Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3582/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić, kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenih GĐ i LĐ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne Novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-7297/2022-6 od 16. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne Novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljena GĐ i okrivljeni LĐ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
OSLOBAĐAJU OD OPTUŽBE
da bi
dana 18. svibnja 2022. u 11:15 sati u Splitu, ulica Put Sv. Mande 17, u dvorištu kuće narušavala javni red i mir na način da su zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa međusobno vikali i galamili jedno na drugo pri čemu je LĐ vikao GĐ: „šta radiš tu, šta ste postavili tendu na moje, platit ćete mi za ovo“, nakon čega je uzeo tendu i istu skinuo sa željeznih nosača, nastavljajući s vikom „jesi me čula, da vas više nisam vidija ovdje“ pri čemu je uznemirio Senkinu sestru EĐ, na što mu je GĐ uzvratila vikom: „makni se odavde, to nije tvoje, čuješ li šta ti govorim, podavit ću tebe i dicu“
čime da bi počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II Uslijed odluke iz točke I izreke ove presude žalba tužitelja je bespredmetna.
III Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2.-5. i točke 7. ovoga zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljena GĐ i okrivljeni LĐ su oslobođeni od optužbe na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona da bi počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a zbog nedostatka dokaza.
2. Navedenom presudom na temelju članka 140. Prekršajnog zakona određeno je da paušalni troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv te presude tužitelj Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. policijske postaje Split je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno da su činjenice uslijed kojih su okrivljenici oslobođeni od optužbe pogrešno utvrđeni.
4. Žalba je bespredmetna.
5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je kao drugostupanjski sud utvrdio da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo, a na način kako je činjenično opisano u izreci pobijane presude kao i u činjeničnom opisu optužnog prijedloga nije prekršaj.
5. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir kaznit će se kaznom zatvora ili novčanom kaznom propisanom u citiranom zakonu međutim, okrivljenicima se stavlja na teret da su vikali i galamili u dvorištu ispred kuće te na tako opisanom mjestu počinjenja prekršaja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja, predstavlja takozvano fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto ali pod određenim uvjetima to može postati. Uvjeti i okolnosti koji su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja čujnosti sa neograničenog javnog mjesta odnosno vidljivosti, dakle nastupanje posljedice u javnosti predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.1. Prema stavu ovog suda izraženog u zaključku sjednice Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. listopada 2022. posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničeno otvorenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja.
5.2. Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu (na primjer ulici, javnoj cesti) već na takozvanom fiktivnom mjestu (u ovom slučaju dvorište) predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke odnosno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga. Budući da se u izreci pobijane presude u činjeničnom opisu kao niti u činjeničnom opisu optužnog prijedloga ne naznačuju da se postupanje okrivljenika moglo čuti s javne površine (neograničenog otvorenog javnog mjesta) odnosno da je bilo vidljivo s javnog mjesta činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret.
5.3. Stoga djelo za koje se okrivljenici GĐ i LĐ optužuju i za koje se protiv njih vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu i izreci po propisu nije prekršaj pa je dakle okrivljenike trebalo osloboditi od optužbe na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.
6. Slijedom svega navedenog kako je prvostupanjski sud okrivljenike oslobodio optužbe primjenom odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona u nedostatku dokaza za djelo koje niti po optuženju niti po činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci osporavane presude nije prekršaj pa ovaj sud na tu povredu pazi po službenoj dužnosti te je slijedom navedenog preinačio prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenike oslobodio od optužbe na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.
7. Uslijed ove odluke troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2.-5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
8. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 22. listopada 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Mirjana Medić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 (pet) ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.
