Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 5 Kv II-319/2023-3
3 Kir-759/2023-7
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Varaždinu Braće Radić 2, Varaždin |
Poslovni broj: 5 Kv II-319/2023-3
3 Kir-759/2023-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Alana Pretkovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. K., zbog kaznenih djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 3 Kir-759/2023-4 od 5. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023.,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog A. K., preinačuje se pobijano rješenje na način da se istražni zatvor protiv okrivljenog A. K. na temelju čl. 102. st. 1. u svezi sa čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08) može zamijeniti jamstvom u visini od 100.000,00 eura[1] (slovima: sto tisuća eura) / 753.450,00 kn (slovima: sedamsto pedeset tri tisuće četiristo pedeset kuna).
II. Na temelju čl. 98. st. 1. i 2. toč. 4., 5. i 10. u svezi sa čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 istražni zatvor se zamjenjuje mjerama opreza i to:
- zabrane približavanja žrtvi S. K., OIB: ..., iz V. B., M. V. i žrtvi Matiji Hladu, OIB: ..., iz V. B., M. V., na udaljenost manju od 100 metara;
- zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze sa žrtvama S. K. i M. H.;
- udaljenje iz doma koji se nalazi na adresi V. B., M. V.
III. Na temelju čl. 100. st. 2. ZKP/08 naložene mjere opreza iz toč. II. izvršava Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin.
IV. Na temelju čl. 98. st. 1. ZKP/08 okrivljeni A. K. upozorava se da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.
V. Na temelju čl. 103. st. 2. ZKP/08 nakon što jamčevina bude položena i okrivljeni A. K. dade obećanje da se neće kriti i da bez odobrenja suda neće napustiti svoje boravište, sud će donijeti rješenje o ukidanju istražnog zatvora.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 3. ZKP/08 protiv okrivljenog A. K. produljen istražni zatvor iz zakonskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08, koji po tom rješenju može trajati najdulje jedan mjesec, odnosno može trajati najdulje do 7. studenog 2023., zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 179.a. KZ/11, dva kaznena djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i dva kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni A. K., putem braniteljice odvjetnice M. S. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje i istražni zatvor ukinu.
3. Žalba okrivljenika djelomično je osnovana.
4. Premda okrivljenik pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u žalbi ne navodi o kojoj bitnoj povredi iz čl. 468. ZKP/08 je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču navedene žalbene osnove, već isključivo žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4.ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Nije u pravu okrivljenik kada u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti sa obrazloženjem da ne postoje očevici događaja, da nitko od obavijesno ispitanih osoba nema neposredna saznanja o okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja se tereti, kod čega dovodi u pitanje vjerodostojnost svjedočkih iskaza žrtava u kontekstu vremena podnošenja kaznenih prijava u odnosu na inkriminirane događaje i u kontekstu sadržaja odnosa sa žrtvom S. K. nakon inkriminiranih događaja koji se tiču kaznenih djela tjelesne ozljede i prijetnje za koje se tereti, kao i vjerodostojnost svjedočkih iskaza osoba koje su u srodstvu ili prijateljskim odnosima sa žrtvama.
6. Žalitelju prije svega valja navesti da se prilikom ocjene i utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti ne ocjenjuje vjerodostojnost formalnih i neformalnih izvora saznanja, već se ocjenjuje dostatnost izvora saznanja za zaključak o potrebitom stupnju vjerojatnosti da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti. Uzimajući u obzir sadržaj obrane okrivljenika koji sutkinja istrage navodi u pobijanom rješenju, u kojoj okrivljenik djelomično priznaje počinjenje inkriminiranih radnji i opravdanje za njihovo počinjenje pronalazi u ponašanju žrtve S. K. (priznaje fizičke napade, prijetnje, omalovažavanje i vrijeđanje S. K. odnosno priznaje verbalnu prijetnju žrtvi M. H. za koju se tereti), te u spisu priležeće materijalne dokaze u svezi tjelesnih ozljeda koje je zadobila žrtva S. K., suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak sutkinje istrage da iz obavijesnih izjava odnosno svjedočkih iskaza žrtvi S. K. i M. H., te svjedoka M. Đ., B. Đ., M. P., B. M. J., te Z. i D. K., koji terete okrivljenika za počinjenje kaznenih djela sukladno svojim saznanjima, neposrednim ili posrednim, u smislu kako je to navedeno u pobijanom rješenju, proizlazi potrebiti stupanj vjerojatnosti da je okrivljenik počinio sva kaznena djela za koja se tereti. Stoga nije u pravu okrivljenik kada žalbom osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti.
7. Također nije u pravu okrivljenik kada pobija utvrđenje postojanja istražno-zatvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08, zbog kojih je istražni zatvor protiv njega produljen.
7.1. Što se tiče istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, okrivljenik navodi da bez obzira što osim državljanstva Republike Hrvatske ima i državljanstvo Bosne i Hercegovine i što u Bosni i Hercegovini vodi veterinarsku stanicu, dakle, što je poslovno vezan za Bosnu i Hercegovinu, da ne postoji opasnost da bi mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima s obzirom da ima jake imovinske veze i sa Republikom Hrvatskom (vlasnik nekretnina koje iznajmljuje), s time da je dao prokuru trećoj osobi za zastupanje svog trgovačkog društva u Bosni i Hercegovini zbog čega nema potrebe za odlaskom u Bosnu i Hercegovinu.
7.2. Nadalje, što se tiče istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 okrivljenik ukazuje na svoju prekršajnu i kaznenu neosuđivanost, te da je pogrešan i paušalan zaključak da je agresivna osoba koji se izvodi iz subjektivnih iskaza žrtava, odnosno presumptivnih svjedoka koji svoja saznanja crpe iz pričanja žrtava. Također ističe da je nakon navodno počinjenih kaznenih djela sa žrtvom S. K. na njezinu inicijativu i volju boravio na moru bez ikakvih incidentnih situacija.
8. Naime, u odnosu na istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sutkinja istrage pravilno i osnovano navodi da činjenice da okrivljenik ima, osim državljanstva Republike Hrvatske, i državljanstvo Bosne i Hercegovine gdje je rođen i za koju je poslovno vezan, jer u Bosni i Hercegovini ima vlastitu veterinarsku stanicu zbog koje većinu vremena provodi u B. gdje ima kuću, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi okrivljenik mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i otići živjeti u Bosnu i Hercegovinu za koju je poslovno vezan i na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, tim više što Bosna i Hercegovina samo iznimno izručuje svoje državljane drugim državama radi vođenja kaznenog postupka, i to bez obzira što okrivljenik i u Republici Hrvatskoj ima nekretnine, koje iznajmljuje kako sam navodi i što je ovlastio drugu osobu da zastupa njegovo trgovačko društvo odnosno veterinarsku stanicu. Stoga nije u pravu okrivljenik kada žalbom osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega.
9. Nadalje, što se tiče istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, također je suprotno žalbenim navodima sutkinja istrage pravilno utvrdila da i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela, odnosno od počinjenja kaznenog djela kojim je okrivljenik prijetio, bez obzira na okrivljenikovu dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost. Naime, iz obrane okrivljenog i iskaza žrtve S. K. nesporno proizlazi da je došlo do određenih problema u njihovom bračnom odnosu, koji su kulminirali inkriminiranim ponašanjem za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv. Sam okrivljenik svoje postupke opravdava postupanjem u afektu izazvan, po njegovom mišljenju, neprimjerenim ponašanjem žrtve S. K.. Kad se navedenim činjenicama doda očito postojanje imovinskog spora između okrivljenika i žrtve S. K. u svezi bračne imovine te veća kriminalna količina za koju se okrivljenik tereti (brojnost kaznenih djela, brojnost inkriminiranih radnji i dulji inkriminirani period) suprotno žalbenim navodima okrivljenika pravilan je zaključak sutkinje istrage da postoji realna i predvidiva bojazan da bi okrivljenik mogao ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio. Stoga nije u pravu okrivljenik kada žalbom osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.
10. Međutim, u pravu je okrivljenik kada u žalbi navodi da se svrha zbog koje je istražni zatvor produljen može ostvariti blažim mjerama.
11. Naime, što se tiče opasnosti od bijega, prije svega valja navesti da prema ocjeni ovog suda mjera opreza privremenog oduzimanja isprave za prijelaz državne granice tj. oduzimanje hrvatske osobne iskaznice koja se sugerira žalbom nije adekvatna za preveniranje navedene opasnosti, s obzirom na ranije navedene okolnosti koje upućuju na postojanje opasnost od bijega, tim više što okrivljenik osim isprava Republike Hrvatske ima i isprave izdane od strane Bosne i Hercegovine, s kojima također može napustiti teritorij Republike Hrvatske. Zbog navedenih razloga je prema ocjeni ovog suda jamstvo u iznosu od 100.000,00 eura uz okrivljenikovo obećanje da se neće kriti i da bez odobrenja suda neće napustiti svoje boravište adekvatnija i primjerenija mjera za preveniranje opasnosti od bijega, te predstavlja dostatnu garanciju da okrivljenik tijekom boravka na slobodi neće postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske. Što se tiče visine jamstva, isto sud ocjenjuje primjerenom težini kaznenih djela za koje se okrivljenik tereti te o osobnim okolnostima i imovnom stanju okrivljenika (vlasnik kuće u B., vikendice na V., kuće na V. B. i veterinarske stanice, otac dvoje djece koje uzdržava).
12. Nadalje, što se tiče opasnosti od ponavljanja djela, tj. istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, u pravu je okrivljenik kada navodi da će se i sa mjerama opreza navedenim u točci II. izreke ovog rješenja, kojih se voljan pridržavati, moći prevenirati iteracijska opasnost. Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da je kaznena djela tjelesne ozljede i prijetnje počinio u razdoblju od 16. ožujka 2023. do 21. svibnja 2023., dok je kazneno djelo nasilje u obitelji počinio u razdoblju od siječnja do 6. rujna 2023., s time da se radi o psihičkom nasilju. Nadalje, iz svjedočkih iskaz žrtve S. K. i njezine majke M. P. proizlazi, kako to osnovano ističe okrivljenik u žalbi, da su nakon inkriminiranih događaja u kojima je okrivljenik na razini osnovane sumnje počinio kaznena djela prijetnje i tjelesne ozljede tijekom mjeseca srpnja okrivljenik i žrtva S. K. zajedno ljetovali na moru, s time da je okrivljenik lišen slobode 7. rujna 2023. Dakle, u razdoblju od 21. svibnja 2023. pa do lišenja slobode okrivljenik nije činio radnje fizičkog nasilja prema žrtvi. Uzimajući u obzir navedena činjenična utvrđenja, zatim preventivni učinak okrivljenikovog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru, te spremnost okrivljenika da se pridržava naloženih mjera opreza, prema ocjeni ovog suda opasnost od ponavljanja kaznenih djela moguće je prevenirati naloženim mjerama opreza.
13. Stoga slijedom navedenog, uvažavajući odredbu čl. 95. st. 1. ZKP/08, kojom je propisana obaveza suda i drugih državnih tijela da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, ovaj sud smatra da istražni zatvor produljen po osnovama iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08 više nije nužna mjera, već se ista svrha može učinkovito osigurati jamstvom i naloženim mjera opreza.
14. Ukidanje istražnog zatvora će uslijediti posebnim rješenjem nakon što bude položena jamčevina u obliku određenom posebnom odlukom suda i nakon što okrivljeni dade obećanje da se neće kriti i da bez odobrenja suda neće napustiti svoje boravište. Nakon ukidanja istražnog zatvora će se prema okrivljeniku primijeniti naložene mjere opreza u zamjenu za istražni zatvor po osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
15. Slijedom svega navedenog djelomično je prihvaćena žalba okrivljenika, te je pobijano rješenje preinačeno i na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 19. listopada 2023.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić, v.r.
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450 kn