- 1 -              Revd 1564/2023-2

Broj: Revd 1564/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika L. d.d. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-1137/2022-3 od 8. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-448/2020-34 od 12. listopada 2022., u sjednici održanoj 18. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 12.920,07 Eur/97.346,29 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanima u izreci presude (toč. I. izreke), dok je odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 48.593,75 kn/6.449,50 Eur (toč. II. izreke).

2. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude postavljajući sljedeća pravna pitanja:

              "1. Postoji Ii odgovornost tuženika za spornu štetu i koji je pravni temelj te odgovornosti te odgovara Ii tuženik za štetu zbog ozljede na radu te gubi li tužitelj pravo na naknadu štete ako mu nije omogućeno pobijanje jednostrane tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu o čemu nižestupanjski sudovi nisu dali nikakve odlučne činjenice?

              2. Pripada li tužitelju pravo na naknadu štete kada tužitelju radni odnos kod tuženika prestane na temelju jednostranog otkaza ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga kao razloga koji su vezani uz posljedice povređivanja na radu tuženika 26. rujna 1987. i je li kasnije umirovljenje tužitelja u uzročnoj vezi s ozljedom na radu, jer je tužitelju radni odnos prestao zbog poslovno uvjetovanih razloga, a ne zbog profesionalne nesposobnosti za rad kao posljedica ozljede na radu da bi mu tuženik bio u obvezi naknaditi traženu štetu na ime izgubljene zarade?"

3. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 1265/13, Revr 433/08 od 21. siječnja 2009., Rev-x- 437/13 od 9. srpnja 2013., Rev-x-1249/11-2 od 27. ožujka 2012. kao i na odluke nekih drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx- 405/13, i dr.) tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 12.920,07 Eur/97.346,29 kn, a koji iznos čini razliku plaće koju bi tužitelj ostvario kao radnik tuženika u odnosu na invalidsku mirovinu koju prima za razdoblje od 1. prosinca 2012. do 1. lipnja 2018.

8. Na temelju utvrđenja da je tužitelj kao radnik tuženika pretrpio ozljedu na radu 26. rujna 1987., nakon čega je tužitelj, prema preostaloj radnoj sposobnosti, od 24. svibnja 1989. raspoređen na radno mjesto čuvara, dok mu je rješenjem HZMO-a od 17. veljače 2000. priznato pravo na invalidsku mirovinu od 1. siječnja 1999., ali prije kojeg prava je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika zbog poslovno uvjetovanih razloga odlukom o otkazu ugovora o radu od 14. travnja 1998., koju odluku tužitelj nije pobijao, sudovi su odbili tužbeni zahtjev. To obrazlažu činjenicom nepostojanja uzročno posljedične veze između štetnog događaja (ozljede na radu) i nastanka štete u vidu razlike plaće i mirovine koju prima u utuženom razdoblju, jer da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika zbog nesposobnosti za rad, već iz razloga što mu je radni odnos prestao na temelju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s kojom se on suglasio. Pri tome je tužitelju priznato pravo na mirovinu 1. siječnja 1999., nakon što mu je već prestao radni odnos kod tuženika odlukom o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu 14. travnja 1998.

9.1. U odnosu na postavljena revizijska pitanja ističe se da su postavljena pitanja usko vezana za okolnosti konkretnog predmeta (je li tužitelju omogućeno pobijanje jednostrane tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ili nije), dakle činjenične je naravi pa kao takva ne omogućavaju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pozivom na odredbu čl. 385.a ZPP dopusti reviziju i izrazi pravno shvaćanje.

9.2. Ujedno, u vezi drugog postavljenog pitanja, napominje se predlagatelju da, u situaciji kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u bitnome zbog toga što se tužitelj suglasio s poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu, a tek potom je ostvario pravo na invalidsku mirovinu, čime je prekinuta adekvatna uzročna veza između štetnog događaja i štete koju tužitelj trpi zbog izgubljene zarade u visini razlike između plaće koju bi primao do stjecanja prava na starosnu mirovinu da nije bilo štetnog događaja i invalidske mirovine, o odgovoru na ovako postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora.

10. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud, na temelju odredbe čl. 389.b ZPP, riješio kao u izreci ovog rješenja.

11. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 18. listopada 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.