Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž Ob-250/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, pravnoj stvari prvotužiteljice LF mt. HF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], L [adresa] koju zastupa posebni skrbnik ČF, dipl. iur., stručna radnica Centra za posebno skrbništvo, Podružnice Osijek, Trg A. Starčevića 12A, Osijek i drugotužiteljice LF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vesna Šnur, odvjetnica iz Vinkovaca protiv tuženika IF OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada u SR Njemačkoj, [adresa], koga zastupa punomoćnik Krunoslav Gloković, odvjetnik iz Županje, radi utvrđivanja očinstva i uzdržavanja, odlučujući o žalbama drugotužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-233/2023-31 od 22. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbijaju se kao neosnovane žalba drugotužiteljice i žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-233/2023-31 od 22. listopada 2025.

-potvrđuje u točkama III., VI. i VII. izreke,

-potvrđuje u dosuđujućem dijelu u točkama IV. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da je tuženik IF OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1995. u [adresa], biološki otac I-tužiteljice LF mlt. HF OIB: [osobni identifikacijski broj] koju je **.**.2023. u [adresa] rodila njezina majka LF OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1999. u [adresa], sada II-tužiteljica, činjenica kojeg rođenja je dana **.**.2023. upisana u maticu rođenih matičnog područja [adresa], za godinu 2023. pod rednim brojem 00106.

II Mlt. I-tužiteljica HF OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2023. u [adresa], stanovati će s majkom LF OIB: [osobni identifikacijski broj], sada II- tužiteljicom, koja će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb prema LF mlt. HF u pogledu: odlučivanja o promjeni adrese prebivališta djeteta, brige o zdravlju djeteta, upisa u vrtić i u školu te ishođenja osobne iskaznice i putovnice, a ostale sadržaje roditeljske skrbi prema I-tužiteljici LF mlt. HF izvršavat će zajednički, ravnopravno i sporazumno njezini roditelji, II-tužiteljica LF i tuženik IF. III Određuje se ostvarivanje osobnih odnosa I-tužiteljice LF mlt. HF s ocem NF, sada tuženikom, prilikom dolazaka tuženika na područje Republike Hrvatske i to petkom od 10,00 do 12,00 sati prema prethodnom dogovoru s II-tužiteljicom LF i u prisutnosti II-tužiteljice, u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Županja.

IV Nalaže se tuženiku NF plaćati za uzdržavanje I-tužiteljice LF mlt. HF u iznosu od 224,00 eura mjesečno, s tim da dospjele a neisplaćene iznose od podnošenja tužbe, 9. studenoga 2023. do mjeseca svibnja 2025. i razliku dospjelih a neisplaćenih iznosa za mjesec lipanj 2025. u iznosu od 24,00 eura, za mjesec srpanj 2025. u iznosu od 24,00 eura, za mjesec kolovoz 2025. u iznosu od 124,00 eura i za mjesec rujan 2025. u iznosu od 24,00 eura isplati odjednom u roku od 15 dana, a od zaključenja glavne rasprave 9. listopada 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec na račun II- tužiteljice, LF otvoren kod Privredne banke d.d. Zagreb IBANHR:0412300093234752762, kao i da na svaki dospjeli a neisplaćeni iznos uzdržavanja plati zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

V Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje mlt. I-tužiteljice te se nalaže tuženiku NF isplatiti I-tužiteljici LF mlt. HF naknadu za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 11. veljače 2023. do 8. studenoga 2023. u iznosu od 172,67 eura mjesečno sa zateznim kamatama koje teku od zadnjeg dana u mjesecu za koji je uzdržavanje trebalo dati do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. Preostali dio tužbenog zahtjeva za uskraćeno uzdržavanje preko dosuđenog iznosa odbija se kao neosnovan.

VI Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu troškova nastalih trudnoćom i porodom te se nalaže tuženiku NF isplatiti II-tužiteljici LF troškove nastale trudnoćom i porodom mlt. I-tužiteljice u iznosu od 574,11 eura sa zateznim kamatama od 10. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na račun II-tužiteljice, LF otvoren kod Privredne banke d.d. Zagreb [broj bankovnog računa], sve u roku od 15 dana. Preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu troškova nastalih trudnoćom i porodom preko dosuđenog iznosa odbija se kao neosnovan.

VII Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.".

2.Protiv točki VI. (za isplatu troškova nastalih trudnoćom i porodom) i VII. (odluke o troškovima postupka) citirane odluke žali se drugotužiteljica predlažući je preinačiti na način da točkom VI. prizna ovoj tužiteljici cjelokupnu naknadu troškova izazvanih trudnoćom i porodom te u odluci o troškovima na način da se isti dosude prema zatraženom troškovniku uz trošak žalbenog postupka, podredno, da se u pobijanom dijelu odluka ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

2.1.Tuženik pobija presudu u točkama III., IV., V. i VI. izreke pozivom na odredbe čl. 353. st.1. t.1. i 3., čl. 356., čl. 354. st. 1, čl. 354. st. 2. t.11. Zakona o parničnom postupku tj. u opisanom žalbenom dijelu uslijed pogrešne primjene materijalnog prava (čl.353 st.1 t.3 i čl.356 sve ZPP); apsolutno bitne povrede parničnog postupka (čl.353 st.1 t.1 i čl.354 st.2 t 11 sve ZPP). Žalbeni je prijedlog u točkama III., IV., V. i VI. prvostupanjsku presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima.

2.2.Na žalbe nije odgovoreno.

3.Žalba drugotužiteljice nije osnovana.

3.1.Žalba tuženika nije osnovana.

4.Neutemeljeno žalitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka ne određujući pobliže o kojim bi se povredama radilo, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje kako u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su potpuni i jasni te se presuda može ispitati pa stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku -"Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju ukazuje žalba tuženika.

4.1.Nadalje, prvostupanjski sud proveo je iscrpan dokazni postupak, utvrdio je sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovoga spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe članka 355. ZPP-a. Na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su primijenjene odredbe materijalnog prava.

4.2.Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno relevantnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Žalbeni prigovori u pogledu pravilnosti ocjene prvostupanjskog suda glede utvrđenja vezanih za visinu uzdržavanja maloljetnog djeteta ne mogu se prihvatiti jer je prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri cijenio činjenice koje se ističu u žalbi.

4.3.Suprotno žalbenim navodima drugotužiteljice sud prvog stupnja je u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, a u vezi sa člankom 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ) ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

5.Sud prvog stupnja je nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu od 1. lipnja 2024. i na glavnoj raspravi od 9. travnja 2025. priznao očinstvo mlt. prvotužiteljice presudio kao u točki I. izreke utvrdivši tuženika biološkim ocem prvotužiteljice mljt. HF koju je 10. veljače 2023. rodila njezina majka LF, dok je pri donošenju odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi imao u vidu činjenicu da mlt. prvotužiteljica od rođenja živi s majkom, da je tuženik suglasan da mlt. prvotužiteljica i nadalje stanuje s majkom i da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u pogledu odlučivanja o promjeni adrese prebivališta, zdravlja, upisa u vrtić i u školu te ishođenja osobne iskaznice i putovnice mlt. djeteta, a o ostvarivanju ostalih sadržaja roditeljske skrbi prema mlt. prvotužiteljici odlučeno je na temelju čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/1947/20, 49/23 i 156/23 dalje ObZ) s obzirom da su oba roditelja zajednički odgovorna za skrb o maloljetnom djetetu (točka II. izreke); time da se u ovom dijelu (točke I. i II. izreke) prvostupanjska presuda na pobija.

5.1.Odlučujući o ostvarivanju osobnih odnosa između oca i mljt. prvotužiteljice sud prvog stupnja je imao u vidu dob mlt. prvotužiteljice, činjenicu da tuženik živi u [adresa] i nema kontakt s djetetom te da dijete nema razvijenu privrženost prema ocu.

6.Prema odredbi članka 119. stavka 1. ObZ dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Sukladno odredbi stavka 2. ovoga članka roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

6.1.Kod odlučivanja o susretima i druženju djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi vrhovno načelo koje sud mora imati u vidu je dobrobit djeteta. U interesu je, naime, djeteta da ima dobre i tijesne veze s oba roditelja i redovite kontakte s onim roditeljem s kojim ne živi. Svrha je susreta i druženja u tome da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi i da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na djetetov razvoj.

6.2.Kako to proizlazi iz odredbe članka 18. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“, Međunarodni ugovor, broj 12/93 i 20/97; dalje u tekstu: Konvencija) oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta. Roditelji imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb. Ta odgovornost znači da je onaj od roditelja kod kojega dijete živi dužan omogućiti drugom roditelju da ima redovite susrete i druženja s djetetom.

7.Pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odlučio da će se osobni odnosi tuženika i mlt. djeteta odvijati prilikom dolazaka tuženika u RH i to petkom od 10,00 do 12,00 sati prema prethodnom dogovoru s drugotužiteljicom i u prisutnosti drugotužiteljice u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Županja, jer se radi o djetetu niske kronološke dobi (rođena **.**.2023.) s kojim otac nema razvijen emocionalni odnos, vidio ju je, kako je sam iskazao svega dva puta po 15 minuta, između roditelja mlt. djeteta uopće ne postoji komunikacija, otac živi i radi u Njemačkoj te u RH (iskaz tuženika) dolazi jednom godišnje, pa je u konkretnim okolnostima i po stavu ovog suda odluka pod točkom III. sukladna dobrobiti mljt. H.

7.1.Stoga su žalbeni prijedlozi tuženika glede održavanja osobnih odnosa–da se isti ostvaruju u domu oca ili majke po dogovoru roditelja kada se tuženik bude nalazio u RH u konkretnim činjeničnim okolnostima neutemeljeni, čemu je dodati kako je samo po sebi razumljivo da odluke ove vrste mogu u svako vrijeme biti zamijenjene novima i drugačijima.

8.Nadalje, sud prvog stupnja primjenom odredbi čl. 289. te čl. 306-317. ObZ-a nalazi djelomično osnovanim zahtjev za uzdržavanje od podnošenja tužbe pa nadalje kao i za uskraćeno uzdržavanje.

9.Odlučujući o uzdržavanju mlt. prvotužiteljice (rođene **.**.2023.) sud je na temelju odredbe čl. 311. st. 1. ObZ-a utvrdio da su ukupne materijalne potrebe za njezino uzdržavanje u visini minimalnog novčanog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje djeteta, a odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i skrbi o zdravlju djeteta te je tuženika kao roditelja koji ne stanuje s mlt. prvotužiteljicom obvezao na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 224,00 eura mjesečno počev od podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, uz odbitak nesporno isplaćenih iznosa te dosudu zateznih kamata koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa uzdržavanja do isplate.

10.Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud donoseći odluku o visini mjesečnog uzdržavanja pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe na koje se pozvao (čl. 288, 307., 311., 313., 309. ObZ).

11.Članak 27. stavak 2. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine- Međunarodni ugovori, broj: 12/1993., 20/1997., 4/1998., 13/1998., 5/2002., 7/2002., 2/2003., 2/2017., 4/2017., u daljnjem tekstu: Konvencija) propisuje da roditelj (i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj.

11.1.Smisao i svrha instituta zakonske obveze uzdržavanja mlt. djeteta prema odredbama ObZ-a te umijeće odgoja djeteta je u osiguranju životnog standarda djeteta, primjerenog njegovoj dobi, zdravstvenom stanju i svim životnim okolnostima. Osim toga djeca slijede standard svojih roditelja, kako kada roditelji žive u obiteljskoj zajednici, tako i kada ne žive zajedno. Primarna obveza roditelja s kojim dijete ne stanuje je podmirivati uzdržavanje za dijete kako bi se mogle namiriti njegove osnovne potrebe.

11.2.Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, s time da se te potrebe određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (članak 311. stavak 1. i 2. ObZ- a).

11.3.Dužnost je i pravo roditelja uzdržavati svoje dijete, odnosno doprinositi za njegovo uzdržavanje prema materijalno-financijskim mogućnostima, radnim sposobnostima i imovnom stanju.

12.Imajući u vidu prosječne potrebe djece njezina uzrasta u utuženom razdoblju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio iznos koji je potreban za uzdržavanje mljt. kćerke HF koji je dužan doprinositi otac, pri čemu je vodio računa o dobi djeteta, njezinim potrebama koje se odnose na stanovanje, prehranu, odjeću, obuću, higijenu, pohađanje vrtića kao i materijalnim prilikama tuženika, dakle, rukovodio se time da se troškovi uzdržavanja kreću u okviru standarda roditelja, kao što je pravilno uzeo u obzir čuvanje, njegu i skrb koju za kćerku ulaže njezina majka LF s kojom živi.

12.1.Tuženik je zdrava, radno sposobna, zaposlena i mlada osoba (rođen 1995.), pri čemu je sud prvog stupnja kod određivanja uzdržavanja imao i vidu i da je otac još jednog maloljetnog djeteta (rođenog 2024.), a iznos uzdržavanja na koji je obvezan je minimalan novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi prvotužiteljice prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta i Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ 75/25), koje su donesene kao provedbeni akt u skladu s odredbom članka 314. stavak 4. i 1. ObZ-a, i koje za dijete do 6 godina određuje iznose od 224,00 eura.

13.Također je tuženik u skladu sa zakonom valjano obvezan na uzdržavanje od podnošenja tužbe i na platež kamata na način kako je to presuđeno u točki IV. izreke.

13.1.Naime, pravo na uzdržavanje djeteta nastaje njegovim rođenjem, a ne od dana upisa očinstva u matične knjige (10. travnja 2025.), kako to pogrešno smatra tuženik.

13.2.Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-667/2011 od 11. svibnja 2011. gdje se navodi: „Prema pravnom shvaćanju ovoga suda obveza roditelja da plaćaju odnosno daju uzdržavanje za svoju malodobnu djecu nastaje u trenutku rođenja, te su roditelji u smislu odredbe čl. 209. st. 1. OBZ dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Dakle, obveza uzdržavanja za roditelje nastaje rođenjem djeteta, te po mišljenju ovoga suda nije od važnosti da li je tuženik znao da je otac djeteta ili to nije znao, odnosno da li je on naknadno utvrđen ocem pravomoćnom sudskom odlukom.“.

14.Odlučujući o zahtjevu prvotužiteljice s naslova naknade za uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od rođenja prvotužiteljice do podnošenja tužbe 8. studenog 2023. sud prvog stupnja je pošao od toga da su u navedenom razdoblju ukupne mjesečne potrebe mlt. prvotužiteljice iznosile 224,00 eura koje je u cijelosti podmirivala njezina majka s kojom mlt. prvotužiteljica stanuje te je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za uskraćeno uzdržavanje u iznosu od 172,67 eura mjesečno, a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa mlt. prvotužiteljicu je odbio smatrajući da je dosuđeni iznos naknade za uskraćeno uzdržavanje razmjeran mjesečnim potrebama mlt. prvotužiteljice u relevantnom razdoblju koji iznos je dužan platiti tuženik koji ne stanuje s mlt. prvotužiteljicom i nije plaćao za njezino uzdržavanje, ovo sve s kamatama na svaki pojedini iznos naknade koje teku od posljednjeg dana u mjesecu za koji je uzdržavanje trebalo dati do isplate (čl. 289. st. 2. Obiteljskog zakona).

14.1.Ovu pravnu materiju regulira odredba iz čl. 289. ObZ/15 koja glasi: (1) Roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. (2) Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ovoga Zakona. (3) Tražbina djeteta iz stavka 1. ovoga članka prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze.

14.2.Dakle, radi se o tražbini djeteta, a tuženik kao roditelj koji nije stanovao s djetetom dužan je plaćati uzdržavanje od dana rođenja mljt. H to jest od 10. veljače 2023. jer je već u tom trenutku nastalo pravo djeteta zahtijevati uzdržavanje od njega. To pravo postoji bez obzira na trenutak pravomoćnosti odluke kojom je tuženik utvrđen biološkim ocem prvotužiteljice ili na trenutak njegovog saznanja da je biološki otac.

15.I odluka o visini uskraćenog uzdržavanja je pravilna i zakonita, kod čega su pravno neodlučni žalbeni navodi tuženika ukoliko tvrdi da ga je drugotužiteljica onemogućavala u plaćanju, ovo tim više što su mu podaci o broju računa za platež bili označeni u tužbenom podnesku od 10. studenog 2023.

16.Odlučujući o zahtjevu drugotužiteljice sud prvog stupnja je u primjeni odredbe članka 74. ObZ-a djelomično prihvatio tužbeni zahtjev te obvezao tuženika isplatiti drugotužiteljici iznos od 574,11 eura što predstavlja polovinu iznosa troškova nastalih trudnoćom i porodom mlt. I-tužiteljice utvrđenih u ukupnom iznosu od 1.148,23 eura u kojima tuženik nije sudjelovao, a koji troškovi se odnose na kupnju opreme za dijete i to: dječjih kolica i autosjedalice, kolijevke, električne ljuljačke, hranilice i inhalatora, dok je u preostalom dijelu ovaj zahtjev odbio držeći da se troškovi kupnje odjeće, hrane i pelena ne smatraju troškovima u smislu odredbe čl. 74. Obiteljskog zakona već se podmiruju iz dosuđenog iznosa uzdržavanja.

16.1.Sa izloženim je suglasan i ovaj žalbeni sud.

16.2.Odredbom članka 74. ObZ-a propisano je da troškove nastale trudnoćom i porodom izvanbračnog djeteta namiruju majka i otac u skladu sa svojim imovinskim mogućnostima.

16.3.S obzirom na žalbene navode i utvrđenja prvostupanjskog suda tuženiku je odgovoriti kako su i po stavu ovog suda presuđeni troškovi nastali trudnoćom i porodom mljt. H, a glede imovinskih mogućnosti valja reći kako je upravo tuženik u svom iskazu na ročištu od 9. travnja 2025. iskazao spremnost snositi polovinu troškova, kako je i odlučeno u pobijanom dosuđujućem dijelu.

16.4.Drugotužiteljici je u svezi dijela zahtjeva koji je odbijen odgovoriti kako je ovaj sud suglasan sa stavom suda prvog stupnja prema kojem u preostalom dijelu zatraženi troškovi ne predstavljaju troškove koje ima u vidu odredba članka 74. ObZ-a, kako je to valjano obrazloženo pod točkom 11. 1. prvostupanjske odluke.

17.Prvostupanjski je sud odluku o troškovima postupka temeljio na odredbi čl. 366. ObZ-a a istom je propisano: U statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

17.1.Predmetni postupak predstavlja postupak u smislu prednje citirane odredbe te je imajući u vidu način odlučivanja (slobodno) te bitne okolnosti kod odlučivanja o troškovima postupka (vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka- u kojem je tuženik odmah po primitku tužbe priznao očinstvo, tijekom postupka suglasio se da mljt. H stanuje s majkom i glede ostvarivanja pojedinih sadržaja roditeljske skrbi, a zahtjevi za uzdržavanje od tužbe, za uskraćeno uzdržavanje te troškove poroda i trudnoće su djelomično prihvaćeni, te je tuženik dio obveze uzdržavanja tijekom postupka platio) i ovaj sud stava kako je odluka o troškovima postupka utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe čl. 366. ObZ-a, što drugotužiteljica nije dovela u sumnju žalbenim navodima.

18.Slijedom navedenog, žalbu drugotužiteljice i tuženika valjalo je odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 368. ZPP).

U Splitu, 10. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić