REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br: P-1660/2024-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari I tužitelja FĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; II tužiteljice BĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; III tužiteljice TĐ, [adresa], braće Vitomirovića 10, OIB: [osobni identifikacijski broj]; IV tužiteljice LĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; V tužiteljice UĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; VI tužiteljice EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VII tužiteljice OĐ, [adresa], 2201 NE 66th street 33308 Fort Lauderdale, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi tužitelji zastupani po punomoćniku ZĐ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice CĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alan Milinković, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u suposjed, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 28. listopada 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja osobno i punomoćnika tuženice, dana 10. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e:
I Nalaže se tuženoj da tužiteljima u roku od petnaest dana preda u suposjed nekretninu upisanu u knjigu položenih ugovora zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, broj [broj poduloška] / zk. uložak: [broj ZK uloška], k.o. / knjiga PU: Grad Zagreb, označenog kao stan br. 6 na III (trećem) katu lijevo, koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 132.55 čm, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa] sagrađena na čest. br. 2338/16, po novoj izmjeri čest. br. 7311 k. o. [katastarska općina]. II Nalaže se tuženoj naknadiit tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.060,40 eura, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da su stranke suvlasnici stana u [adresa], na trećem katu i to tužitelji u ½ dijela na način da I-V tužitelji imaju u suvlasništvu svaki 2/24 dijela, VI i VII tužiteljica po 1/24 dijela, a tuženica ½ dijela.
1.1. Tužitelji tvrde da tuženica bez ikakve pravne osnove drži navedenu nekretninu u isključivom posjedu i isključuje tužitelje iz bilo kakvog suposjeda nekretnine pa u tužbenom zahtjevu traže da im tužena preda u suposjed nekretninu koja je u suvlasništvu svih stranaka. Potražuju i troškove postupka, a i predaju u suposjed i naknadu troškova traže u roku od 8 dana.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje isključivi posjed na spornome stanu i to od veljače 2003. godine.
2.1. Ostali navodi tuženice odnose na njezine tvrdnje kojima dokazuje zakonitost, istinitost i poštenje u posjedovanju stana. Nadalje, tuženica navodi da podmiruje sve režijske troškove, da je u postupku obnove spornog stana u koji je uložila značajna sredstva, da je na njezinom suvlasničkom dijelu upisano pravo zaloga.
2.2. Nadalje, tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka opisuje na koji je način stekla suvlasništvo na stanu, opisuje radnje vezane uz ostavinski postupak i njezina saznanja o tužiteljima.
2.3. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti, potražuje naknadu parničnog troška.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje, ugovor, izvadak iz zemljišnih knjiga, korespondenciju.
3.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez istih činjenično stanje utvrđenu u cijelosti.
3.2. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
4. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, broj O-3226/2023 utvrđeno je da je na istome iskazana klauzula pravomoćnosti i ovršnosti s danom 26.1.20024. godine; da se vodio ostavinski postupka iza ŽĐ, koja je umrla dana **.**.2023. godine; da je njezinu ostavinsku imovinu činilo i 4/8 dijela spornoga stana u [adresa]; da su njezinim nasljednicima u odnosu na sporno stan proglašeni svi tužitelji u ovom postupku i to kao zakonski nasljednici, kao i da naslijedili suvlasničke dijelove stana na način da su I-V tužitelji stekli suvlasništvo u 2/24 dijela, a VI i VII tužiteljica u 1/24 dijela.
4.1. Tuženica nije obuhvaćana citiranim rješenjem o nasljeđivanju, a ista tijekom postupka ni ne tvrdi niti dokazuje da bi ona bila jedna od zakonskih nasljednika iza pokojne ŽĐ.
4.2. Zbog toga sud nije cijenio navode tuženice u kojima ona upoznaje sud s tijekom ostavinskog postupka, njezinim saznanjima o ostavinskom postupku i nasljednicima. Navedeno posebno i iz razloga što tuženica niti tvrdi niti dokazuje da je protiv pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju pokrenula sudski postupka.
5. Suvlasnički dijelovi svih stranaka upisani su u izvadak iz knjige položenih ugovora, ovoga suda, broj [broj poduloška] / zk. uložak: [broj ZK uloška], k.o. / knjiga PU: Grad Zagreb, označenog kao stan br. 6 na III (trećem) katu lijevo, koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 132.55 čm, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa] sagrađena na čest. br. 2338/16, po novoj izmjeri čest. br. 7311 k. o. [katastarska općina].
5.1. Suvlasnički dijelovi tužitelja odgovaraju dijelovima koje su isti naslijedili (4.), a tuženica je upisana kao suvlasnica u ½ dijela (4/8 dijela) opisane nekretnine (5.).
6. Odredbom čl. 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – u daljnjem tekstu ZV) propisano je da vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.
6.1. Ovlasti svakog od suvlasnika propisane su odredbom čl. 38. st. 1 ZV-a, pa tako svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a prema odredbi čl. 42. st. 1 ZV-a pravo je svakog od suvlasnika na suposjed stvari.
6.2. Točno je da odredba čl. 42. st. 1 ZV-a ostavlja suvlasnicima mogućnost da odluče da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. U ovom sporu takve odluke suvlasnika nema.
7. Dakle, kako nema spora među strankama da su suvlasnici spornog stana, nekretnine koja je predmet ovog spora, pravo je svih tužitelja i tuženice, sukladno odredbi čl. 30. st. 2, čl. 38. st. 1 i čl. 42. st. 1 ZV-a, na suposjed cijele nekretnine, stana, pa je zahtjev tužitelja valjalo usvojiti i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
8. Tuženica, naime, nije u ovom postupku dokazala da sukladno odredbi čl. 163. st. 1 ZV-a ima pravo na isključivi posjed sporne nekretnine.
8.1. Točno je da je tuženica s prednicom tužitelja, ŽĐ, zaključila kupoprodajni ugovor za ½ dijela sporne nekretnine, dakle za dio koji su tužitelji naslijedili. Međutim, tuženica ne tvrdi niti dokazuje da je isplatila kupoprodajnu cijenu ili istu položila u sudski ili javnobilježnički polog.
8.2. Niti činjenica da tuženica isključivo plaća režijske troškove za sporni stan ne može biti okolnost iz čl. 163. st. 1 ZV-a.
9. Iz dokumentacije dostavljene u spis tijekom postupka i to od obiju stranka utvrđeno je da tuženica vršila radove na obnovi nekretnine, a tuženica tvrdi i da je pokrenula spor protiv tužitelja radi ulaganja u istu, ali ne dostavlja broj pod kojim je zaveden predmet, ne traži spajanje parnica niti prekid ovog postupka.
9.1. Tuženica u ovom postupku nije podnijela protutužbe pa je stav suda da se o tome ima li se na odnos stranka primijeniti odredba čl. 164. ili 165. ZV-a ne može odlučiti kao o prethodnom pitanju (čl. 12 Zakona o parničnom postupku, NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP).
9.2. Osim toga, institut retencije iz odredbe čl. 164. st. 2. ZV odnosi se na reivindikacijsku, pravu vlasničku tužbu i na zaštitu koja pripada posjedniku u odnosu na vlasnika koji od posjednika traži predaju stvari (nekretnine) u posjed.
9.3. Odredbe ZV koje reguliraju zaštitu suvlasništva predstavljaju posebne odredbe (lex specialis) u odnosu na odredbe ZV koje se tiču reivindikacijske tužbe iz čl. 164. ZV pa u pravnom odnosu suvlasnika, od kojih jedan ili više njih traži od preostalih (ili od preostalog) da mu predaju u suposjed nekretninu, nema mjesta primjeni pravila o pravu retencije iz odredbe čl. 164. st. 2. ZV. Takvo je pravo isključivo predviđeno kod traženja zaštite na temelju reivindikacijske (prave vlasničke) tužbe, a takva se tužba podnosi kad postoji odnos vlasnika–neposjednika i posjednika–nevlasnika, a ne onda kad postoji međusobni odnos više vlasnika (suvlasnika). U situaciji kada vlasnik od posjednika traži predaju nekretnine u posjed, smisao prava posjednika na retenciju je u tome da će, za slučaj da sud udovolji zahtjevu vlasnika za predaju nekretnine u posjed, posjednik izgubiti posjed te nekretnine pa će mu biti znatno otežano namirenje u odnosu na troškove (nužne i korisne), i to tako da više neće moći pristupiti na tu nekretninu.
9.4. Naprotiv, kada jedan od suvlasnika neke nekretnine traži od drugog suvlasnika da mu tu nekretninu preda u suposjed, za suvlasnika koji nekretninu već drži u posjedu ne dolazi do prestanka prava na posjed, a niti do prestanka faktičnog posjeda nekretnine, jer i nakon što sud naloži predaju nekretnine u suposjed, suvlasnik kojemu je to naloženo neće izgubiti pravo na posjed, ali će u takvom posjedu biti zajedno s drugim suvlasnikom, što je u skladu s odredbom čl. 42. st. 1. ZV, a tuženik nije dokazao postojanje kakve iznimke.
9.5. Dakle, kada je u pitanju međusobni odnos suvlasnika, njihov se pravni odnos razmatra na temelju pravila iz Glave 2. ZV odnosno sukladno odredbama čl. 36. do 56. ZV, a u tim odredbama nije predviđeno pravo retencije koje bi pripadalo jednom suvlasniku u odnosu na drugog suvlasnika. U situaciji kada jedan suvlasnik traži od drugog suvlasnika predaju nekretnine u suposjed, tom drugom suvlasniku od kojega se zahtijeva predaja nekretnine u suposjed ne pripada pravo retencije, jer to pravo neće niti izgubiti. Tuženica će i dalje biti suposjednica.
10. Tuženica se tijekom postupka poziva i na prava na dom tj. na konvencijsko pravo. Naime, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 14/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje Konvencija) u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanje. U pogledu prigovora radi li se o pravu koje pripada pod doseg čl. 8 Konvencije treba provesti i tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati radi li se o pravu koje pripada pod doseg čl. 8. Konvencije.
10.1. Međutim, u ovom konkretnom slučaju, sve ako bi se i prihvatili navodi tuženica da joj predmetni stan predstavlja dom, jer ga ona koristi za stanovanje, cijeneći sadržaj tužbenog zahtjeva, sud utvrđuje da tuženici nije povrijeđeno konvencijsko pravo na dom.
10.2. Navedeno (10.1.) iz razloga što tužitelji ne zahtijevaju iseljenje tuženice iz stana nego predaju u suposjed tako da se prihvaćanjem zahtjeva tužitelja ne zadire niti se miješa u pravo tužene na dom jer ona u stanu i nadalje nastavlja stanovanje, a tužitelju kao suvlasniku u istom omjeru kao i tužena pripadaju sva prava kao i tuženoj.
11. Odluka o naknadi troškova postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, a odnosi se na troškove zastupanje putem odvjetnika uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav tužbe, podneska od 18.6.2025, roč. 30.9.2025. i 28.10.2025. po 500,00 eura; za roč. 2.9.2025. 100,00 eura i za podnesak od 15.10.2025. 50,00 eura ili ukupno 2.150,00 eura, što je uvećano za 537,50 eura PDV-a i po 186,45 eura troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu.
11.1. Ukupan troška tužitelja iznosi 3.060,40 eura.
U Zagrebu, 10. prosinca 2025. godine
Sutkinja:
Romana Hukelj
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.
Dna:
1.tužiteljima po pun.
2.tuženici po pun.