Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-6764/2025

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljenog DR i drugookrivljenog ČR zbog prekršaja iz članka 6. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (N.N. broj: 5/90, 30/90, 47/90, 114/22), odlučujući o žalbi drugookrivljenog ČR podnesenoj po branitelju Marku Rafaju odvjetniku iz Zagreba protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj:Pp-1419/2022-25 od 22. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba drugookrivljenog ČR, te se prvostupanjska presuda u odnosu na žalitelja ukida i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima prvookrivljeni DR da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a drugookrivljeni ČR proglašen krivim zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci pravo označen kao prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji prekršaj su im izrečene novčane kazne prvookrivljenom DR u iznosu od 90,00 eura, a drugookrivljenom ČR novčana kazna u iznosu od 20,00 eur, koje kazne su obvezi platiti u roku trideset dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Nadalje, okrivljenici su na temelju članka 139. stavka 2. Prekršajnog zakona obvezni platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura, svaki.

3. Protiv te presude drugookrivljeni ŠR je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj ističe da je povrijeđeno materijalno pravo jer da djelo za koje se optužuje na način kako je to činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude nije prekršaj, zatim da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, odnosno da iz obrazloženja presude nije razvidno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir njegovu pisanu obranu predanu na glavnoj raspravi održanoj 29. ožujka 2023., odnosno da nisu dani razlozi zašto ista nije uzeta u obzir, jednako tako žalitelj ističe da niti činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno jer da se branio od napada prvookrivljenika, odnosno da nije nikakav napadač već žrtva verbalnog i fizičkog napada prvookrivljenika.

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (N.N. broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda. Međutim, pravilno žalitelj ističe da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno u odnosu na njegovu krivnju.

7. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer da iz obrazloženja presude nije razvidno da je prvostupanjski uzeo u obzir pisanu obranu drugookrivljenika predanu na glavnoj raspravi od dana 29. ožujka 2023.

7.1. Naime, iz zapisnika o glavnoj raspravi održanoj 29. ožujka 2023. je razvidno da je (list broj 48) branitelj drugookrivljenog predao u spis pisanu obranu, te da se pisana obrana čita, a prvostupanjski sud je navedenu obranu reproducirao u obrazloženju pobijane presude.

7.2. Nadalje, nije prihvaćen niti žalbeni navod da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo na štetu okrivljenika jer da djelo za koje se drugookrivljenik optužuje na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude po propisu nije prekršaj jer da bi se moglo zaključiti da se radi o prekršaju da djelo prekršaja mora biti točno određeno na način da se jasno konkretiziraju radnje, odnosno propusti okrivljenika, navodeći da činjenica da se upustio u naguravanje sa prvookrivljenikom sama po sebi ne znači da je počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a naguravanje ukoliko je došlo do njega bez da nije objašnjeno u čemu se sastojalo da ne može biti osnova za počinjenje prekršaja.

7.3. Međutim, imajući u vidu činjenični opis optužnog prijedloga, te činjenični opis prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret koji je prvostupanjski sud uskladio sa utvrđenim činjeničnim stanjem iz istog proizlazi da se okrivljeniku stavlja na teret da je na javnom mjestu narušavao javni red i mir tako što se naguravao sa DR unutar objekta pri čemu se razbilo nekoliko čaša, te imajući u vidu odredbu članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojom odredbom je propisano „tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana, a kako je to bilo propisano u vrijeme počinjenja prekršaja okrivljenika, te iz činjeničnog opisa prekršaja naznačenog u izreci pobijane presude proizlaze sve odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7.4. Naime, jasno je navedeno da je žalitelj na javnom mjestu narušavao javni red i mir na način što se naguravao sa DR unutar objekta, pri čemu se razbilo nekoliko čaša, dakle fizički sukob okrivljenika na javnom mjestu opisan je radnjom međusobnog naguravanja, a naguravanje samo po sebi podrazumijeva međusobno guranje kao primjenu fizičke sile. Iz tako opisanog činjeničnog opisa proizlazi da je u činjeničnom opisu prekršaja radnja žalitelja minimalno konkretizirana, te je time opisano ponašanje okrivljenika na javnom mjestu, odnosno opisane su radnje okrivljenika od kojih ovisi ostvarenje bića prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te na taj način nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu okrivljenika kako to ističe žalitelj.

8. Međutim, prvostupanjski sud je reproducirao obranu okrivljenika u točki 4. obrazloženja pobijane presude iz koje proizlazi da žalitelj ističe da se branio od napada prvookrivljenika DR, te je porekao da bi prilikom naguravanja sa DR da je istom davao više udaraca sa zatvorenom šakom desne ruke po rukama i predjelu prsnog koša, da mu je poderao majcu, već je eventualno pokušao da se obrani, pa je par puta odgurnuo DR kako bi pobjegao van iz lokala. Prvostupanjski sud u postupku je ispitao svjedoke KR, ŽR, IR, te je u točki 10. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud nadao da je prihvatio istinitim iskaz svjedoka KR, GR i IR i obranu drugookrivljenika ČR, budući da se navedeni iskazi međusobno suglasni i da iz navedenih iskaza proizlazi da je prvookrivljeni DR za šankom ugostiteljskog objekta Stara hiža šakom udario drugookrivljenika ČR u glavu, nakon čega su se prvookrivljeni DR i drugookrivljeni ČR međusobno naguravali unutar ugostiteljskog objekta.

9. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud nije obrazložio obranu okrivljenika iz koje proizlazi da se branio od napada prvookrivljenika DR, odnosno ako se cijeni i analizira verzija događaja ispitanih svjedoka koje iskaze je prvostupanjski sud prihvatio istinitim, te se dovede u vezu sa obranom žalitelja da se branio od napada prvookrivljenika, nužno je utvrditi je li se žalitelj eventualno branio od napada prvookrivljenog DR koji nije niti ispitan u postupku, a kojem se također stavlja na teret fizički napad na žalitelja, odnosno je li kao napadnuti ostvario obilježje prekršaja u nužnoj obrani, u kojem slučaju postupanje ne bi bilo prekršaj.

9.1. S obzirom da je očigledno da prvostupanjski sud u provedenom dokaznom postupku relevantne činjenice nije utvrdio s potpunom izvjesnošću, te da ispitani svjedoci ukazuju samo o naguravanju žalitelja ističući da ga je prvookrivljenik DR udario šakom, pa je svakako prvostupanjski sud trebao dati razloge zbog kojih nije prihvatio obranu žalitelja da se branio od napada prvookrivljenika, odnosno obrazloženje da je prvostupanjski sud prihvatio istinitim obranu drugookrivljenika, iz koje proizlazi da se branio od napada prvookrivljenika je suprotno točki 11. obrazloženja prvostupanjske presude u kojem je obrazložena krivnja drugookrivljenika ČR zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

10. Zbog navedenog trebalo je pobijanu presudu ukinuti u odnosu na žalitelja te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu, te će prvostupanjski sud u ponovnom suđenju uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci provesti sve već provedene dokaze ponovno, u postupku ispitati u svojstvu svjedoka prvookrivljenog DR, provesti i sve druge dokaze koje ocjeni potrebnim, te po potrebi otkloniti moguće proturječnosti u iskazima svjedoka i obrane okrivljenika, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza u ovom predmetu donijeti novu zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

11. Zbog naprijed navedenih razloga trebalo je sukladno odredbi članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković v.r.

Mirjana Medić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, žalitelja, branitelja i tužitelja.