REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: P-425/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužiteljice GT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. Ulica Stjepana Radića 8, 23 000 Zadar, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, Lovretska 14, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. studenog 2025. godine u prisutnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice Luka Škare, odvjetnika u Zadru i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te nakon objave dana 10. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku: OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833 da tužitelju: GT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 35.761,47 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 3,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2006. do isplate,

- 3,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2006. do isplate,

- 1,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2006. do isplate,

- 70,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2008. do isplate,

- 90,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2008. do isplate,

- 88,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2008. do isplate,

- 74,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2008. do isplate,

- 78,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2008. do isplate,

- 91,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2008. do isplate,

- 98,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2008. do isplate,

- 102,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2008. do isplate,

- 112,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2008. do isplate,

- 147,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2008. do isplate,

- 170,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2008. do isplate,

- 220,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2009. do isplate,

- 220,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2009. do isplate,

- 226,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2009. do isplate,

- 212,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2009. do isplate,

- 215,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2009. do isplate,

- 204,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2009. do isplate,

- 229,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2009. do isplate,

- 233,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2009. do isplate,

- 240,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2009. do isplate,

- 378,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2009. do isplate,

- 376,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2009. do isplate,

- 387,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2009. do isplate,

- 397,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2010. do isplate,

- 409,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2010. do isplate,

- 406,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2010. do isplate,

- 425,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2010. do isplate,

- 425,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2010. do isplate,

- 442,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2010. do isplate,

- 484,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2010. do isplate,

- 459,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2010. do isplate,

- 518,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2010. do isplate,

- 502,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2010. do isplate,

- 472,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2010. do isplate,

- 528,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2010. do isplate,

- 566,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2011. do isplate,

- 529,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2011. do isplate,

- 484,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2011. do isplate,

- 462,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2011. do isplate,

- 485,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2011. do isplate,

- 547,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2011. do isplate,

- 518,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2011. do isplate,

- 678,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2011. do isplate,

- 675,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2011. do isplate,

- 581,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2011. do isplate,

- 576,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2011. do isplate,

- 564,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2011. do isplate,

- 583,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2012. do isplate,

- 601,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2012. do isplate,

- 599,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2012. do isplate,

- 590,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2012. do isplate,

- 594,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2012. do isplate,

- 601,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2012. do isplate,

- 593,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2012. do isplate,

- 596,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2012. do isplate,

- 589,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2012. do isplate,

- 578,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2012. do isplate,

- 593,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2012. do isplate,

- 589,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2012. do isplate,

- 595,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2013. do isplate,

- 577,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2013. do isplate,

- 584,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2013. do isplate,

- 595,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2013. do isplate,

- 585,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2013. do isplate,

- 567,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2013. do isplate,

- 561,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2013. do isplate,

- 563,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2013. do isplate,

- 575,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2013. do isplate,

- 589,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2013. do isplate,

- 583,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2013. do isplate,

- 588,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2013. do isplate,

- 517,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2014. do isplate,

- 227,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2014. do isplate,

- 230,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2014. do isplate,

- 226,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2014. do isplate,

- 225,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2014. do isplate,

- 221,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2014. do isplate,

- 225,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2014. do isplate,

- 229,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2014. do isplate,

- 233,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2014. do isplate,

- 234,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2014. do isplate,

- 238,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2014. do isplate,

- 240,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2014. do isplate,

- 240,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2015. do isplate,

- 242,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2015. do isplate,

- 242,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2015. do isplate,

- 242,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2015. do isplate,

- 242,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2015. do isplate,

- 242,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2015. do isplate,

- 242,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2015. do isplate,

- 224,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2015. do isplate,

- 283,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana."

II.Usvaja se kao osnovan podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku: OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833 da tužitelju: GT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 29.533,16 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 3,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2006. do isplate,

- 3,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2006. do isplate,

- 1,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2006. do isplate,

- 16,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2008. do isplate,

- 36,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2008. do isplate,

- 35,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2008. do isplate,

- 21,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2008. do isplate,

- 25,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2008. do isplate,

- 38,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2008. do isplate,

- 44,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2008. do isplate,

- 49,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2008. do isplate,

- 59,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2008. do isplate,

- 93,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2008. do isplate,

- 117,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2008. do isplate,

- 167,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2009. do isplate,

- 167,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2009. do isplate,

- 173,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2009. do isplate,

- 159,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2009. do isplate,

- 162,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2009. do isplate,

- 151,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2009. do isplate,

- 176,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2009. do isplate,

- 179,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2009. do isplate,

- 186,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2009. do isplate,

- 324,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2009. do isplate,

- 322,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2009. do isplate,

- 333,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2009. do isplate,

- 343,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2010. do isplate,

- 356,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2010. do isplate,

- 353,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2010. do isplate,

- 372,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2010. do isplate,

- 371,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2010. do isplate,

- 389,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2010. do isplate,

- 431,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2010. do isplate,

- 406,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2010. do isplate,

- 465,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2010. do isplate,

- 448,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2010. do isplate,

- 418,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2010. do isplate,

- 474,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2010. do isplate,

- 513,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2011. do isplate,

- 475,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2011. do isplate,

- 430,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2011. do isplate,

- 409,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2011. do isplate,

- 431,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2011. do isplate,

- 493,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2011. do isplate,

- 473,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2011. do isplate,

- 599,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2011. do isplate,

- 596,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2011. do isplate,

- 502,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2011. do isplate,

- 497,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2011. do isplate,

- 484,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2011. do isplate,

- 504,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2012. do isplate,

- 522,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2012. do isplate,

- 519,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2012. do isplate,

- 511,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2012. do isplate,

- 514,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2012. do isplate,

- 522,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2012. do isplate,

- 514,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2012. do isplate,

- 517,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2012. do isplate,

- 509,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2012. do isplate,

- 499,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2012. do isplate,

- 514,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2012. do isplate,

- 510,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2012. do isplate,

- 515,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2013. do isplate,

- 498,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2013. do isplate,

- 505,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2013. do isplate,

- 516,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2013. do isplate,

- 506,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2013. do isplate,

- 488,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2013. do isplate,

- 482,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2013. do isplate,

- 483,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2013. do isplate

- 496,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2013. do isplate,

- 509,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2013. do isplate,

- 504,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2013. do isplate,

- 509,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2013. do isplate,

- 438,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2014. do isplate,

- 148,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2014. do isplate,

- 151,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2014. do isplate,

- 147,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2014. do isplate,

- 146,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2014. do isplate,

- 142,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2014. do isplate,

- 145,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2014. do isplate,

- 149,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2014. do isplate,

- 153,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2014. do isplate,

- 155,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2014. do isplate,

- 159,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.11.2014. do isplate,

- 161,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.12.2014. do isplate,

- 160,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2015. do isplate,

- 162,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.02.2015. do isplate,

- 162,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.03.2015. do isplate,

- 162,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2015. do isplate,

- 162,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.05.2015. do isplate,

- 162,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2015. do isplate,

- 162,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.07.2015. do isplate,

- 162,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.08.2015. do isplate,

- 162,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.09.2015. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana."

III.Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici po osnovu utvrđene i iskorištene preplate u iznosu od 25.691,15 kn uvećano za zatezne kamate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na iznos od :

-2.710,68 kn teče od 07.08.2016.g.,

-2.706,59 kn teče od 06.09.2016.g.,

-2.718,15 kn teče od 06.10.2016.g.,

-2.718,69 kn teče od 06.11.2016.g.,

-2.730,25 kn teče od 06.12.2016.g.,

-2.564,93 kn teče od 06.01.2017.g.,

-2.412,41 kn teče od 07.02.2017.g.,

-7.132,45kn teče od 16.02.2017.g. pa do konačne isplate.

IV.Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.701,26 Eur-a u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru istaknut po tuženiku.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Zadru protiv tuženika, tvrdeći da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu. Ugovor da sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga je valutna klauzula ništetna. Usprkos tome, tuženik je teretio tužitelja s pozivom na valutnu klauzulu. Ugovorom se Tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate, stopa kamate: a) nije određena, jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja kamate, te b) nije odrediva, jer Ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Pošto su Kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stop kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje i: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo. Postupanjem pod 2. i 3. gore, tuženik je tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. Stoga je tuženik, koji je sastavio ugovor, dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja. Tuženik do dana podnošenja ove tužbe nije tužitelju dostavio dokumentaciju vezano za kredit po ugovoru potrebnu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u ovoj stvari: a) otplatni plan Kredita od njegova stavljanja u otplatu, uz naznaku primijenjene kamatne stope uz svaki pojedini anuitet; b) analitičku konto karticu Kredita iz koje je vidljivo po kojim kontima je rasknjižena svaka pojedina uplata ili isplata (naknade, kamate, glavnica i svako drugo izvršeno ili primljeno plaćanje iz kredita, po kreditu ili drugačije u vezi s kreditom); c) obavijesti o promjeni kamatne stope vezano za Kredit. S obzirom na navedeno, tužitelj je onemogućen u postavljanju određenog tužbenog zahtjeva na isplatu. Tražena dokumentacija je, prema sadržaju građanskopravnog odnosa, zajednička i tuženik ju je dužan dati tužitelju. Stoga tužitelj predlaže da sud pozove tuženika da tužitelju podnese traženu dokumentaciju, ostavljajući mu za to određeni rok, sve sukladno odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje i: ZPP). Tužitelj predlaže po provedenom postupku usvojiti tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 30. listopada 2025.g.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru, nadalje ističe da je tužba nerazumljiva i stoga nepodesna za daljnje raspravljanje, u svakom slučaju protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka, te ističe i prigovor radi prebijanja. Prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru. Naime, tuženik ima sjedište u [adresa] pa je stoga za suđenje u ovom sporu, a temeljem odredbe članka 48. st. 1. ZPP-a nadležan Općinski sud u Splitu, radi čega tuženik predlaže da se sud u Zadru oglasi mjesno nenadležnim i da dostavi predmet na daljnje postupanje mjesno nadležnom Općinskom sudu u Splitu. Tuženik ističe i prigovor da je tužba nerazumljiva i ne sadrži sve što je potrebno kako bi se po njoj moglo dalje postupati, pa da predlaže da sud tužbu vrati tužitelju uz nalog da tužbu ispravi, a pod prijetnjom odbačaja sukladno odredbi čl.109.ZPP-a. Sukladno odredbi članka 186.st.1. ZPP-a tužba između ostalog treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a tužba kao i svaki drugi podnesak mora biti razumljiva (ćl.106.st.2. ZPP-a). Tuženik ističe da je tužba nerazumljiva jer tužitelj podneskom od 25.02.2020.g. nije uredio eventualno kumulirani zahtjev iz tužbe, koji je potpuno neodređen, pa nije jasno da li tužitelj ustraje u tom zahtjevu ili je u tom dijelu tužba povučena, pa neka se stoga tužitelj izjasni da li i dalje ustraje u tom tužbenom zahtjevu ili je u tom dijelu tužbu povukao. Za slučaj da tuženik i dalje ustraje u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev iz tužbe, tuženik ističe da je isti neuredan jer je isti u potpunosti neodređen, i to kako glede glavnice , tako i glede sporednih potraživanja (kamata). Naime tužitelj u tom zahtjevu traži isplatu još uvijek neodređenog iznosa"….nadnevka ili nadnevke dospijeća kojih, tužitelj će odrediti nakon što se provede predloženo vještačenje zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama…" pri tom ne precizirajući svaki pojedini anuitet i dan njegova dospijeća. Naime, kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu mora biti tako određen da u slučaju prihvaćanja može poslužiti kao ovršna isprava, što znači da u izreci presude mora biti jasno i nedvosmisleno određeno na točno iznose i od kada teku zatezne kamate. Radi naprijed istaknutog nedostataka po ovoj tužbi se za sada ne može postupati, pa tuženik predlaže da sud postupi sukladno odredbi članka 109. ZPP-4. Što se tiče merituma spora, tužbeni zahtjeva cijelosti je neosnovan, jer tužitelj nema pravnog osnova, a time niti interesa za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva, s skladu s odredbama ZID ZPK ("Narodne novine" 102/15) koji je stupio na snagu dana 30.09.2015 konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to sa važenjem ex tunc. Tužitelj tvrdi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i načinu promjene kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF ništetne, ignorirajući i prešućujući činjenicu da je provedenom konverzijom kredita, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenjen u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR i to na način kao da je od početka bio sklopljen u EUR. Tuženik upućuje na odredbu članka 19. st. 1. alineja 3. ZID ZPK koja određuje da se ovim Zakonom uređuje odnos između vjerovnika i potrošača "u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu" denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, kada je tužitelj prihvatio ponudu tuženika i konvertirao CHF kredit, ugovor o kreditu s valutnom klaunom u CHF je pravno prestao postojati i to kao da ga nikada nije ni bilo, a nastao je novi ugovorni odnos, tj. ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR s važenjem ex tunc, dakle, kao da je takav bio od samog početka. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj nema pravnog osnova i interesa za vođenje ove parnice jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor glede valutne klauzule i primijenjenih kamatnih stopa s važenjem ex tunc i načina promjene kamatne stope nakon provedene konverzije, tako da sporne ugovorne odredbe, suglasnom voljom ugovornih stranaka više nisu na snazi i ne proizvode nikakve pravne učinke, jer se radi o pravno nepostojećim ugovornim odredbama. Naime, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) u postupku provođenja konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tužitelj je sukladno odredbi članka 19.e st. 5. prihvatio konverziju kredita nakon čega je s tuženikom dana 27.07.2016.g. sklopio Radnju kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), odnosno Dodatak br.1. Ugovora o kreditu. kojim je konverzija i provedena. (dalje: Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu). U skladu s odredbom članka 19. b ZPK-a konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, provodi se na način da se položaj potrošača ovdje tužitelja izjednači s položajem u kojem bi tužitelj bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR. Ovo dosljedno znači da konverzija kredita i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dakle ex tunc. Sklapanjem Dodatka br. 1 dosljedno je provedeno načelo konverzije kredita iz člana 19.b ZID ZPK i upravo zato što konverzija djeluje ex tunc, u skladu s odredbom članka 19.c ZPK-a došlo je do promjene, ali ne samo valutne klauzule na način da je iznos početno odobrene glavnice sada izračunat prema tečaju EUR-a, već je izmijenjena i početno ugovorena kamatna stopa, početno utvrđeni otplatni plan i sve njegove izmjene (dakle i kamatne stope) zamijenjeni su novim otplatnim planom, pa su dosljedno i svi iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka konvertirani u EUR po tečaju na dan uplate. Samo zato što konverzija kredita djeluje od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dakle ex tunc, i samo zato što je sklapanjem Dodatka br. 1 konverzija kredita dosljedno provedena, kod tužitelja je, kao rezultat ukupnosti svih ovih promjena: utvrđena preplata u ukupnom iznosu od 25.694,15 kn, od čega je iznos od 18.561,70 kn u skladu s odredbom članka 19.e st. 1. t. 5 alineja 1. i Sporazuma stranaka iskorišten za namirenje budućih obroka kredita i to u iznosu ½ mjesečnog anuiteta sve dok se preplata u tom smislu ne iskoristi, dok je ostatak utvrđene preplate u iznosu od 7.132,45 kn iskorišten za potpunu podmiru kredita (koji je zatvoren u cijelosti dana 04.08.2016.g.), te je; utvrđen novi iznos nedospjele glavnice iskazan u valuti EUR (96.875,25 EUR na dan 27.07.2016.g.). Tuženik ističe da je glede učinaka konverzije kredita potpuno nebitno kolika je visina preplate, jer je mogao biti utvrđen i dug po konverziji, već je bitno to, da je izračun konverzije rezultat, ne samo promjene valute obveze, već i rezultat činjenice da su na tužiteljev kredit u trenutku sklapanja Dodatka br. 1. primijenjene potpuno određene kamatne stope koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrate a valutnom klauzulom u EUR, a koje su tužitelju bile poznate. Tuženik posebno ističe da odredbe ZPK (NN 102/15) o konverziji predstavljaju lex specialis, pa stoga imaju prednost pred drugim normama hrvatskog pravnog sustava, pe tako i općim odredbama ZOO-a o ništetnosti ugovora i bilo kojim drugim pravilima koja bi bila u izravnoj koliziji s pravilima ZPK o konverziji kredita. Ovo stoga što je zakonodavac radi ostvarenja zaštite korisnika CHF kredita to mogao postići donošenjem ovog Zakona i s retroaktivnom primjenom, a to je zakonodavac detaljno obrazložio konačnom prijedlogu Zakona br. 899 od 10. rujna 2015.g. Budući nije sporno da je tužitelj prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanje) Dodatka ugovora, između ostalog pristao i da se svi iznosi koje je plaćao po CHF kreditu (uključujući dakle i iznose za koje tužitelj smatra da ih je više platio zbog promjene kamatne stope i tečaja HRK u odnosu na CHF) koriste za namirenje anuiteta po EUR kreditu, onda sklopljeni Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu po svom sadržaju i značenju predstavlja svojevrsnu nagodbu tužitelja i tuženika sklapanjem koje je riješena potencijalna pravna neizvjesnost u njihovom ugovorom odnosu, i to na način da su odredili svoja uzajamna prava i obveze pa i pravo tužitelja na povrat nastale preplate po osnovi mjesečnih anuiteta plaćenih od strane tužitelja po osnovi odredaba osnovnog CHF Ugovora o kreditu. Tuženik posebno ističe da u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa, sudionici u prometu slobodno odlučuju o sklapanju ugovora i preuzimanju prava i obveza koja proizlaze iz sklopljenih ugovora, pa tako slobodno odlučuju i o izmjeni već sklopljenih ugovora. Iznimka od ovog načela predviđena je odredbom članka 248. st. 1. ZOO-a koja propisuje obvezno sklapanje i obvezni sadržaj ugovora. U skladu s tom odredbom ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. U ovom konkretnom slučaju tuženik je u skladu s odredbama ZPK bio obvezan tužitelju ponuditi sklapanje dodatka ugovora o konverziji kredita, a u slučaju prihvata konverzije s tužiteljem je bio dužan sklopiti ugovor. Tužitelj u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa nije bio dužan prihvatiti izračun konverzije, niti je bio dužan sklopiti Dodatak br. 1 o konverziji kredita. Da tužitelj nije prihvatio izračun konverzije i da nije sklopilo Dodatak br. 1, odredbe ZPK o konverziji kredita ne bi imale nikakav učinak na sklopljeni ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i otplata tog kredita nastavila bi se prema važećim ugovorenim uvjetima (članak 19.e st. 6. ZPK). Međutim, kada je tužitelj svojom slobodnom voljom prihvatio ponudu tuženika i sklopio dodatak ugovora kojim je konverzija kredita dosljedno provedena, te Sporazum o korištenju preplate, onda se prava i obveze ugovornih stranaka moraju prosuđivati isključivo i jedino u skladu sa sklopljenim Dodatkom br. 1 Ugovora o kreditu. Prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Dodatka br. 1 ugovora o kreditu, tužitelj je postupio u skladu s načelom slobode uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. ZOO a, sklopljeni Dodatak br. 1 izraz je njegove autonomne volje, a sve izmjene ugovora su pravno valjane jer nisu u protivnosti s Ustavom RH i prisilnim propisima, odnosno sve izmjene ugovora su u skladu s imperativnim odredbama ZPK. Nastavno na sve naprijed navedeno tuženik upućuje i na pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud zauzeo u presudi Rev 1172/18 od 19. 03. 2019.g. Naime, Vrhovni sud je u ovoj odluci zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "2) U odnosu na pitanje kako se mogu nadomjestiti odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su utvrđene ništetnim:

Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora." Uostalom mogućnost izmjene ništetnih ugovornih odredbi voljom stranaka ili odlukom suda izrijekom je predviđena i u ZOO-u, npr. kod zelenaških ugovora, koji su također ništetni i na koje se primjenjuju odredbe ZOO-a o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti, ali sukladno odredbi stavka 3. članka 329. ukoliko oštećena strana zahtijeva da se njezina obveza smanji na pravičan iznos, sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u kojem slučaju ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi, time da izmjena vrijedi od

1 0

trenutka sklapanja ugovora. Kako je u međuvremenu Ustavni sud Republike Hrvatske donio rješenje broj: U-I-3685/2015 i dr. od 04. 04. 2017.g. kojim nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 102/15), valja ukazati da je Ustavni sud ovom odlukom potvrdio shvaćanje tuženika da je osporenim Zakonom, a radi rješavanja problema korisnika kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, određen normativni okvir za konverziju kredita u CHF u kredite s valutnom klauzulom u EUR, kako bi se korisnike kredita u CHF izjednačilo s položajem u kojem bi se oni nalazili da su od početka imali ugovorene takve kredite, i da se taj cilj mogao postići jedino na način da relevantne odredbe tog Zakona imaju retroaktivni učinak. Kako su svi predlagatelji za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK (NN 102/15) prigovarali da zakoni sukladno članku 90. st. 4. Ustava RH, ne mogu imati povratno (retroaktivno) djelovanje, to je Ustavni sud utvrdio "... da je ZIDZOPK u suglasnosti s člankom 90. Ustava " jer se u ovom slučaju radi o tzv. "prividnoj retroaktivnosti" budući se isti primjenjuje na odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu, ali nisu dovršeni, te da se cilj koji se donošenjem tog Zakona htio postići, nije mogao ostvariti na drugi način, te ističe "... da je takvo povratno djelovanje nove zakonske mjere na slučajeve nastale prije njegovog stanja na snagu neophodno za postizanje željenog cilja." postupak konverzije kredita bio dobrovoljan za korisnike CHF kredita, koji su ima Ustavni sad je u naprijed citiranoj odluci također zauzeo shvaćanje da je postupak konverzije kredita bio dobrovoljan za korisnike CHF kredita, koji su ima mogućnost izbora konvertirati kredit u eure ili nastaviti s otplatom vezanom uz švicarski franak, "….dok je konverzija prisilna za vjerovnike (kreditne institucije) ukoliko se potrošači CHF kredita nakon zaprimljenih izračuna odluče za konverziju." Dosljedno naprijed navedenome Ustavni sud je zaključio da se konverzija kao zakonski mehanizam izmjene ranije sklopljenih kreditnih ugovora"...ne provodi po s zakona ex lege načinom - nego tek u provedbi budućih (novih, odnosno izmijenjen ugovora o kreditu čije sklapanje ovisi o volji dužnika-potrošača..." Tuženik ističe da je postupak koji je prethodio sklapanju Dodatka br. 1 proveo u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) te da je sklapanjem ovog ugovora konverzija kredita provedena u skladu sa Zakonom na način da je dosljedno provedeno načelo konverzije kredita iz članka 19. b po kojem je položaj potrošača-ovdje tužitelja kao korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik ističe da niti jednim zakonskim propisom tužitelj nije bio ograničen u mogućnosti izmjene već sklopljenog ugovora, bilo da ta izmjena važi pro futuro, ili s retroaktivnim učinkom, kao što je ovdje slučaj, ali kada je na tu izmjenu dobrovoljno pristao ne može se više pozivati na eventualna ništetnost spornih ugovornih odredbi, jer pravno one više niti ne postoje. Kako dakle nije sporno da je između stranaka predmet ugovora o kreditu sklapanjem Dodatka br. 1. ugovoren na drugačiji način nego što je ugovoren osnovnim ugovorom i to s učincima od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, tužitelj nema osnova, pa time niti prava potraživati bilo kakvu isplatu temeljem osnovnog ugovora, pa iz tog razloga niti presude iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ne mogu predstavljati pravni temelj za utuženo potraživanje. lako je nakon provedene konverzije kredita bespredmetno raspravljati o valjanosti valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik, samo opreza radi, poriče da bi odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila nepoštena u smislu odredbi ZZP-a pa stoga ništetna. U vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, tužitelj je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu

1 1

informaciju koju je imao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je upozorio i na sve rizike ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima (članak 1. i 16. Ugovora o kreditu). U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tuženik je u ponudi kredita imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u drugim valutama, ali je tužitelj želio sklopiti ugovor o kreditu, upravo s valutnom klauzulom u CHF, koja ugovorna odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a što nedvojbeno proizlazi iz sadržaja sklopljenog ugovora. Kako je prethodno navedeno sklapanjem Dodatka br. tužitelj je prihvatio promjenjivu kamatnu stopu i to poznatu i određenu koju je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora do trenutka sklapanja Dodatka br.1. Iako je nakon provedene bespredmetno raspravljati o navodima tužitelja da je kamatna stopa po osnovnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bila neodređena i neodrediva , pa da se ima primijeniti kamata određena člankom 26.st.3.ZOO, tuženik to poriče te radi pravilne primjene i tumačenja materijalnog prava ističe kao dalje slijedi. U odnosiu na pitanje da li je ugovorena odredba osnovnog ugovora kojom su stranke ugovorile da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke, ništetna ugovorna odredba u smislu članka 272. u svezi s odredbom članka 270. ZOO-a, budući da je odredbom članka 272. st.1. ZOO propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su stranke ostavile trećoj osobi da ju odredi. Tuženik navodi da je odredba članka 272.st. ZOO-a dispozitivne prirode pa su stoga ugovoren stranke imale slobodu ugovoriti da visinu kamatne stope određuju jedna od ugovornih stranaka, u ovom slučaju tuženik i to svojim odlukama o kamatama. Tuženik upućuje na stav Vrhovnog suda RH u odluci broj:Rev 360/14 od 01.12.2015.g. Tuženik opet. Samo radi pravne jasnoće ističe da je glavni tužbeni zahtjev u svakom slučaju neosnovan, jer je neupitna valjanost odredbe članka 3.1.Ugovora o kreditu kojom su stranke ugovorile da je kamatna stopa promjenjiva i kojom su visinu početne kamatne stope ugovorile u visinu od 4,39%. Tuženik se poziva na odluku Vrhovnog suda RH Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019.g. Dakle, prevedeno na ovaj konkretni spor, da nije i ne može biti sporno da predmetni ugovor o kreditu sadrži sve bitne sastojke, jer je tuženik u skladu sa sklopljenim ugovorom i preuzetom obvezom tužitelju stavio na raspolaganje određenu svotu, da je tužitelj preuzeo obvezu vratiti iskorišteni iznos novca i na to platiti kamatu, pri čemu je ugovorna odredba o početnoj kamatnoj stopi u visini od 4,39% potpuno određena i pravno valjana. Ako je i bilo ikakvih dvojbi oko valjanosti i učinaka Dodatka br. 1. kojim je provedena konverzija ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tuženik ističe kako su nakon donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gos-1/2019 od 04.03.2020.g. otklonjene sve dvojbe. Iako Vrhovni sud RH citiranim rješenjem kako i sam naglašava, nije odlučio o tome jesu li osnovani kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, prosto zato što nije ni mogao jer je u odlučivanju bio vezan granicama postavljenog pitanja radi kojeg je pokrenut ogledni postupak, tuženik smatra kako je Vrhovni sud sa svojim pravnim shvaćanjem iznesenim u citiranoj odluci, nedvojbeno ukazao kako odlučivati u predmetima u kojima je sklopljen dodatak kojim je provedena konverzija , pa tako i u ovoj pravnoj stvari. Naime, ako je 1) ZID ZPK (NN 1215) sukladan Ustavu RH, ako je 2) konverzija zakonita tj. Ako su dodaci ugovora o kreditu sukladno ZID ZPK (NN 102/15) valjani čak i ako su možebitne pojedine odredbe izvornog ugovora o kreditu ništetne, ako su 3) učinci konverzije promjena valute i primjena potpuno određenih i korisnicima poznatih kamatnih stopa primjenjivanih u EUR kreditima i to s učinkom od dana

1 2

sklapanja osnovnog ugovora o kreditu u valuti CHF, onda ne bi trebalo biti sporno kako su tužbeni za isplatu-u suštini restitucijski zahtjev zbog navodne ništetnosti, naknado , sporazumom ugovornih stranaka, derogiranih ugovornih odredbi izvornog ugovora o kreditu- u potpunosti neosnovani te ih valja odbiti. Sukladno tome i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari da valja u cijelosti odbiti kao neosnovan jer bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva značilo de facto poništavanje učinaka zakonito sklopljenog Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu. Na posljetku, opreza radi, za slučaj da sud ignorira sve tuženikove navode potvrđene i od strane Vrhovnog suda i u suštini odluči polemizirati s pravnim shvaćanjima iznesenim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Gos-1/2019 od 04.03.2020.g., te prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu, tuženik u odnosu na istaknutu tražbinu tužitelja radi isplate bilo po glavnim, bilo po ijednom podrednom tužbenom zahtjevu radi isplate ističe prigovor radi prebijanja (compensatio per iudicem) svoje tražbine a po osnovu utvrđene i iskorištene preplate u iznosu od 25.691,15 kn uvećano za zatezne kamate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na iznos od :-2.710,68 kn teče od 07.08.2016.g., -2.706,59 kn teče od 06.09.2016.g., -2.718,15 kn teče od 06.10.2016.g., -2.718,69 kn teče od 06.11.2016.g., -2.730,25 kn teče od 06.12.2016.g., -2.564,93 kn teče od 06.01.2017.g., -2.412,41 kn teče od 07.02.2017.g., -7.132,45 kn teče od 16.02.2017.g. pa do konačne isplate. Slijedom naprijed navedenoga tuženik podnosi ovaj odgovor na tužbu i predlaže da se svi istaknuti tužbeni zahtjevi u cijelosti odbiju kao neosnovani uz osudu tužitelj snašanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja na taj iznos teče od presudenja pa sve do isplate, a u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva neka sud o postojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja odluči sukladno odredbi članka 338. st. 3. ZPP-a.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] broj 060703353521-SN sklopljen između OTP banke Hrvatska d.d. i tužiteljice GT kao korisnika kredita, zalogodavca od 03.07.2016.godine (l.s.7-10), izračun utjecaja promjene tečaja CHF na visinu anuiteta i izračun utjecaja promjene kamatnih stopa na visinu kamata sukladno Ugovoru o kreditu Petra G mag.oec. broj:32720-409 od 23.02.2020.g. (l.s.25-36), radnju kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) (Dodatak br.1 Ugovora o kreditu) broj:151109070339 (novi broj) broj:060703353521 (stari broj) od 27.srpnja 2016.g. (l.s.44-45), promet po računu OTP banke d.d. za GT (l.s.46-48), prijedlog izračuna konverzije OTP banke d.d. upućen GT od 13.11.2015.g. (l.s.87-88), otplatni plan za kredi GT (l.s.89-92), pregled uplata po kreditu br. 060703353521 AT (l.s.93-95), dopis OTP banke d.d. od 07.veljače 2020.g. (l.s.129), pregled uplata po kreditu br. 060703353521 AT OTP banke d.d. (l.s.130-135), otplatni plan OTP banke d.d. po kreditu br. 060703353521 AT (l.s.136-149), promet po računu br. 060703353521 AT (l.s.150-172), proveo financijsko vještačenje po vještaku Majdi Korljan dipl.oec. (l.s.175-176,177-184), izveo dokaz stranačkog saslušanja tužiteljice GT (l.s.300-301).

1 3

4.Podredni tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5.Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 35.761,47 Eur-a, te podrednog zahtjeva manje vrijednosti od 29.533,16 Eur-a, 33.706,98 Eur-a, i 24.393,50 Eur-a, utemeljen na odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 8/15 i 29/18 - dalje ZOO), kojom su regulirana pitanja stjecanja bez osnova, i tvrdnji da joj tužena navedeni iznos duguje iz osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate i promjena uzrokovanih valutnom klauzulom u razdoblju otplate kredita u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,39% po Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] broj 060703353521-SN sklopljenom između OTP banke Hrvatska d.d. i tužiteljice GT kao korisnika kredita, zalogodavca od 03.07.2016.godine.

6.Naime, tužiteljica tvrdi da je tužena u spornom razdoblju, koristeći se ovlaštenjem iz čl. 3.1. predmetnog Ugovora o kreditu (prema kojoj je bila ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno svojim internim Odlukama o kamatnim stopama), svojim (jednostranim) Odlukama mijenjala/povisivala kamatnu stopu bez ugovorenih parametara, te joj obračunavala i naplaćivala tako obračunate rate kredita. Međutim, navedeno da nije bila ovlaštena učiniti, jer da je tako ugovorena kamatna stopa nepoštena odnosno ništetna, a s time i svaka tako izvršena promjena kamatne stope nedopuštena. Navedeni pravni stav da je zauzet i u obvezujućoj odluci Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014. godine, pod br. Pž– 7129/13.

7.Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

8.Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da su sklopile Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] broj 060703353521-SN sklopljen između OTP banke Hrvatska d.d. i tužiteljice GT kao korisnika kredita, zalogodavca od 03.07.2016.godine, prema kojem je tužena kao kreditor odobrila tužiteljici kao korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 176.677,00 CHF, obračunat prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uz rok otplate od 30 godina, te početnu kamatnu stopu od 4,39%, te da je čl. 3.1. tog Ugovora bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora.

9.Između stranaka također nije sporno da se tijekom trajanja navedenog ugovornog odnosa Odlukama tužene o kamatnim stopama početno ugovorena kamatna stopa mijenjala/povisivala, te da je tako ista iznosila iznad ugovorene 4,39%, i to 4,99%,5,49%,6,25%,6,75%,8,75%,8,00%.

10.Sporno je, međutim, bilo i ostalo pitanje osnova i visine utužene tražbine, jer tužena tvrdi da je u konkretnom slučaju do promjene kamatne stope došlo iz valjanog razloga predviđenog Ugovorom o kreditu, te da se ne radi o samovoljnoj jednostranoj promjenjivosti kamatne stope, radi čega da je za ovaj postupak i irelevantno pravno

1 4

stajalište zauzeto u citiranoj odluci Visokog trgovačkog suda RH, a kasnije i u odluci Vrhovnog suda RH od 9. travnja 2015. godine, pod br. Revt – 249/14.

11.Međutim, nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud smatra i utvrđuje da je odredba članka 3.1. Ugovora o kreditu, prema kojoj je ugovorena mogućnost promjene redovne kamatne stope bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a da o promjeni nije pojedinačno pregovarano, ništetna sukladno članku 322., u vezi s člankom 324. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima, te člankom 81. stavkom 1. i člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03) i člankom 96. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/08, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13).

12.Prvostupanjski sud odredbu članka 3.1. Ugovora o kreditu utvrđuje nepoštenom u smislu navedenih zakonskih odredbi jer je tuženica iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, pa prvostupanjski sud prihvaća stav Visokog trgovačkog suda u presudi od 13. lipnja 2014., poslovni broj Pž-7129/2013-4, da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom navedenog ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena, a time i ništetna, pa su sve jednostrane promjene kamatne stope što ih je tuženica poduzimala bile nezakonite.

13.Suprotno navodima tužene, prvostupanjski sud, imajući u vidu navedene odluke Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, u kojima je po kolektivnoj tužbi hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača ''Potrošač'', podnesenoj Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. godine pod br. P–1401/12, protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i tužena, a utemeljenoj na odredbama čl. 502. a do 502.h ZPP, pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditima, u kojima su banke bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom mijenjale početno ugovorene kamatne stope, nepoštene i stoga ništave, utvrđuje da je iz navedenih razloga ništava i odredba čl. 3.1. predmetnog Ugovora o kreditu, slijedom čega na sporni pravni odnos treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. ZOO, te bi tužiteljice pripadala razlika anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke dipl.oec. Majde Korljan, te bi iz izračuna proizlazilo da da bi tuženik od tužitelja više stekao u odnosu na Ugovor o kreditu iz tužbe iznos od 222.517,68 kn u slučaju

1 5

da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe, sukladno točki 2., 5. i 4. tužbe - (izračun anuiteta) čija protuvrijednost u valuti Eur je utužena, koji nalaz i mišljenje prvostupanjski sud prihvaća kao objektivan i valjan.

14.Prvostupanjski sud smatra da nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženoj, jer je podnošenjem spomenute kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (zavedene pod br. P–1401/12) za zaštitu kolektivnih prava bio prekinut tijek zastare. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci pod br. Rev – 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, koje pravno stajalište prihvaća i ovaj prvostupanjski sud, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba Udruge '' Potrošač '', podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu pod br. P – 1401/12 dana 4. travnja 2012. godine) došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (Revt – 249/14), a to je 13. lipnja 2014. godine.

15.Dakle, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2019. godine, a tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača 4. travnja 2012. godine, te kako je presuda pred Visokim trgovačkim sudom RH donesena 13. lipnja 2014. godine, a zastarni rok predmetne tražbine prema odredbi čl. 225. ZOO iznosi 5 godina, to se ima smatrati da je predmetna tužba podnesena unutar navedenog zastarnog roka, što istaknuti prigovor zastare čini neosnovanim, također neosnovan je prigovor tuženika da tužiteljica ne bi imala status potrošača, jer iz njezinog stranačkog iskaza slijedi da je ovaj kredit korišten za kupnju stana, za stambeno zbrinjavanje tužiteljice i njezine obitelji, kao prve nekretnine, a na za poslovne svrhe, također očito je riječ o osobi koja nije imala posebna znanja da bi razumjela bankarsku terminologiju iz ugovora o kreditu, odnosno riječ je po svemu o običnom, prosječnom građaninu, odnosno potrošaču.

16.Terminologija korištena u citiranim odlukama tuženika je visoko stručna i kao takva razumljiva isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača apsolutno nerazumljiva. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način predviđen ugovorom. Ugovorna kamata kao takva zato mora biti određena, odnosno odrediva.

17.U presudi Suda EU - presuda broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuto je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti

1 6

utjecaja na njihov sadržaj. Prvostupanjski sud smatra, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, što jasno slijedi iz stranačkog iskaza tužiteljice da nije mogla posebno pregovarati sa bankom o uvjetima ugovora i da je bilo riječ o unaprijed pripremljenom gotovom ugovoru.

18.U pogledu ništetnosti valutne klauzule u CHF, prvostupanjski sud prihvaća pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 575/16 od 03.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno člankom 1.3 i 1.4, spornog ugovora zaključenog između stranaka.

19.Prema odredbi čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku – ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20.Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

21.Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo

1 7

drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima.

22.Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

23.Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te je takvu ugovornu odredbu utvrdio ništetnom i primijenio fiksni tečaj CHF na dan 02.08.2006.g. u iznosu 1CHF=4,611981 HRK, pa bi slijedom navedenog tužiteljicu pripadalo utuženo potraživanje i po tom osnovu.

24.Zaključno treba kazati i da sklapanjem Dodatka ugovora u vidu radnje kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) (Dodatak br.1 Ugovora o kreditu) broj:151109070339 (novi broj) broj:060703353521 (stari broj) od 27.srpnja 2016.g. nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbe članka 3.1. Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope.

25.Konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ 102/2015.: dalje-ZIDZOPK), a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZOPK – a na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni prvostupanjskog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje

1 8

aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev jer se odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, kako to je to riječ u konkretnom slučaju.

26.Glavni motiv navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Stoga nisu osnovane tvrdnje o nedostatku pravnog interesa tužitelja za podnošenjem predmetne tužbe.

27.Aneks ugovora o kreditima i konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR izvršen je temeljem ZID ZPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju preplatom/podmirenja manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže zakon.

28.Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge

- izvanugovorne odnose među strankama. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a identična je situacija i sa valutnom klauzulom.

29.U odnosu na navode tuženika od kakvog je značaja za razrješenje spora to što su parnične stranke sklopile aneks - dodatak uz ugovor o kreditu, temeljem kojega je prevedena konverzija kredita, valja istaći da je prvostupanjski sud utvrdio temeljem provedenog financijskog vještačenja da tužiteljica nije u potpunosti obeštećen glede štetnih posljedica koje su nastale primjenom ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli. Slijedom toga sud prvog stupnja zauzima i stav da tužiteljica ima i pravni interes za pokretanje i vođenje predmetne restitucijske parnice, odnosno da se može pozivati na ništetnost spornih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te temeljem toga zahtijevati uklanjanje svih štetnih posljedica koje su one proizvele tijekom njihove primjene. Potrošač mora imati pravo na ostvarenje potpune pravne zaštite koju ne može smanjiti niti provedena konverzija, što znači da čin konverzije kredita sam po sebi ne može isključiti provođenje kontrole nepoštenosti konvertiranih ugovornih odredbi, već naprotiv zahtjeva u svakom konkretnom slučaju provjeru da li je provedenom

1 9

konverzijom u cijelosti uspostavljena pravična ravnoteža narušena ništetnim ugovornim odredbama .

30.Da u slučaju konverzije nisu u potpunosti uklonjene štetne posljedice koje su proizvele ništetne konvertirane odredbe osnovnog ugovora, ukazuje i pravno shvaćanje izraženo u odluci Europskog suda donesenoj u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020., prema kojem bi se potrošač sklapanjem sporazuma, kojim se zamjenjuju ništetne ugovorne odredbe novim odredbama, mogao odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13, ali samo i isključivo da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče (uvjet transparentnosti), odnosno da je prilikom tog odricanja bio svjestan neobvezujuće naravi nepoštenih ugovornih odredbi, i da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripadao temeljem tih nepoštenih ugovornih odredbi.

31.Međutim, prema ocjeni prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju navedenom uvjetu transparentnosti nije bilo udovoljeno. Naime, u aneksu - dodatku ugovora se ne govori o ništetnosti niti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, niti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate, niti on sadrži odredbu u kojoj bi tužiteljica izjavila da se, nakon njegova sklapanja, odriče prema tuženoj bilo kakve tražbine s osnova nepoštenih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu iz 2006. godine.

32.U odnosu na prigovor tuženika kako u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud nije mjesno nadležan, i taj prigovor nije osnovan jer je tužiteljica ispravno podnijela tužbu Općinskom sudu u Zadru sukladno prorogacijskoj klauzuli iz čl.16.2. Ugovor o kreditu od 03.07.2006.godine prema kojem ugovorne strane u sporu da će potražiti rješenje u pregovorima, a ukoliko u tome ne uspiju da se određuje mjesna nadležnost prema sjedištu poslovnog centra Banke u kojem je taj ugovor zaključen, a sam ugovor o kreditu je zaključen u poslovnici [adresa], pa stoga je mjesno nadležan Općinski sud u Zadru.

33.Tuženik nema potraživanje prema tužiteljici u iznosu od 25.691,15 kn uvećano za pripadajuće zatezne kamate po osnovu utvrđene i iskorištene preplate, jer su navedeni iznosi preplate potrošeni za plaćanje budućih rata od trenutka zaključenja ugovora o konverziji, i u trenutku zaključenja glavne rasprave potrošeni, pa je stoga taj prigovor radi prebijanja odbijen kao neosnovan.

34.Tužiteljici je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.1.),za sastav obrazloženog podneska od 25. veljače 2020.godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1.),za sastav obrazloženog podneska od 28. svibnja 2020.godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1.),za sastav obrazloženog podneska od 16. veljače 2021.godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1.),za zastupanje na ročištu od 4. ožujka 2021.godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.),za sastav obrazloženog podneska od 10. ožujka 2025.godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1.),za zastupanje na ročištu od 30. listopada 2025.godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.),za sastav obrazloženog podneska od 30. listopada 2025.godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.1.),za zastupanje na ročištu od 26. studenog 2025.godine u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.1.), ukupno 900 bodova, uz vrijednost

2 0

boda po ovoj Tarifi koja iznosi 2,00 Eur-a (Tbr.54.) – 1.800,00 Eur-a, uz pdv- 2.250,00 Eur-a, uvećano za trošak financijskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna ili 398,17 Eur-a i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kuna ili 53,09 Eur-a - ukupno 2.701,26 Eur-a.

35.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 10. prosinca 2025. godine

S u d a c

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1.Tužiteljici po punomoćnicima

2.Tuženiku po punomoćnicima