REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-635/2025-11

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburka, u pravnoj stvari tužitelja Grad Vrbovsko, Ulica Hrvatskih Branitelja 1, Vrbovsko, OIB: 15154087569, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560, kojeg zastupaju punomoćnici GR i RR iz BOGDANOVIĆ, DOLIČKI & PARTNERI odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 10. prosinca 2025.

presudio je

I.

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ljerke Gec iz Zagreba, jedinstveni identifikator prijedloga: 41571-2025, sudski predmet: Ovrv- 14209/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-196/2025, od 6. ožujka 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 37.005,38 EUR zajedno sa zateznim kamatama, kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.655,06 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 4.229,01 EUR, sa zateznim kamatama, koje teku od 10. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 788,62 EUR, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obra zloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj, tijekom postupka naveo je da potražuje iznos od 37.005,38 EUR na ime naknade za pravo puta za razdoblje 2025. – 2026. godine, temeljeći svoj zahtjev na vjerodostojnoj ispravi – izvatku iz poslovnih knjiga te konačnim i ovršnim rješenjima HAKOM-a od 20. srpnja 2018. i 14. prosinca 2021. kojima je utvrđena visina te naknade. Iako je potvrdio da je tuženik 27. prosinca 2024. uplatio iznos od 4.934,10 EUR, tužitelj je tvrdio da tuženik nije podmirio niti obvezu za prethodno razdoblje (2024. – 2025.), zbog čega je navedenu uplatu, sukladno članku 171. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, uračunao u namirenje tog ranijeg dospjelog duga, slijedom čega je utužena obveza za 2025. i 2026. ostala u cijelosti nepodmirena. Osporavajući prigovore tuženika, tužitelj je isticao da je parnični sud vezan pravomoćnim odlukama upravnog tijela (HAKOM-a) te da nije ovlašten preispitivati njihovu zakonitost niti odlučivati o prestanku obveze utvrđene tim rješenjima. Tvrdio je da postojanje Ugovora o osnivanju prava služnosti nema utjecaja na obvezu iz rješenja jer o tome može odlučiti isključivo HAKOM kao regulator, a ne sud u ovršnom ili parničnom postupku. Nadalje, tužitelj je tvrdio da se odredba članka 63. stavka 8. novog Zakona o elektroničkim komunikacijama (ZEK/22), na koju se poziva tuženik, ne može primjenjivati retroaktivno na pravne odnose koji su već pravomoćno uređeni rješenjima donesenim prije stupanja tog zakona na snagu. Pozivao se na praksu Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj pravna osnova za naplatu nije otpala sve dok su rješenja HAKOM-a na snazi, zbog čega tuženik nema pravo uskratiti plaćanje punog iznosa naknade utvrđene tim rješenjima. Slijedom navedenog, predložio je održavanje na snazi platnog naloga i naknadu troškova postupka.

2. Tuženik, tada ovršenik, u tijeku postupka je u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da tužitelj nema pravo naplaćivati utuženi iznos naknade za pravo puta temeljem rješenja HAKOM-a jer između stranaka postoji valjani Ugovor o osnivanju prava služnosti od 24. ožujka 2015. godine. Tuženik je tvrdio da postojanje tog Ugovora, kao drugog pravnog odnosa kojim je uređeno korištenje nekretnina, sukladno odredbama članka 63. stavka 8. Zakona o elektroničkim komunikacijama i članka 8. stavka 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta, ex lege isključuje obvezu plaćanja naknade za pravo puta utvrđene upravnim rješenjima. Istaknuo je da je svoju obvezu prema tužitelju za 2025. godinu u cijelosti podmirio uplatom iznosa od 4.934,10 EUR dana 27. prosinca 2024. sukladno važećem Ugovoru, te da bi dodatno plaćanje po rješenjima HAKOM-a bilo neosnovano i predstavljalo dvostruko plaćanje za isto korištenje. Posebno se pozvao na noviju sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke Rev-458/2023, Rev- 569/2023, Rev-1311/2024) te stajališta Ustavnog suda, tvrdeći da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojemu, u situaciji kada su stranke međusobne odnose uredile ugovorom, vlasnik nekretnine nema pravo zahtijevati, a infrastrukturni operator nije dužan plaćati naknadu u iznosu većem od ugovorenog, neovisno o postojanju rješenja HAKOM-a koja se primjenjuju supsidijarno. Slijedom navedenog, predložio je ukidanje platnog naloga i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. Općinski sud u Sesvetama donio je 15. svibnja 2025. rješenje posl. br. Povrv-337/2025-6, kojim se oglasio stvarno nenadležnim te je nakon pravomoćnosti predmet ustupio ovom sudu na odlučivanje.

4. Povodom tuženikova prigovora, Trgovački sud u Zagrebu donio je 20. kolovoza 2025. rješenje poslovni broj Povrv-635/2025-4. Tim je rješenjem stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, odnosno ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom dokaznom postupka sud je pročitao karticu po dokumentu osoba: 20461 Hrvatski telekom d.d. od 16. siječnja 2025. (str. 9 spisa), HAKOM zahtjev, rješenje i dopunsko rješenje (str. 10 do 21 spisa i ponovno str. od 220 do 233), ugovor br. T4.4.2.-160/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 24. ožujka 2015. (str. 42 do 75 spisa i ponovno od str. 96 do 129 i ponovno od str. 150 do 183), presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH od 20. studenoga 2019. poslovni broj Pž-7593/2017-4 (str. 76 do 83 spisa i ponovno od str. 130 do 137 i ponovno od str. 184 do 191 ), rješenje Vrhovnog suda RH od 29. travnja 2020. posl. br. Revd- 436/2020-2 (str. 84 do 85 spisa i ponovno str. od 138 do 141 i ponovno str. od 192 do 193), e-mail naziva HAKOM rješenje-grad Vrbovsko toč. IX od 14. kolovoza 2018. (str. 229), e-mail naziva HAKOM rješenje-grad Vrbovsko toč. V od 22. prosinca 2021. (str. 234 do 235), presuda Trgovačkog suda u Pazinu od 1. prosinca 2023. posl. br. P- 280/2022-22 (str. 236 do 253), presuda Trgovačkog suda u Pazinu od 27. ožujka 2024. posl. br. P-219/2022-38 (str. 254 do 268), presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-853/2024-5 od 27. studenoga 2024. (str. 269 do 276), presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-2461/2024-5 od 11. veljače 2025. (str. 277 do 285), rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Revd-1633/2025-2 od 21. svibnja 2025 (str. 286 do 288), rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Revd-1953/2025-3 od 1. srpnja 2025 (str. 289 do 292), presuda Visokog upravnog suda posl. br. Us-II-130/17-7 od 6. rujna 2017. (str. 303 do 304), HAKOM rješenje od 16. svibnja 2019. (str. 305 do 306), presuda Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-179/2023-2 od 6. ožujka 2025. (str. 307 do 310), odluka Ustavnog suda RH od 20. prosinca 2020. (str. 312 do 338), presuda Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-458/2023-2 od 10. prosinca 2024.(str. 339 do 344), presuda Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-569/2023-2 od 29. travnja 2025. (str. 345 do 353), rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-1311/2024-2 od 3. rujna 2025.(str. 354 do 360).

6. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je isplata naknade za pravo puta u iznosu od 37.005,38 EUR za razdoblje 2025. – 2026., s dospijećem 7. siječnja 2025., koja se traži na temelju rješenja HAKOM-a iz 2018. i 2021.

8. Nesporni su uplata od 4.934,10 EUR izvršena 27. prosinca 2024., rješenja HAKOM-a o naknadi za pravo puta te Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama koji uređuje naknadu.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Iz kartice po dokumentu za osobu 20461 Hrvatski Telekom d.d. od 16. siječnja 2025. (str. 9. spisa) proizlazi da je tužitelj 30. prosinca 2024. zadužio tuženika za iznos od 37.005,38 EUR s rokom dospijeća 7. siječnja 2025.

11. Iz rješenja i dopunskog rješenja HAKOM-a (str. 10. – 21. te 220. – 233. spisa), i to iz točke VII. izreke rješenja i točke VI. izreke dopunskog rješenja, proizlazi da godišnja naknada za pravo puta dospijeva na naplatu tek po isteku obračunske godine, i to osmog dana od njezina završetka.

12. Iz podneska tužitelja od 16. rujna 2025. proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika naplatu naknade za pravo puta za razdoblje 2025. do 2026., odnosno za 2025.

13. Iz e-maila naziva HAKOM rješenje-grad Vrbovsko toč. IX od 14. kolovoza 2018. (str. 229) i e-maila naziva HAKOM rješenje-grad Vrbovsko toč. V od 22. prosinca 2021. (str. 234 do 235) proizlazi da je tuženik obračunao visinu godišnje naknade u iznosima od 252.665,18 KN / 33.534,43 EUR[1] i 26.151,88 KN / 3.470,95 EUR , odnosno ukupno 37.005,38 EUR.

14. Sud je utvrdio da, iako iz kartice po dokumentu od 16. siječnja 2025. proizlazi da je tužitelj 30. prosinca 2024. zadužio tuženika za iznos od 37.005,38 EUR s dospijećem 7. siječnja 2025. (što ukazuje na zaduženje za 2024. godinu), tužitelj prema vlastitom podnesku od 16. rujna 2025. u ovom postupku izričito potražuje naknadu za razdoblje 2025. – 2026., odnosno za 2025. godinu. Takav zahtjev je u suprotnosti s rješenjima HAKOM-a na kojima tužitelj temelji tužbu. Naime, iz točke VII. izreke rješenja i točke VI. izreke dopunskog rješenja HAKOM-a jasno proizlazi da godišnja naknada za pravo puta dospijeva na naplatu tek po isteku obračunske godine, i to osmog dana od njezina završetka. Slijedom toga, naknada za 2025. godinu pravno ne može dospjeti na naplatu početkom te iste godine. Također, sud je visinu utuženog iznosa utvrdio uvidom u e-mailove naziva „HAKOM rješenje-grad Vrbovsko toč. IX” od 14. kolovoza 2018. i „HAKOM rješenje-grad Vrbovsko toč. V” od 22. prosinca 2021., iz kojih proizlazi da je tuženik obračunao visinu godišnje naknade u iznosima od 252.665,18 KN (33.534,43 EUR) i 26.151,88 KN (3.470,95 EUR), odnosno u ukupnom iznosu od 37.005,38 EUR. Vezano uz sporedno potraživanje, sud je utvrdio da je tužitelj pogrešno odredio dospijeće zatezne kamate potražujući je od 7. siječnja tekuće godine. Budući da prema mjerodavnim rješenjima (točka VII. izreke rješenja i točka VI. izreke dopunskog rješenja) obveza dospijeva osmi dan od proteka obračunske godine, tuženik pada u zakašnjenje tek devetog dana, pa zatezne kamate mogu teći isključivo od tog trenutka.

15. Stoga je sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i odlučio kao u točki I. izreke.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

2 Ibid.

16. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je na temelju odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (37.005,38 EUR), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje u tekstu: OT), kojom je u odredbi Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR. te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023, dalje u tekstu ST), odlučeno o troškovima postupka.

17. Tuženiku, zastupanom po odvjetniku, priznat je zatraženi parnični trošak koji se odnosi na sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 12. ožujka 2025 (Tbr 11.1. OT – 500 bodova), podneska od 26. kolovoza 2025. (Tbr 8.4. OT – 25 bodova), podneska od 21. listopada 2025. (Tbr 8.1. OT – 500 bodova), zastupanje na ročištu 28. listopada 2025. (Tbr 9.1. OT – 500 bodova). Zbroj bodova – 500, 25, 500, 500 – iznosi 1525 bodova, a sud je taj broj pomnožio s vrijednošću boda od 2,00 EUR, čime je dobiven iznos troškova parničnog postupka u visini od 3.050,00 EUR. Na navedeni iznos dodaje se, zatraženih, 25 % PDV-a (762,50 EUR), čime ukupni iznos odvjetničkih troškova iznosi 3.812,50 EUR. Navedeni iznos uvećan je za trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 416,51 EUR (Tar. br. 1.1. ST), tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 4.229,01 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

18. Na priznati trošak tuženiku pripada zatezna kamata od dana donošenja ove presude, 10. prosinca 2025., pa do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj temeljem odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, a rok od petnaest dana za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

19. Tuženik je troškovnikom od 28. listopada 2025. slučajnom greškom u pisanju kao ukupan iznos troškova koji potražuje naveo iznos od 5.107,63 EUR iako iz zbroja navedenih stavaka ispravo treba pisati 5.017,63 EUR pa je sud taj drugi iznos uzeo kao iznos koji tuženik potražuje.

20. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 663,62 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan s da je odredbom čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/2018, 51/2023) propisano da je za odluke prvostupanjskog suda pristojbu dužna platiti osoba koja pokreće postupak, a to je u ovom slučaju tužitelj.

21. Slijedom navedenog odlučeno kao u točki II. i III. izreke.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li mu pristupila, odnosno

od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu.

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik Filip Baburak