REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7358/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene PCU, zbog prekršaja iz članka 59. stavka 5. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljene PCU, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 4. svibnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/7292, URBROJ: 511-12-36-25-1, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljene PCU, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da je okrivljena PCU za prekršaj činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, pravno označen kao prekršaj iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u vezi članka 293. stavka 2. tog Zakona, novčanu kaznu u iznosu od 650,00 eura (šestopedeset eura) dužna platiti u 4 (četiri) jednaka mjesečna obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljene PCU, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenoj PCU zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije ukida.
III. U ostalom se dijelu prigovor okrivljene PCU odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena PCU obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 4. svibnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/7292, URBROJ: 511-12-36-25-1, okrivljena PCU proglašena je krivom proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 59. stavka 5. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 650,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenica je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi iznos od 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca.
2. Okrivljena PCU je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenica u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja i izražava žaljenje zbog počinjenja istog. Ističe kako je majka djeteta sa 100% invaliditeta i višestrukim razvojnim poremećajima o kojem svakodnevno skrbi. Uz navedeno okrivljenica jedina skrbi i o ocu koji je također 100% invalid i bolesnoj majci. Slijedom navedenog joj je vozačka dozvola neophodna zbog čestih odlazaka s djetetom na terapije i brige o roditeljima. Okrivljenica moli ublažavanje izrečene novčane kazne i ukidanje zaštite mjere.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, prvostupanjsko je tijelo okrivljenici izreklo novčanu kaznu u najnižem zakonom propisanom iznosu (390,00 eura za prekršaj iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, unutar propisanog raspona od 390,00 do 920,00 eura, uvećano za 260,00 eura primjenom članka 293. stavka 2. Zakona). Navedena kazna je po mišljenju ovog suda primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Uz navedeno, okrivljenica nije priložila isprave kojima bi dokumentirala vlastito imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja i sl.), a što je bila dužna učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Okrivljenici se ujedno ukazuje kako priznanje prekršaja samo po sebi ne predstavlja olakotnu okolnost koja bi opravdala ublažavanje kazne.
6.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
6.3. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljenici da novčanu kaznu plati u četiri jednaka mjesečna obroka, što je sukladno odredbi članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona gotovo najdulji mogući rok obročne otplate novčane kazne, a što će okrivljenici zasigurno olakšati plaćanje iste. Slijedom navedenog, sud je prekršajni nalog glede odluke o novčanoj kazni preinačio i odredio obročnu otplatu kazne na način i u roku navedenom u točki I. izreke ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju sve okolnosti počinjenja prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret, uz činjenicu da je okrivljenica izrazila svijest o štetnosti svog protupravnog ponašanja, opravdavaju takvu odluku.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca te imajući na umu da iz stanja spisa ne proizlazi da je okrivljenica do sada bila prekršajno osuđivana, uz činjenicu da je okrivljenica izrazila svijest o štetnosti svog protupravnog ponašanja i uvažavanje navoda prigovora koji se odnose na potrebu korištenja vozila radi potrebe skrbi o djetetu s posebnim potrebama i bolesnim roditeljima, ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi upućivale na postojanje opasnosti da bi okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovo počinila takav prekršaj.
7.1. Stoga navedene okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenice ne upućuju na potrebu i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, pa je pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se navedena zaštitna mjera ukida, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. prosinca 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.
