Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2587/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RM, zbog prekršaja iz članka 70. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 1. Zakona o trgovini ("Narodne novine", broj: 87/2008, 96/2008, 116/2008, 76/2009, 114/2011, 68/2013, 30/2014, 32/2019, 98/2019, 32/2020, 33/2023), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnijetom protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, Klasa: 336-02/24-01/10748, Urbroj: 443-02-03-01-24-2 od 24. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025. i 10. prosinca 2025,

r i j e š i o j e :

I. U povodu prigovora okrivljenika RM, a po službenoj dužnosti ukida se odluka o oduzimanju imovinske koristi navedena u izreci pobijanog prekršajnog naloga.

p r e s u d i o  j e

II. Odbija se prigovor okrivljenika RM kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog u pobijanom a neukinutom dijelu.

III. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik ĆM proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 530,00 eura, zbog prekršaja iz članka 70. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 1. Zakona o trgovini, činjenično opisanog u izreci, koju novčanu kaznu ima platiti u roku od 8 dana, te ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka postupka u iznosu od 13,27 eura.

1.3. Navedenim prekršajnim nalogom od okrivljenika je oduzeta imovinska korist ostvarena učinjenim prekršajem u visini od 50,00 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne, u bitnom navodeći da je nezaposlen, uzdržava dvoje malodobne djece i bolesnu suprugu.

2.1. Okrivljenik predlaže da se iz razloga u prigovoru, prigovor prihvati.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prekršajnim nalogom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava osim u odnosu na oduzimanje imovinske koristi i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ispitujući dalje pobijani prekršajni nalog u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 530,00 do 9290,00 eura, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 530,00 eura predstavlja, najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

5.1. Svakako je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi prigovor u pogledu imovnog stanja (nezaposlen, uzdržava dvoje malodobne djece) ostali na razini paušalnog isticanja.

5.2. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u odnosu na izrečenu novčanu kaznu.

6. Nadalje, odluka prvostupanjskog tijela državne uprave o oduzimanju imovinske koristi u iznosu od 50,00 eura ukinuta je, jer prema pravnom stajalištu ovog Suda ako izreka odluke ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja u kojem je navedeno da je okrivljenik određenim postupanjem, odnosno propustom ostvario imovinsku korist, prvostupanjsko tijelo ne može donijeti odluku o oduzimanju protupravno stečene imovinske koristi, pa prvostupanjsko tijelo nije moglo odlučivati o oduzimanju imovinske koristi koja nije bila u činjeničnom opisu prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret optužnim aktom. Stoga je prvostupanjsko tijelo državne uprave odlukom o oduzimanju imovinske koristi prekoračilo ovlasti koje ima po zakonu i time počinilo povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, pa je stoga trebalo u povodu prigovora okrivljenika, a po službenoj dužnosti ukinuti odluku o oduzimanju imovinske koristi, te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

7. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

8. Slijedom navedenog na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 206. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Odluka se dostavlja Državnom inspektoratu, Područni ured Split, u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.