REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-4352/2025
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te sutkinje Kristine Gašparac Orlić i suca Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MF, zbog prekršaja iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,42/20., 85/2022, 114/22, 133/23, 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Jastrebarsko od 2. travnja 2025., klasa: 211-07/25-3/5926, urbroj: 511-19-39-25-2, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća prigovor okrivljenika MF te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.
II. U ostalom dijelu, odbija se prigovor okrivljenog MF kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18., 114/22.), okrivljeni MF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 euru roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okrivljeni MF da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna 390,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju jedan mjesec.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljeni MF osobno je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u prigovoru moli da mu se smanji novčana kazna, jer je nije u mogućnosti platiti te moli da mu se ne izriče zaštitna mjera, jer mu je potrebna zbog odlaska na posao.
7. Razmotrivši podatke u spisu i navode prigovora, ovaj sud smatra da je okrivljeniku u konkretnom slučaju zaštitna mjera izrečena u predugom trajanju.
8. Naime, ovaj sud je imao na umu da je okrivljenik proglašen krivim što je upravljao motornim vozilom kroz naseljeno mjesto brzinom koja je za 31 km/h veća od dopuštene brzine kretanja, a koja je prometnim pravilom ograničena 50 km/h. Međutim, povezujući okolnosti prekršaja, pri čemu se naročito misli na činjenicu da se radi o brzini koja minimalno (za 0,1 km/h) prelazi granicu koju je zakonodavac propisao kao kvalifikatornu okolnost za predmetni prekršaj i zakonski je temelj za mogućnost izricanja zaštitne mjere, s okolnošću da iz podataka koji prileže spisu ne proizlazi da je okrivljenik prekršajno osuđivana osoba, po stanovištu ovog suda, u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od budućeg ugrožavanja prometa pa samim time ne postoji potreba i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Pritom je ovaj sud imao na umu i odredbu čl. 51.a Prekršajnog zakona, koja propisuje da zaštitna mjera treba biti u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.
8.1. Stoga je pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se predmetna zaštitna mjera ukine, kako je to i navedeno u izreci ove presude.
9. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz čl. 53. stavka 4. propisana je novčana kazna 390,00 do 920,00 eura. U tome smislu izrečena novčana kazna 390,00 eura koja predstavlja poseban zakonski minimum, po mišljenju ovoga suda primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
9.1. Uz navedeno, iako je okrivljenik dokumentirao svoja primanja, ista po mišljenju ovoga suda nisu toliko niska da bi utjecale na primjenu instituta ublažavanja kazne s obzirom na to da okrivljenik mjesečno prima plaću u iznosu od 1.450,01 eura neto.
9.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
9.3. Stoga prigovor nije osnovan u ovome dijelu.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 13.27 do 663.61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. stavka 11. u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Jastrebarsko u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
