REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-592/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja AI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja osobno uz zamjenicu punomoćnika MI, odvjetničku vježbenicu, i punomoćnice tuženika LI, zamjenice OGDO Zagreb, dana 10. prosinca 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju, ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupan iznos od 710,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 690,00 eura teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5. prosinca 2024. pa do isplate, a na iznos od 20,00 eura od dana donošenja presude 10. prosinca 2025. pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete u preostalom iznosu od 710,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 5. prosinca 2024. do isplate.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 20,00 eura, tekućih od 5. prosinca 2024. do 9. prosinca 2025.

V. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.112,50 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 10. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 875,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2025. do isplate.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 21. ožujka 2025. u bitnome navodi da je 5. lipnja 2024. oko 20,00 sati u [adresa], kod poslodavca MUP, ozlijeđen za vrijeme redovnog radnog vremena na način da je napadnut od strane osobe koju je bilo potrebno privesti. Tužitelj navodi da je u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede uslijed kojih mu je bila pružena liječnička pomoć, a zbog zadobivenih ozljeda trpio je fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njegove opće i životne radne sposobnosti te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Slijedom navedenoga tužitelj potražuje od tuženika iznos naknade štete za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli i straha, i to po kriteriju fizičkih bolova iznos od 1.100,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.100,00 eura, te po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.000,00 eura, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 100,00 eura, odnosno sveukupno 3.300,00 eura. Tužitelj navodi da se sukladno odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku prije podnošenja tužbe obratio 5. prosinca 2024. sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, no isto na navedeni zahtjev tužitelja nije dostavilo ponudu, stoga tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 9. travnja 2025. u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik priznaje štetni događaj, ali osporava odgovornost, osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu policijskog službenika, te da je 5. lipnja 2024. prilikom obavljanja policijskog posla i to intervencije prema osobi OI, zadobio tjelesnu ozljedu tako što je FI na njega nasrnuo te je tužitelj zadobio ozljede u vidu hematoma ispod lijevog oka i raskrvarenog nosa. Tuženik ističe da je tužitelj povredu zadobio obavljajući svoje redovite dužnosti, da je preduvjet za obavljanje njegovog posla fizička spremnost, te da je osposobljen za svladavanje osobe za bliske fizičke kontakte, pa se u konkretnom predmetu ne može govoriti o strahu prilikom obavljanja njegovog posla. Tuženik dodaje da opisana vrsta ozljede ne dovodi do dugotrajne onesposobljenosti za rad niti proizvodi dugotrajne bolove pa je u ovom slučaju došlo do izrazito neznatnog oblika povrede prava osobnosti koje ne opravdava dosudu pravične novčane naknade. Tuženik također navodi da tužitelj nije podnio zahtjev za isplatu temeljem police kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja, pri HOK osiguranju. Nadalje ističe da je tužitelj ozlijeđen prilikom obavljanja redovne policijske dužnosti za koju je osposobljen za rad na siguran način i uz primjenu osnovnih i posebnih pravila zaštite na radu, stoga ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastalu štetu, te smatra kako opseg štete koju tužitelj postavlja ne odgovara težini pretrpljene ozljede tužitelja kritične zgode, stoga tuženik osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva po svim vidovima koje smatra paušalno i neprimjereno visoko postavljenim. Tuženik predlaže, sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku, radi postizanja intervencijskog učinka, o parnici obavijestiti OI, [adresa], s boravištem na adresi [adresa], s obzirom da je protiv istoga podignuta optužnica te se vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. Kaznenog zakona. Slijedom navedenoga tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničkog troška tuženiku.

3. Tužitelj se u podnesku od 24. travnja 2025. očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, u bitnome navodeći da je bespredmetan prigovor tuženika o isključivoj odgovornosti tužitelja za zadobivanje predmetne ozljede. Tužitelj dodaje da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje predmetnu ozljedu priznao tužitelju kao ozljedu na radu u smislu odredbe čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju slijedom čega nema govora o krivnji ili doprinosu tužitelja s obzirom da HZZO sukladno odredbi čl. 67. istog zakona ozljedom na radu ne može priznati ozljedu koja je posljedica skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja radnika na radnom mjestu. Tužitelj također navodi da su neosnovani navodi tuženika kako je riječ o neznatnom obliku povrede prava osobnosti, s obzirom da je iz medicinske dokumentacije razvidno kako je tužitelj pretrpio kako bolove, tako i strah, odnosno da je do ozljede došlo uslijed napada strane osobe. U odnosu na prigovor da tužitelj nije podnio zahtjev za isplatu temeljem police kolektivnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja pri HOK osiguranju, tužitelj ističe kako su isti u cijelosti irelevantni obzirom da se ista odnosi na ugovornu odgovornost, a u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za naknadu štete temeljem izvanugovorne odgovornosti. U odnosu na tuženikovo osporavanje visine tužbenog zahtjeva tužitelj navodi da je zahtjev postavljen cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja i medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu te Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i činjenicu visokog stupnja inflacije u predmetnom razdoblju. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 9. rujna 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, te od tuženika konačno potražuje naknadu neimovinske štete, za pretrpljene bolove iznos od 800,00 eura, za pretrpljeni strah 600,00 eura, te naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 20,00 eura, po cijeni sata tuđe pomoći i njege od 5,00 eura po satu, što ukupno iznosi 1.420,00 eura, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5. prosinca 2024. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik se protivi navodima tužitelja da prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade tužitelju sud treba uzeti u obzir stopu inflacije i porast potrošačkih cijena, te ističe da visina eventualne pravične novčane naknade treba biti usklađena sa Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020. koji su trenutno na snazi, a sukladno kojima bi tužitelju pripadalo 561,48 eura (strah 244,90 eura i bolovi 316,58 eura). Tuženik nadalje ustraje u prijedlogu da se sukladno čl. 211. ZPP-a o parnici obavijesti FI, te na ročištu 21. listopada 2025. predlaže da se o parnici obavijeste i roditelji mlt. OI, ŠI i ČI. Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

5. Tužitelj je u skladu s čl. 186.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu - ZPP), podnio dokaz da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku Republici Hrvatskoj, putem Općinskog građanskog odvjetništva u Zagrebu (dalje OGDO Zagreb), sa zahtjevom za mirno rješenje spora u obliku odštetnog zahtjeva (str. 13 spisa) kojim potražuje naknadu štete za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pretrpljene ozljede od 5. lipnja 2024., te da je OGDO Zagreb na zahtjev tužitelja odgovorilo dopisom od 12. veljače 2025. (str. 14 spisa) u kojem navodi da ne pristaje na zahtjev za mirno rješenje spora jer smatra da zadobivene ozljede predstavljaju neznatni oblik povrede prava osobnosti. Slijedom navedenoga ispunjena je zakonska pretpostavka za podnošenje ove tužbe protiv Republike Hrvatske.

6. Na prijedlog tuženika sud je 14. srpnja 2021. sukladno čl. 211. Z ZPP-a, uputio obavijest OI na adresu boravišta, [adresa], o otpočetoj parnici u ovoj pravnoj stvari. S obzirom da se dostava nije mogla obaviti, istom je 29. rujna 2025. ponovno upućen isti dopis na adresu prebivališta, [adresa]. Na prijedlog tuženika sud je dopisima od 21. listopada 2025. o parnici obavijestio i roditelje OI, ČI i ŠI, na adresi prebivališta [adresa]. Do dana donošenja presude nisu pristigle potvrde primitka dopisa, stoga su dostave dopisa ponovljene.

7. Tužitelj je nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, podneskom od 9. rujna 2025., kojim je konačno uredio tužbeni zahtjev, smanjio tužbeni zahtjev sa 3.300,00 eura na 1.420,00 eura. S obzirom da se tuženik u roku od 15 dana od dana uručenja navedenog podneska (11. rujna 2025, str. 92 spisa) smanjenju tužbenog zahtjeva nije usprotivio, na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a djelomično povlačenje tužbe je dopušteno.

8. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u Odštetni zahtjev tužitelja (str. 13 spisa), odgovor OGDO Zagreb na zahtjev za mirno rješenje spora od 12. veljače 2025. (str. 14 spisa), prijavu ozljede na radu (str. 4 - 7 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 8-11 spisa), potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 12 spisa), Izvješće PU Zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb KLASA: 210-02/24- 03/2355, URBROJ: 511-19-35-24-3 od 13. lipnja 2024. (str. 21-24 spisa), Izvješće PU Zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 5. lipnja 2024. (str. 25-30 spisa), Izvješća o uporabi sredstava prisile prema osobi od 5. lipnja 2024. (str. 31-34 spisa), sudsku praksu (str. 35-66 spisa), priklopljeni spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Km-62/2024. Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću specijalistu kirurgu, o čemu u spisu prileži pisani Nalaz i mišljenje od 13. kolovoza 2025. (str. 84-85 spisa). Na ročištu 21. listopada 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 107-108 spisa) i svjedok ĐI (str. 108-109 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao zaposlenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hvatske na radnom mjestu policijskog službenika za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede na radu koju je pretrpio prilikom policijske intervencije 5. lipnja 2024.

11. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na radnom mjestu policijski službenik, nije sporan nastanak štetnog događaja 5. lipnja 2024., te nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa odštetnim zahtjevom odnosno sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji je isto otklonilo dopisom od 12. veljače 2025. U postupku je sporna odgovornost tuženika, te osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

12. Iz prijave ozljede na radu koja prileži spisu (str. 5-7 spisa) proizlazi da je tužitelj ĆI, kao zaposlenik Policijske uprave Zagrebačke, Ministarstva unutarnjih poslova, na radnom mjestu policajac, dana 5. lipnja 2024. u okviru radnog vremena, koje je taj dan bilo od 19,00 do 7,00 sati, oko 20,15 sati, na adresi [adresa], u stambenoj zgradi, u stanu gdje je po dojavi pružena intervencija, prerpio ozljedu na radu na način da je udaren šakom i nogom u glavu, kada je uporabio sredstva prisile prema osobi koju je bilo potrebno privesti. Kao uzrok ozljede navodi se protupravno djelovanje treće osobe.

13. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 5. lipnja 2024. kao ozljedu na radu dana 9. listopada 2024., a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice (str. 7 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno. Pitanje je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 5. lipnja 2024. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku.

14. Iz izvješća PU Zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb, KLASA: 210-02/24- 03/2355, URBROJ: 511-19-35-24-3 od 13. lipnja 2024. (str. 21-24 spisa), proizlazi da je 5. lipnja 2024. oko 19,10 sati putem OKCP PUZ zaprimljena dojava od strane ČI, navodeći da ima problema sa sinom mlt. NI (rođen 10. stuidenoga 2008.) na adresi [adresa]. Na navedenu adresu po dojavi pristupili su policijski službenici ĆI i ĐI, a predmetni FI, čim je iz stana čuo zvono portafona, pobjegao je sa mjesta događaja. U stanu je zatečena ČI, rođ. 1988. godine, njena mlt. kći TI, rođ. 2020., i majka RI, rođ. 1959. god. Policijski službenici su u obavijesnom razgovoru utvrdili da se mlt. sin ČI FI udaljio iz doma za maloljetnike ''Mali Lošinj'' te se predmetnog dana u 19,00 sati pojavio u predmetnom stanu gdje je počinio psihičko nasilja nad majkom ČI, upućujući joj uvredljive riječi, te je počinio ekonomsko nasilje na način da je šakom udario u LCD televizor i oštetio ga, i to sve pred mlt. sestrom TI i svjedokinjom RI, te je utvrđeno kako je OI TI poćinio nasilje u obitelji opisano u čl. 20. st. 3. i st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Policijski službenici su po dojavi ČI još dva puta pristupili na predmetnu adresu, prvi puta je FI uspio pobjeći, a drugi puta je na adresu prvi pristupio tužitelj, koji je ispred stana zatekao ČI, koja je vikala ''Upomoć OI se vratio i divlja po kući, unutra su baka i malo dijete''. Tužitelj je ušavši u dnevni boravak stana zatekao KI u vidno rastrojenom psihičkom stanju te mu je u 20,15 sati priopćio da je uhićen zbog počinjenja prekršaja nasilja u obitelji, na što se FI krenuo udaljavati prema spavaćoj sobi. Zbog potrebe za brzom reakcijom radi sprečavanja otpora i bijega tužitelj OI nije izdao upozorenja već je odmah započeo postupati primjenom tjelesne snage, te su tom prilikom obojica pali na pod, pri čemu je FI tužitelja udario desnom rukom u lijevi obraz, zatim ga je svojom desnom nogom odgurnuo udarcem u trbuh i odmah nakon toga dok su obojica bili na podu lijevom nogom ga je udario u predjelu gornje usnice i nosa. Ubrzo je u sobu ušao policijski službenik ĐI koji je prišao obojici i pomogao tužitelju zadržati OI, a tom se prilikom isti istrgnuo i ugrizao ĐI u unutarnjem predjelu desnog bedra. Policijski službenici su savladali OI vezavši ga lisicama. Po učinjenom FI je smješten u policijsko vozilo i u 20,49 sati je priveden po policijskim službenicima JI i ZI.

15. U predmetnom izvješću se izražava mišljenje da su na temelju prikupljenih saznanja policijski službenici ĆI i ĐI opravdano i zakonito uporabili sredstva prisile – tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje (lisice) nad NI u cilju sprečavanja samovoljnog udaljavanja i savladavanja aktivnog otpora osobe koju je potrebno privesti temeljem čl. 82., 84., i 85. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima te čl. 139., 141., i 145. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika. Također se navodi da FI Izjavu o eventualnim primjedbama na uporabu sredstava prisile, obrazac MUP RH R-23 D vlastoručno potpisao i upisao: ''Nemam primjedbi''. Izvješće je potpisano po načelniku CI.

16. Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Km 62/2024. u kaznenom predmetu protiv OI. Iz spisa proizlazi da je Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu 4. srpnja 2024. podnijelo prijedlog za izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod prema maloljetnom OI, zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - prisila prema službenoj osobi u pokušaju – iz čl. 314. st. 1. i st. 2. u vezi sa čl. 34. Kaznenog zakona. Nakon provedenog dokaznog postupka Odjel za mladež Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, 17. srpnja 2024. donio je rješenje poslovni broj Km-62/2024- 11 kojim se na temelju odredaba Zakona o sudovima za mladež OI zbog počinjenog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl. 314. st. 1. u vezi sa čl. 314. st. 2. i čl. 34 Kaznenog zakona na štetu policijskih službenika AI i ĐI izriče odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod koja može trajati od šest mjeseci do najdulje tri godine.

16.1. U obrazloženju citiranog rješenja o izricanju maloljetničke sankcije od 17. srpnja 2024. ističe se da je nadležno vijeće za mladež nakon provedenog postupka utvrdilo da je maloljetni FI dana 5. lipnja 2024. oko 20,15 sati u Zagrebu na adresi [adresa], prilikom postupanja policijskih službenika IX. Policijske postaje Zagreb, Policijske uprave Zagrebačke, po dojavi njegove majke ČI da ju isti napada, najprije mu policijski službenik ĆI priopćio da je uhićen zbog sumnje u počinjenje prekršaja nasilja u obitelji, na što se isti krenuo udaljavati prema spavaćoj sobi s ciljem bijega, zbog čega je ĆI, kako bi ga spriječio u bijegu, započeo prema njemu uporabu sredstava prisile, kojom prilikom je mlt. PI s ciljem da spriječi policijskog službenika u obavljanju službene radnje u okviru njegovih ovlasti, istog udario desnom rukom u predjelu lijeve strane lica ispod oka te ga odgurnuo udarcem nogom u predjelu trbuha, da bi nakon pada na pod udario ga nogom u predjelu nosa i gornje usnice, a kada je na mjesto događaja došao policijski službenik ĐI, kako bi svladao otpor uhićenju ugrizao istoga u predjelu desnog bedra. Uslijed navedenoga ĆI je zadobio tjelesne povrede u vidu krvavog podljeva ispod lijevog oka te otok nosa s krvarenjem iz nosne šupljine, a ĐI ugriznu ranu na desnoj potkoljenici. Time je na opisani način FI počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci rješenja. Citirano rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, od 17. srpnja 2024. pravomoćno je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 3. rujna 2024. poslovni broj Kžm-26/2024-4 (str. 178- 181 priklopljenog spisa).

17. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući citirana policijska izvješća i prijavu ozljede radu s prilozima, kao i medicinsku dokumentaciju tužitelja, s obzirom da se radi o javnim ispravama, a njihovu vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

18. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću koji je pisani Nalaz i mišljenje dostavio 13. kolovoza 2025. (str. 84 – 85 spisa). Vještak je na temelju osobnog pregleda tužitelja i uvida u medicinsku dokumentaciju zaključio da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica predmetnog štetnog događaja od 5. lipnja 2024. Sudski vještak nalazi da je tužitelj nakon ozljeđivanja 5. lipnja 2024. pregledan u KB Dubrava gdje mu je uspostavljena dijagnoza Oaedema et hematomae 1, sin, uz preporuku mirovanja, spavanja na uzvišenom i hladiti lice, te da je uslijedila ORL kontrola 2. kolovoza 2024. gdje je utvrđen uredan nalaz ORL, a 27. studenoga 2024. uslijedila je kontrola oftalmologa zbog smetnji vida na lijevo oko nekoliko dana, te se sada navodi da je uredan nalaz. Sudski vještak zaključuje da je tužitelj ĆI **.**.2024. ozlijeđen na radnom mjestu policijskog službenika. Prilikom uporabe sredstava prisile osumnjičenik ga je udario šakom u lijevu stranu lica ispod oka te nogom u nos, te je tom prilikom zadobio natučenje lijevog oka s krvnim podljevom ispod oka i natučenje nosa s manjim krvarenjem iz nosa, a radi se o lakim tjelesnim ozljedama. Sudski vještak zaključuje da završetku liječenja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do smanjenja životne aktivnosti, no tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove i to jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta 8 dana kumulativno. Nadalje uslijed pretrpljenih ozljeda tužitelj je pretrpio i strah i to primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, a u nastavku liječenja trpio je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishode liječenja srednjeg intenziteta jedan dan, te manjeg intenziteta 7 dana kumulativno. Tužitelju je tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno 2 dana uslijed preporučenog mirovanja za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.

18.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a stranke na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka nisu imali primjedbi.

19. Na ročištu 21. listopada 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke (str. 107-108 spisa), koji u bitnome navodi da je u radnom odnosu u MInistarstvu unutarnjih poslova na radnom mjestu policajac oko tri godine. Opisujući predmetni štetni događaj tužitelj navodi da je 5. lipnja 2024. u večernjim satima pozvan na intervenciju zbog obiteljskog nasilja, te navodi da je sa kolegom došao na intervenciju u predmetni stan gdje je bila prisutna majka štetnika koja je rekla da je isti pod utjecajem droga, da je agresivan i nasilan i da se boji za sebe, dijete i majku koji su bili u stanu. Tužitelj navodi da kada su došli na prvu intervenciju i pozvonili na ulazu u haustor maloljetnik je odmah pobjegao iz stana kroz drugi haustor, te da su se on i kolega vozili po Jelkovcu da maloljetnika pronađu, i onda je majka ponovno zvala da joj sin pokušava provaliti u stan i da se ona zaključala, pa su on i kolega došli na drugu intervenciju i tada su ga vidjeli u hodniku, a on je odmah pobjegao. Nakon toga majka je ponovno zvala na treću intervenciju. Tužitelj navodi da su ponovno došli u zgradu. Majka je bila na hodniku kada je tužitelj došao ispred stana, tražila je pomoć govoreći da je OI u stanu i da su unutra baka i malo dijete, tužitelj je zatim ušao u stan i maloljetnik je prošao pokraj njega iz jedne u drugu sobu, tužitelj mu je izdao naredbu da stane i rekao da je uhićen zbog obiteljskog nasilja. Kako nije stao izdao mu je naredbu da će uporabiti prisilu, te ga je uspio primiti za ruku i vrat, on je pružao otpor, spustio ga je na pod, on se u tom trenutku istrgnuo i dok je bio ispod njega udario je tužitelja snažno šakom u predjelu lijevog oka, a nakon toga udario je tužitelja još jednom nogom u predjelu nosa. U tom trenutku je u stan ušao kolega ĐI koji je pomogao tužitelju da svladaju maloljetnika i tom prilikom je maloljetnik ĐI ugrizao za bedro sa unutarnje strane. Uspjeli su ga svladati, tužitelj je pozvao drugu patrolu koja je ubrzo stigla i oni su maloljetnika uhitili i odvezli ga, a tužitelj i ĐI su se vratili u postaju da napišu izvješće i tužitelj je zatim otišao na hitnu, gdje su ga pregledali i preporučili mirovanje i analgetike. Tužitelj navodi da je bio na bolovanju oko tjedan dana, prva dva do tri dana je morao mirovati, bio mu je otečen nos i imao je hematom ispod lijevog oka, imao je vrtoglavice i mutio mu se vid, a za vrijeme mirovanja roditelji su mu pružali njegu i pomoć za obavljanju svakodnevnih poslova.

19.1. Na ročištu 21. listopada 2025. saslušan je svjedok ĐI (str. 108-109 spisa), koji u bitnome navodi da je u radnom odnosu u policiji oko dvije godine. Tužitelja poznaje kao radnog kolegu s kojim često radi zajedno u patroli, pa su tako i 5. lipnja 2024. u večernjim satima radili zajedno, zaprimili su dojavu o obiteljskom nasilju u jednom stanu u [adresa], te su se tamo uputili, dolazili su dva puta međutim maloljetni počinitelj je svaki puta pobjegao. Kada su došli treći puta, tužitelj je išao jednom stranom stubišta, a svjedok drugom stranom. Tužitelj je prvi došao do stana, a svjedok je došao poslije njega, i kada je ušao u stan vidio je da se tužitelj i maloljetnik hrvaju na podu, vidio je da tužitelj već ima raskrvarenu usnicu i masnicu, bio je krvav, svjedok mu je odmah priskočio u pomoć, uspjeli su ga svladati, no maloljetnik je iskoristio trenutak nepažnje i ugrizao svjedoka za unutarnju stranu bedra. Druga patrola je došla i preuzela maloljetnika i odvezli su ga.

19.2. Sud je iskaz tužitelja ocijenio u najvećem dijelu vjerodostojnim, s obzirom da je logičan, detaljan i uvjerljiv, te u bitnome suglasan s dokumentacijom u spisu i sa iskazom svjedoka ĐI. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja samo u dijelu u kojem navodi da je OI izdao upozorenje o uporabi prisile prije uporabe tjelesne snage, s obzirom da isto ne proizlazi iz izvješća PU Zagrebačke, IX. Policijske postaje Zagreb od 13. lipnja 2024. i Izvješća samog tužitelja od 5. lipnja 2025., te sud ocjenjuje da razlika u iskazu proizlazi iz proteka vremena te nije odlučna za odluku. Iskaz svjedoka ĐI sud je ocijenio vjerodostojnim s obzirom da je logičan i uvjerljiv te suglasan sa iskazom tužitelja i dokumentacijom u spisu.

20. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

21. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj dana 5. lipnja 2024. oko 20,15 sati u stanu na adresi [adresa], kao zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na radnom mjestu policijski službenik, pretrpio ozljedu na radu za vrijeme radnog vremena, obavljajući redovni radni zadatak prilikom privođenja maloljetnog OI. Iz priloženih policijskih izvješća, suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka ĐI, te priklopljenog spisa kaznenog predmeta Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Km-62/2024, u bitnome proizlazi da je tužitelj predmetnog dana u večernjim satima zajedno sa kolegom ĐI po službenoj dojavi o počinjenom obiteljskom nasilju mlt. OI (rođ. 2008. god.) koje je prijavila njegova majka ČI (rođ.1988. god.), pristupio u predmetni stan, no maloljetnik je prije dolaska policajaca pobjegao. U obavijesnom razgovoru policijski službenici utvrdili su da je mlt. FI počinio psihičko nasilje nad majkom upućujući joj uvredljive riječi, te ekonomsko nasilje time što je šakom udario u LCD televizor i oštetio ga, i to sve pred djetetom mlt. sestrom II (rođ .2020.god.) i bakom RI (rođ. 1959. god.). Nakon treće dojave majke maloljetnika da se isti vratio u stan, tužitelj i ĐI pristupili su ponovno na adresu. Tužitelj je prvi došao, te je ušavši u stan ugledao OI, izdao mu je naredbu da stane i da je uhićen zbog nasilja u obitelji, na što se maloljetnik oglušio. Zbog potrebe za brzom reakcijom i radi sprečavanja otpora tužitelj maloljetniku nije izdao upozorenje već je odmah započeo postupati primjenom tjelesne snage, te su tom prilikom obojica pali na pod, pri čemu je FI tužitelja udario desnom rukom u lijevi obraz, zatim ga je svojom desnom nogom odgurnuo udarcem u trbuh i nakon toga dok su obojica bili na podu lijevom nogom ga je udario u predjelu gornje usnice i nosa. Ubrzo je u stan došao ĐI koji je pomogao tužitelju da maloljetnika svladaju, te je nakon toga druga patrola maloljetnika uhitila i preuzela.

22. Sud je na temelju priložene medicinske dokumentacije, iskaza tužitelja i svjedoka ĐI, te nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio laku tjelesnu ozljedu natučenja lijevog oka s krvnim podljevom ispod oka i natučenja nosa s manjim krvarenjem iz nosa. Hitna pomoć nakon ozljede pružena mu je u KB Dubrava. Nakon obrade pušten je kući sa preporukom mirovanja i spavanja na povišenom i hladiti lice, te je bio na bolovanju od 8. lipnja 2024. oko 10 dana (Izvješće na str. 12 spisa). Predmetna ozljeda priznata je tužitelju ozljedom na radu 9. listopada 2024. Kod tužitelja uslijed predmetne ozljede nije nastupilo trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti, no kao izravna posljedica predmetne ozljede na radu tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, s obzirom da je uslijed ozljede trpio fizičke bolove i to jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 3 dana i manjeg intenziteta 8 dana, a pretrpio je i strah i to primarni strah jačeg intenziteta u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah uslijed brige za zdravlje i ishode liječenja, srednjeg intenziteta jedan dan, te manjeg intenziteta 7 dana. Tužitelju je tijekom liječenja i mirovanja bila potrebna tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova u trajanju od 2 sata tijekom dva dana, a koju su mu pružali roditelji.

23. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

24. Nadalje odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

25. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. U postupku je temeljem izvedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj dana 5. lipnja 2024., kao policijski službenik, za vrijeme radnog vremena, obavljajući redovni radni zadatak intervencije po službenoj dojavi zbog nasilja u obitelji u stanu na adresi [adresa] u [adresa], ozlijeđen od strane maloljetnog OI, koji je pružao aktivni otpor prilikom uhićenja, pri čemu je uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete odnosno ozljeda tužitelja, sud utvrdio na temelju provedenog medicinskog vještačenja, iskaza tužitelja i svjedoka te dokumentacije u spisu.

26. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome prema odredbi stavka 2. istog članka ZZR-a poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu.

27. Sud je utvrdio da je neosnovan prigovor tuženika isključive odgovornosti tužitelja za nastalu štetu, navodeći da je ozlijeđen prilikom obavljanja svoje policijske dužnosti za koju je osposobljen za rad na siguran način, i uz primjenu svih pravila zaštite na radu. Naime, na temelju dokaznog postupka sud je utvrdio da štetni događaj nije uzrokovan namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja, s obzirom da je tužitelju prilikom uhićenja mlt. OI isti aktivno pružao otpor i pokušavao pobjeći, te je tom prilikom tužitelja ozlijedio na opisani način. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj prilikom pokušaja uhićenja OI izdao naredbu da stane, te mu je priopćio da je uhićen, a zatim je radi sprečavanja otpora i bijega, prije nego je izdao naredbu i upozorenje, primijenio tjelesnu snagu kako bi ga savladao, što je prema Izvješću PU Zagrebačke,

IX. Policijske postaje Zagreb od 13. lipnja 2024. (str. 21-24 spisa) bilo opravdano zbog potrebe za brzom reakcijom i iz razloga jer su se u stanu nalazile posebno ranjive osobe, dijete i starija osoba. Iz navedenoga proizlazi da je tužitelj postupao po pravilima službe, da nije prekoračio svoje ovlasti policajca, te da nije izazvao postupanje maloljetnika. Nadalje, nakon provedenog kaznenog postupka, rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, poslovni broj Km-62/2024-11 od 17. srpnja 2024., pravomoćnim od 3. rujna 2024., utvrđeno je da je maloljetni FI upravo opisanim postupanjem na štetu tužitelju počinio kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl. 314. st. 2. u vezi sa čl. 314. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona, zbog čega mu je izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod. Slijedom navedenoga ne može se govoriti o odgovornosti tužitelja za štetu, odnosno za ozljede koje mu je nanio FI.

27.1. Nadalje sud nije utvrdio da je štetni događaj uzrokovan višom silom, niti namjerom ili krajnjom nepažnjom treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati uslijed koje bi se poslodavac oslobodio odgovornosti, s obzirom da policijski službenici prilikom obavljanja službe mogu doći u rizične situacije ugrožavanja od strane osoba prema kojima su dužni postupati, pa u profesionalni rizik takvog posla spadaju i radnje trećih osoba kao što su fizički ili verbalni napadi prilikom policijskih intervencija. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Revr- 998/13-3 od 3. siječnja 2017. i Revr-169/2007-2 od 6. rujna 2007. Slijedom navedenoga nije utvrđen ni jedan od razloga isključenja ili umanjenja odgovornosti poslodavca predviđenih čl. 25. st. 2. ZZR-a za štetu nastalu tužitelju, stoga na temelju čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, za nastalu ozljedu na radu tužitelju u cijelosti odgovara poslodavac, ovdje tuženik. Također je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nije podnio zahtjev za isplatu temeljem police kolektivnog osiguranja osoba od posljedice nesretnog slučaja kod HOK osiguranja, s obzirom da takva obveza zakonom nije propisana.

28. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli i pretrpljeni strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Sud je pri tome uzeo u obzir relativno mladu dob tužitelja (rođen 1999. godine) te činjenicu da je tek oko tri godine zaposlen kao policijski službenik, pa je samim time do štetnog događaja manje bio izložen sličnim situacijama.

28.1. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja, sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 410,00 eura. Nadalje imajući u vidu utvrđenu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 280,00 eura. Sud ocjenjuje neosnovanim prigovor tuženika da se radi o izrazito neznatnoj povredi prava osobnosti koja ne opravdava dosudu pravične novčane naknade. Naime, iako se radi o lakim tjelesnim ozljedama koje nisu ostavile trajnih posljedica, okolnosti da je tužitelj u obavljanju svoje redovne policijske službe, bez svoje krivnje, pretrpio ozljedu krvarenja i otečenog nosa, hematoma ispod lijevog oka, da mu je lice bilo otečeno, da mu se mutio vid, da je nakon ozljede morao mirovati, hladiti lice i spavati na povišenom, pri čemu mu je bila potrebna tuđa pomoć, te da je nakon ozljede bio na bolovanju, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

28.2. Sud se prilikom odmjeravanja visine novčane naknade vodio općeprihvaćenim kriterijima u sudskoj praksi pri odmjeravanju takve naknade, a uzeo je u obzir i općepoznatu činjenicu visoke stope inflacije i rasta potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj od 2020. godine, kada su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske posljednji puta mijenjani, pa do donošenja presude, sukladno recentnoj sudskoj praksi viših sudova izraženoj primjerice u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R 3137/2024 od 25 srpnja 2024. i Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-546/2023 od 6. studenoga 2024. Slijedom navedenoga sud je utvrdio da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 690,00 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu naknade neimovinske štete zahtjev tužitelja neosnovan.

29. Sud je na temelju čl. čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a utvrdio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu, i to u visini utvrđenoj u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći od ukupno 4 sata. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali roditelji, sud je cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 5,00 eura po satu koliko je zatražio tužitelj, smatrajući je primjerenom aktualnim društvenim prilikama, sukladno recentnoj sudskoj praksi, slijedom čega je tužitelju po ovoj osnovi dosuđeno ukupno 20,00 eura.

30. Slijedom svega navedenoga ovaj sud je utvrdio da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uslijed ozljede na radu od 5. lipnja 2024. pripada ukupno 690,00 eura, te na ime imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege ukupno 20,00 eura, odnosno sveukupno 710,00 eura. Slijedom navedenoga tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 710,00 eura dok je u preostalom iznosu od 710,00 eura, tužbeni zahtjev tužitelja, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan.

31. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužitelj na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zateznu kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva koji prileži spisu, navodeći da je isti podnio 5. prosinca 2024., a što tuženik nije osporavao, sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja koji se odnosi na tijek zateznih kamata od 5. prosinca 2024. do isplate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete od 690,00 eura.

31.1. U odnosu na zatraženi tijek kamate na iznos naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, koji je tužitelj postavio također od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5. prosinca 2024., sud je utvrdio da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 20,00 eura i to od 5. prosinca 2024. do dana 9. prosinca 2025. koji prethodi donošenju presude.

32. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 1.420,00 eura djelomično prihvaćen u iznosu od 710,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 710,00 eura, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. a troškovi su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

32.1. Sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 50,00 % (710,00 eura u odnosu na 1.420,00 eura), dok je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100 %, odnosno sveukupno je uspio sa 75,00 %. Tuženik je u pogledu visine uspio s 50,00 %, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 25,00 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 50,00 % (75,00 % umanjeno za 25,00 %.) priznatih troškova.

32.2. Tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 24. travnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 9. rujna 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 2. srpnja 2025. i 21. listopada 2025., za svako u visini od po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), te za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova (Tbr 9/3 OT). Na temelju čl. 155 ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 3. srpnja 2025. u visini od 25 bodova, s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, što nije bilo potrebno jer sud po službenoj dužnosti provjerava uplate putem računovodstva.

32.3. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 650 bodova, što sukladno Tbr. 54 OT iznosi 1.300,00 eura. Sukladno gore navedenom obračunu, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju na ime parničnog troška pripada 650,00 eura (50,00% od 1.300,00 eura), odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 162,50 eura, ukupno 812,50 eura, što uvećano za trošak medicinskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u iznosu od 300,00 eura ukupno iznosi 1.112,50 eura, koji je trošak tuženik dužan naknaditi tužitelju, dok je u preostalom iznosu od 875,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen. Slijedom navedenog na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

33. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

34. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po OGDO Zagreb