se pobijana presuda u točki II izreke u odnosu na prekršaj iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije na način da se izriče:
na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni ČK (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
oslobađa se od optužbe
da bi:
istom prilikom kao u točki I s ciljem prouzročenja ponižavanja na temelju razlike u nacionalnom i etničkom porijeklu te vjerskoj pripadnosti, pri tome znajući da je šef smjene ĐK etnički Č, te po vjeroispovijesti rimokatolik, a ČK po deklariranju musliman, istom vikao „Jebem ti majku hrvatsku katoličku“ što je ponavljao ne neprekidajući s činjenjem prekršaja,
dakle, stvarao neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje na temelju etničke pripadnosti čime da bi počinio prekršaj iz članka 25. stavka 1. točke 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
II. U ostalom dijelu žalba okrivljenog ČK odbija se kao neosnovana te prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude i po službenoj dužnosti preinačuje prvostupanjska presuda u točki I. izreke pobijane presude u pravnoj oznaci djela i novčanoj kazni te je okrivljenik postupanjem činjenično opisanom u točki I izreke počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22.) te mu se za taj prekršaj primjenom tog propisa izriče novčana kazna od 100,00 eur u koju kaznu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku uračunava vrijeme uhićenja od 5. travnja 2022. u 21,25 sati do 6. travnja 2022. u 9,00 sati kao dva dana uhićenja te se izrečena novčana kazna umanjuje za 79,63 eura pa okrivljenik ima platiti preostali iznos novčane kazne u iznosu od 20,37 eur koju kaznu je obvezan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude ako u tom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljeni ČK je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eur u roku 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni ČK je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u točki I izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji prekršaj mu je utvrđena novčana kazna od 770,47 kuna što je protuvrijednost 200 dem odnosno 102,26 eur, te da je počinio prekršaj iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije koji prekršaj je činjenično opisan u točki II. izreke pobijane presude a za koji prekršaj mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna/663,61 eur i na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.770,47 kuna/765,87 eur u koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju u trajanju kao dva dana uhićenja odnosno kao 600,00 kuna novčane kazne te je određeno da okrivljenik ima za platiti preostali iznos novčane kazne u iznosu od 5.170,00/47,00 kuna/686,24 eur i to u roku od 30 dana od primitka ove presude ako u tom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prvostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 1.916,48 kuna/254,36 eur.
3. Protiv te presude okrivljeni ČK je pravodobno po braniteljima podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalno prekršajnog prava te protiv odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te je pritome ovaj sud ispitivanje po službenoj dužnosti te prihvaćanjem žalbe u tom dijelu utvrdio povredu odredaba materijalnoprekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona budući da djelo za koje se okrivljenik optužuje u točki II izreke pobijane presude, a na način kako je to činjenično opisano i u optužnom prijedlogu po propisu nije prekršaj iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
6. Naime, iz činjeničnog opisa djela za koje se okrivljenik optužuje ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja, jer je člankom 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano, da će se kazniti za prekršaj tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranje neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju invaliditetu, genetskom nasljeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo.
6. 1. Stoga da bi se radilo o prekršaju iz citirane odredbe zakona moraju biti ispunjena dva elementa 1. da je počinitelj postupao s ciljem (izravna namjera) prouzročenje straha drugom ili stvaranje neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlika koje su navedene u citiranoj odredbi zakona, i 2. da je takvim postupanjem počinitelj povrijedio tuđe dostojanstvo.
6.2. Dakle, prouzročenja straha drugome ili stvaranje neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja i povreda dostojanstva drugome odlučene su činjenice odnosno konstitutivni elementi koje čine bića tog prekršaja i bez kojih se ne može raditi o prekršaju uznemiravanja u smislu članka 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije
6.3. S obzirom da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenja odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu podbića odgovarajućeg prekršaja tj. iz navedenog sve odlučne činjenice moraju nužno biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu opisano djelo nije prekršaj. Stoga je u ovoj situaciji oba gore navedena elementa kao bića djela moraju biti opisana u činjeničnom opisu prekršaja.
7. Međutim, u činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu te izreci pobijane presude u ( točka 2.) ne navodi se da bi okrivljenik svojim opisanim postupanjem povrijedio tuđe dostojanstvo, pa iz navedenih razloga za djelo za koje se okrivljenik optužuje nije prekršaj iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
8. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj sud je utvrdio da je pravilno prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika a nije nastupila niti zastara prekršajnog progona za taj prekršaj, a jednako tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koju žalitelj ističe u žalbi.
8.1. Nije prihvaćen žalbeni navod okrivljenika da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, nalazu i mišljenja vještaka jer da sud djelove nalaza i mišljenja nije trebao uzeti u obzir ističući da je time povrijedio i pravo na obranu okrivljenika , te da je sud u točki 9.1. obrazloženja presude citirao dio razgovora sa okrivljenikom a koji da je nezakonit dokaz. Međutim, nalaz i mišljenje vještaka je sastavljen sukladno nalogu prvostupanjskog suda broj: 45 Pp-1414/2022 od 20.9.2022. te je u točki IV vještaku naloženo da se utvrde psihičke bolesti, da li je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv i mogao shvatiti značenje svojih postupaka, da li je u nastavku postupka sposoban učestvovati u postupku te štitit svoje interese, da li je kod istoga postojala duševna bolest i da li je svrsishodno odrediti zaštitnu mjeru psihijatrijskog liječenja ili liječenja od alkoholne ovisnosti.
8.2. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika drugostupanjski sud je utvrdio da nalaz i mišljenje vještaka ne predstavljaju nezakonit dokaz, jer se vještak rukovodio nalogom prvostupanjskog suda te stručnim znanjem, metodama i tehnikom koje služe u svrhu izrade nalaza i mišljenja.
9. Nadalje činjenično stanje u prvostupanjskom postupku glede krivnje žalitelja je u potpunosti i pravilno utvrđeno i to na temelju provedenih dokaza ispitivanja policijskog službenika ĐK, okrivljenik nije želio iznositi svoju obranu te se branio šutnjom, a u prvostupanjskom postupku je provedeno i psihijatrijsko vještačenje nad okrivljenikom koji je povjereno OK dr. medicine subspecijalista socijalne psihijatrije, stalnom sudskom vještaku koji je u nalazu i mišljenju zaključio da je okrivljenik osoba srednje životne dobi, ispod prosječnog inetelektualnog funkcioniranja na razini LMR/UMR statusa te da pokazuje znankove organskog poremećaja ličnosti a da u vrijeme djela je bio alkoholiziran na razini pijanstva, te da u odnosu za djelo za kojega se tereti se zaključuje da je okrivljenikova sposobnost shvaćanja i upravljanja postupcima bila bitno smanjena, te je prvostupanjski sud analizom i ocjenom provedenih dokaza cijeneći iskaz svjedoka kao logičan u uvjerljiv te je po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud cijeneći sve provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona pravilno zaključio da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno odluku o krivnji žalitelja za taj prekršaj prvostupanjski sud obrazložio u točki 10. pobijanog obrazloženja koje razloge za odluku o krivnji za taj prekršaj prihvaća i ovaj sud a navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
10. Ispitujući odluku o kazni propisanoj za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira treba naglasiti da je nakon počinjenja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22.) te je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 3. Prekršajnog zakona jer se prema počinitelju prekršaja primijenio propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, međutim ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju izmjeni jedanput ili više puta, primjenjivat će se propis koji je najblaži za počinitelja.
10.1. Slijedom navedenog kako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eur, pa je dakle trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu i u pravnoj oznaci i odluci o kazni na način kako je to navedeno u točki 2. izreke ove odluke, te je okrivljeniku izrečena novčana kazna sukladno citiranoj zakonskoj odredbi koju sud ocjenjuje primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne. Po ocjeni ovog suda tako izrečenom novčanom kaznom ostvariti će se svrha generalne i specijalne prevencije.
11. Nadalje, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eur imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka te je sukladno rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) kojim je rješenjem propisano opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eur.
12. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 10. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Koraljka Polak Medaković,v.r.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Medić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
