REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1410/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NL kao vlasnika obrta za usluge [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Stanić, odvjetnik u Slavonskom Brodu protiv tuženika Ricardo d.o.o., OIB: 83535297393 kojeg zastupa punomoćnik Željko Zrno, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4360/2022-2 od 3. listopada 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-53/2022-50 od 29. srpnja 2022., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-4360/2022-2 od 3. listopada 2023. u dijelu pod točkama I. i III. izreke te se u tim dijelovima predmet vraća istom sudu drugoga stupnja na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se da se o troškovima revizijskog postupka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 550.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te naknadu troškova ovrhe u iznosu od 13.206,00 kuna i predvidivih troškova ovrhe od 3.881,88 kuna i platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika broj Ovrv-455/2019 od 11. studenoga 2019. ukinut je u cijelosti (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 97.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te naknadu troškova ovrhe od 2.994,13 kuna i predvidivih troškova ovrhe od 131,88 kuna i platni nalog sadržan u rješenje o ovrsi javnog bilježnika broj Ovrv-50/2020 od 18. veljače 2020. ukinut je u cijelosti (točka II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 68.322,50 kuna (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 72.997,54 Eura (550.000,00 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama te za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 1.752,74 Eura (13.206,00 kuna) i ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika broj Ovrv-455/2019 od 11. studenoga 2019., u točki II. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog i tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 12.807,75 Eura (96.500,00 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama te za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 397,39 Eura (2.994,13 kuna) te u točki III. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka pa su platni nalozi za te iznose održani na snazi te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.863,40 Eura (66.781,25 kuna) (točka I.1. i 2. izreke). Odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem su platni nalozi ukinuti i odbijeni su zahtjevi za isplatom predvidivog troška ovrhe (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.467,81 Euro (18.593,75 kuna) (točka III. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-817/2024-2 od 22. svibnja 2024. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje se odnosi na pretpostavke sklapanja ugovora o djelu i ugovora o ostavi u smislu odredbi čl. 590. - 619., te odredbi čl. 725. - 736. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Sukladno navedenom tuženik u reviziji postavlja pravno pitanje:
„Može li drugostupanjski sud ugovorni odnos koji ima sva zakonska obilježja ugovora o ostavi iz čl. 725. Zakona o obveznim odnosima kao nenaplatnog (besplatnog) pravnog posla podvesti pod odredbe ugovora o djelu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima kao naplatnog pravnog posla i naložiti tuženiku platiti tužitelju uslugu koja nije ugovorena među ugovornim stranama i koju tužitelj kao ostavoprimac nema pravo potraživati?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predložio je ovom sudu prihvaćanje revizije i preinačenje drugostupanjske presude. Traži trošak revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od ukupno 85.805,29 Eura, naknadom troškova ovrhe u iznosu od ukupno 2.150,13 Eura.
9. Nije sporno da je tužitelj u sklopu Oryx asistencije uklonio vozilo tuženika nakon što je isto stradalo u prometnoj nezgodi tako da ga je sa prometnice odvezao u krug svoga obrta. Nije niti sporno da je tuženik platio troškove asistencije i uklanjanja vozila te da se vozilo nalazi kod tužitelja koji odbija predati vozilo pozivajući se na pravo zadržanja budući mu tuženik nije platio troškove ležarine. U odnosu na troškove ležarine sud prvoga stupnja smatra da se radi o ugovoru o ostavi i zaključuje da tužitelj kao ostavoprimac nema pravo na naknadu. Suprotno tome, sud drugoga stupnja smatra da je između stranaka sklopljen ugovor o djelu kojim se naručitelj (tuženik) obvezao platiti naknadu. Dakle, s obzirom na dopušteno pitanje valjalo je odrediti narav pravnog odnosa između stranaka.
10. Radi odgovora na postavljeno pitanje valja polaziti od definicija ugovora o djelu i ugovora o ostavi primjenjujući ih pri tome na konkretan slučaj.
10.1. Prema odredbi čl. 590. Zakona obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje ZOO), ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Dakle, bitni sastojci ovoga ugovora su izvršenje djela i naknada. Pritom, ZOO daje samo primjerice određenje predmeta ugovora-djela, ali sasvim jasno upućuje na to da djelo mora biti materijalni pravni posao, dakle posao u koji će netko uključiti svoj fizički ili intelektualni rad kako bi djelo nastalo. Ovdje odmah valja naznačiti da se držanje vozila na deponiju nikako ne može svrstati u pojam i određenje predmeta djela jer bi se to protivilo pravnoj naravi toga ugovora. Takvo držanje je pravni posao, a pravni posao ne može biti predmetom ugovora o djelu već eventualno nekog drugog pravnog odnosa koji se podvodi pod određeni imenovani ili neimenovani ugovor.
10.2. Ugovorom o ostavi obvezuje se ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca, da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio, pri čemu predmet ostave mogu biti samo pokretne stvari (čl. 726. ZOO-a). Ugovor je konsenzualan pri čemu nije bitna činjenica predaje stvari već suglasnost volja. Kod ovoga ugovora ne radi se o izvršenju bilo kakovog djela već o čuvanju stvari, a upravo se o tome radi u ovom konkretnom slučaju. Dakle, tužitelj je stvar prevezao u krug svojega obrta i stvar se tamo nalazi te se tuženik takvom smještaju stvari nije protivio, niti je zahtijevao smještaj stvari na neko drugo mjesto čime je postignuta suglasnost volja oko smještaja stvari u krug obrta tužitelja.
10.3. Činjenica jest da je prvotno između stranaka sklopljen ugovor o prijevozu stvari koji u svojoj naravi predstavlja podvrstu ugovora o djelu. Međutim, taj je ugovor izvršen tako da se niti s tog aspekta ne bi moglo govoriti o sklapanju ugovora o djelu.
11. Stoga valja zaključiti, temeljem gore iznesenog, da je između stranaka sklopljen ugovor o ostavi, a ne o djelu što je i odgovor na postavljeno pitanje.
12. Međutim, sud drugoga stupnja polazeći od nepravilnog zaključka o naravi ugovora nije razmotrio ostale žalbene navode glede moguće naplativosti, tako da nije bilo uvjeta za preinačenjem pobijane presude. Stoga je istu valjalo ukinuti u dosuđujućem dijelu, kao i u dijelu odluke o troškovima te predmet vratiti istom sudu drugoga stupnja na ponovno suđenje (čl. 391. st. 7. ZPP-a).
13. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
