REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TF, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2024., broj: Pp-7681/2023, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. TF kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. TF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2024., broj: Pp-7681/2023, okr. TF je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora 30 dana, u koju su uračunata dva dana lišenja slobode (20. i 21. travnja 2023.) te je, na temelju čl. 41. u vezi čl. 44. st. 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu bude izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom presudom. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 50,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem braniteljice odvjetnice Ivanke Šamija, naznačujući u uvodu žalbe da se podnosi zbog svih žalbenih osnova, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači na način da se postupak protiv okrivljenika obustavi, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a nisu utvrđene ni povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik navodi da „u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud ne obrazlaže naprijed navedena bitna obilježja predmetnog prekršaja“ te „osim što u obrazloženju navodi iskaze navodno oštećene i njenog oca te obranu okrivljenika prvostupanjski sud se niti jednom riječju ne upušta u analizu izvedenih dokaza stavljajući ih u odnos s pravnim obilježjem prekršaja za koji se okrivljenik tereti“, i pri tome tvrdi da „sam izraz „napuši se kurčine“ u činjeničnom opisu ne znači automatski da postoje obilježja predmetnog prekršaja“. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

6. Suprotno gore navedenim žalbenim prigovorima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni. Točno je da su razlozi prvostupanjskog suda u vezi podvođenja odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja šturi, ali ne u mjeri da bi bila počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. Druga je stvar što se okrivljenik ne slaže sa zaključcima i razlozima prvostupanjskog suda, ali, po ocjeni ovog suda, pobijana presuda sadrži dostatne, jasne i neproturječne razloge. Stoga, žalba okr. TF zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona nije osnovana.

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazu navodno oštećene ČF i njenog oca VF, pri čemu ne uzima u obzir činjenicu da se radi o osobama koje su direktno zainteresirane za ishod postupka, ne vidi nelogičnosti u njihovim iskazima, ističe da je njegova obrana od početka do kraja postupka ista i nije kompromitirana ni jednim nepristranim dokazom te da iskazi svjedoka ČF i VF nemaju uporišta u dokaznoj građi.

8. Suprotno navedenim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Neosnovano okrivljenik tvrdi da u iskazima žrtve nasilja ČF i svjedoka VF postoje nelogičnosti. Iskazi navedenih svjedoka su, kako sami za sebe, tako i međusobno, neproturječni i jasni te međusobno sukladni. Razlika u njihovim iskazima koja se ističe u žalbi, a odnosi se na mjesto gdje se svjedok VF nalazio za vrijeme prvog dijela inkriminiranog događaja (iza ČF ili u sobi) potpuno je nebitna za utvrđenje odlučnih činjenica pa je u tom smislu bezuspješan pokušaj okrivljenika da obezvrijedi njihove iskaze. Na vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja ČF i svjedoka VF dodatno upućuje i činjenica da su u dokaznom postupku pred prvostupanjskim sudom iskazivali identično kao i u III. policijskoj postaji Zagreb, gdje su ispitani neposredno nakon inkriminiranog događaja. Nejasna je žalbena tvrdnja da je obrana okrivljenika od početka do kraja postupka ista, jer je okrivljenik, prema podacima u spisu, obranu iznosio samo jednom i to na ročištu 21. travnja 2023., a prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika u III. policijskoj postaji Zagreb nije želio iznositi obranu. Žalbeni navodi kojima se ističe da obrana okrivljenika nije kompromitirana ni jednim nepristranim dokazom te da iskazi svjedoka ČF i VF nemaju uporišta u dokaznoj građi nisu osnovani, jer iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji proizlazi da su policijski službenici, izašavši na mjesto događaja, uočili oštećena ulazna vrata stana koja su izbijena iz ležišta i ne daju se zatvoriti, pa su njihovi iskazi potvrđeni ovim materijalnim dokazom.

9. I po ocjeni ovog suda, radnje okrivljenika: udaranje nogom u vrata, pri čemu su na vratima nastala oštećenja, te upućivanje pogrdnih riječi „napuši se kurčine“, ispunjavaju zakonska obilježja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim. Da bi određeno ponašanje predstavljalo oblik nasilja opisan u čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji prosuđuje se kako po svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i po objektivnim kriterijima pa razmatrajući na taj način inkriminirane radnje okrivljenika ni za ovaj sud nema dileme da se u ovom predmetu radi o ponašanju koje ima obilježja obiteljskog nasilja, i to psihičkog nasilja, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud.

10. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Iako je u uvodu žalbe okrivljenik istaknuo da se žali i zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže pa je stoga ista razmatrana samo po službenoj dužnosti, kako je to prethodno već navedeno (odlomak 4.)

12. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog ove žalbene osnove, iako ju je istaknuo u uvodu žalbe, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje prekršajnopravne sankcije, a naročito značaj i pogibeljnost počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na činjenicu da je okrivljenik prekršaj počinio s dvije radnje izvršenja te na činjenicu da radnja udaranja nogom u vrata sadrži u sebi značajnu količinu agresivnosti jer su vrata izbačena iz ležišta, stanovište je ovog suda da je primijenjena uvjetna osuda i više nego primjerena prekršajnopravna sankcija. Pritom se radi o najblažoj prekršajnopravnoj sankciji koja joj se uopće može izreći za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim (s obzirom da nema zakonskih uvjeta za izricanje opomene).

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu nasilja i tužitelja.