REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5466/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŽS i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. ŽS, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 11. travnja 2024., broj: 73. Pp-377/2024-12, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. ŽS kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. KS je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura), u roku 60 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 11. travnja 2024., broj: 73. Pp-377/2024-12, okr. KS i okr. US su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je, svakome, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 50,00 eura, koju su dužni platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, odbijen je prijedlog da se okrivljenicima izrekne zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana te je odlučeno da se okrivljenici oslobađaju obveze naknade troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okr. KS osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i donese oslobađajuća presuda ili da se predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okr. KS pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno procijenio vjerodostojnost obrane okr. US i svjedočkog iskaza njenog oca DS, da njihovi iskazi nisu dosljedni i vjerodostojni, ističe da on nije udario Veronikinog psa, nije joj uputio pogrdne riječi niti je počinio fizičko nasilje prema njoj. U okviru ove žalbene osnove, ističe i da prvostupanjski sud nije dovoljno uzeo u obzir snimke s mobitela koje je predao kao dokazni materijal, iz kojeg dokaza jasno proizlazi da nije bio inicijator sukoba, da nije odgovarano na vrijeđanje US te da je reagirao u samoobrani pokušavajući se udaljiti i obraniti od upućenih mu udaraca te ističe da medicinska dokumentacija nije dovoljno potkrijepila tvrdnje o njegovim navodnim fizičkim napadima.
6. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je svoju odluku pravilno i osnovano temeljio kako na obrani okr. US, koja je jasno i bez ikakvih dvojbi opisala inkriminirani događaj upravo onako kako je to navedeno u činjeničnom opisu pobijane presude, ne dovodeći u sumnju ni jednu okolnost čak ni glede svog protupravnog ponašanja, tako i na iskazu svjedoka DS, oca okr. RS, koji je svojim iskazom teretio oboje okrivljenih. Upravo činjenica da je okr. US svoje brojno inkriminirano postupanje priznala u cijelosti te činjenica da je svjedok DS, očevidac inkriminiranog događaja, svojim iskazom teretio oboje okrivljenih, znači i svoju kći okr. US, ne prešućujući ni jedan dio njenog protupravnog ponašanja, kao i činjenica da su obrana okr. US i iskaz svjedoka DS potpuno suglasni i neproturječni ukazuje na njihovu vjerodostojnost, kako je to osnovano zaključio i prvostupanjski sud.
7. Žalbeni navodi kojima okr. KS ističe da prvostupanjski sud nije dovoljno uzeo u obzir snimke s mobitela koje je on predao kao dokazni materijal ne utječu na pravilnost i osnovanost pobijane presude iz razloga što se predmetna snimka odnosi na dio inkriminiranog događaja koji se odvijao izvan stambene zgrade, a u tom dijelu događaja se okr. KS nije teretio ni za kakvu protupravnu radnju. Sve za što je ovaj okrivljenik proglašen krivim događalo se unutar stambene zgade, znači prije nego li je žalitelj započeo snimati ponašanje okr. US pa snimka s mobitela nema nikakvu dokaznu vrijednost za dio optužbe koji se odnosi na žalitelja.
8. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
9. U žalbi zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik navodi da činjenice utvrđene tijekom suđenja ne ukazuju na to da je prouzročio uznemirenost ili strah kod okr. US, da međusobni verbalni konflikti nisu bili obostrani te da nije bilo tjelesnih ozljeda, zbog čega smatra da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio zakonske odredbe čl. 10. t. 1. i 3. te čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Suprotno tome, a s obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, ponašanje okrivljenika u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojih je i proglašen krivim. Pritom se okrivljeniku napominje da tjelesno nasilje, u smislu odredaba Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, obuhvaća svaki oblik tjelesnog nasrtaja na žrtvu uslijed kojeg nije nastala posljedica u vidu tjelesne ozljede u sudskomedicinskom smislu, u kojem slučaju bi se radilo o nekom obliku tjelesne ozljede koje su propisane u Kaznenom zakonu kao kazneno djelo. Iz navedenog razloga, nedostatak utvrđenja postojanja tjelesnih ozljeda kod okr. US ne znači da okrivljenik nije počinio radnje koje čine biće prekršaja tjelesnog nasilja.
10. Stoga, nije osnovana ni žalba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.
11. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog ove žalbene osnove, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
12. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, čak i precijenjene. Prije svega, okrivljeniku je izrečena blaža vrsta kazne (zakonom je za inkriminirani prekršaj, osim novčane kazne, propisana i kazna zatvora), a osim toga je primijenjena i odredba o ublažavanju kazne pri čemu je prvostupanjsku sud novčanu kaznu izrekao u visini daleko ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, zbog čega, po ocjeni ovog suda, nema osnove za izricanje još blaže novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići još blažim kažnjavanjem.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenih. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okr. KS bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.
14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, žalitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.
