Zakon.hr

Pr-300/2025-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice- protutužene NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Toniu Babiću, odvj. u Splitu, protiv tuženika - protutužitelja Hrvatske gospodarske komore Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB: 85167032587, zastupano po Josipu Pažaninu, odvjetniku u OD Olujić, Pezić i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad te sudskog raskida ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 6. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Tonija Babića i zamjenika punomoćnika tuženika ŽA, a po objavi presude dana 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2020. godine, klasa: 112-01/20-01/2, urbroj:311-02-02-00-20-98 kojom tuženik Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB: 85167032587 otkazuje ugovor o radu br. i-15-49/5 zaključen dana 23. rujna 2014. godine sa tužiteljicom NA, OIB: [osobni identifikacijski broj] te utvrđuje da radni odnos tužiteljice nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB 85167032587 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljicu NA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vratiti na posao i to na radno mjesto višeg stručnog suradnika u županijskom odsjeku – sektora za turizam u Hrvatskoj gospodarskoj komori – Županijskoj komori Split.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB 85167032587, u roku od 15 dana plati tužiteljici parnični trošak u iznso ud 1.400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim od 100,00 eura ovo traženje tužiteljice odbija kao neosnovano.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika dana 23. rujna 2014. br. I-15-49/5 raskinut s danom 21. studenog 2020 uz obvezu tuženika da naknadi tužitelju štetu radi sudskog raskida ugovora o radu od 2.731,20 eura /20.578,22 kn u roku od 8 dana od donošenja presuda." kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda od dana 17. siječnja 2025. pod toč. I. utvrđena je kao nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2020. te je pod toč. II naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na posao i to na radno mjesto višeg stručnog suradnika u Županijskom odsjeku – sektora za turizam u Hrvatskoj gospodarskoj komori- Županijskoj komori Split. Pod toč. III odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu naknade štete radi sudskog raskida ugovora o radu iznos od ukupno 8.7250,00 eura. U toč. IV tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici naknadu parničnog troška u iznosu od 1.100,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom. Pod toč V. odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika kao tužitelja kojim se utvrđuje da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme raskinut s danom 21. studenog 2020., uz obvezu tužiteljice sada tuženika da naknadi tužitelju štetu radi sudskog raskida ugovora o radu od 2.731,20 eura. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku od dana 27. ožujka 2025. ukinuta je presuda ovog suda od 17. siječnja 2025. u točkama I., II, IV i V izreke te je predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U uputi višeg suda navodi se da treba ocijeniti vjerodostojnost priložene dokumentacije vezane uz podnošenja zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice kako bi se pravilno ocijenila osnovanost tvrdnji da takav zahtjev tuženiku nije dostavljen, odnosno utvrditi bez dvojbe da je tužiteljica isti podnijela tuženiku u zakonskom roku.

2.Tužiteljica-protutužena(u daljnjem tekstu tužiteljica) u tužbi koju je podnijela 22. listopada 2020. protiv tuženika-protutužitelja ( u daljnjem tekstu tuženik) kao svog poslodavca, navodi da je kod tuženika zasnovala radni odnos temeljem Ugovora o radu br. I-15-49/5 zaključenog dana 23. rujna 2014. g. za radno mjesto „Višeg stručnog suradnika u Županijskom odsjeku – Sektor za turizam u Hrvatskoj gospodarskoj komori“ sa mjestom rada u Splitu, Županijska komora Split. Dana 07. rujna 2020. godine da joj je uručena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom odlukom da je tuženik dana 17. kolovoza 2020.g. otkazao Ugovor o radu br. I-15-49/5 od 23. rujna 2014.g. jer da je zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem rada tužiteljice. Tuženik da je također u pobijanoj odluci naveo da tužiteljica obavlja poslove Više stručne suradnice u Županijskoj komori Split- Županijski odsjek Sektora za međunarodne poslove u HGK što da nije točno jer da tužiteljica obavlja poslove Više stručne suradnice u Županijskoj komori Split- Županijski odsjek Sektora za turizam u HGK. Stoga da je već zbog toga pobijana tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice nezakonita jer da nije niti mogla postojati niti prestati potreba poslodavca ovdje tuženika za obavljanjem rada radnice ovdje tuženice u Sektoru za međunarodne poslove kad tužiteljica u tom sektoru nije ni bila zaposlena. Tuženik u Odluci u otkazu navodi da je prije donošenja odluke o utvrđenju viška radnika dostavio sindikalnom povjereniku Obavijest KLASA: 006-01/20-01/9, URBROJ: 311-02-02-00-20-1 od 24. srpnja 2020.g., a sve u duhu propisa ZR-a o obavezi provođenja savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom, te da je nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje dostavio Obavijest poslodavca od 31. srpnja 2020.g. Sukladno odredbama čl. 128. Zakona o radu, radnicima koji su utvrđeni viškom da radni odnos ne smije prestati tijekom razdoblja od 30 dana od dana kada je dostavljena Obavijest poslodavca nadležnoj javnoj službi zapošljavanja. Radni odnos da se zasniva Ugovorom o radu, a jedan od načina prestanka ugovora o radu navedenih u ZR da je otkaz. Otkazni rok da počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu radniku. Obzirom da je tuženik dostavio dana 31. srpnja 2020.g. obavijest poslodavca Zavodu za zapošljavanje i tako postupio sukladno odredbi iz čl. 127. st.5. ZR-a i obzirom na zabranu poslodavcu sadržanu u odredbi čl. 128. st. ZR da radnicima koji su utvrđeni viškom, radni odnos ne smije prestati tijekom razdoblja od trideset dana od dana dostave obavijesti iz članka 127. stavka 5. ovoga Zakona nadležnoj javnoj službi zapošljavanja, tuženik da je postupio protivno odredbama ZR jer da je ovdje pobijanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljice donio unutar roka od 30 dana. Stoga tužiteljica smatra da je zbog i prethodno navedene činjenice pobijana odluka o otkazu nezakonita tj. nedopuštena, jer da je tuženik trebao sačekati protek roka od 30 dana predviđen u čl. 128. ZR-a pa tek onda donijeti odluku o otkazu. Radni odnos da je prestao je donošenjem odluke o otkazu, a ne istekom posljednjeg dana otkaznog roka posebice zato što je tuženik kao poslodavac oslobodio tužiteljicu obveze rada tijekom otkaznog roka. Nadalje, u odluci o otkazu tuženik navodi da tužiteljici pripada pravo na otpremninu u iznosu od 54.400,00 kuna, međutim nije naveo kako je do tog iznosa došao te radi li se o neto ili bruto iznosu. Tužiteljici da je tuženik povrijedio njena radnička prava jer da nije uzeo u obzir zakonski određene kriterije o kojima poslodavac mora voditi računa kada odlučuje o poslovno uvjetovanom otkazu niti da je obrazložio koji je razlog ili kriterij primijenio da je baš NA višak radne snage u odnosu na drugog radnog kolegu koji radi na istom takvom radnom mjestu, a posebno iz razloga što ona nije radila u Sektoru za međunarodne poslove. Stoga tuženik da nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužiteljicu. Ista je majka dvoje djece, studenata, te je ovaj posao jedini izvor prihoda kojima osigurava egzistenciju. Ista je uposlenik od 2002.g. te ima kod tuženika skoro 18 godina radnog staža. Tuženik da je u proteklih 4 godine zaposlio osobe koje su bez radnog iskustva i puno mlađe od tužiteljice, a nisu na listi radnika tj. programa zbrinjavanja radnika za 2020.g. Smisao odredbe st.2. čl. 115 ZR-a jest da zaštiti radnike koji su potencijalni kandidati za poslovno-uvjetovani otkaz ugovora o radu, pri čemu da se nastoji zaštiti starijeg radnika koji će izvjesno teže naći novi posao od onog mlađeg radnika. Nadalje, tužiteljica smatra da je odluka tuženika nezakonita jer da je donesena mimo zakonski propisane procedure i smatra kako izreka odluke o otkazu proturječi razlozima odluke i da u odluci nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a činjenice koje navodi tuženik kao razlog otkaza da su proturječni i nejasni, pa utoliko predlaže sudu da donese presudu kojom bi se utvrdila nedopuštenom Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2020. godine, klasa:

112-01/20-01/2, urbroj:311-02-02-00-20-98 kojom tuženik Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB: 85167032587 otkazuje ugovor o radu br. i- 15-49/5 zaključen dana 23. rujna 2014. godine sa tužiteljicom NA, oib: [osobni identifikacijski broj] te da se utvrđuje da radni odnos tužiteljice nije prestao, uz nalog tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljicu NA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao i to na radno mjesto višeg stručnog suradnika u Pr-1152/2022-26 županijskom odsjeku – sektora za turizam u hrvatskoj gospodarskoj komori – Županijskoj komori Split, kao i da joj naknadi parnični trošak.

3.Tuženik je prije upuštanja u raspravljanje predložio sudu odbaciti tužbu budući da tuženik u svojoj evidenciji nema zaprimljeni zahtjev za zaštitu zakonitosti tužitelja, a uz tužbu nije priložen dokaz da je isti zahtjev doista dostavljen. Opreza radi tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je tuženik predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu donio sukladno odredbama čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR a obzirom da je prestala potreba za radom tužitelja zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga koji su uzrokovali potrebu racionalizacije poslovanja i promjenu organizacije procesa rada kod tuženika. Skupština tuženika da je na svojoj Sjednici održanoj dana 2. srpnja 2020. godine usvojila Izmjene i dopune Financijskog plana za 2020., kojim da je predviđeno smanjivanje ukupnih rashoda tuženika zbog pada planiranih prihoda u ukupnom iznosu od 20%. Smanjenje prihoda od članarina i prihoda po posebnim propisima da je utjecalo na smanjenje svih stavki rashoda, uključujući i rashode za radnika. Prihodi od članarina do svibnja 2020. godine u odnosu na izvorni plan da bilježe na mjesečnoj razini pad i do 35%, dok u odnosu na realizaciju prethodne godine pad i do 39% na mjesečnoj razini. Navedeni razlog smanjenja financijskih sredstava te smanjenja poslovnih aktivnosti da je uzrokovalo nastanak viška radnika. Tehnološki razlozi da se odnose na novu organizaciju procesa rada uslijed dovršetka projekta Digitalna komora i digitalizacije dijela internih i eksternih poslovnih procesa i usluga koje tuženik pruža korisnicima što uzrokuje potrebu daljnje transformacije, racionalizacije i reorganizacije poslovnih procesa i aktivnosti tuženika, time i prestankom potrebe za radom dijela radnika. Organizacijski razlozi kao posljedica potrebne reorganizacije procesa rada i promjene u načinu poslovanja a u svrhu postizanja ekonomičnosti poslovanja, da su utvrđeni Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe tuženika, kojeg je donio Upravni odbor Hrvatske gospodarske komore, 23. srpnja 2020. godine. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe Hrvatske gospodarske komore da je provedena reorganizacija i racionalizacija poslovanja i poslovnih procesa spajanjem komplementarnih sektora u jedan te ukidanjem odnosno spajanjem pojedinih odjela čime da je također prestala potreba za radom dijela radnika. Tuženik da je postupio sukladno odredbi čl. 127. st. 3. ZR-a te sindikalnom povjereniku dana 24. srpnja 2020.g. dostavio obavijest Klasa: 006-01/20-01/9, Urbroj:

311-02-02-00-20-1 kojom da mu je dostavio odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika. Sindikalni povjerenik da je nakon provedenog savjetovanja tuženiku dana 30.07.2020.g. dostavio dopis kojim je tuženika obavijestio kako je mišljenja da je tuženik poduzeo sve mjere da se broj radnika koji se pojavio kao višak svede na najmanju moguću mjeru te da će svim radnicima biti osigurana sva prava predviđena ZR-a koja će ublažiti posljedice poslovno uvjetovanih otkaza. Osim toga tuženik da je postupio sukladno odredbi čl. 127. st. 5. ZR dana 31. srpnja 2020.g. te obavijestio o provedenom savjetovanju Hrvatski zavod za zapošljavanje te mu dostavio podatke iz stavka čl. 127. st. 3. ZR-a, podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložio pisano očitovanje sindikalnog povjerenika. Hrvatski zavod za zapošljavanje obavijestio je tuženika dopisom od dana 07. srpnja 2020.g. o tome kako nije utvrđeno postojanje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak sukladno odredbi čl. 128. st. 2. ZR- a. U odnosu na kriterije izbora radnika za čijim radom prestaje potreba tuženik je uslijed novonastalih gospodarskih, organizacijskih i tehnoloških razloga izbor radnika za čijim radom prestaje potreba temeljio na ocjeni rukovoditelja organizacijskih jedinica o najoptimalnijem broju i strukturi potrebnih radnika za postizanje ekonomičnosti i efikasnosti rada organizacijskih jedinica u svezi sa reorganizacijom procesa rada i poslova organizacijske jedinice, pa je tako **.**.2020. BA, predsjednik Komore Split, organizacijske jedinice kojoj da je pripadala tužiteljica, dostavio tuženiku popis radnika tuženika Komore Split koje sukladno traženim kriterijima planira zadržati a među kojima nije bila tužiteljica. Naime, poslodavac da je ovlašten sam odrediti kriterije kojima će utvrđivati višak radnika a može primjenjivati i druge kriterije osim onih navedenih u ZOR. Stoga da je poslodavac imao pravo svoju odluku temeljiti na ocjeni rukovoditelja organizacijskih jedinica koji su iznijeli svoje ocjene glede kvalitete rada, osobne motiviranosti za rad i osobne organiziranosti radnika na način da su odabrali radnike koje planiraju zadržati. Pri tome da je poslodavac vodio računa i o socijalnim kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZOR-a te odlučio da egzistencija tužiteljice kroz mjeru isplate otpremnine u iznosu većem od one propisane ZOR, neće biti ugrožena. Samostalno da je pravo poslodavca da prilikom potrebe za smanjenjem broja radnika kroz donošenje odluka o poslovno uvjetovanom otkazu zadrži radnike za koji smatra da su bolji i predaniji poslu što je poslodavac utvrdio kroz ocjene rukovoditelja svake organizacijske jedinice. Tuženik je podneskom od 19.12.2023. postavio protutužbeni zahtjev kao unutar navodnih znakova iz toč. IV izreke ove presude.

4.U nastavku postupka u dokaznom postupku pregledao Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu ( str 4-7.), Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 22.09.2020.( str 8,9.), Odluka o izboru predsjednika Gospodarskog vijeća Županijske komore Split od 21.12.2018 i dr. dokumentacija ( str 19-23.), Popis djelatnika sa opisom radnih mjesta od 21.07.2020. ( str 24-19.), Kartica poreza na dohodak od nesamostalnog rada te platni podaci za 05., 06., i 7. 2020. na ime NA ( str.31- 35.), popis djelatnika HGK-Program zbrinjavanja srpanj 2020. ( str 36-39.), dopis Savjetovanja sa Sindikatom tj sindikalnim povjerenikom od 30.07.2020. ( str 40-41.), dopis HZZZ od 31.07.2020. ( str 42-51.), dopisi HZZZ od 07.08.2020. ( str 52.), dopisi sindikalnom povjereniku u HGK od 24.07.2020. ( str 59-62.), Izvod iz Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada stručne službe HGK od 09.05.2019. ( str 63-70.), Odluka o reizboru sindikalnog povjerenika PA od 19.09.2019., ( str 71-72.), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe HGK od 23.07.2020. ( str 73-77.), Odluka Predsjednika HGK od 01.10.2020. ( str 78- 80.), odgovor sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Sindikalni povjerenik od 22.07.2020. na traženo savjetovanje glede prijedloga izmjena i dopuna pravilnika o ustrojstvu i načinu rada …( str 84.), Zapisnik o primopredaji projekta 8 85- 101.), Zapisnik o pismenom očitovanju članova Skupštine HGK od 28.05.2020. ( str 102-106. , Izmjene i dopune Financijskog plana HGK za 2020. ( str 107-109), Potvrda o vrsti poslova koje radnica NA obavlja u trajanju radnog odnosa izdane od HGK od 24.11.2020. ( str 119.), preslika preporučene pošiljke Hrvatskoj pošti od 22.09.2020. sa statusom iste ( str. 120-121.), Tablica zaposlenika ŽK Split ( str 125.), saslušanjem tužiteljice ( str 194,195.), Pravilnik o ustrojstvu i načinu rada stručne službe HGK od 09.03.2022. ( str 209.), Odluka Predsjednika HGK od 09.03.2022. sa Prilogom , ( str 210-228.), obračunske platne liste na tužiteljice za 08.., 9. i 10.2020. Obavijest HZZZ od 21.03.2022. ( 234-237.), saslušanjem svjedoka BA ( str 241-242.), popis djelatnika ŽK Split do programa zbrinjavanja te za razdoblje od 2020. do 2024.( str 250-255.), Potvrda HGK od 04.10.2024. o poslovima koje TA obavljao i trajanje radnog odnosa( str 259.), status pošiljke ( list spisa 332-337).

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan, dok protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.

6.Među strankama nije sporno:

- da je tuženik tužiteljici osporavanom Odlukom otkazao ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. I-15-49/5 od 23.09.2014. za rad na poslovima Više stručne suradnice u Županijskoj komori Split, Županijski odsjek Sektora međunarodne poslove,

- da je tuženik donio Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17.08.2020., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. I-15-49/5 od 23.09.2014.,

- da je tužiteljica Odluku o otkazu ugovora o radu zaprimila 07. rujna 2020.,

- da je tužiteljica tužbu podnijela sudu 22.10.2020.,

- da je tuženik donio Pravilnik o ustrojstvu i načinu rada stručne službe HGK od 09.05.2019.,

- da je 23.srpnja 2020. donesen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe HGK,

- da je tuženik uputio Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika RH i sindikalnom povjereniku u HGK 24. srpnja 2020. uputio dopis sa pozivom na savjetovanje u smislu čl. 127.st.3. ZR-a, uz tablični prikaz svih radnika,

- da se sindikalna podružnica SDLSN RH-a očitovala 30.07.2020. i dala suglasnost na utvrđeni višak radnika,

- da se tuženik obratio nadležnom Hrvatskom zavodu za zapošljavanje područni ured Zagreb 31.07.2020.

- da se nadležni područni ured HZZZ očitovao 07.08.2020. na način da nije utvrđeno postojanje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima utvrđenim u kolektivni višak temeljem odredbe članka 128.st.2. ZR-a,

- da je BA za predsjednika Gospodarskog vijeća Županijske komore Split izabran 21.12.2018., kako to proizlazi uvidu u Odluku broj Klasa :003-02/18-04/112, Urb roj: 311-33-01-18-01 od 21. prosinca 2018.,

- da je tuženik donio Izmjene i dopune Financijskog plana HJGK za 2020, 02.srpnja 2020,

- da je kod tuženika vrijedio Pravilnik o radu od 10.07.2014., sa svojim izmjenama i dopuna od 29.03.2017., 22.12.2016., od 12.12.2019., 01.09.2015., 23.12.2017., 22.05.2018.,

- da je tuženik 25.09.2020. donio Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u HGK koji je objavljen 01.10.2020. kada je stupio na snagu,

- da je tuženik donio Pravilnik o ustrojstvu i načinu rada stručne službe HGK od 09.03.2022. ( str 209.),

- da je tuženik donio Odluka Predsjednika HGK od 09.03.2022. sa Prilogom , ( str 210- 228.),

7. Kao sporno ostalo je za raspraviti da li je je tužiteljica podnijela zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava putem pošte dana 22.09.2020., u zakonskom roku na koji tuženik nije odgovorio, što je zakonom propisani uvjet za ostvarivanje sudske zaštite sukladno odredbi čl. 133.st.3 ZR-a, kao i osnov tužbenog i protutužbenog zahtjeva.

8. Odredbom članka 133. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje ZR) propisana je sudska zaštita prava iz radnog odnosa, pa je tako stavkom 1. propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, st.2. da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, dok je st. 3. propisano da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Prije daljnjeg obrazloženja merituma ovog spora valja otkloniti dvojbu da li je tužiteljica u zakonskom roku uputila tuženiku Zahtjev za zaštitu prava kao zakonski uvjet za sudsku zaštitu. Na ročištu dana 6. listopada 2025., pun. tužiteljice dostavio je ovom sudu na uvid original dokumentacije priložene uz tužbu i to potvrdu o predanoj preporučenoj pošiljci, potvrdu HP da je pod br. 5498972349 HR pošiljka uručena tuženiku dana 24. rujna 2020. Tužiteljica je obzirom na osporavanje tuženika da je zaprimio predmetnu pošiljku zatražila da se isti izjasni koju je pošiljku zaprimio pod br. 5498972349 HR od strane Hrvatske pošte, čemu tuženik nije udovoljio. Tuženik je nadalje prigovorio da se radi o novim dokazima te da bi se radilo o prekluziji podnošenja novih dokaza. Isto tako tuženik je istakao da je uz tužbu dostavljen zahtjev za zaštitu prava digitalno potpisan sa danom 22. listopada 2020., a ovaj koji je dan na uvid sudu da je pečatiran običnim pečatom pa da u tom smislu osporava vjerodostojnost samog zahtjeva.

9. Točno je da je teret dokaza na tužiteljici u smislu je li podnijela zahtjev za zaštitu prava u zakonskom roku prema odredbi čl. 135-st.1. ZR-a međutim ovaj sud smatra da i tuženik treba dokazati svoj prigovor da zahtjev nije zaprimljen obzirom da se nije očitovao na dokaz koju je pošiljku zaprimio pod br. 5498972349 HR od strane Hrvatske pošte, što bi nedvojbeno dokazalo osnovanost njegovog prigovora, a na što tužiteljica ne može utjecati. Prigovor tuženika da se radi o prekluziji podnošenja novih dokaza je neosnovan obzirom da su ti dokazi već dostavljeni tijekom postupka, a da je na ročištu dana 6. listopada 2025., sudu samo dostavljena na uvid originalna dokumentacija u svezi predmetnog zahtjeva za zaštitu prava kao i predaje istog pošti. Nadalje neosnovan je prigovor tuženika da zahtjev za zaštitu prava koji je pun. tužiteljice dao na uvid u originalu nije vjerodostojan jer da isti ne sadrži digitalni potpis pun. tužitelja sa danom 22. listopada 2020. Uvidom u tužbu i svu dokumentaciju koju je pun. tužiteljice priložio uz tužbu razvidno je da je sve potpisano njegovim digitalnim potpisom pa čak i Odluka tuženika o poslovnom uvjetovanom otkazu tužiteljici, iz čega ovaj sud zaključuje da je očito omaškom pun. tužiteljice sve priloge pa i punomoć tužiteljice koju je dostavio digitalno potpisao dana 22. listopada 2020, kada je tužbu sa prilozima predao sudu. Stoga to ne znači da je zahtjev za zaštitu prava sačinjen dana 22. listopada 2020 i poslan taj dan, obzirom da su i tužba i svi priloženi dokumenti potpisani tog dana u razmaku od par minuta od 16,18 sati do 16,31 sati, jer da i je tako nelogično je i neživotno da bi to na taj način prikazao. Valja istaći da je Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj U-III-3226/2022 od 11. srpnja 2023., naveo „Sudska odluka, odnosno odluka drugih tijela javne vlasti smatrat će se arbitrarnom (proizvoljnom) u mjeri koja dovodi u pitanje pravičnost postupka ako ne sadrži dostatne pravno relevantne razloge, odnosno ako su razlozi za njezino donošenje utemeljeni na faktičnoj i pravnoj pogrešci koja za svoju posljedicu imaju uskratu pravne zaštite“. Stoga, ovaj sud poklanja vjeru tužiteljici jer ovaj sud kao i već ustaljena sudska praksa drži potrebnim samo dokazati kako je radnik zahtjev za zaštitu prava uputio poslodavcu preporučenom pošiljkom pošti time da je Vrhovni sud RH-a zauzeo stav da u dvojbi tj kada se ne može sa sigurnošću utvrditi je li tužba predana običnom ili preporučenom pošiljkom, da treba uzeti da je tužba upućena preporučenom pošiljkom ( VSRH Revr- 297/14 od 08.01.2015.). Stoga, obzirom da je tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17.08.2020., da je tužiteljica odluku o otkazu zaprimila 07. rujna 2020., da je podnijela zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 22.09.2020., kako je to razvidno iz preslike potvrde o primitku preporučene pošiljke HGK od 22.09.2020., da tuženik nije odgovorio na podneseni zahtjev za zaštitu prava, niti da se izjasnio sukladno svom prigovoru koju je pošiljku zaprimio pod br. 5498972349 HR od strane Hrvatske pošte koju je nedvojbeno zaprimio, te da je tužiteljica tužbu podnijela ovom sudu 22.10.2020., ovaj sud drži, da je tužiteljica postupila sukladno načinu i rokovima iz članka 133.st.1., 2., i 3. ZR-a. Dakle, kako se po ocjeni ovog suda tužiteljica prethodno obratila tuženiku kao poslodavcu glede povrede prava iz radnog odnosa, pa kako se tuženik kao poslodavac nije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjev očitovao na isti to je ista podnijela tužbu unutar daljnjeg roku od 15 dana. Na taj način tužiteljica je ispunila zakonsku pretpostavku za dopuštenost tužbe u smislu članka 133.st.1. ZR-a. Po ocjeni ovog suda svako drugo tumačenje je pogrešno i protuustavno koje za svoju posljedicu ima nezakonitu uskratu sudske zaštite tužiteljici.

10. Nije sporno da je tužiteljica u trenutku kada je poslodavac donio predmetnu pobijanu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljice, ista obavljala poslove „Višeg stručnog suradnika u Županijskom odsjeku – Sektoru za turizam u Hrvatskoj gospodarskoj komori“ sa mjestom rada u Splitu, Županijska komora Split, a sve temeljem Ugovora o radu br. I-15-49/5 zaključenog dana 23. rujna 2014. g. Tuženik je svojom odlukom tužiteljici iz poslovno uvjetovanih razloga otkazao Ugovor o radu br. I-15-49/5 navodeći u svojoj odluci da je prestala potreba tužiteljice koja da obavlja poslove Više stručne suradnice u Županijskoj komori Split – Županijski odsjek u Sektoru za međunarodne poslove u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Dakle, tuženik je u svojoj odluci pogrešno naveo na kojem radnom mjestu je tužiteljice obavljala poslove. Obzirom da se radi o poslovno-uvjetovanom otkazu u kojem poslodavac primjenom metode selekcije radnika temeljem zakonom propisanih kriterija uz eventualno primjenu dodatnih kriterija određenih od strane poslodavca, te donosi odluku za svakog radnika pojedinačno, ovaj sud smatra da je bitan propust poslodavca kada u odluci pogrešno navede radno mjesto na kojem tužiteljica obavlja poslove. Poslodavac primjenom spomenutih kriterija određuje za svakog radnika pojedinačno, ali i za svaki sektor, tj. postoji li potreba za obavljanjem rada tog radnika u odnosu na poslove koje obavlja taj radnik na svom radnom mjestu odnosno u točno određenom sektoru. Predstavlja li navedena nepravilnost grešku poslodavca prilikom pisanja pobijane Odluke ili je tuženik ocjenjivao tužiteljicu kao višak radnika jer je prestala potreba za obavljanjem njenog rada u Sektoru za međunarodne poslove iz odgovora na tužbu nije razvidno.

11. Tužiteljica u svom iskazu u bitnom navodi da je kod tuženika počela raditi 2002.g., protiv tuženika da je već vodila jedan sudski spor isto radi dobivanja otkaza zbog izmjene ponuđenog ugovora, a koji je spor dobila i temeljem kojega je bila vraćena na poslove radnog mjesta kojeg sam obavljala do tada i to baš radnog mjesta višeg stručnog suradnika u sektoru za turizam kod tuženika u Splitu. Ovaj predmetni otkaz da je zaprimila u rujnu 2020. putem javnog bilježnika a nakon povratka sa godišnjeg odmora kojeg je koristila kroz kolovoz 2020., temeljem rješenja o korištenju godišnjeg odmora. Poslove koje je stvarno obavljala prije donošenja ovo predmetnog otkaza ugovora o radu su bili poslovi upravo viši stručni suradnik u sektoru za turizam. Odluka o otkazu je donesena je u odnosu na ugovor o radu za obavljanje poslova više stručne suradnice u Županijskog komori Split, Županijski odsjek, Sektor za međunarodne poslove. Ugovor o radu za obavljanje tih poslova koji su joj otkazani ovo predmetnim otkazom nikad nije potpisala, jer da joj je ponuđeni ugovor ( otkaz sa ponudom izmijenjenog ugovora) glasio na obavljanje poslova višeg stručnog referenta u sektoru za međunarodne poslove, koji poslovi su bili niže rangirani i manje plaćeni od poslova višeg stručnog suradnika. Poslove po povratku na rad nakon pravomoćne sudske odluke, su poslovi višeg stručnog suradnika u sektoru za turizam, koje je obavljala zajedno sa još tri kolege. Tih poslova nije bilo dovoljno zbog loše organizacije, a i zbog činjenice što su na tim poslovima zaposlene nove mlade dvije osobe u vremenu dok je vodila sudski postupak sa tuženikom od 2016. pa do 2020. Predsjednik Županijske komore IA da joj je dodijelio mali segment poslova višeg stručnog suradnika u sektoru za turizam. Inače, prilikom određivanja viška radnika, a poradi ovo predmetnog poslovno uvjetovanog otkaza drži kako tuženik nije poštovao socijalne kriterije u odnosu na životnu dob, radno iskustvo, stručnu spremu, obveze uzdržavanja. Naime, od svih uspoređujućih kolega koje su obavljali te poslove radnog mjesto viši stručni suradnik u sektoru za turizam, u momentu otkazivanja imala je najviše godina života, najviše ranog staža kod poslodavca, potrebnu stručnu spremu, te dvoje uzdržavane djece-studenata time da joj je suprug umjetnik koji nema stalno već povremeno zaposlenje. Nakon ovog otkaza i isteka otkaznog roka da se nalazi na Zavodu za zapošljavanje. U međuvremenu, a poradi odnosa tuženika prema njoj, a za vrijeme dok je obavljala poslove više stručnog referenta u sektoru za međunarodne poslove gdje joj tuženik nije dodjeljivao poslove, omalovažavao je, degradirao je i sl. pokrenula je postupak radi utvrđivanja mobinga te naknade štete, a poradi narušenog zdravlja. Prilikom odlučivanja tko će biti tehnološki višak da se nisu rukovodili kriterijima uspješnosti i izvrsnosti pri obavljanju svojih poslova, sa njom kao radnikom nitko u tom smislu da nije razgovarao niti je bila upoznata koji su kriteriji uopće primjenjivani, jer da su primjenjivani kriteriji ocjenjivanja od strane članica HGK prilikom odrađivanja određenih projekata kao što je to Noć muzeja, onda zasigurno poradi visokih ocjena koje je dobivala, ne bih se našla na ovoj listi. Prilikom razgovora sa GA, da joj je kazano kako je odlučeno da će ona biti tehnološki višak te da je ponovno dobila odluku o otkazu i to poslovno uvjetovani otkaz. Navodi da joj je isplaćena otpremnina nešto više od 50.000,00 kuna.

12. U postupku saslušan kao svjedok BA navodi da je za predsjednika Županijske komore HKG Split postavljen 1. siječnja 2019., te da je zatekao tužiteljicu na poslovima višeg stručnog suradnika u odjelu za međunarodne odjele, te da nije imao bitnijih primjedbi na njen rad kao u ostalom ni u odnosu na druge djelatnike. Središnjica HGK u Zagrebu da je donijela je odluku u srpnju 2020., za reorganizacijom poslovanja odnosno smanjenja djela djelatnika i to radi smanjenja prihoda koji su bili pali uslijed epidemije Covid-19, a dijelom radi provedene digitalizacije u prethodnom razdoblju. Zbog tih razloga središnjica da mu je dala slobodu da odredi osobe po svojoj procjeni koje će ostati raditi, a koje će biti višak sve obzirom na njihove sposobnosti koje je procijenio tijekom godinu i pol rada u Županijskoj komori Split. Kako je i prije radio u realnom sektoru imao je dovoljno iskustva procijeniti i donijeti odluku koje bi osobe kvalitetno i optimalno odrađivale poslove radnih mjesta. Tako je u srpnju 2020. dobio naputak iz središnjice HGK u Zagrebu na koji je u odgovoru naveo kako broj ljudi tako i osobe koje bi zadržao na radu u Županijskoj komori HGK u Splitu. Konačnu odluku da je donijela središnjica u Zagrebu. Kriterij kojim se rukovodio da je bio njegov subjektivni kriterij, pri čemu da se nije rukovodio kriterijima radnog staža kod poslodavca, godine života, obveze uzdržavanja. Prije predmetne reorganizacije u ŽK Split da je bilo 21 ili 22 zaposlenika, a on da se odlučio za 12-13 zaposlenika koje je označio imenom i prezimenom i taj popis poslao u središnjicu, a za koje je smatrao da su najkompetentniji, najoptimalniji za nastavak rada u Županijskoj HGK Split. Tužiteljica da nije bila na tom popisu. Na temelju pravomoćne sudske odluke tužiteljica da je vraćena na svoje ranije radno mjesto. Tužiteljica da je 2018. stekla višu stručnu spremu. Njegovi kriteriji prilikom odlučivanja koji će radnici ostati na radu u ŽK Split su bili kvaliteta rada, motiviranost i organiziranost. Donošenjem Zakona o HKG na nivou RH da je došlo do smanjenja prihoda jer da članarinu sada plaćaju veliki i srednji poduzetnici i mali poduzetnici dobrovoljno, što da je nužno rezultiralo daljnjom reorganizacijom na nivou cijele RH, upravo radi toga došlo je do daljnjeg smanjenja broja zaposlenih, ta reorganizacija da je završena 2022. U toj reorganizaciji da je broj zaposlenika u ŽK Split HGK ostalo na 12 djelatnika. Sada da je rad u Županijskoj Komori Split organiziran na drugačiji način time da u organizacijskoj shemi i dalje postoji radno mjesto viši stručni suradnik.

13. Stoga kronološki gledano nesporne činjenice su:

- 06. lipnja 2016. godine tuženik HGK donosi Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu kojom se otkazuje tužiteljici Ugovor o radu br. I-15- 49/5 od 23. rujna 2014– Županijskoj komori Split

- tužiteljica prihvaća ponudu te zaključuje izmijenjeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. I-15-49/6, ali i ustaje zahtjevom za zaštitu prava radnika protiv Odluke o otkazu Ugovora o radu br. I-15-49/5, što konačno rezultira podizanjem tužbe kojom tužiteljica u tom postupku traži sudsku zaštitu svojih radničkih prava,

- sve poslove koje je tužiteljica obavljala u Odsjeku za turizam i sve grupacije koja je ista oformila i vodila predaju se u rad AA, a koja prelazi u Odsjek za turizam iz odsjeka za međunarodne odnose istovremeno sa gore navedenim otkazom,

- epilog sudskog procesa tj. parnice između tužiteljice i tuženika koji se vodio pred ovim sudom pod posl.br.Pr-613/16 pravomoćno je dovršen u korist tužiteljice, te je poništena Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu br. I-15-49/5, utvrđeno je da radni odnos temeljem tog ugovora nije prestao pa je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužiteljicu na radno mjesto Višeg stručnog suradnika u Županijskom odsjeku – Sektoru za turizam u Hrvatskoj gospodarskoj komori sa mjestom rada u Splitu, Županijska komora Split, a sve temeljem Ugovora o radu br. I- 15-49/5,

- postupajući po sudskoj odluci po pravomoćnosti iste predsjednik Županijske komore Split HGK gosp. BA dana 21.05.2020. cirkularnim pismom korespondira sa osobama unutar komore kojih se to tiče te iste obavještava da se tužiteljicu raspoređuje na radno mjesto višeg stručnog suradnika u Odsjeku za turizam ŽK Split, a što stupa na snagu dana 22. 05. 2020.g.

- zbog nastale neisplaćene razlike u plaći u periodu od 06.2016.g - 05. 2020.g., a nakon pokušaja mirnog rješenja, tužiteljica protiv tuženika ustaje dana 10. srpnja 2020.g. tužbom radi isplate nastale razlike između plaće koju je primala u odnosu koja je trebala primati, a koji postupak se vodi pred naslovnim sudom pod pos.br.Pr- 802/2020.,

- radi naknade štete zbog povrede prava na profesionalni ugled, prava na zaštitu dostojanstva, ali i zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljica ustaje tužbom protiv tuženika HGK-a dana 24. kolovoza 2020.g.,

- tuženik predaje dana 25. kolovoza 2020.g. neposredno na ruke u ured javnog bilježnika Mirjane Popovac u Splitu, Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu od dana 17.08.2020.g., tražeći od javnog bilježnika da dostavi tuženoj predmetnu odluku, a meritorno svojom odlukom tuženik tužiteljici otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Više stručne suradnice u ŽK Split – Županijski odsjek Sektora za međunarodne poslove u HGK,

-da u Županijskom odsjeku Sektora za turizam ŽK Split – HGK nije utvrđen višak za radno mjesto višeg stručnog suradnika.

14. Slijedom navedenih činjenica iste ukazuju kako tužiteljici nije bilo moguće provjeriti prema kojim kriterijima je tuženik baš nju utvrdio kao višak. Obzirom da je odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tuženik protiv tužiteljice donio u kolovozu 2020.g. sukladno evaluaciji koju je iskazao predsjednik ŽK Split, gosp. BA dana 22. srpnja 2020.g. nedvojbeno ukazuje da je tužiteljica u to vrijeme radila u Sektoru za turizam i to na radnom mjestu više stručne suradnice. Iz Potvrde o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa za radnicu NA, a koju potvrdu je izdao tuženik HGK Klasa: 110-03/20-02/52, URBROJ: 311-02-02-00/059-20-58 od 24.11.2020.g. navodi da je tužiteljica za vrijeme rada kod tuženika tijekom radnog odnosa koji je trajao u vremenu od 01.12.2002.g. do 21.11.2020.g. obavljala poslove: - višeg stručnog referenta u HGK - ŽK Split od 01.12.2002.-31.05.2004.g., - višeg stručnog suradnika u Županijskom odsjeku – Sektoru za turizam u HGK-ŽK Split u periodu od 01.06.2004.g. do 21.11.2020. Dakle, nedvojbeno je da ista obavljala poslove na radnom mjestu Više stručne suradnice Sektora za turizam, pa nije jasno zbog čega je onda ista utvrđena kao višak u Sektoru za međunarodne poslove. Na koji način je tuženik vrednovao dotadašnji rad tužiteljice odnosno kako je rukovoditelj organizacijske jedinice ŽK Split, g. BA ocijenio tužiteljicu kao višak u Odsjeku za međunarodne poslove, ako je za istu sam obavijestio nadležne da je tužiteljicu premjestio (po imperativu sudske odluke) u Sektor za turizam dva mjeseca ranije. Uistinu je tijekom sudskog procesa (navedenog u kronološkom prikazu), dakle u periodu od lipnja 2016.g. pa do 22. svibnja 2020.g., tužiteljica radila u Sektoru za međunarodne poslove, ali je tamo je obavljala poslove više stručne referentice. Stoga za zaključiti je da ni Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice nije dopuštena jer ista nije obavljala poslove više stručne suradnice u odsjeku za međunarodne poslove HGK-ŽK Split već više stručne referentice, pa njen rad nije ni mogao biti bio pravilno vrednovan jer je ocijenjena za poslove koje nije radila. Apsurd je tim veći što je predsjednik BA, za tužiteljicu sam obavijestio nadležne da je tužiteljicu premjestio (po imperativu sudske odluke) u Sektor za turizam dva mjeseca ranije. Dakle, gosp. BA je dobio apsolutnu slobodu da odredi osobe po svojoj subjektivnoj procjeni koje će ostati raditi, a koje će biti višak, sve obzirom na njihove sposobnosti kao i njegove jer je procjenu radio tijekom „iskustva“ od godinu i pol dana rada kao predsjednik u Županijskoj komori Split.

15.Uvidom u Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe Hrvatske gospodarske komore od 23. srpnja 2020. (dalje u tekstu: Pravilnik od 23. srpnja 2020.), Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe Hrvatske gospodarske komore (pročišćeni tekst od 09. svibnja 2019.), Pravilnika o radu, Ugovora o radu , tabličnih prikaza sa svim radnicima prije otkazivanja sa opisom poslova koje su obavljali , sa radnicima koji su utvrđeni viškom, iz gore izvedenih dokaza saslušanjem tužiteljice i BA, Potvrde o vrsti poslova koje je tužiteljica obavljala od 24.11.2020. ( str 119.) ocjenom gore pobrojanih dokaza tj akata tuženika kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti za zaključiti je:

- kako opis poslova radnog mjesta tužiteljice (jednako je i s drugim radnim mjestima) nije sadržan ni u jednom općem aktu tuženika niti je naveden u ugovoru o radu tužiteljice, tim više što je predmetnom osporavanom Odlukom o otkazu tuženiku otkazan Ugovor o radu koji je tužiteljici bio ponuđen na temelju Otkaza sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu, radi čega je tužiteljica vodila postupak pred ovim sudom br. Pr 613/16 i u kojem postupku je uspjela te je nakon pravomoćnosti te odluke ista vraćena na ranije radno mjesto i to na radno mjesto viši stručni suradnik u Županijskom odsjeku – Sektor turizam u HGK ŽK Split , na kojim poslovima je po Potvrdi tuženika od 24.11.2020. tužiteljica radila od 01.03.2004. do 21.11.2020.,

- Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe Hrvatske gospodarske komore od 23. srpnja 2020. (dalje u tekstu: Pravilnik od 23. srpnja 2020.), jednako kao i onima ranije važećim, utvrđeni su poslovi koje Stručna služba obavlja u izvršavanju zadaća koje za Komoru proizlaze iz Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori, određena je teritorijalna i funkcionalna struktura Stručne službe, sve bez popisa radnih mjesta unutar pojedinih organizacijskih jedinica (službe, sektori, odjeli, podjeli županijski uredi) i bez opisa poslova koji bi se imali obavljati unutar pojedinih radnih mjesta,

- popis radnih mjesta Stručne službe tuženika, samo po nazivima (npr. viši stručni referent, stručni suradnik i dr.), potrebnom stupnju stručne spreme i koeficijentu složenosti poslova, sadržani su u Katalogu složenosti poslova kao sastavnom dijelu Pravilnika o radu, opet bez opisa poslova koji se imaju obavljati unutar pojedinog radnog mjesta i bez broja izvršitelja na tim radnim mjestima,

- Katalog složenosti poslova nije mijenjan te je radno mjesto naziva viši stručni suradnik, stupanj stručne spreme VII, i dalje egzistentno u popisu radnih mjesta Stručne službe,

- Pravilnikom od 23. srpnja 2020. izmijenjena je ranija odredba čl. 5. Pravilnika, prema kojoj je svaki sektor u Središnjici HGK mogao imati u županijskim komorama svoj odsjek koji nazivom odgovara sektoru u Središnjici. Tako je tužitelj, prema ugovoru o radu, radio u Županijskoj komori Split, Županijski odsjek Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize,

- Izmjenom Pravilnika od 23. srpnja 2020. u cijelosti je izmijenjen čl. 7. kojim je bilo utvrđeno koje sektore i odjele ima Stručna služba HGK i to na način da je umjesto ranijih deset sektora i jednog centra predviđeno sada pet sektora i dva centra, sve bez posebnih odjela time da je u izmijenjenom čl. 5. st. 2. sada utvrđeno da u slučaju ukazane potrebe unutar organizacijske jedinice (u što spadaju i županijske komore, prema st. 1. istog članka), poslodavac može odlukom osnovati odjel odnosno pododjel,

- Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ustrojstvu i načinu rada Stručne službe Hrvatske gospodarske komore donesen je 23. srpnja 2020. i stupio na snagu 01. kolovoza 2020., a tuženik je prije toga odnosno zaključno s 31. srpnja 2020, u cijelosti dovršio postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika ( dopis upućen sind. povjereniku prema čl. 127. st. 3. Zakona o radu, poslan je 24. srpnja 2020, sind. povjerenik se očitovao 30. srpnja 2020., a obavijest nadležnoj javnoj službi zapošljavanja prema čl. 127. st. 5. Zakona o radu, poslana je od 31. srpnja 2020.),

- novim ustrojem prema Pravilniku od 23. srpnja 2020. nije više zadržan ni jedan sektor odnosno centar kako je to ranije, prije izmjene akta, bilo određeno čl. 7. Pravilnika,

- tuženik je od županijskih komora, a kako je to naprijed kazano zatražio dana 21. srpnja 2020. popis radnika koji bi trebalo zadržati na radu, te je Komora Split taj popis i dostavila 22. srpnja 2020., sve dakle prije donošenja i stupanja na snagu Pravilnika od 23. srpnja 2020., pa su u tom popisu, uz imena radnika i njihova radna mjesta navedene i organizacijske jedinice koje su, stupanjem na snagu novog Pravilnika prestale postojati (odsjeci koji nazivom odgovaraju sektoru u Središnjici – raniji čl. 5. Pravilnika),

- izmjenom organizacijskog ustroja prema Pravilniku od 23. srpnja 2020. i njegovim stupanjem na snagu 01. kolovoza 2020., prestali su postojati dotadašnji sektori pa dakle i županijski odsjeci što posljedično znači da su prestala postojati odnosno da su ukinuta i sva radna mjesta unutar tih županijskih odsjeka.

- člankom 9. Pravilnika od 23. srpnja 2020. određeno je da će predsjednik HGK u roku od 90 dana od stupanja na snagu Pravilnika s istim uskladiti Pravilnik o radu te donijeti Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u HGK,

16. Dakle na dan 22. srpnja 2020., kada je predsjednik Komore [adresa], BA dostavio poslodavcu popis radnika za koje smatra da su „ najbolji glede kvalitete rada, osobne motiviranosti za rad i osobne organiziranosti a koje radnike planira zadržati u radnom odnosu na predviđenim radnim mjestima uvažavajući pri tome promjene poslovnog procesa u okviru dovršenog projekta Digitalne komore“još nije donijet Pravilnik od 23. srpnja 2020. kojim je, zbog gospodarskih i tehnoloških razloga, utvrđen potpuno novi organizacijski ustroj tuženika, pa BA i ne zna i ne može znati da li će poslodavac u Komori Split, sukladno izmijenjenoj odredbi čl. 5. Pravilnika od 23. srpnja 2020., osnovati i koje to odjele ili pododjele prema novo formiranim sektorima, službama i centrima. Dakle, ne postoji akt o sistematizaciji radnih mjesta pa predsjednik Komore Split, niti zna niti može znati, ne samo koji će se poslovi i u kojem obimu obavljati prema budućem organizacijsko ustroju u Komori Split nego ne zna ni koja radna mjesta će biti ustanovljena za obavljanje poslova u Komori Split te sukladno tome koja će biti potrebna struktura radnika (prema stručnoj spremi i radnoj osposobljenosti istih) za obavljanje poslova tih radnih mjesta.

17. Prema naprijed iznesenom, imajući kod toga posebno u vidu sadržaj e-maila predsjednik Komore Split od 22. srpnja 2020. i uz isti priloženu tablicu radnika koji bi se trebali zadržati na radu, nedvojbenim je zaključiti da je predsjednik Komore Split listu radnika koji su zadržani na radu pa posljedično dakle i listu radnika koji su utvrđeni kolektivnim viškom, sačinio po nekakvim subjektivnim i potpuno netransparentnim kriterijima ne uzimajući u obzir ni kriterije iz odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu ni bilo kakve druge dodatne mjerljive kriterije, a kada je u pitanju kvaliteta rada radnika npr. rezultati rada, točnost i pravovremenost u izvršavanju radnih obveza, stručno iskustvo i kompetencije radnika i sl. Naime nije sporno da je autonomno pravo poslodavca primijeniti samo jedan zakonski kriteriji prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, međutim, taj kriterij treba primijeniti na sve radnike koji rade na istom radnom mjestu (Rev 4514/2019-2). U konkretnom slučaju nije primijenjen nijedan zakonski kriterij već samo „osobna procjena“ predsjednika Županijske komore HKG Split.

18. U vrijeme kada je tuženik donio spornu Odluku o otkazu tužiteljičina ugovora o radu (17. kolovoza 2020) na radnom mjestu višeg stručnog suradnika – VII stupanj stručne spreme, bilo je zaposleno, zajedno s tužiteljicom, osam radnika te na radnim mjestu višeg stručnog savjetnika – VII stupanj stručne spreme, četiri radnika. Kako je to naprijed već kazano opis poslova koji se imaju obavljati unutar pojedinog radnog mjesta nije sadržan ni u jednom aktu tuženika niti u ugovorima o radu radnika. U praksi se radi o tome da su npr. poslovi višeg stručnog suradnika, obzirom na konkretne poslove koji se unutar tog radnog mjesta obavljaju, isti i razlikuju se samo obzirom na djelatnost i strukovna udruženja članica – odsjek za turizam, odsjek za trgovinu, odsjek za međunarodne poslove, odsjek za graditeljstvo i komunalno gospodarstvo i sl. Jednako je i s radnim mjestom višeg stručnog savjetnika.

19. Stupanjem na snagu novog Pravilnika od 23. srpnja 2020., prestali su postojati svi odsjeci u županijskim komorama osnovani prema do tada postojećim sektorima u Središnjici, što je onda nužno imalo za posljedicu i ukidanje svih radnih mjesta u tim odsjecima pa su se dakle svi radnici koji su svoje poslove obavljali u tim odsjecima, našli, slikovito rečeno „u istom loncu“. U takovoj situaciji odabir radnika koje će zadržati na radu odnosno koje će utvrditi viškom tuženik je mogao izvršiti samo prema novo formiranom organizacijskom ustroju odnosno radnim mjestima koja bi bila sistematizirana sukladno tom novom ustroju vodeći onda kod toga računa, pod uvjetom da radnik udovoljava stručnim uvjetima za obavljanje poslova određenog radnog mjesta, o kriterijima iz odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu te eventualno i o drugim dodatnim kriterijima npr. kvaliteti rada radnika, koje je mogao uvesti. Međutim, tuženik je po svojoj slobodnoj volji i kriterijima samo njemu poznatim, sačinio popis radnika koje namjerava zadržati na radu, a onda bi tuženik trebao u budućem razdoblju, prema tako zadržanim radnicima, odlučiti da li će i koje odjele ili pododjele formirati u Komori Split te prema tome donijeti i sistematizaciju radnih mjesta. Dakle, tuženik je u postupku utvrđivanja viška radnika, a sve obzirom na nedostatak općeg akta kojim bi bila sistematizirana radna mjesta i utvrđeni opisi poslova tih radnih mjesta, donio niti načelnu odluku o tome za koliko će izvršitelja, obzirom na gospodarske teškoće i izmjene u tehnologiji rada, smanjiti broj radnika npr. na radnom mjestu višeg stručnog referenta, stručnog suradnika, višeg stručnog savjetnika i sl. već je sve prepušteno na subjektivnu i ničim kontroliranu volju predsjednika županijskih komora čime je tuženik, kako u postupku utvrđivanja viška radnika tako i u postupku otkazivanja ugovora o radu povrijedio odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. i st. 2. u svezi s čl. 127. Zakona o radu. Saslušani svjedok BA je potvrdio da nije imao nikakvih primjedbi na rad tužiteljice te da nije prestala potreba za obavljanje poslova koje je na svom radnom mjestu višeg stručnog suradnika u ŽK Split obavljala tužiteljica.

20. Iz dostavljene tablice zaposlenih u ŽK Split u vrijeme kada je za tužiteljicu donesena odluka o njezinom otkazu ugovora o radu, razvidno je da je tužiteljicu, uz nespornu činjenicu da nije prestala potreba za obavljanjem poslove koje je do tada ona obavljala, ostvarivala i prednost sve prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a u odnosu na radnice koje su zadržane na radnom mjestu višeg stručnog suradnika i to baš KA, EA, N Ž, AA

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je donesenu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu utvrditi i nedopuštenom jer je donesena odluka donijeta protivno odredbi članka 115.st.2. ZR-a. Naime, uz već sve naprijed iznijeto valja istaći da obrazlažući svoju odluku gospodarskim, tehnološkim i organizacijskim razlozima, tuženik nije u obrazloženju otkaza naveo točne zakonske kriterije po kojima se rukovodio prilikom odlučivanja koje će radnike ostaviti na radu osim što je naveo paušalnu frazu da je to temeljio " na ocjeni rukovoditelja o najoptimalnijem broju i strukturi potrebnih radnika za postizanjem ekonomičnosti i efikasnosti rada organizacijskih jedinica u svezi sa reorganizacijom procesa rada i poslova organizacijske jedinice" a koja nije kao takva razrađena točno određenim kriterijima, kvalitetama, i sl., pa stoga da su navedeni razlozi otkazivanja tuženika i opravdani, stoga je tuženik je i takvim postupanjem tj propuštanjem istu odluku učinio nedopuštenom. Naime, autonomno pravo poslodavca koje radnike će ostaviti na radu a koje ne, ne može se sadržavati u paušalnom fraziranju " ocjene rukovoditelja" bez detaljnog obrazlaganja zbog čega je neki radnik proglašen viškom a drugi ne, tj koji kriteriji su bili oni presudni za takvu odluku poslodavca. Dakle, osporavanu odluku tuženika je valjalo utvrditi nedopuštenom, te odlučiti kao u točki I izreke ove presude. Posljedično prednjem utvrđenju iz točki I valjalo je tužiteljicu vratiti u onaj radno pravni položaj prije otkazivanja ugovora o radu primjenom odredbe članka 124.st.1. ZR-a i to na radno mjesto višeg stručnog suradnika u Županijskoj komori Split, sektor Turizam te odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

22. Tuženik je podneskom od 19.12.2023. postavio protutužbeni zahtjev temeljem odredbe članka 125. st.2. i 3. Zakona o radu kojom je propisano u st.1. da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, st.2. da odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, dok je st.3. propisano da poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja. Kao razloge i osnovanost podnošenja protutužbenog zahtjeva tuženik navodi kao u točki 6.5. tj u bitnome da je stupanjem na snagu novog Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori (NN 144/21) s danom 04. siječnja 2022. godine, došlo do potrebe daljnje reorganizacije poslovanja tuženika, uslijed čega da se kod tuženika ponovno pojavila potreba provedbe novog postupka zbrinjavanja viška radnika. U postupka zbrinjavanja viška radnika 2022. godine da je donesena Odluka o potrebnom broju radnika za obavljanje poslova u Stručnoj službi tuženika od 09. ožujka 2022. godine, sukladno kojoj je određeno kako će poslove višeg stručnog suradnika u organizacijskoj jedinici Županijska komora Split obavljati tri radnika, koliko ih je i trenutno zaposleno kod tuženika, pa da ne postoji objektivna mogućnost vraćanja na rad tužiteljice kod tuženika.

23.Uvidom u Odluku Predsjednika HGK od 09.03.2022. ( str 209. ) i Priloga 1. ( str 226.) za Županijsku Komoru Split predviđeno je ukupno 10 radnika, to 1 osoba kao predsjednik, radnik kao samostalni savjetnik, 3 radnika kao viši stručni savjetnik, 3 radnika kao viši stručni suradnik, 3 radnika kao viši stručni referent i 1 radnik kao stručni referent. Uvidom u prikaz zaposlenih radnika za 2022. ( str 234.), razvidno je da na radnom mjestu viši stručni suradnik rade tri osobe i to EA, JA i DA. Iz Potvrde koji je izdao tuženik 04.10.2024. o vrsti poslova koje je radnik TA obavljao i o duljini trajanja njegova radnog odnosa kod tuženika proizlazi da je isti radio kod tuženika od 01.12.2022. te da je njegov radni odnos prestao 26.07.2024. Temeljem navedenog ovaj sud ocjenom gore izvedenih dokaza smatra utvrđenim da kod tuženika u ŽK Split postoji upražnjeno radno mjesto višeg stručnog suradnika na koje tuženik može vratiti tužiteljicu, a za koje poslove je tužiteljica zainteresirana nastaviti raditi kod tuženika, kako je to ista u svom iskazu i navela. Stoga, obzirom, da je tuženik kao razlog predlaganja sudskog raskida ugovora o radu sa tužiteljicom naveo upravo i jedino ovaj razlog dakle kako nema radnog mjesta na koje bi tuženik mogao vratiti tužiteljicu, pa kako iz prethodnog taj razlog tuženika otpada jer je dokazano upravo suprotno, to je valjalo odbiti tuženikov protutužbeni zahtjev kao neosnovan. Osim toga, sud je imao u vidu i činjenicu duljinu radnog staža kojeg je tužiteljica ostvarila radeći kod tuženika, kao i godine života koje tužiteljica ima, pa je respektirajući upravo navedeno cijenio posebno njezinu volju za radom kod tuženika, kao i to da tuženik nije dokazao one razloge koje ovaj sud prema okolnostima slučaja cijenio kao dostatne i pravno-relevantne za sudski raskid ugovora o radu tj da više ne postoji zajednički interes za nastavak radnog odnosa, te je odlučio kao u točki IV izreke ove presude. Za istaknuti je, kako se u profesionalnom odnosu treba fokusirati na profesionalno i stručno obavljanje poslova radno mjesta, a u međusobnoj komunikaciji upotrebljavati norme civiliziranog i uljuđeno ponašanja, time da se suradnici ne moraju voljeti ali se moraju uvažavati i poštovati sve u cilju što boljeg obavljanja preuzetih poslovnih obveza.

24.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife). Obzirom da je tužiteljica uspjela u svom tužbenom zahtjevu koji se odnosi na utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanjem na rad, kao i u dokazivanju neosnovanosti sudskog raskida ugovora o radu, to je ista u osnovu uspjela 100% to joj je valjalo dosuditi popisani i zatraženi trošak u vidu jednokratne naknade od 250 bodova, za sastav podneska od 03.04.2024. i 23.06.2025., - za svaki po 50 bodova, odgovora na protutužbu od 15.10.2024. - od 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 06.12.2023., 09.04.2024. i 23.10.2024., 25.06.2025, 6.10.2025. za svaku radnju po 50 bodova, odnosno ukupno 700 bodova . Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi (1 bod = 2 eura)b priznati parnični trošak tužitelja iznosi 1.400,00 eura za koji iznos valja obvezati tuženika na isplatu u roku od 15 dana, dok se sa više zatraženo traženje tužiteljice odbija kao neosnovano. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju odredbe članka 29.st.2. Zakon o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21., 114/22., 156/22, 155/23 - dalje ZOO/05) i odredbe članka 151.st.3. ZPP-a.

U Splitu, 10. prosinca 2025.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte