Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-890/2019-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po punomoćnici Kseniji Borček-Ptiček, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 10. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.816,28 eur (tri tisuće osamsto šesnaest eura i dvadeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na

- iznos 76,80 EUR od 31. svibanj 2011.

- iznos 31,80 EUR od 30. lipanj 2011.

- iznos 122,27 EUR od 31. srpanj 2011.

- iznos 88,46 EUR od 31. kolovoz 2011.

- iznos 88,51 EUR od 30. rujan 2011.

- iznos 88,48 EUR od 31. listopad 2011.

- iznos 88,48 EUR od 30. studeni 2011.

- iznos 88,41 EUR od 31. prosinac 2011.

- iznos 88,47 EUR od 31. siječanj 2012.

- iznos 88,32 EUR od 29. veljača 2012.

- iznos 88,44 EUR od 31. ožujak 2012.

- iznos 88,47 EUR od 30. travanj 2012.

- iznos 88,47 EUR od 31. svibanj 2012.

- iznos 30,14 EUR od 30. lipanj 2012.

- iznos 148,20 EUR od 31. srpanj 2012.

- iznos 88,48 EUR od 31. kolovoz 2012.

- iznos 88,43 EUR od 30. rujan 2012.

- iznos 88,47 EUR od 31. listopad 2012.

- iznos 88,48 EUR od 30. studeni 2012.

- iznos 89,10 EUR od 31. prosinac 2012.

- iznos 88,52 EUR od 31. siječanj 2013.

- iznos 87,51 EUR od 28. veljača 2013.

- iznos 89,09 EUR od 31. ožujak 2013.

- iznos 88,61 EUR od 30. travanj 2013.

- iznos 90,99 EUR od 31. svibanj 2013.

- iznos 30,72 EUR od 30. lipanj 2013.

- iznos 88,61 EUR od 31. srpanj 2013.

- iznos 88,57 EUR od 31. kolovoz 2013.

- iznos 88,55 EUR od 30. rujan 2013.

- iznos 88,59 EUR od 31. listopad 2013.

- iznos 88,59 EUR od 30. studeni 2013.

- iznos 88,63 EUR od 31. prosinac 2013.

- iznos 51,08 EUR od 31. siječanj 2014.

- iznos 51,10 EUR od 28. veljača 2014.

- iznos 51,11 EUR od 31. ožujak 2014.

- iznos 51,11 EUR od 30. travanj 2014.

- iznos 51,11 EUR od 31. svibanj 2014.

- iznos 51,11 EUR od 30. lipanj 2014.

- iznos 51,11 EUR od 31. srpanj 2014.

- iznos 51,11 EUR od 31. kolovoz 2014.

- iznos 51,11 EUR od 30. rujan 2014.

- iznos 51,11 EUR od 31. listopad 2014.

- iznos 51,11 EUR od 30. studeni 2014.

- iznos 51,11 EUR od 31. prosinac 2014.

- iznos 51,11 EUR od 31. siječanj 2015.

- iznos 51,11 EUR od 28. veljača 2015.

- iznos 51,11 EUR od 31. ožujak 2015.

- iznos 51,11 EUR od 30. travanj 2015.

- iznos 51,11 EUR od 31. svibanj 2015.

- iznos 51,11 EUR od 30. lipanj 2015.

- iznos 50,95 EUR od 31. srpanj 2015.

- iznos 50,83 EUR od 31. kolovoz 2015.

- iznos 50,90 EUR od 30. rujan 2015

po stopi koja se određuje uvećanjem stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu preko dosuđenog iznosa od 3.816,28 eur do utuženog iznosa od 4.046,09 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan.

II. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja u iznosu od 2.863,63 eur.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.596,33 eur (tisuću petsto devedeset šest eura i trideset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja u toč. I.-V. tužbenog zahtjeva povučena.

II. Dopušta se preinaka tužbe od 21. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je kao korisnik kredita dana 19. lipnja 2006. sklopio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj: 9011557577, koji je dana 20. lipnja 2006. solemniziran po javnom bilježniku Bojani Štimac iz Varaždina pod poslovnim brojem OU-798/2006-1, da je navedenim kreditom tuženik tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 45.500,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, da su tužitelj i tuženik dana 22. prosinca 2015. sklopili dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011557577 kojim je provedena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR, da je odredbom toč. 4.1. Ugovora određeno da se korisnik Kredita obvezuje Banci platiti kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja toga Ugovora iznosi 4,35% godišnje, da je toč. 7.2 Ugovora između ostalog određeno da se kredit i kamata iz toč. 4. Ugovora otplaćuju u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio tog Ugovora, da su navedene odredbe, u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, kao i pristanak i prihvat promjene anuiteta od strane korisnika kredita u slučaju promjene kamatne stope, bez da se o istom prigovaralo i bez da je isto bilo predočeno tužitelju kao potrošaču, dakle samo odlukom Banke, te odredba istog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena vezanost glavnice uz valutnu klauzulu CHF, o čemu se također nije pregovaralo i o kojoj tuženik nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obavijesti vezane uz valutu CHF, temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ništetne, da je ugovor tuženika standardni ugovor banke, da o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke, tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali kao ni o rizicima koje sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak, te tužitelj ni na koji način nije mogao na takve ugovorne odredbe utjecati obzirom su bile unaprijed formulirane od strane tuženika, kao i da je, a s obzirom da je ugovor tuženika standardni ugovor banke na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, a u ugovoru tuženik nije izričito i egzaktno utvrdio parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara te obzirom da p rije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obavijesti posebno o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojim se glavnica veže uz valutu švicarskog franka, takvim ugovornim odredbama tuženik prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pri čemu se poziva na pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

2. Podneskom od 15. rujna 2020. tužitelj je djelomično povukao tužbu u toč. I. -V. tužbenog zahtjeva, a koje se odnose na utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu, a o kojem se djelomičnom povlačenju tužbe tuženik nije očitovao, a slijedom čega je sud temeljem čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08. , 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u toč. I. izreke gornjeg rješenja.

3. Podneskom od 21. studenog 2025., a po provedenom knjigovodstveno- financijskom vještačenju, tužitelj je preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev na ukupni iznos od 4.046,09 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a kojoj se preinaci tužbe tuženik nije protivio. Temeljem čl. 190. st. 2. ZPP, a vodeći se zaključkom usvojenim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021., sud je odlučio kao u toč. II. izreke gornjeg rješenja, te prihvatio preinaku tužbe sadržanu u podnesku tužitelja od 21. studenog 2025., a kojom je isti povećao tužbeni zahtjev, a s obzirom da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, te je konačni zahtjev postavio nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po određenju ovoga suda.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan jer su postupkom konverzije i sklapanjem Dodatka ugovora obuhvaćene sve otplate (kamate i glavnica); jer se novim ugovorom dotadašnji ugovor o kreditu u CHF u cijelosti mijenja u ugovor o kreditu u EUR na način kao da je i bio sklopljen u EUR (a ne u CHF) stoga ugovorne strane ne mogu na temelju prijašnjeg ugovora u CHF jedna od druge bilo što potraživati; jer se u konkretnom tužbenom zahtjevu, kako je isti postavljen, ne radi o parnici za naknadu štete te tužitelj nema pravnog niti zakonskog osnova pozivati se na pravna utvrđenja na koja se poziva iz predmeta P - 1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu; jer ovaj konkretni spor ne udovoljava zakonskim kriterijima iz čl. 502 c Zakona o parničnom postupku niti kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i ne radi se više o kreditu u CHF koji je konverzijom prestao postojati; jer je valutna klauzula zakonom dopuštena i jasno određena pravna kategorija koja je utemeljena na kogentnoj normi te nikako ne može biti proglašena ništetnom kako to tužitelj pogrešno zaključuje, niti konkretni ravni posao može biti ništetan samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula, a niti može biti proglašena ništetno neka od odredbi konkretnog ugovora zbog ugovaranja valutne klauzule; jer je volje ugovornih strana jasno i nesumnjivo određena Ugovorom o kreditu i njegovim dodatkom te nema zakonske osnove da se ista tumači; jer je Ugovor o kreditu i Dodatak istom solemniziran kod javnog bilježnika te isti predstavlja javnu ispravu čiju istinitost nije dopušteno parničnim postupkom utvrđivati drugačije, no kako glasi i kako u ispravi jasno i istinito stoji, jer je ista kao i presuda zakon među strankama; jer se tužbeni zahtjev koji je postavljen odnosi na Ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom, a iznosi koji su navedeni u petitu tužbenog zahtjeva su postavljeni u kunama, čime isti ne proizlaze iz navedenog ugovora o kreditu niti iz dodatka ugovora i ovako postavljena tužba i tužbeni zahtjev je u cijelosti nepodoban za odlučivanje; kao i jer je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti ne može biti ništetna; jer je u konkretnom slučaju volja ugovornih strana je bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu i nije ostavljen prostor za primjenu drugačije kamatne stope (fiksne); jer je jasno ugovorena odredba kojom se banka, ovdje tuženik ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu, a koja odredba nije sama po sebi nepoštena niti je kao takova valjani temelj za isticanje tužbenog zahtjeva predmetnog sadržaja, već se radi o valjanoj, zakonom dopuštenoj i odredivoj činidbi koja predstavlja volju ugovornih stranaka koja je sklapanjem dodatka ugovora o kreditu postala potpuno određena i ne može nikako biti ništetna, da početna kamatna stopa nije ugovorena kao fiksna, da u konkretnom slučaju nije ugovoren kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom, da dodatak ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja u potpunosti zamjenjuje raniju osnovu i to s retroaktivnim učinkom od dana zaključenja samog Ugovora, to tužitelj nema osnove za potraživanje bilo kakove isplate , prigovora da bi tužitelj bio potrošač, te ističe prigovor zastare i prigovor radi prebijanja.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izračun konverzije, pregled uplata, ugovor o kreditu, dodatak ugovoru o kreditu, plan otplate, knjigovodstvenu karticu, izračun preplate (list 10 spisa), sudsku praksu (listovi 43-67, 79-108, 128-204 spisa), te u nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić (listovi 337- 353 spisa) i dopunu nalaza (listovi 383-415 spisa), te su saslušani tužitelj i stalna sudska vještakinja Natalija Jambrečić.

6. Valja napomenuti da je tuženik na ročištu održanom dana 25. studenog 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka PJ i JJ, zaposlenika tuženika, iz kojeg razloga sud nije izveo dokaz saslušanjem navedenih svjedoka.

7. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 4.046,09 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom , a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem odredbi čl. 4.1. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu broj 9011557577 sklopljenog dana 19. lipnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, odnosno odredbi kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope ovisno o odluci tuženika i otplata anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja (valutna klauzula u CHF), a koje odredbe tužitelj ocjenjuje nepoštenima u smislu čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetnima sukladno čl. 87. st. 1. ZZP, pri čemu se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

9. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to :

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 19. lipnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 9011557577(dalje: Ugovor o kreditu),

- da se Ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor obvezao tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 45.500,00 CHF po srednjem tečaju CHF tuženika na dan korištenja kredita,

- da je čl. 2. toč. 1. Ugovora o kreditu utvrđeno da se kredit odobrava za adaptaciju stambenog objekta,

- da je čl. 4. toč. 1. Ugovora o kreditu ugovoreno da se tužitelj obvezuje tuženiku platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35%,

- da je čl. 7. toč. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u 240 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu,

- da su stranke 22. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su utvrdile preplatu na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 1.963,31 eur, kao i da je predmetni kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR s utvrđenom nedospjelom glavnicom u iznosu od 19.519,11 eur, te ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom vezanom uz 6M EURIBOR i valutnom klauzulom u valuti EUR za preostalo razdoblje otplate predmetnog kredita.

10. Između stranaka je sporno jesu li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika i valutna klauzula u CHF nepoštene u smislu čl. 81. i 82. ZZP, a posljedično tome i ništetne, te potražuje li osnovano tužitelj od tuženika iznos koji mu je platio temeljem spornih ugovornih odredbi, te učinak konverzije izvršene Dodatkom Ugovora o kreditu broj 9011557577 od 22. prosinca 2015., pri čemu tuženik osporava tužiteljevo pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., osporava da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile nepoštene i ništetne u smislu čl. 81., čl. 82. i čl. 87. st. 1. ZZP, osporava tužitelju status potrošača, te ističe i prigovor zastare i prigovor radi prebijanja preplate priznate konverzijom u iznosu od 1.963,31 eur, negativnih tečajnih razlika u iznosu od 105,53 eur, te negativnih kamatnih razlika u iznosu od 794,79 eur.

11. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

12. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

13. Sukladno čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.

14. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

16. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom ovdje tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82.i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima

17. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

18. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

19. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužitelja, utvrdio da je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio radi adaptacije stambenog objekta kojeg je koristio u osobne svrhe, a u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužitelj Ugovor o kreditu sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev - 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 2. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti. Sud je nadalje utvrdio da predmetni Ugovor sklopljen 19. lipnja 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je čl. 4. toč. 1. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjivost kamatne stope ovisno o odluci tuženika, te čl. 7. toč. 2. Ugovora o kreditu ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja, a na koje se ugovorne odredbe odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja, sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe čl. 4. toč. 1. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope ovisno o odluci tuženika i čl. 7. toč. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnosi na otplatu anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan plaćanja. Valja napomenuti da u ovome postupku tužitelj ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu. Također, valja napomenuti da činjenica što je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u obliku solemnizirane privatne isprave koja ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta ne isključuje vezanost ovoga suda za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

21. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci tuženika i na valutnu klauzulu u CHF , konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba tužitelju kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (sudska praksa – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to izračun konverzije, pregled uplata, ugovor o kreditu, dodatak ugovoru o kreditu, plan otplate, knjigovodstvenu karticu, izračun preplate (list 10 spisa), sudsku praksu (listovi 43 -67, 79-108, 128-204 spisa). U odnosu na dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka PJ i JJ, zaposlenika tuženika, predložen na okolnost informiranja tužitelja o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope i o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima neposredno od strane zaposlenika tuženika, valja napomenuti da je tuženik odustao od saslušanja navedenih svjedoka, dok je tužitelj u svojem iskazu u bitnome naveo da u postupku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu od djelatnika tuženika nije dobio nikakva posebna upozorenja o specifičnostima zaduživanja u CHF, odnosno da mu nije bilo rečeno da je valuta CHF „valuta utočišta“, da mu nije bilo rečeno da HNB ne bi štitio tečaj kune prema CHF kao što štiti tečaj kune prema EUR, te mu nisu bili obrazloženi parametri koji bi utjecali na promjenu kamatne stope, a koji iskaz sud prihvaća, a s obzirom da nije proturječan dokumentaciji predanoj u spis, niti je tuženik kakvim dokazom pobio iskaz tužitel ja, a slijedom čega je sud stava da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno po svojim djelatnicima informirao tužitelja o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope i o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.

22. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, te činjenice da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno informirao tužitelja o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope i posebnim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je ocijenio sporne odredbe čl. 4.1. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu nepoštenima, a time i ništetnima, a posljedično tome ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužitelj sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekao pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.

23. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje neosnovanim u cijelosti, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke počela teći dana 14. lipnja 2014., a zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 11. lipnja 2019.

24. Odluku o visini tužiteljevog potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 24. travnja 2025. iz kojeg proizlazi da je tužitelj tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na onu prvotno ugovorenu, te zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja, do 30. rujna 2015. više platio iznos od 5.033,07 eur, da se od navedenog iznosa na više plaćeno zbog promjene kamatne stope odnosi 1.416,53 eur, a na više plaćeno zbog promjene tečaja CHF odnosi 3.616,54 eur, da su u iznos preplate od 5.033,07 eur uračunate negativne tečajne i kamatne razlike, da je prilikom provođenja konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR tuženik tužitelju priznao preplatu u iznosu od 1.963,31 eur, da je preplatom utvrđenom u konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR u nalazu zatvorena obračunata zatezna kamata u iznosu od 746,52 eur i nalazom utvrđene razlike u iznosu od 1.216,72 eur, kao i da preostala razlika više plaćenog iznosi 3.816,28 eur, sve uz jasnu naznaku metode izračuna preplate, kao i datuma i iznosa svake pojedine uplate. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa. Valja napomenuti da tužitelj predmetnom nalazu nije prigovarao, već se isključivo tražio dopunu istog, dok je tuženik u podnesku od 11. lipnja 2025. isticao u bitnome prigovore pravne prirode, te zatražio jasno obrazloženje metode izračuna. Valja napomenuti da je vještakinja sve prigovore otklonila dopunom od 17. lipnja 2025., očitovanjem od 18. lipnja 2025., kao i iskazom na ročištu održanom dana 25. studenog 2025., dajući jasne razloge i objašnjenja. Zaključno, sud ističe da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, pri čemu je izračun izrađen primjenom kamatne stope od 4,35% godišnje i tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita tijekom cijelog razdoblja otplate ispravan izračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 21. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa kako je utvrđen nalazom stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić od 24. travnja 2025.

25. Valja napomenuti da je po prijedlogu tužitelja sud, opreza radi, naložio vještaku da izradi izračun preplate bez uračunavanja negativnih tečajnih i kamatnih razlika, a povodom kojeg je naloga vještakinja dostavila dopunu nalaza od 17. lipnja 2025. u kojem je naznačila da je zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvo ugovorenu i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, bez uzimanja u obzir negativnih razlika kada je kamatna stopa bila niža od početne i kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita, od početka otplate do 30.9.2015. više plaćeno 5.197,05 eur, da se od navedenog iznosa na više plaćeno zbog promjene kamatne stope odnosi iznos 1.540,21 eur, a na više plaćeno zbog promjene tečaja CHF odnosi 3.656,84 eur, da je prilikom provođenja konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR tuženik tužitelju priznao preplatu u iznosu od 1.963,31 eur, da je preplatom utvrđenom u konverziji kredita iz valute CHF u valutu EUR u nalazu zatvorena obračunata zatezna kamata u iznosu od 812,35 eur i preplata u iznosu od 1.150,96 eur (tabela 7 dopune nalaza), kao i da preostala razlika više plaćenog iznosi 4.046,09 eur, sve uz jasnu naznaku metode izračuna preplate, kao i datuma i iznosa svake pojedine uplate. Valja napomenuti da sud dopunu nalaza od 17. lipnja 2025. u cijelosti prihvaća, a s obzirom da sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa, dok je vještakinja prigovore tuženika otklonila očitovanjem od 18. lipnja 2025., te iskazom danim na ročištu 25. studenog 2025., no sud na navedenom nalazu ne temelji svoju odluku o visini potraživanja tužitelja, a s obzirom da je tuženik izjavio pravodobni prigovor radi prebijanja, a koji je određeno naznačio u podnesku od 11. lipnja 2023. navodeći apsolutne iznose svojih tražbina, a kako su iste utvrđene nalazom od 24. travnja 2025., te je sud imajući u vidu da je vještak u navedenom nalazu potraživanja tuženika, a koja isti predlaže prebiti s potraživanjem tužitelja, uračunao u ukupni iznos preplate, a metodu izračuna jasno obrazložio, odluku o visini potraživanja tužitelja zasnovao na nalazu od 24. travnja 2025.

26. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja preplate priznate konverzijom u iznosu od 1.963,31 eur, negativnih tečajnih razlika u iznosu od 105,53 eur, te negativnih kamatnih razlika u iznosu od 794,79 eur, valja istaknuti da je sud u toč. II. izreke ove presude utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja u ukupnom iznosu od 2.863,63 eur, a s obzirom da je sud odluku o visini potraživanja tužitelja utemeljio na nalazu vještakinje Natalije Jambrečić od 24. travnja 2025. u kojem je ista navedene iznose uračunala u ukupni iznos preplate, a kako je to obrazloženo u toč. 24. obrazloženja ove presude.

27. U odnosu na valjanost i učinke Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9011557577 od 22. prosinca 2015. valja napomenuti da je isti sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK, kao i da iz iskaza sudske vještakinje Natalije Jambrečić proizlazi da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK. Imajući u vidu navedeno, sud iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da s bankom nije mogao pregovarati o iznosu preplate, niti o sadržaju Dodatka, iako prihvaća, no ujedno i ocjenjuje irelevantnim, sve s obzirom da je Dodatak Ugovora o kreditu broj 9011557577 od 22. prosinca 2015. sastavljen, odnosno izračun konverzije izrađen sukladno odredbama ZID ZPK, te ne predstavlja ugovor formuliran isključivom voljom tuženika, već ugovor čiji je sadržaj određen prisilnim propisom (ZID ZPK). Nadalje, valja istaknuti da su stranke sklapanjem Dodatka od 22. prosinca 2015. uredile svoj obvezni odnos na način da su za preostalo razdoblje otplate kredita ugovorile promjenjivu kamatnu stopu vezanu uz 6M EURIBOR, te valutnu klauzulu u EUR, a tužitelja su kao potrošača utvrđivanjem i uračunavanjem preplate stavile u financijskom smislu u položaj jednak položaju u kojem bi bio da je od početka ugovornog odnosa koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no predmetnim Dodatkom sukladno čl. 326. st. 1. ZOO predmetni Ugovor o kreditu nije konvalidiran, niti je sukladno čl. 148. st. 1. ZOO izvršena obnova predmetnog Ugovora o kreditu, niti se sklapanjem Dodatka od 22. prosinca 2015. ili na neki drugi način tužitelj odrekao svog prava na potpunu restituciju u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, pri čemu ni ZID ZPK ne propisuje takav učinak provedene konverzije (sudska praksa presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-480/2021- 2 od 16. listopada 2024.).

28. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO, a slijedom čega je, s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako su isti utvrđeni nalazom Natalije Jambrečić.

29. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, a sukladno kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

30. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje: Tarifa), trošak podneska od 2. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eur po tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanima 8. rujna 2020., 3. svibnja 2023. i 25. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eur, trošak preliminarnog izračuna u iznosu od 165,90 eur po čl. 151. st. 1 ZPP i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 80,43 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.596,33 eur.

31. Sud tužitelju kao potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP nije priznao trošak sudske pristojbe na presudu, a s obzirom da je tužitelj oslobođen obveze plaćanja iste.

32. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.

33. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Varaždinu 10. prosinca 2025.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ tužitelj, po punomoćnici Kseniji Borček-Ptiček, odvjetnici iz Varaždina 2/ tuženik, po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba