Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-858/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Promet d.o.o., OIB: 13421314997, Hercegovačka ulica 20, Split, zastupanog po punomoćniku VU, odvjetniku u [adresa], radi isplate, zatim po tužbi tužitelja glavnog miješanja A-Cosmos d.d., OIB: 72653187489, Avstrijska ulica 17, Ljubljana, Republika Slovenija, zastupanog po punomoćnici Carmen Ivančević Marinković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančević Marinković i partneri d.o.o. iz Splita, protiv tuženika glavnog miješanja OU i Promet d.o.o. Split, radi isplate, te po protutužbi tuženika glavnog miješanja OU, protiv tužitelja glavnog miješanja A-Cosmos d.d., radi isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-5277/2018-45 od 5. ožujka 2025., ispravljenim rješenjem istoga suda poslovni broj: P-5277/2018-50 od 1. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe tužitelja OU i tužitelja glavnog miješanja A-Cosmos d.d. se odbijaju, a žalba tuženika, ujedno i tuženika glavnog miješanja Promet d.o.o. se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-5277/2018-45 od 5. ožujka 2025., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj: P-5277/2018-50 od 1. travnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja OU za isplatu iznosa od 262.749,58 EUR i zatezne kamate od 24. srpnja 1998. do 22. prosinca 2015.;

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 112.606,96 EUR sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2015. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan;

- potvrđuje u točki II.2. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja A-Cosmos d.d. za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 24. srpnja 1998. do 22. prosinca 2015.;

- preinačuje u točki II.1. izreke i preostalom dijelu točke II.2. izreke kojim je naloženo tuženiku glavnog miješanja Promet d.o.o. isplatiti tužitelju glavnog miješanja iznos koji odgovara 70% od 375.356,55 EUR sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2015. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 5277/2018-45 od 5. ožujka 2025., ispravljenog rješenjem istoga suda poslovni broj: P- 5277/2018-50 od 1. travnja 2025.

II. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-5277/2018-45 od 5. ožujka 2025., ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj: P-5277/2018-50 od 1. travnja 2025., u točkama II. i III. izreke te se zahtjevi tužitelja OU i tužitelja glavnog miješanja A-Cosmos d.d. za naknadu troškova postupka odbijaju kao neosnovani.

III. Nalaže se tužitelju i tužitelju glavnog miješanja naknaditi tuženiku Promet d.o.o. troškove postupka, i to tužitelj OU u iznosu od 69.679,52 EUR, a tužitelj glavnog miješanja A-Cosmos d.d. u iznosu od 38.323,74 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 46.618,86 EUR) zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

IV. Tužitelj OU i tužitelj glavnog miješanja A-Cosmos d.d. dužni su naknaditi tuženiku Promet d.o.o. troškove žalbenog postupka, svaki u iznosu od 4.412,50 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (za iznos od 666,86 EUR) zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja OU za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da kroz 15 dana plati tužitelju iznos od 112.606,96 EUR (30% od 2.828.124,00 kn - dva milijuna osamsto dvadeset osam tisuća i sto dvadeset četiri kune) sa zateznom kamatom od 23. prosinca 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućega polugodišta za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 262.749,58 EUR i za više zatražene kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev glavnog miješanja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da ukupno 70% tražbine radi koje tužitelj OU i tuženik Promet d.o.o. vode parnični postupak pod poslovnim brojem: P-5277/2018 pripada tužitelju glavnog miješanja A-Cosmosu d.d., OIB: 72653187489.

2. Nalaže se tuženiku glavnog miješanja pod 2 isplatiti tužitelju iznos koji odgovara 70% od 375.356,55 EUR (2.828.124,00 kn - dva milijuna osamsto dvadeset osam tisuća i sto dvadeset četiri kune) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja se na navedeni iznos obračunava za razdoblje od 23. prosinca 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućega polugodišta za tri postotna poena, dok se na više zatražene kamate tužbeni zahtjev odbija.“;

te rješenje čija izreka glasi:

„I. Odbacuje se protutužba tuženika glavnog miješanja pod 1.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 99.538,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženicima glavnog miješanja pod 1 i 2, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju glavnog miješanja parnični trošak u iznosu od 98.875,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Navedenu presudu u odnosu na odbijajući dio točke I. izreke, dosuđujući dio točke II. izreke i rješenje (osim točke II. izreke) pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj OU, ujedno i kao tuženik glavnog miješanja, zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u točki I. izreke usvoji njegov tužbeni zahtjev u cijelosti, a u točki II. izreke odbije tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja i naloži istome da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 39.170,00 EUR, kao i da ukine rješenje u točkama I. i III. izreke, te „naloži prvostupanjskom sudu da protutužbu smatra posebnom tužbom“. Ujedno, zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 10.177,22 EUR.

2.1. Navedenu presudu u odnosu na odbijajući dio točke II.2. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj glavnog miješanja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u pobijanom dijelu na način da odredi tijek zatezne kamate od 24. srpnja 1998. do isplate, a podredno da ukine pobijanu presudu u tom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu i rješenje o troškovima postupka pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik, ujedno i kao tuženik glavnog miješanja Promet d.o.o., zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbene zahtjeve u cijelosti, a podredno da presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 9.491,86 EUR.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja OU i žalbu tužitelja glavnog miješanja A- Cosmos d.d., tuženik je osporio žalbene navode navedenih tužitelja i predložio odbiti žalbe kao neosnovane.

3.1. U odgovoru na žalbe tuženika glavnog miješanja OU i Promet d.o.o., tužitelj glavnog miješanja je osporio njihove žalbene navode (osim u dijelu u kojem se žalba OU odnosi na tijek zatezne kamate), te ih je predložio odbiti kao neosnovane.

3.2. Tužitelj nije odgovorio na žalbe protivnih stranaka.

4. Žalba tuženika, ujedno i tuženika glavnog miješanja je osnovana, dok su žalbe tužitelja i tužitelja glavnog miješanja neosnovane, osim žalbe tuženika glavnog miješanja OU protiv rješenja o odbačaju protutužbe.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 375.356,55 EUR sa zateznom kamatom od 24. srpnja 1998. do isplate, kojeg činjenično temelji na tvrdnji da su se stranke „složile“ da će mu tuženik isplatiti iznos od 2.828.124,00 kn (sada 375.356,55 EUR) sa zateznom kamatom od 24. srpnja 1998., što isti nije učinio. Sadržajno u tužbi tužitelj navodi da ga je prije navedenog dogovora tuženik obavijestio da ne može predati autobuse, odnosno ispuniti obvezu naloženu mu pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj: P-1456/2011 od 31. listopada 2014. jer autobusi nisu ispravni, nisu u voznom stanju, pa ne bi mogli proći na tehničkom pregledu, glede čega je tuženik predložio provođenje vještačenja po sudskom vještaku Vinku Ugrini, s kojim prijedlogom se suglasio, te je vještačenjem utvrđeno da su sporni autobusi nekompletni, neispravni, tehnički nepregledani i u nevoznom stanju, a osim toga i da je njihova vrijednosti 1998. (kada je postao vlasnik autobusa) iznosila 2.828.124,00 kn.

5.1. Predmet spora je i zahtjev tužitelja glavnog miješanja (u smislu čl. 198. ZPP-a) za utvrđenje da ukupno 70% tražbine radi koje tužitelj OU i tuženik Promet d.o.o. vode predmetni parnični postupak pripada njemu, te da se tuženiku glavnog miješanja Promet d.o.o. naloži da mu isplatiti iznos koji odgovara 70% od 375.356,55 EUR sa zateznom kamatom od 24. srpnja 1998. do isplate. Svoj zahtjev tužitelj glavnog miješanja temelji na tvrdnji da mu pravo na navedeni iznos pripada temeljem Ugovora broj 1, zaključenog sa OU **.**.2012., sukladno kojem ukupno naplaćeni iznos u ovoj parnici dijele na način da A-Cosmosu d.d. pripada 70% iznosa, a OU 30% iznosa.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u spis istoga suda poslovni broj: Ovr-1931/2019 i priložene isprave, saslušanjem svjedoka EU, VU, RU i IU, te tužitelja i zakonskog zastupnika tužitelja glavnog miješanja PU, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj vlasnik spornih autobusa od rujna 1998.

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj: P- 1456/2011 od 31. listopada 2014., u točki IV. izreke, naloženo tuženiku Promet d.o.o. u roku od 8 dana predati tužitelju OU u ispravnom i voznom stanju, tehnički pregledanih, devet zglobnih autobusa Man SG 220, brojeva šasije: [broj šasije], 283- 0382, 283-0383, 283-0384, 283-0385, 283-0386, 283-0387, 283-0388 i 283-0389, koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-9740/2014 od 23. prosinca 2015.

- da je među strankama nesporno da navedeni autobusi nisu bili ispravni, ni u voznom stanju, te ih nije bilo moguće popraviti, pa ih tuženik nije mogao predati tužitelju u stanju u kakvom je predaju nalagala navedena pravomoćna presuda

- da je tuženik 12. veljače 2016. uputio odvjetniku OU dopis (str. 44 spisa) kojeg je potpisao direktor EU, s naznakom „Predmet: dostava Vještva“, u privitku kojeg mu je dostavio nalaz i mišljenje vještaka Vinka Ugrine sa zamolbom da se očituje slaže li se s nalazom i mišljenjem, te ukoliko je suglasan da ga poziva kako bi se dogovorili o realizaciji i izvršenju naloga iz pravomoćne presude

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vinka Ugrine od 9. veljače 2016. proizlazi da je vještačenje tržišne vrijednosti devet autobusa marke Man SG 220 izvršeno na traženje direktora Prometa d.o.o., te je vještak mišljenja da je svih devet autobusa neispravno, nekompletno, ne mogu se popraviti i dovesti u tehnički ispravno stanje, jer tvornica koja ih je proizvela više ne postoji, a vrijednost svih devet autobusa 1998. je iznosila 2.828.124,00 kn, dok je današnja vrijednost tih autobusa - vrijednost sekundarne sirovine (staro željezo) po izvaganoj težini kada se od mase praznog vozila odbije težina stakla, guma, plastike i drva, a po tržišnoj cijeni sekundarne sirovine

- da je svjedok EU u svom iskazu potvrdio da su s tužiteljem razgovarali o načinu ispunjenja pravomoćne presude, te da je u dogovoru s tužiteljem dao izraditi navedeno vještvo, između ostalog i na okolnost vrijednosti autobusa 1998. godine

- da je 9. veljače 2012. između društva A-Cosmos d.d. i OU zaključen Ugovor broj 1, sukladno kojem se cjelokupni novčani iznos tražbina koje se ostvare u sudskim postupcima u kojima je tuženik društvo Promet d.o.o., a tužitelji A-Cosmos d.d. i OU dijeli na dva dijela tako da A-Cosmosu d.d. pripada 70% ostvarenog iznosa, a OU 30% ostvarenog iznosa, kojim ugovorom je u čl. 2. određeno: „To znači da su odvjetniku OU ustupljeni svi oni autobusi koji se navode u tom Ugovoru, ali bez obzira na taj ustup i bez obzira na to tko je tužitelj u kojem postupku, stranke su suglasne da se ukupno naplaćeni iznos i u onoj parnici u kojoj je tužitelj OU dijeli u naprijed opisnom omjeru 70:30“, naime, prije sklapanja navedenog ugovora između OU i A-Cosmosa d.d. zaključena su još dva ugovora, i to Ugovor o zastupanju od 13. svibnja 1998. i Ugovor o ustupu od 24. srpnja 1998. predmet kojeg je između ostalog bio ustup vlasništva na predmetnim autobusima ovdje tužitelju

- da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika glavnog miješanja Promet d.o.o., jer tužitelj glavnog miješanja od njega ne traži nikakvu novu isplatu, već 70% onoga o čemu se vodi predmetna parnica između tužitelja OU i tuženika Promet d.o.o.

- da je neosnovan i prigovor zastare, obzirom da je predmetno potraživanje tužitelja dospjelo pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj: P- 1456/2011, koja je postala pravomoćna 23. prosinca 2015., a tužitelj je predmetnu tužbu podnio 7. studenog 2018., dakle unutar zastarnog roka od 3 godine.

7. Na temelju navedenih činjenica, kao i prihvativši vjerodostojnim iskaze svjedoka RU, tužitelja i zakonskog zastupnika tužitelja glavnog miješanja PU o dogovorima stranaka glede naknade za autobuse, prvostupanjski sud je prije svega utvrdio da je između tužitelja i tuženika postignut dogovor da tuženik - budući da nije mogao predati tužitelju navedene autobuse, odnosno ispuniti obvezu određenu pravomoćnom presudom - istome isplati njihovu vrijednost prema stanju 1998. godine, koja je vještačenjem procijenjena na iznos od 2.828.124,00 kn (sada 375.356,55 EUR). Nadalje, ocijenivši da je zahtjev tužitelja glavnog miješanja osnovan prema oba tuženika glavnog miješanja i da istome pripada iznos koji odgovara 70% (procijenjene i dogovorene) vrijednosti autobusa, prvostupanjski sud je tuženika obvezao da tužitelju isplati 30% vrijednosti odnosno iznos od 112.606,96 EUR (odbivši u odnosu na njega tužiteljev zahtjev za više zatraženih 262.749,58 EUR), dok da tužitelju glavnog miješanja isplati iznos koji odgovara 70% od ukupnih 375.356,55 EUR. Zateznu kamatu na dosuđene iznose prvostupanjski sud je odredio počev od 23. prosinca 2015., kao dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj: P- 1456/2011, navodeći da je tim danom određena obveza tuženika na predaju autobusa tužitelju i od tog dana tuženik duguje kamatu, dok je zahtjeve tužitelja i tužitelja glavnog miješanja za plaćanje zatezne kamate tekuće od 24. srpnja 1998. do 22. prosinca 2015. odbio kao neosnovane.

7.1. Protutužbu tuženika glavnog miješanja OU protiv tužitelja glavnog miješanja radi isplate troškova zastupanja, prvostupanjski sud je odbacio u bitnome zbog toga što je podnesena nakon izvođenja dokaza povodom tužbe glavnog miješanja, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka povodom tužbe glavnog miješanja, a što da je protivno odredbi čl. 189. ZPP-a.

8. U žalbi tužitelj, ujedno i u svojstvu tuženika glavnog miješenja, osporava stajalište prvostupanjskog suda da mu pravo na zatezne kamate pripada tek od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj: P-1456/2011, navodeći da je prema sporazumu stranaka vrijednost autobusa utvrđena za 1998. godinu, pa se i zatezna kamata računa prema dogovoru stranaka. Također, ističe da je s tužiteljem glavnog miješanja Ugovor o zastupanju od 13. svibnja 1998. zaključio za zastupanje pred Trgovačkim sudom u Splitu (protiv Prometa) i Trgovačkim sudom u Zagrebu (protiv ZET-a i Zagrebačke banke), te da je i Ugovorom o ustupu od 24. srpnja 1998. reguliran njihov odnos u pogledu zastupanja u parnicama protiv Prometa d.o.o. pred Trgovačkim sudom u Splitu, koji ugovori nisu mijenjani Ugovorom broj 1 od 9. veljače 2012., pa je jasno da se odnosi njega i A-Cosmosa d.d. prema navedenim ugovorima odnose samo i jedno na parnice pred Trgovačkim sudom u Splitu i Trgovačkim sudom u Zagrebu.

8.1. Tužitelj glavnog miješanja u žalbi navodi da je nerazumljiv i kontradiktoran stav prvostupanjskog suda da je obveza tuženika određena danom pravomoćnosti presude trgovačkog suda pa da tuženik od tada duguje kamatu, u svezi čega ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP-a. Navodi i da nije jasno zašto prvostupanjski sud smatra da tijek zatezne kamate ne počinje 24. srpnja 1998. kada je tužitelj postao vlasnikom predmetnih autobusa, koji su mu trebali biti vraćeni u stanju u kakvom su bili u to vrijeme. Ističe i da početak tijeka zatezne kamate među strankama nikada nije bio sporan, te da je obveza tuženika na povrat autobusa dospjela 1998., pa tijek kamate nije pravilno određen.

8.2. U žalbi tuženik, ujedno i u svojstvu tuženika glavnog miješanja, ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP- a navodeći da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, te su dokazi ocijenjeni pogrešno, selektivno i protivno odredbi čl. 8. ZPP-a. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da je s tužiteljem postigao dogovor o isplati iznosa vrijednosti autobusa prema stanju iz 1998., ističući i da za isplatu A-Cosmosu d.d. ne postoji valjana pravna osnova niti u pravnom poslu kojim bi se obvezao, niti u bilo kakvoj sudskoj odluci, pri čemu u odnosu na njega nije od značaja ugovorni odnos koji je nastao 9. veljače 2012. između OU i A-Cosmosa d.d. koji može proizvoditi prava i obveze samo između ugovornih strana tog pravnog posla. Navodi i da je obveza predaje ispravnih autobusa postala nemoguća zbog okolnosti za koje ne odgovara, te je ista dospjela 23. prosinca 2015. Ukazuje i na okolnost da je tužitelj u postupku izricanja i naplate sudskih penala naplatio iznos od gotovo 4 milijuna kuna, koji višestruko premašuje vrijednost autobusa, čak i u razdoblju prije 1998.

9. Osnovano tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer i prema ocjeni ovog suda pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, no kako je te činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i ostalih izvedenih dokaza, pravilnom ocjenom njihovog sadržaja, ovaj sud je temeljem čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a preinačio pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu, odlučivši kao u izreci ove presude, ovo iz razloga koji se iznose u nastavku ovog obrazloženja.

10. Imajući u vidu činjeničnu osnovu predmetne tužbe, kojom je sud vezan, za prosuđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, kao i tužbenog zahtjeva tužitelja glavnog miješanja, relevantne su daljnje činjenice koje proizlaze iz isprava i izvedenih dokaza u spisu, a koje prvostupanjski sud nije cijenio, i to:

- da je svjedok EU u svom iskazu osporio postizanje dogovora na kojem tužitelj temelji tužbu, navodeći i da kao direktor nije imao ovlasti donijeti takvu odluku, jer odluke koje se tiču iznosa većih od 2 milijuna kuna donosi skupština društva, koju okolnost je u svom iskazu potvrdio svjedok IU (direktor tuženika od 2019. do 2023.)

- da iz iskaza svjedoka RU (tadašnjeg punomoćnika A-Cosmosa d.d.) između ostalog proizlazi da je 2017. odvjetnik VU (punomoćnik tuženika) tražio da Prometu d.o.o. pomognu deblokirati račun, kojeg mu je u ovršnom postupku blokirao ovdje tužitelj, navodeći „da će onda mirnim putem riješiti i ovih devet autobusa“, a u kojem kontekstu je, na temu realizacije presude, odvjetnik VU organizirao sastanak

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja glavnog miješanja PU proizlazi da su nakon pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Splitu sve pregovore s tuženikom i Gradom Splitom vodili oni iz A-Cosmosa u svoje ime i u ime OU, no vezano za predmet ovog spora da se nisu uspjeli dogovoriti, odnosno dogovorili su se oko vrijednosti autobusa, dok se nisu uspjeli dogovoriti oko isplate

- da je Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Imotskom, povodom prijedloga ovrhovoditelja OU za izricanje sudskih penala, donio rješenje poslovni broj: Ovr-595/2016 od 20. svibnja 2016., kojim je ovršeniku (ovdje tuženiku) određen naknadni rok od 15 dana da preda ovrhovoditelju u ispravnom i voznom stanju, tehnički pregledanih, devet zglobih autobusa Man SG 220, time da ako ne ispuni navedeno - obvezan je za svaki dan zakašnjenja plati ovrhovoditelju iznos od 250,00 kn za svaki od autobusa, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Gž Ovr-587/2016-7 od 12. travnja 2017.

- da je ovrhovoditelj OU **.**.2017. u istom ovršnom predmetu Ovr- 595/2016 podnio „Ponovljeni zahtjev za izricanje sudskih penala“, kojim je zapravo zatražio povećanje sudskih penala, a koji prijedlog je odbačen rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-182/2019 od 26. ožujka 2019., potvrđenim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž Ovr-378/2019-2 od 10. svibnja 2019.

- da je tek povodom prijedloga ovršenika za ukidanje sudskih penala podnesenog 18. prosinca 2019. i utvrđenja da sporni autobusi nisu u voznom stanju, niti se mogu popraviti (jer na tržištu za njih više nema zamjenskih dijelova), te da njihova današnja vrijednost odgovara vrijednosti otkupa sekundarnih sirovina (starog željeza) uz odbitak stakla, gume, plastika i dr., rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr- 1931/2019 od 25. veljače 2021., obustavljena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj: Ovr-595/2016 od 20. svibnja 2016. te su ukinute sve provedene ovršne radnje, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž Ovr-197/2021-5 od 24. svibnja 2021.

11. Dakle, ne samo da svjedok EU - tadašnji direktor tuženika osporava postizanje dogovora stranaka o isplati, već navedeno potvrđuje i zakonski zastupnik tužitelja glavnog miješanja PU, time da na okolnost da povodom dopisa tuženika priloženog tužbi (iz veljače 2016.) među strankama nije došlo do sporazuma o isplati umjesto predaje autobusa, ukazuje i iskaz svjedoka RU, iz čijih navoda proizlazi da je realizacija presude bila tema razgovora stranaka i tijekom 2017. godine.

11.1. Konačno, da među strankama nije postignut dogovor oko isplate ukazuje ponašanje samog tužitelja, koji je po proteku dobrovoljnog roka za ispunjenje obveze određene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj: P- 1456/2011 od 31. listopada 2014. (točka IV. izreke), pokrenuo postupak prisilnog izvršenja, odnosno podnio protiv tuženika prijedlog radi izricanja sudskih penala, inzistirajući na ispunjenju činidbe predajom autobusa, a u čemu je ustrajao sve do obustave ovrhe 2021. godine. Slijedom toga, očigledno je da ukoliko bi se dopis tuženika iz veljače 2016. (za isplatu vrijednosti autobusa) i tretirao ponudom - da istu nije prihvatio već sam tužitelj, odnosno imajući u vidu prihvaćene dokaze proizlazi da stranke nisu postigle dogovor o isplati i bile u obveznopravnom odnosu u kojem bi se tuženik obvezao isplatiti tužitelju utuženi novčani iznos, a na kojem dogovoru odnosno ugovornoj obvezi tuženika, tužitelj neosnovano te proturječno čak i vlastitim radnjama temelji svoj zahtjev za isplatu.

12. U kontekstu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, nije osnovan niti tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja, i to obzirom da su u konkretnom slučaju predmet glavne tužbe i predmet tužbe glavnog miješanja zapravo isti, odnosno radi se o postojanju iste pravne osnove, pa kako nema obveze tuženika prema prvotnoj tužbi, tužba glavnog miješanja gubi osnovu postojanja, tako da odbijanjem glavnog tužbenog zahtjeva prestaje i svako potraživanje koje je iz njega izvedeno.

13. Obzirom na navedeno, ne ulazeći u ocjenu ostalih žalbenih navoda parničnih stranaka koji nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP-a), žalbe tužitelja i tužitelja glavnog miješanja valjalo je odbiti, a žalbu tuženika, ujedno i kao tuženika glavnog miješanja prihvatiti, te pobijanu presudu u odnosu na odbijajući dio potvrditi, a u odnosu na dosuđujući dio preinačiti i odbiti kao neosnovane tužbene zahtjeve tužitelja i tužitelja glavnog miješanja, sve pobliže navedeno u izreci ove presude, a temeljem odredaba čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a.

14. U odnosu na rješenje o odbačaju protutužbe, valja navesti da je točno da se u smislu odredbe čl. 189. st. 1. ZPP-a protutužba može podnijeti samo do zaključenja prethodnog postupka, te nema dvojbe da je predmetna protutužba podnesena nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno nakon što je započeto s izvođenjem dokaza po tužbi glavnog miješanja. Međutim, protutužba je po svom procesnom karakteru samostalna tužba, pa ako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 189. st. 1. ZPP- a sud istu nije ovlašten odbaciti, već s njome mora postupiti kao sa svakom drugom samostalnom tužbom. To znači da postupak po protutužbi treba izdvojiti i u izdvojenom postupku odlučiti o protutužbenom zahtjevu.

14.1. Naime, na protutužbu se kao i na svaku drugu tužbu primjenjuju odredbe prema kojima se tužba može odbaciti samo ako se utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost, ako je podnesena nepravovremeno jer je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava a zakonom je propisano da se u tom slučaju tužba odbacuje, ako o istom tužbenom zahtjevu već teče parnica, ako je stvar pravomoćno presuđena, ako je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba te ukoliko ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, sve sukladno odredbama čl. 282. st. 1. i čl. 288. st. 2. ZPP-a.

14.2. Kako u konkretnom slučaju u trenutku podnošenja protutužbe nije bilo prethodno navedenih procesnih smetnji za vođenje postupka po protutužbi, to je prvostupanjski sud analognom primjenom odredbe čl. 313. st. 3. ZPP-a protutužbu trebao izdvojiti u zaseban predmet, kako to osnovano u žalbi navodi tuženik glavnog miješanja OU. Stoga je žalbu u tom dijelu valjalo uvažiti i pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuti pobijano rješenje o odbačaju protutužbe, s kojom valja postupiti kao sa samostalnom tužbom.

15. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, čime su tužitelj i tužitelj glavnog miješanja u cijelosti izgubili parnicu, primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točkama II. i III. izreke rješenja.

15.1. Tuženiku pripada trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 5.574,36 EUR, trošak zastupanja na ročištima 3. studenog 2020., 18. svibnja 2021., 6. listopada 2021., 15. veljače 2022., 8. lipnja 2022., 22. veljače 2023., 14. ožujka 2024. i 17. listopada 2024. u iznosu od 5.574,36 EUR za svako ročište sukladno Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 2. veljače 2021., 27. listopada 2022., 23. svibnja 2023., 7. rujna 2023. i 24. srpnja 2024. u iznosu od 2.787,18 EUR za svako ročište sukladno Tbr. 9/2 Tarife, trošak sastavljanja podnesaka od 25. siječnja 2021., 18. veljače 2022., 24. listopada 2022. i 27. veljače 2023. u iznosu od 5.574,36 EUR za svaki podnesak sukladno Tbr. 8/1 Tarife i PDV od 25% u iznosu od 21.600,65 EUR, dakle ukupno 108.003,26 EUR. Tuženiku ne pripada pravo na zatraženi trošak sastavljanja podneska od 2. studenog 2020., koji je u spis dostavljen dan prije ročišta održanog 3. studenog 2020. pa su navodi istog mogli biti iznijeti na ročištu, kao ni trošak sastavljanja podneska od 7. listopada 2021., uz koji je samo dostavljena dokumentacija. Također, tuženiku ne pripada pravo na zatraženi trošak zastupanja na ročištu 25. listopada 2022. koje nije održano, kao ni na ročištu 24. svibnja 2024. na koje njegov punomoćnik nije pristupio. Osim toga, za tuženika nije nastala obveza plaćanja troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu, pa nema pravo ni na naknadu tog troška, sve prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

15.2. Imajući u vidu da troškovi tuženika nastali prije podnošenja tužbe glavnog miješanja (prava faza) iznose ukupno 31.355,78 EUR, a u nastavku postupka (druga faza) ukupno 76.647,48 EUR, valjalo je primjenom odredbe čl. 161. ZPP-a tužitelja obvezati da tuženiku naknadi cjelokupni trošak prve faze i polovicu troška druge faze u ukupnom iznosu od 69.679,52 EUR, te tužitelja glavnog miješanja obvezati da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 38.323.74 EUR (polovicu troška druge faze).

15.3. Stoga je prihvaćanjem žalbe tuženika, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP- a valjalo preinačiti i odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka te odlučiti kao u točkama II. i III. izreke ovog rješenja.

16. Tuženik je sa žalbom uspio u cijelosti, pa mu je valjalo dosuditi trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 7.060,00 EUR i PDV od 25% u iznosu od 1.765,00 EUR, dakle ukupno 8.825,00 EUR, te na plaćanje tog troška primjenom odredbe čl. 161. ZPP-a obvezati tužitelja i tužitelja glavnog miješanja svakog u polovici dijela, tj. u iznosu od 4.412,50 EUR. Za više traženi iznos od 666,86 EUR zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, i to glede troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 663,61 EUR iz razloga što iz podataka u spisu ne proizlazi da je tuženik tu pristojbu platilo.

17. Kako žalba tužitelja nije osnovana, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer