REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-594/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Mariji Krajnović u pravnoj stvari stvari tužitelja AUTO CENTAR STOP d.o.o., Krapina, Ulica hrvatskih branitelja 4, OIB: 87978094688, kojeg zastupa punomoćnica Neda Narančić Krznar, odvjetnica iz Krapine, Trg S. Radića 15, protiv tuženika SAMOUSLUŽNA AUTOPRAONICA ŠESTINE j.d.o.o., Zagreb, Šestinski trg 9, OIB: 61500202887, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Melite Čondrić iz Zagreba, Ulica kralja Zvonimira 1, poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 311/2023 od 06. listopada 2023., kojem je naloženo tuženiku SAMOUSLUŽNA AUTOPRAONICA ŠESTINE j.d.o.o., Zagreb, Šestinski trg 9, OIB: 61500202887, da tužitelju AUTO CENTAR STOP d.o.o., Krapina, Ulica hrvatskih branitelja 4, OIB: 87978094688, na temelju vjerodostojne isprave i to račun Osn.Sred.2/01 namiri tražbinu u iznosu od 12.672,28 EUR, uvećanu zatezne kamate tekuće od 11. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa] model HR99 u roku od petnaest dana, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 299,90 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 06. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa] model HR99 u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.723,17 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od osam dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 450,00 EUR.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Melita Čondrić iz Zagreba, Ulica kralja Zvonimira 1, donio je u povodu tužiteljevog (tada ovrhovoditeljevog) prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa, rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv- 311/2023 od 06. listopada 2023.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem navodi da osporava rješenje o ovrsi iz razloga jer se predmetni račun odnosi na trošak kupnje samouslužne praonice i dodatne opreme, a koji račun je tuženik podmirio i preplatio, jer je između stranaka ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 255.000,00 kn (odnosno 33.844,32 EUR), da je tužitelju platio 20.000,00 EUR u gotovini i to od strane EĐ odmah po sklapanju dogovora, da je iznos od 100.000,00 kn (13.272,30 EUR) platio 01. lipnja 2022., a 08. ožujka 2023. iznos od 600,00 EUR čime je u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu.

3. Rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-594/2024-2 od 23. svibnja 2025. ovaj sud je povodom tuženikovog prigovora stavio je izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te je postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se na navode iz prigovora očitovao podneskom od 27. rujna 2025. Tužitelj navodi da su netočne tvrdnje tuženika da je preplatio iznos za koji mu je tužitelja prodao samposlužnu praonicu za utvrđeni iznos od 26.544,56 EUR (200.000,00 kn), a temeljem računa od 25. kolovoza 2022. Pojašnjava da je tužitelj imao dva aktivna oglasa i to za automatsku autopraonicu za iznos od 20.000,00 EUR i samposlužnu autopraonicu za ukupan iznos od 55.000,00 EUR. Navodi da je automatsku portalnu autopraonicu tužitelj prodao fizičkoj osobi EĐ za cijenu od 20.000,00 EUR, a koji iznos je tužitelju isplaćen u gotovini i za koji iznos je tužitelj stavio svoj pečat odnosno pečat tvrtke ovdje tužitelja i svoj potpis jer tuženik kao j.d.o.o. nema niti zakonsku mogućnost isplaćivati novčani iznos u gotovini u ime tvrtke što se tiče samposlužne autopraonice tužitelj je istu prodao tuženiku za iznos od 26.544,56 EUR odnosno 200.00,00 kn i za navedeni iznos izdao je račun br. 2/01 sa dospijećem 10. rujna 2022. Navodi da je tuženik temeljem tog računa 01. lipnja 2023. uplatio iznos od 13.272,28 EUR (100,000,00 kn) i dana 08. ožujka 2023. 600,00 EUR (4.520,70 kn), te je ostao neplaćeni iznos od 12.672,28 EUR.

5. Tuženik u podnesku od 03. listopada 2024. spori navode tužitelja iz prethodnog podneska navodeći da je EĐ kao fizička osoba izvršio gotovinsku uplatu tužitelju prema priloženoj potvrdi, ali je to učinio u ime tuženika i za njegov račun ako avans za isporučenu autopraonicu i opremu i predmeta uplata u naravi čini zajam EĐ tuženiku, a u spornom periodu EĐ obavljao je svakodnevne poslove rukovođenjem poslovanjem tuženika. Navodi da portalna autopraonica nikome nije prodana, a da je tuženik preuzeo samo samposlužnu autopraonicu

6. U podnesku od 07. listopada 2024. tužitelj u cijelosti osporava navode tuženika posebice navod EĐ da bi tuženiku dao zajam za samposlužnu autopraonicu. Što se tiče portalne autopraonice istu je tužitelj prodao EĐ za iznos od 20.000,00 EUR koji iznos je u cijelosti plaćen u gotovini. Navodi da iz korespondencije od 05. ožujka 2023. nedvojbeno proizlazi da je EĐ tada pisao tužitelju kako nema nikoga da preuzme portalnu praonicu te da će taj tjedan pustiti koliko skupi za samposlužnu autopraonicu koja je odvezena u ljeto 2022., a nakon toga 08. ožujka 2023. uplaćuje iznos od 600,00 EUR na iznos samposlužne autopraonice pa bi bilo životno nelogično da bi tuženik uplaćivao bilo koji iznos tužitelju ako tvrdi da je sa iznosom od 20.000,00 EUR u gotovini i uplatom od lipnja 2022. namirio tužitelja.

7. U nastavku postupka tuženik nije sudjelovao.

8. Raspravnim rješenjem od 28. listopada 2025. sud je odlučio da se neće provesti saslušanje svjedoka EĐ čije saslušanje je predložio tuženik jer su pozivi za ročišta poslani tom svjedoku uredno zaprimljeni 2 puta, a svjedok se nije odazvao niti je izostanak opravdao. Sud je zaključio da njegovo slušanje nije potrebno jer u spisu prileži dovoljno dokaza temeljem kojih sud može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari.

9. Sud nadalje nije proveo financijsko vještačenje predloženo po tuženiku jer tuženik nije naveo na koje okolnosti i što bi trebalo utvrditi financijskim vještačenjem, te sud nije proveo financijsko vještačenje preloženo po tužitelju jer je punomoćnik tužitelja na ročištu izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključenje glavne rasprave.

10. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Temeljem čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

12. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.

14. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

15. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu, i to u račun broj 2/01 (list 7 spisa), potvrdu (list 28 spisa), kartice partnera (list 29-31 spisa), WhatsApp poruke (list 44 spisa), oglase (list 45-46 spisa), salda konti karticu (list 47 spisa), fotografije (list 50-54 spisa), WhatsApp poruke (list 57 spisa), saslušan je zz tužitelja TĐ (list 75-76 spisa), te svjedoci DĐ (list 87-88 spisa) i MĐ (list 88-89 spisa).

16. Sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je potraživanje tužitelja osnovano.

17. Tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje dijela računa broj 2/01 od 25. kolovoza 2022. sa dospijećem 10. rujna 2022. u iznosu od 12.672,28 EUR.

18. Pravni temelj poslovnog odnosa u ovom predmetu je ugovor o kupoprodaji iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) po osnovi kojeg se tužitelj obvezao isporučiti određeni proizvod, a tuženik se obvezao platiti ugovorenu cijenu. Ovdje valja napomenuti da zakon ne predviđa obveznu pisanu formu za predmetni ugovor, ali iz dispozicija stranaka nesporno je da su stranke bile u ugovornom odnosu kupoprodaje.

19. Uvidom u predmetni račun sud je utvrdio da tužitelj temeljem tog računa traži isplatu za prodanu samouslužnu praonicu sa dodatnom opremom i da predmetni račun glasi na iznos od 200.000,00 kn / 26.544,60 EUR.

20. Ovdje valja napomenuti da je daljnjim uvidom u navedeni račun sud utvrdio da je po tom računu izvršena uplata iznosa od 100.000,00 kn (13.272,28 EUR), te je nesporno među strankama da je tuženik isplatio i daljnji iznos od 600,00 EUR 08. ožujka 2023. Nije sporno da je tadašnji zakonski zastupnik tuženika EĐ platio na ruke zakonskom zastupniku tužitelja TĐ iznos od 20.000,00 EUR, jer to proizlazi kako iz navoda samog tuženika, tako i iz navoda zakonskog zastupnika tužitelja TĐ.

21. Spono je što je EĐ podmirio navedenom isplatom u gotovini.

22. Iz navoda tužitelja i dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je tužitelj imao aktivna dva oglasa i to za automatsku portalnu radionicu za cijenu od 20.000,00 EUR ( list 45 spisa) i samoposlužnu autopraonicu za iznos od 55.000,00 EUR (list 46 spisa).

23. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja TĐ (list 76 spisa) proizlazi da je tužitelj oglasio na "njuškalu" oglas za prodaju dvije praonice, odnosno za prodaju automatske portalne autopraonice za 20.000,00 EUR i samouslužnu i portalnu autopraonicu za 55.000,00 EUR. Na oglas za automatsku portalnu autopraonicu javio se gospodin EĐ i oni su se dogovorili da će mu tužitelj prodati tu praonicu za 20.000,00 EUR. Gospodin EĐ je preuzeo tu autopraonicu i isplatio u gotovini iznos od 20.000,00 EUR za što mu je izdao i potvrdu. Što se tiče automatske portalne autopraonice navodi da ta praonica nije bila vlasništvo ovdje tužitelja nego njegovo osobno vlasništvo i istu je kao fizička osoba prodao fizičkoj osobi. Dakle, EĐ je u cijelosti isplatio 20.000,00 EUR za tu automatsku portalnu autopraonicu. Prilikom dogovora o toj autopraonici EĐ je iskazao zainteresiranost za samouslužnu autopraonicu. Gospodin EĐ ga je nakon nekoliko dana nazvao i tom prilikom su se dogovorili da će mu prodati i samouslužnu autopraonicu za 200.000,00 kn s tim da mi je gospodin EĐ rekao da će tu samouslužnu autopraonicu kupiti firama Samouslužna autopraonica Šestine j.d.o.o., te da račun treba izdati na tu tvrtku. U ljeto 2022. godine došlo je nekoliko ljudi angažirano od strane tuženika i odvezli su samouslužnu autopraonicu i jedan dio portalne autopraonice, a ostali dio portalne autopraonice odvezen je naknadno. Prijevoz je dogovoren od strane tuženika. 25. kolovoza 2022. izdao je račun na ime tuženika, no međutim račun nije u cijelosti plaćen, nego je plaćeno 100.000,00 kn i 600,00 EUR, nakon izdavanja računa. Odnosno 100.000,00 kn je plaćeno na ime avansa prije izdavanja računa, a 600,00 EUR nakon što je račun izdan. Tuženik, a ni gospodin EĐ nikada nisu prigovarali predmetnom računu niti su osporavali svoju obvezu plaćanja po tom računu.

24. Iz iskaza svjedoka DĐ (list 87-88 spisa) proizlazi da svjedok ima saznanja da je EĐ, odnosno njegova firma od AUTO CENTRA STOP kupio samposlužnu praonicu. Ima saznanja da je tuženik preuzeo tu autopraonicu i montirao je na Šestinama. Ova saznanja ima radi toga što ga je tuženik angažirao da razmontira samposlužnu praonicu i da je ponovno sastavi u Šestinama gdje je to i napravio. Nema točnih saznanja o ugovorenoj cijeni, da je E kada su došli po tu autopraonicu dao neki novac TĐ, ne zna na što se taj novac odnosio, ali pretpostavlja da TĐ ne bi dao da se autopraonica razmontira da mu EĐ nije dao taj novac. Ne zna o kojem iznosu se radi ni kakav je bio dogovor zašto gospodin EĐ daje taj novac gospodinu TĐ. Nema saznanja da bi tužitelj i tuženik imali neki drugi poslovni odnos, a vezano za drugu autopraonicu. Kada su došli po samposlužnu autopraonicu da je razmontiraju tamo je još bio jedan box na četkanje i koliko se sjeća nisu preuzeli taj box, ali misli da je tuženik kupio dvije autopraonice, ali da drugu autopraonicu on nje razmontirao niti je preuzeo. Svjedok nema nikakvih saznanja o postojanju bilo kakvog duga tuženika prema tužitelju.

25. Iz iskaza svjedoka MĐ, bivše supruge EĐ proizlazi da ima saznanja o poslovnom odnosu tužitelja i tuženika. Poznato joj je da je tužitelj prodavao autopraonicu – samouslužnu, putem oglasa i u to vrijeme tuženik nije ni postojao, nego je EĐ kao fizička osoba kupio samouslužnu praonicu od AUTO CENTRA STOP i koliko se sjeća bila je dogovorena cijena oko 60.000,00 EUR, tako joj je pri kupovanju rekao bivši suprug. Dakle, on je kao fizička osoba dogovorio tu kupoprodaju i kao fizička osoba dao akontaciju na ruke gospodinu TĐ, direktoru tužitelja, 20.000,00 EUR i gospodin TĐ mu je potpisao potvrdu i ovjerio žigom AUTO CENTRA STOP, kao fizičkoj osobi. Nakon toga se osnovala firma SAMOUSLUŽNA AUTOPRAONICA ŠESTINE j.d.o.o. i iz te firme se platilo 100.000,00 kn prema AUTO CENTRU STOP temeljem računa koji je izdao tužitelj. Nije sigurna da li je račun glasio na 100.000,00 ili na 200.000,00 kn, može biti da je glasio na 200.000,00 kn, ali je bila obveza tuženika maknuti tu samouslužnu autopraonicu i drugu autopraonicu – praonicu na četke, portalnu praonicu no međutim tuženik je preuzeo samo samouslužnu autopraonicu i odvezao je u Šestine. Međutim drugu autopraonicu tuženik nije preuzeo, a nije ju preuzeo iz razloga jer ju tuženik nije imao gdje smjestiti i za to nije kriv tužitelj. Pojašnjava da je tuženik zapravo kupio dvije autopraonice, koje su pripadale tužitelju, ali su fizički odvojene i za obje autopraonice je dogovoren taj iznos od 60.000,00 EUR. Obzirom da praonicu tuženik nije odmah preuzeo nastala je nervoza na strani tužitelja i komunikacija više nije bila na nivou i tužitelj je smatrao da mu trebamo platiti još 100.000,00 kn ili barem PDV na 200.000,00 kn, a koji PDV je bio izražen na fakturi, da je gospodin TĐ zvao i inzistirao da mu tuženik barem plati PDV ili da mu plati 100.000,00 kn pa da će vratiti razliku za PDV, no međutim došlo je do poslovnih problema na strani tuženika i čak jedno vrijeme autopraonica nije radila pa je u jednom trenutku uplatila 600,00 EUR, a traženi ostatak nije bilo moguće platiti. Što se tiče PDV-a, PDV je iznosio oko 40.000,00 kn, a plaćeno je 600,00 EUR. Dakle, ostalo je moguće još za platiti 34.000,00 kn, a nikako 12.000,00 EUR.

26. Na poseban upit pun. tužitelja ima li saznanja da li je SAMOUSLUŽNA AUTOPRAONICA ŠESTINE ikada izjavila prigovor i vratila predmetni račun, svjedokinja navodi da ne zna. Koliko joj je poznato kupljena somouslužna autopraonica i dalje radi, ali ne pod nazivom SAMOUSLUŽNA AUTOPRAONICA ŠESTINE nego pod nazivom SAMOUSLUŽNA AUTOPRAONICA LEPTIRIĆ.

27. Kada se svjedokinji pokazuje WhatsApp poruka na listu 44 spisa gdje se navodi da se radi Igor praonica 2 i riješit ćemo po dogovoru, na poseban upit pun. tužitelja što to znači, svjedokinja navodi da to vjerojatno znači da je tuženik bio spreman platiti iznos PDV-a prema dogovoru ili da će platiti 100.000,00 kn, a tužitelj bi onda EĐ vratio 65.000,00 kn, odnosno i sam tužitelj je smatrao da tuženik ne treba platiti 200.000,00 kn nego samo PDV na fakturu da tužitelj taj PDV ne bi platio iz svog džepa. Svjedokinja potvrđuje da praonica koja je kupljena i preuzeta radi i stvara dobit, a druga praonica koju je kupio EĐ kao fizička osoba nije preuzeta, no međutim ista nije preuzeta krivnjom tuženika i ne postoji krivnja tužitelja odnosno tužitelj ničim nije sprečavao da tuženik tu drugu praonicu preuzme.

28. Dakle iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja TĐ i svjedoka MĐ, proizlazi da je TĐ kao fizička osoba prodao E EĐ kao fizičkoj osobi automatsku portalnu autopraonicu za 20.000,00 EUR i da je EĐ kao fizička osoba zastupniku po zakonu tužitelja TĐ uplatio iznos od 20.000,00 EUR upravo za tu praonicu.

29. Iz iskaza svjedoka MĐ proizlazi da predmetnu autopraonicu tuženik nije preuzeo, no međutim isto nije od utjecaja na obvezu tuženika, sve iz razloga jer prema tvrdnjama navedene svjedokinje tuženik odnosno EĐ koji je tu autopraonicu kupio kao fizička osoba nije preuzeo jer je nije imao gdje smjestiti, ali da za isto nije kriv tužitelj.

30. Međutim predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa za kupoprodaju samoposlužne praonice, za koju prodaju je tužitelj izdao račun 2/01 od 25. kolovoza 2025.

31. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja TĐ proizlazi da su stranke dogovorile kupoprodaju te autopraonice za iznos od 200.000,00 kn, odnosno 26.544,56 ER, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje MĐ, koja je izjavila da je za obje autopraonice dogovoren iznos od oko 60.000,00 EUR (ne zna točan iznos), te je potvrdila da je upravo tuženik kupio tu autopraonicu od tužitelja, te iz njezinog iskaza proizlazi da je tuženik predmetnu samoposlužnu praonicu i preuzeo, a što potvrđuje i svjedok DĐ.

32. Dakle, nije sporno da je roba obuhvaćena tim računom isporučena i da je tužitelj tuženiku izdao račun te sud zaključuje da je tužitelj time ispunio svoju ugovornu obvezu sukladno čl. 389. ZOO-a.

33. Ovdje se također napominje da tuženik nije osporio primitak računa pa je tuženik imao mogućnost ako ne prije onda svakako nakon što je zaprimio račun, ako je imao bilo kakvih prigovora mogao osporiti i vratiti račun tužitelju, no tuženik u tijeku postupka nije dokazao da je tužitelju u pogledu računa istaknuo bilo kakav prigovor.

34. Posebno se napominje, a obzirom na ocjenu suda, da je poslovni odnos parničnih stranaka pravno uređen odredbama ZOO-a vezanim uz Ugovor o kupoprodaji (čl. 376. do čl. 473. ZOO-a), da je tužitelj isporukom samoposlužne praonice tuženiku ispunio svoju ugovornu obvezu koja je uređena odredbom čl. 389. st. 1. ZOO-a i time ostvario pravo zahtijevati od tuženika plaćanja kupoprodajne cijene sukladno odredbi čl. 438. st. 1. istog Zakona.

35. Slijedom iznijetog ovaj sud smatra da je tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari svoje tvrdnje o postojanju i visini potraživanja prema tuženiku dokumentirao i dokazao te je sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio uvidom u račun i izvod iz otvorenih stavaka.

36. Čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika pa je sud temeljem navedenog članka te primjenom članka 221.a ZPP-a uzeo za dokazanu tvrdnju tužitelja. S druge strane tuženik nije dokazao da su stranke ugovorile nešto drugačije od onoga što tvrdi tužitelj niti je dokazao da je ukoliko je smatrao da ništa ne duguje tužitelju osporio i vratio račun.

37. Tuženik svojim izlaganjem u prigovoru, kao i nastavnim pasivnim ponašanjem u parnici, nije uvjerio ovaj sud da bi tužbeni zahtjev bio neosnovan.

38. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je platni nalog opisan u točki I. izreke presude održati na snazi i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

39. Prema odredbama čl. 9. ZOO-a sudionik u obvezno - pravnom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje pa je tuženika valjalo obvezati na platež utuženog duga, a prema odredbama čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje pa je sukladno čl. 29. ZOO-a zbog zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze dužan pored glavnice platiti i zateznu kamatu od dospijeća do plateža. Prilikom utvrđivanja propisane kamatne stope iz čl. 29. st. ZOO-a sud je postupio sukladno čl. 2. ZPP-a.

40. Odluka o trošku javnobilježničkog postupka broj Ovrv-311/2024 iz točke I. temelji se na čl. 155. st. 1. ZPP-a kojim je određeno da će pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud uzet u obzir samo troškove koji su bili potrebni, a sud zaključuje da je predmetni ovršni trošak bio potreban ,stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

41. Odluka o parnično trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i st. 2. i 164. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12-107/15 i dalje: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 91 spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

42. Stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi parnični trošak, a prema čl. 154. i 155. ZPP-a sud prilikom odmjeravanja troškova u obzir uzima samo one radnje koje su bile bitne za vođenje postupka.

43. Tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištima dana 07. listopada 2024., 28. studenog 2024., 03. lipnja 2025. i 28. listopada 2025., u iznosu od po 200,00 EUR svako (Tbr. 9.1. Tarife), trošak ročišta od 14. travnja 2025., 16. srpnja 2025. i 08. rujna 2025., u iznosu od po 50,00 EUR svako (Tbr. 9.4. Tarife), trošak podneska od 04. listopada 2024., u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife). Dakle, ukupno 1.550,00 EUR. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 173,17 EUR, slijedom čega mu je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.723,17 EUR, Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

44. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi za pristup na ročišta dana 14. travnja 2025., 16. srpnja 2025. i 08. rujna 2025., svako u iznosu od po 150,00 EUR, jer za navedena ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja. Tužitelju pripada naknada kako mu je to i dosuđeno po Tbr. 9.4. Tarife, stoga je neosnovano tužitelj zatražio trošak u iznosu od 450,00 EUR, te je odlučeno kao u točki III. izreke.

45. O zateznoj kamati na dosuđeni trošak sud je odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. u skladu sa čl. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 10. prosinca 2025.

Sudac:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni Visoki trgovački sud Republike Hrvatska

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku