REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-6021/2020-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice LNB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Luka Tomašić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Marčan i partneri, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 koga zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. listopada 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje ZPP) dana 10. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7 u dijelu kojim je ugovorena obveza tužitelja da kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 30. prosinca 2005.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, da isplati tužiteljici LNB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 17.231,35 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 7,93 eura od 31.10.2008. do isplate,

- 13,71 eura od 31.12.2008. do isplate,

- 17,88 eura od 31.1.2009. do isplate,

- 19,77 eura od 28.2.2009. do isplate,

- 14,58 eura od 31.3.2009. do isplate,

- 15,57 eura od 30.4.2009. do isplate,

- 7,63 eura od 31.5.2009. do isplate,

- 1,78 eura od 30.6.2009. do isplate,

- 3,34 eura od 31.7.2009. do isplate,

- 6,42 eura od 31.8.2009. do isplate,

- 6,15 eura od 30.9.2009. do isplate,

- 3,04 eura od 31.10.2009. do isplate,

- 8,88 eura od 30.11.2009. do isplate,

- 13,57 eura od 31.12.2009. do isplate,

- 20,23 eura od 31.1.2010. do isplate,

- 18,70 eura od 28.2.2010. do isplate,

- 27,75 eura od 31.3.2010. do isplate,

- 26,03 eura od 30.4.2010. do isplate,

- 29,38 eura od 31.5.2010. do isplate,

- 58,33 eura od 30.6.2010. do isplate,

- 52,37 eura od 31.7.2010. do isplate,

- 64,25 eura od 31.8.2010. do isplate,

- 58,53 eura od 30.9.2010. do isplate,

- 49,31 eura od 31.10.2010. do isplate,

- 68,75 eura od 30.11.2010. do isplate,

- 93,48 eura od 31.12.2010. do isplate,

- 75,97 eura od 31.1.2011. do isplate,

- 82,11 eura od 28.2.2011. do isplate,

- 74,30 eura od 31.3.2011. do isplate,

- 75,70 eura od 30.4.2011. do isplate,

- 108,85 eura od 31.5.2011. do isplate,

- 109,33 eura od 30.6.2011. do isplate,

- 136,34 eura od 31.7.2011. do isplate,

- 122,47 eura od 31.8.2011. do isplate,

- 107,27 eura od 30.9.2011. do isplate,

- 105,64 eura od 31.10.2011. do isplate,

- 104,48 eura od 30.11.2011. do isplate,

- 111,72 eura od 31.12.2011. do isplate,

- 118,04 eura od 31.1.2012. do isplate,

- 118,88 eura od 29.2.2012. do isplate,

- 114,51 eura od 31.3.2012. do isplate,

- 117,46 eura od 30.4.2012. do isplate,

- 119,48 eura od 31.5.2012. do isplate,

- 116,09 eura od 30.6.2012. do isplate,

- 116,98 eura od 31.7.2012. do isplate,

- 114,43 eura od 31.8.2012. do isplate,

- 108,93 eura od 30.9.2012. do isplate,

- 114,80 eura od 31.10.2012. do isplate,

- 117,61 eura od 30.11.2012. do isplate,

- 62,39 eura od 31.12.2012. do isplate,

- 13.970,21 eura od 30.12.2014. do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici LNB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog trošak isplati iznos od 8.464,61 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana. IV Odbija se tužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

„Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 ističe prigovor radi prebijanja u odnosu na tužiteljicu LNB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 35.265,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. studenog 2014. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 8. prosinca 2020. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, sklopila Ugovor o kreditu broj 069-50-3213355 kojim je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti 110.890,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita u svrhu kupnje stana, na rok otplate od 360 mjeseci s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu, uz kamatnu stopu u visini 4,95%, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora. Tužiteljica navodi da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli ništetne te se poziva na odluke Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17, na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, presuda i rješenje VSRH broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. godine. Iz citiranih odluka proizlazi da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i nisu ugovoreni egzaktni parametri i metoda izračuna istih koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate i nepoštenu odnosno ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovarao valutu uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to tužiteljica, s obzirom da je zbog ništetnih odredaba predmetnog ugovora preplatila dugovani iznos po osnovu valutne klauzule. Tužiteljica navodi da je zbog takvih ugovornih odredbi došla u tešku financijsku situaciju te je, ugovor o kreditu od strane tuženika otkazan tužiteljici 10. lipnja 2014. godine. Nakon toga su stranke dana 5. studenog 2014. godine zaključile izvan sudsku nagodbu kojom su regulirale sve odnose temeljem predmetnog Ugovora o kreditu. U konačno uređenom tužbenom zahtjevu predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice kako je to uređeno u podnesku od 12. srpnja 2024. uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare, protivi se osnovanosti tužbenog zahtjeva tvrdeći da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti presuda sudova vezane uz zaštitu kolektivnih interesa potrošača te da tuženik nije vezan citiranim presudama. Dakle, tužiteljica se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", pa je na njoj teret dokaza da postoji koji od razloga ništetnosti propisan mjerodavnim propisima odnosno da joj neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za tužiteljicu bio nepovoljan, da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužiteljice u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače, da se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o valutnoj klauzuli jer je tužiteljica imala mogućnost ugovoriti klauzulu vezanu uz CHF ili EUR, a isto je tako bila informirana o svim okolnostima vezanim uz valutu CHF. Tuženik u podnesku od 26. studenog 2021. navodi da je tužiteljici predmetni Ugovor o kreditu otkazan 10. lipnja 2014. godine jer je bila neuredna u otplati te da su stranke 5. studenog 2014. zaključile izvan sudsku nagodbu kojom su regulirale sve odnose vezane uz predmetni Ugovor o kreditu. Tuženik posebno naglašava da su čl. 3 izvan sudske nagodbe suglasno utvrdile da stranke jedna prema drugoj nemaju nikakvih daljnjih međusobnih potraživanja po osnovu Ugovora o kreditu broj 069-50-3213355 te da je temeljem te nagodbe tuženik tužiteljici otpisao dug u iznosu od 265.710,30 kn / 35.265,71 euro. U citiranom podnesku tuženik je istakao prigovor radi prebijanja u odnosu na dug koji je tužiteljici otpisao u citiranoj nagodbi. Tuženik je u podnesku od 13. veljače 2024. godine specificirao tužbeni zahtjev vezan uz prigovor radi prebijanja te predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici u iznosu od 35.265,81 euro / 265.710,30 kn sve uvećano sa zakonskom zateznom kamatom od 6. studenog 2014. do isplate uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 11 do 14 spisa), tečajna lista (list 15 spisa), otplatna tablica (list 16 do 25 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 141 spisa), ponuda stambenih kredita za mlade (list 156 do 160 spisa), izvan sudska nagodba (list 218 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petra Blašković (list 231 do 240 spisa), dopunsko očitovanje vještaka Petra Blašković (list 254 do 259 spisa, saslušana je tužiteljica kao stranka (list 285 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice uređen u podnesku od 12. srpnja 2024. u cijelosti osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je tuženik u ponudi imao stambene kredite za mlade u CHF/EUR/USD u akcijskom razdoblju do 31. prosinca 2005. iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF,

-da je između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženika, kao kreditora zaključen dana 30. prosinca 2005. Ugovor o kreditu broj 069-50-3213355 s namjenom kupnje stana, u kunskoj protuvrijednosti od 110.890,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 4,95 %, uz rok otplate kredita 30 godina u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu,

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

-da se u posebnoj ponudi stambenih kredita za mlade pobliže obrazlažu kamate, korištenje, otplata kredita, dokumentacija potrebna za podizanje kredita.

6. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tečaj CHF oscilirao u vrijednosti od dana početka otplate kredita pa do dana otkaza odnosno zatvaranja kredita, te da postoji preplaćeni iznos po mjesecima i godinama u tom razdoblju zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedno na dan isplate kredita u iznosu od 129.829,56 kn / 17.231,35 eura.

7. Tuženik je prigovorio na metodu izračuna vještaka u citiranom nalazu i mišljenju u dijelu koji se odnosi na iznose koje tužiteljica nikad nije platila, u kojem je tuženik otpisao dug, te je predložio određenu metodologiju i izračune. Vještak je u nalazu od 23. ožujka 2023. godine sačinila izračun koliko je tužiteljica stvarno platila u kunama te koliko je trebalo platiti primjenom tečaja na dan isplate na sve obračune i glavnicu koja je dospjela u cijelosti 10. lipnja 2014. bez primjene otpisa koji je tuženik izvršio u nagodbi, uz izračun zakonskih zateznih kamata na iznose nepravodobno podmirenih glavnica od 31. prosinca 2012. do 13. prosinca 2014. godine. Tužiteljica je u razdoblju otplate kredita po osnovu obveza iz kredita (anuiteti i dospjela glavnica) ukupno platila iznos od 89.728,90 eura / 676.062,42 kn. U razdoblju korištenja kredita primjenom tečaju po kojem je isplaćen kredit ukupan iznos obveza po obračunatim anuitetima, cjelokupne dospjele glavnice i zateznih kamata, obračunatih za razdoblje nakon što je tužiteljica prestala plaćati dospjele anuitete do 30. prosinca 2014. trebala je platiti iznos od 102.247,18 eura / 770.379,67 kn. Slijedom toga, usporedbom izvršenih uplata po kreditu u kunama s iznosom obveze, obračunate u kunama po tečaju po kojem je isplaćen kredit za podmirenje svih obračunatih anuiteta dospjelih do 31. svibnja 2014. te s iznosom glavnice koja je postala dospjela u cijelosti 10. lipnja 2014. uvećano za zakonske zatezne kamate za razdoblje od 31. prosinca 2012. do 30. prosinca 2014. na dospjele iznose nepodmirene glavnice tužiteljica je manje platila iznos od 12.518,28 eura.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke od 13. lipnja 2022. godine jer je izrađen u skladu s pravilima struke temeljem raspoložive dokumentacije, a tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev prema tom nalazu. Sud nije prihvatio dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 23. ožujka 2023. godine koji je izrađen po metodologiju koju je predložio tuženik.

9. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik tužiteljici otkazao predmetni Ugovor o kreditu 10. lipnja 2014. godine te da su stranke 5. studenog 2014. zaključile izvan sudsku nagodbu. U točki 2. citirane nagodbe stranke su ugovorile da će tužiteljica jednokratno uplatiti iznos od 415.000,00 kn te iz dokumentacije proizlazi da je tužiteljica uplatila taj iznos tuženiku dana 30. prosinca 2014. godine. Isto tako u točki 2. citirane nagodbe stranke su ugovorile da ostatak duga tuženik tužiteljici otpisuje. Kako je u izvansudskoj nagodbi u čl. 1 ugovoreno da potraživanje tuženika prema tužiteljici na ime dugovanje po citiranom ugovoru o kreditu iznosi 680.710,30 kn tuženik je tužiteljici temeljem te nagodbe otpisao dug u iznosu od 265.710,30 kn.

10. Prema odredbi čl. 203 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO), obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njeno ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi. Kako je već naprijed navedeno tuženik je u izvan-sudskoj nagodbi otpustio točno naznačeni dug tužiteljici pa je sukladno citiranoj zakonskoj odredbi obveza na povrat duga koji tuženik zahtjeva od tužiteljice prestala. Dakle, obveza tužiteljice prema tuženiku ne postoji te nema zakonskih uvjeta da tuženik prema metodologiji koju je predložio, a vještak se dopunski po njoj očitovao, stavi bilo kakav novčani iznos u prigovor radi prijeboja prema tužiteljici. Prema odredbi čl. 195 ZOO-a dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. U ovoj pravnoj stvari dospjela je tražbina tužiteljice prema tuženiku jer do raskida predmetnog ugovora ne bi došlo da tuženik nije nezakonito obračunavao glavnicu kao rezultat nezakonitih primjena kamatne stope te primjene ništetne valutne klauzule u CHF. U ovom postupku sud je utvrdio, a temeljem tužbe tužiteljice, ništetnim odredbu ugovora vezanim uz valutu u CHF te naložio tuženiku isplatu iznosa pobliže opisanom u točki II presude od dana zaključenja ugovora o kreditu pa do dana 30. prosinca 2014. Dakle, nisu se ispunili uvjeti propisani odredbom čl. 195 ZOO-a temeljem kojih bi tuženik imao zakonskih razloga za prijeboj a posebno iz razloga propisanih odredbom čl. 203 st. 1 ZOO-a jer je tuženik u izvan-sudskoj nagodbi zaključenoj s tužiteljicom izričito izjavio da otpisuje ostatak duga.

11. U odnosu na prigovor tuženika da je na tužitelju teret dokaza da joj neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za njega bio nepovoljan odnosno da se odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužiteljice i stoga se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", treba istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, te je zato ta odredba posebno rizična, nepoštena i ništetna obzirom na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica CHF.

12. Sud je u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, ali je saslušao tužiteljicu kao stranku putem zamolbenog Općinskog suda u Crikvenici 9. rujna 2025. godine, te je navela da je stambeni kredit podigla 2005. godine, do tada je bila podstanar te se obratila banci u kojoj je imala svoje račune te joj je službenica u banci preporučila da je za nju najpovoljniji kredit u CHF te je kupila stan od 54 m2 temeljem ugovor o kreditu sklopljenim s tuženikom u CHF. Rata je kroz godine rasla, u 2011. je izgubila posao te je kredit uredno plaćala do srpnja 2012., prodala je svoju osobnu imovinu te predmetni stan te je s tuženikom sklopljena izvan-sudska nagodba nakon otkaza ugovora o kreditu. Dakle, stan je bila prisiljena prodati samo da zatvori kredit. Izričito je navela da se na sugestiju bankovne službenice opredijelila na kredit u CHF te je bila isto u uvjerenju da je to stabilna valuta, radilo se o jednom tipskom ugovoru s promjenjivom kamatnom stopom te joj nitko u banci nije objasnio rizike vezane uz valutnu klauzulu. Dakle, iz iskrenog i životno logičnog iskaza tužiteljice proizlazi da je tuženik u spornom periodu reklamirao stambene kredite za mlade, valutu CHF kao povoljnu i stabilnu iako su se krediti mogli podići u EUR ili USD ali predmetni kredit je prezentirano kao najpovoljniji. Nije bilo posebnog pregovora niti upozorenja na ugovorne odredbe i eventualne rizike od strane tuženika, a što je tužiteljicu dovelo u nepovoljan položaj kao potrošača što je na kraju i rezultiralo njenom teškom financijskom situacijom, otkazom kredita od strane tuženika sklapanje izvan-sudske nagodbe s tuženikom te prodajom predmetnog stana.

13. U odnosu na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužiteljice prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka dospijeva 30. listopada 2008., pa kako je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl.241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 13. lipnja 2014. odnosno 14. lipnja 2018., a tužiteljica je podnijela tužbu 8. prosinca 2020., prigovor zastare je neosnovan u smislu čl.225. ZOO-a. Kod toga posebno treba napomenuti i to da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

14. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao pod I izreke presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te čl.502. a i c ZPP-a).

15. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer je nepošten stjecatelj, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika u anuitetima, kao posljedica različitih tečajeva u odnosu na tečaj koji je bio na dan isplate kredita u tom periodu iznosi 17.231,35 eura sud je prihvatio tužbeni zahtjeva tužiteljice i odlučio kao u izreci pod II presude uz dosudu pripadajuće zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

16. Nije osnovan prigovor tuženika iz podneska od 26. srpnja 2022. godine u kojem navodi da je tužiteljica u podnesku od 11. srpnja 2022. godine smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično je povukao tužbu i to u dijelu koji se odnosi na isplatu po osnovu valutne klauzule. Temeljem odredbe čl. 193 ZPP-a tužitelj može povući tužbu pod određenim uvjetima. Citirana odredba ne poznaje mogućnost djelomičnog povlačenja tužbe kako to navodi tuženik. Tužiteljica je u citiranom podnesku preinačila tužbeni zahtjev na način da iz iste činjenične osnove zahtjeva isplatu drugog novčanog iznosa te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti a što proizlazi iz odredbe čl. 191 st. 2 ZPP-a. Tužiteljica nije djelomično povukla tužbu iz razloga što je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev u citiranom podnesku nakon što je zaprimila nalaz i mišljenje vještaka. Vještak je osoba koja posjeduje stručna znanja i iskustvo da utvrdi visinu zahtjeva tužitelja, a tužitelj nije mogao tužbeni zahtjev precizirati u tužbi prije nego što je vještak napravio izračun.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženiku u sporu.

18. Sud je tužiteljici priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 500,00 eura, za sastav podneska od 24.3.2021., 1.12.2021., 11.7.2022., 15.2.2023., 4.10.2023., 12.7.2024. prema tbr. 8 točka 1 po 500,00 eura, za zastupanje na ročištu 7.12.2021., 20.2.2023., 19.2.2024., 20.3.2025., 9.9.2025., 22.10.2025. prema tbr. 9 točka 1 - po 500,00 eura, što ukupno iznosi 6.500,00 eura, koje treba uvećati za 25 % PDV ili 1.625,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura te trošak plaćene pristojbe na tužbu 140,53 eura, pa je sud tužiteljici priznao trošak u ukupnom iznosu 8.464,61 eura. Sud je tužiteljici priznao kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao pod III izreke presude.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.