Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-89/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice UČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije iz Varaždina, Ive Vojnovića 33), zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija d.o.o. iz Zagreba, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, p.p. 92, radi isplate, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 11. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, te objave presude dana 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da tužiteljici UČ 91953324988, iz [adresa], isplati iznos od 4.557,66 eur (četiri tisuće petsto pedeset sedam eura i šezdeset šest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući po stopi od 15 % od 12.09.2006. do 31.12.2007., te po stopi od od 14% godišnje od 01.01.2008. do 30.06.2011, po stopi od 12% godišnje računajući 01.07.2011. do 31.07.2015., te od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve računajući kako slijedi na iznose i datume dospijeća;

od dana: na iznos:

- 12.09.06. 0,88 €

- 11.10.06. 0,90 €

- 13.11.06. 1,25 €

- 12.12.06. 1,27 €

- 15.01.07. 1,22 €

- 12.02.07. 1,27 €

- 13.03.07. 1,25 €

- 06.04.07. 1,37 €

- 11.05.07. 1,28 €

- 05.06.07. 1,39 €

- 09.07.07. 1,32 €

- 13.08.07. 1,24 €

- 11.09.07. 1,28 €

- 15.10.07. 1,21 €

- 15.11.07. 1,69 €

- 15.12.07. 0,08 €

- 15.01.08. 2,87 €

- 15.02.08. 2,44 €

- 15.03.08. 9,95 €

- 15.04.08. 9,36 €

- 15.05.08. 6,04 €

- 15.06.08. 7,30 €

- 15.07.08. 6,36 €

- 15.08.08. 6,18 €

- 15.09.08. 6,18 €

- 15.10.08. 5,68 €

- 15.02.09. 17,94 €

- 15.03.09. 15,05 €

- 15.04.09. 15,72 €

- 15.05.09. 15,86 €

- 15.06.09. 14,28 €

- 15.07.09. 14,90 €

- 15.08.09. 17,15 €

- 15.09.09. 18,42 €

- 15.10.09. 17,01 €

- 15.11.09. 17,92 €

- 15.12.09. 17,78 €

- 15.01.10. 20,25 €

- 15.02.10. 21,83 €

- 15.03.10. 21,49 €

- 15.04.10. 23,07 €

- 15.05.10. 23,36 €

- 28.05.10. 2,57 €

- 15.06.10. 23,44 €

- 29.06.10. 1,33 €

- 15.07.10. 24,68 €

- 21.07.10. 9,74 €

- 15.08.10. 28,66 €

- 15.09.10. 37,29 €

- 15.10.10. 33,30 €

- 18.10.10. 0,13 €

- 15.11.10. 33,95 €

- 15.12.10. 35,46 €

- 20.12.10. 0,13 €

- 15.01.11. 40,61 €

- 25.01.11. 0,66 €

- 15.02.11. 36,98 €

- 15.03.11. 37,97 €

- 15.04.11. 38,02 €

- 15.05.11. 40,95 €

- 15.06.11. 47,17 €

- 15.07.11. 54,25 €

- 15.08.11. 56,79 €

- 22.08.11. 0,13 €

- 15.09.11. 44,47 €

- 15.07.13. 44,82 €

- 15.08.13. 44,45 €

- 15.09.13. 45,78 €

- 15.10.13. 46,63 €

- 15.11.13. 47,05 €

- 15.12.13. 48,54 €

- 15.01.14. 47,04 €

- 15.02.14. 29,54 €

- 15.03.14. 30,34 €

- 15.04.14. 29,64 €

- 15.05.14. 28,64 €

- 15.06.14. 28,86 €

- 15.07.14. 29,57 €

- 15.08.14. 30,14 €

- 15.09.14. 30,29 €

- 15.10.14. 30,90 €

- 15.11.14. 31,78 €

- 15.12.14. 31,94 €

- 15.01.15. 32,07 €

- 15.02.15. 32,01 €

- 15.03.15. 32,01 €

- 15.04.15. 32,01 €

- 15.05.15. 32,01 €

- 15.06.15. 32,01 €

- 14.07.15. 32,01 €

- 15.08.15. 32,01 €

- 15.09.15. 32,01 €

- 15.10.15. 32,01 €

- 15.11.15. 32,01 €

- 15.12.15. 32,01 €

- 15.01.16. 32,01 €

- 12.02.16. 42,60 €

- 15.02.16. 0,51 €

- 14.03.16. 42,07 €

- 15.04.16. 41,18 €

- 18.04.16. 1,33 €

- 16.05.16. 38,22 €

- 15.06.16. 40,61 €

- 17.06.16. 0,13 €

- 27.06.16. 3,06 €

- 15.07.16. 41,94 €

- 16.08.16. 41,54 €

- 15.09.16. 40,61 €

- 15.10.16. 42,30 €

- 15.11.16. 43,40 €

- 15.12.16. 43,53 €

- 16.01.17. 44,86 €

- 15.02.17. 43,51 €

- 15.03.17. 42,37 €

- 15.04.17. 43,17 €

- 15.05.17. 39,50 €

- 15.06.17. 40,23 €

- 15.07.17. 37,76 €

- 15.08.17. 33,64 €

- 15.09.17. 33,91 €

- 15.10.17. 34,38 €

- 15.11.17. 33,61 €

- 15.12.17. 33,39 €

- 15.01.18. 30,85 €

- 15.02.18. 33,27 €

- 15.03.18. 31,40 €

- 15.04.18. 29,36 €

- 15.05.18. 27,69 €

- 15.06.18. 31,11 €

- 15.07.18. 30,83 €

- 15.08.18. 35,29 €

- 15.09.18. 35,80 €

- 15.10.18. 33,27 €

- 15.11.15. 34,51 €

- 15.12.18. 35,44 €

- 15.01.19. 35,91 €

- 15.02.19. 34,39 €

- 15.03.19. 34,71 €

- 15.04.19. 35,37 €

- 15.05.19. 34,86 €,

do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.949,88 eur (dvije tisuće devetsto četrdeset devet eura i osamdeset osam centi) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine počevši od 10. prosinca 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prednik tužiteljice TČ je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je zaključio s tužen ikom kao kreditorom Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207086741 kreditna partija 7103236616 dana 24. srpnja 2006., a koji je ugovor i ovjeren kod javnog bilježnika Biserke Čmrlec Kišić iz Varaždina. Kredit je zaključen na iznos od 21.000,00 CHF s tim da je namjena kredita bila adaptacija kuće. Prednik tužiteljice se obvezao vraćati kredit u 204 mjesečna anuiteta koji dospijevaju prvog dana u mjesecu počevši od dana 1. rujna 2006., a sve uz obračun anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF prema tečajnoj listi HNB važećoj na dan plaćanja. Ugovorena je također i kamata i to uz primjenu promjenjive kamatne stope sukladno promjenama tržišnih uvjeta i internim aktima tuženika, a početna kamatna stopa na dan zaključenja ugovora je iznosila 4,90% godišnje. Mjesečni anuiteti su navedeni u iznosu od 150,72 CHF kako je to naznačeno u čl. 7. Ugovora, a što je početno iznosilo 694,08 kn time da je kasnije iznos dosegao iznos od oko 1.050,00 kn, a što je bilo posljedica porasta tečaja CHF te jednostrane promjene kamatne stope od strane tuženika. Sam kredit je tuženik plasirao dana 27. srpnja 2006. prema tadašnjem srednjem tečaju CHF koji je iznosio 4,605064 kn tako mu je isplaćen iznos od 96.706,34 kn. Prednik tužiteljice inače nije konvertirao predmetni kredit prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju već ga i dalje otplaćuje prema uvjetima iz ugovora time da se kredit treba otplaćivati do zaključno 1. kolovoza 2023. Nadalje prednik tužiteljice je smatrao da se na navedeni ugovor odnose presude donesene kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod br. P-1401/12, a koje su potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 te presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/17, a to sukladno odredbi iz čl. 502. c Zakona o parničnom postupku jer su iste donesene u postupku kolektivne tužbe tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka između kojih i ovdje tuženik, a radi utvrđenja ništetnosti određenih odredaba ugovora o kreditu koje su tužene banke zaključivale u određenom razdoblju time da je takva ništetnost utvrđena, a navedena utvrđenja obvezuju i ostale sudove u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu radi naknade štete zbog navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Stoga prednik tužiteljice je i smatrao da je ugovor koji je on zaključio sa tuženikom djelomično ništetan i to u odnosu na kamatnu stopu koja je u čl. 2. ugovorena kao promjenjiva tijekom trajanja ugovornog odnosa sukladno promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke banke i koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,90% te u odnosu na čl. 7. u kojem je ugovoren povrat kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 150,72 CHF, a to po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Dakle prednik tužiteljice je smatrao da je ništetna odredba ugovora kojom je određena promjenjivost kamatne stope temeljem jednostrane odluke banke i koja se nedvojbeno tijekom otplate kredita mijenjala, a koji stav je i naveden u naprijed citiranim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu, a također je i ništetna odredba kojom se otplata kredita veže na tečaj CHF jer prilikom zaključenja navedenog ugovora banka nije predniku tužiteljice kao potrošaču prezentirala i objasnila sve činjenice vezane na promjenjivost kamatne stope, a također i na promjenu tečaja CHF te mogući rizik promjena tog tečaja na više u odnosu na kunu što se konačno i dogodilo, a zbog čega je prednik tužiteljice tijekom godina i otplaćivao anuitete u većem iznosu nego što je to bilo naznačeno prilikom zaključenja ugovora. Slijedom navedenog, a pozivom na naprijed citirane odluke Trgovačkog suda u Zagrebu, temeljem čl. 502. c Zakona o parničnom postupku podnio je i tužbu protiv tuženika radi povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu u iznosu od 34.307,90 kn specificiranom po mjesecima sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana nastale preplate, ali također i tražeći da se utvrdi da iznos anuiteta u kunskoj protuvrijednosti do kraja otplate kredita iznosi 694,08 kn kao i naknadu troška postupka.

2. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja prednik tužiteljice je sredio tužbeni zahtjev na način da je potraživao iznos od ukupno 34.339,72 kn specificirano po mjesečnim iznosima sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kada je ustvari i povisio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, a kojim je tražio isplatu od ukupno 34.307,90 kn.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu prednika tužiteljice. Istaknuo je i prigovor zastare ističući da potraživanje zbog stjecanja bez osnove zastaruje u roku od 5 godina od dana svake pojedine uplate, a također da kolektivna tužba na koju se pozivao prednik tužiteljice nije prekinula zastaru bez obzira na pravno shvaćanje koje je izneseno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. Nadalje je naveo da je prednik tužiteljice bio upoznat s valutnim rizikom, a što je i vidljivo iz čl. 1. predmetnog ugovora, a valutna klauzula je i zakonom dopuštena pa stoga nije niti ništetna. Isto tako nije bio sporan niti drugi bitan sastojak ugovora koji se odnosi na kamatu. Naime, ugovorom o kreditu je ugovorena početna kamata od 4,90%, a tu kamatu je u obvezi bio platiti upravo prednik tužiteljice kao korisnik kredita sukladno odredbi iz čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da tuženik nije znao, a niti mogao odnosno morao znati za rast tečaja CHF, a u tom pravcu se na njega niti ne mogu odnositi naprijed citirane presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Naime, tuženik ne samo da nije znao nego nije imao niti jedan od razloga sumnjati u buduće kretanje tečaja CHF koji je bio dugi niz godina stabilan i koji se vezao prema tečaju eura. No bez obzira na to tuženik svakako nije mogao znati u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora da će doći do takvog povećanja tečaja CHF u odnosu na euro, a na što nije mogla utjecati niti Hrvatska narodna banka. Ističe da je prednika tužiteljice informirao o svim tada poznatim parametrima vezanim za odobravanje kredita u toj valuti i da na njegovoj strani nije postojalo nikakvo znanje o budućem kretanju tečaja već je i dalje imao razloga vjerovati da će taj tečaj biti stab ilan. O svemu tome je informirao i prednika tužiteljice, a slijedom čega je i predložio da se tužba i tužbeni zahtjev prednika tužiteljice odbiju kao neosnovani i obvežu na naknadu troška tuženiku.

4. Nakon sređenja tužbenog zahtjeva po provedenom vještačenju tuženik je ostao kod istog odgovora na tužbu s tim da se usprotivio preinaci tužbe.

5. Sud je u ovom predmetu već donio jednu Presudu i rješenje br. 20 P - 574/2019-21 od 24. kolovoza 2021., a kojom presudom je usvojio tužbeni zahtjev prednika tužiteljice na isplatu iznosa od 34.339,72 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose te mu i dosudio prouzročeni parnični trošak, dok je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim je prednik tužiteljice tražio da mu se fiksira anuitet za otplatu kredita za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 1. kolovoza 2023. u iznosu od tadašnjih 694,03 kn kao i zakonska zatezna kamata za razdoblje od 16. studenog 2015. do zaključno 15. studenog 2018. na iznos od tadašnjih 260,02 kn kao neosnovan. Ujedno je Rješenjem u istoj odluci dopustio preinaku tužbenog zahtjeva kako je to bilo naznačeno u podnesku od 26. svibnja 2021. Povodom žalbe tuženika navedena presuda je ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Gž-112/2022- 4 od 6. veljače 2025. u toč. I/ i II/, a u kojim dijelovima je sud dosudio isplatu iznosa od 34.339,72 kn kao i prouzročenog parničnog troška dok je u toč. III/, a kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva tada tužitelja presuda ostala neizmijenjena. Isto tako je potvrđeno rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva. Stoga je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu kao i u odnosu na troškove postupka. Međutim se ovdje ističe da je tijekom žalbene faze postupka nakon donošenja prve presude u ovom predmetu umro prvotni tužitelj TČ, a o čemu je sud obaviješten od strane nasljednice pok. tužitelja TČ, a sada tužiteljice UČ, te je slijedom navedenog donio Rješenje br. 20 P- 574/2019-27 od 23. prosinca 2021. kojim je istovremeno prekinuo ovaj postupak temeljem čl. 212. toč. 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), i odmah nastavio postupak pozivajući nasljednicu pok. tužitelja TČ na preuzimanje ovog postupka, a kojim rješenjem je nasljednica pok. tužitelja TČ, UČ, stupila u poziciju tužiteljice u ovom predmetu.

6. Također se ovdje napominje da je u ponovnom postupku tužiteljica precizirala i postavila konačni zahtjev podneskom od 8. rujna 2025., a kada je ustvari njezin zahtjev naznačen u sadašnjoj valuti RH, a to sukladno dopunskom nalazu knjigovodstveno-financijske vještakinje od 28. kolovoza 2025. (listovi 278-284 spisa). Sud je u ovoj odluci odlučivao upravo o tom postavljenom tužbenom zahtjevu.

7. Tijekom ponovnog postupka sud je saslušao sada tužiteljicu u svrhu dokazivanja. Nadalje je izvršio uvid u ugovor o kreditu sa solemnizacijom sa listova 9- 12 spisa, otplatni plan sa listova 13-16 spisa, u pregled promjena kamatne stope sa lista 17 spisa, u promete po računu s listova 18-22 spisa, u obavijest o stečaju CHF u odnosu na kunu na hrvatskom jeziku sa lista 23 spisa, u tečajnu listu sa listova 24 -25 spisa, sudsku praksu, izračun preplate sa listova 27-35 spisa, u zahtjev za dostavu dokumentacijom sa povratnicom sa listova 36-37 spisa, u dokumentaciju tuženika uz odgovor na tužbu i to obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope sa lista 53 spisa, u Opće uvjete poslovanja tuženika sa listova 54-58 spisa, u Opće uvjete promjene kamatne stope sa listova 59-66 spisa, te je pročitao nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijske vještakinje Vlaste Santo –Olđa sa listova 91-126 spisa kao i izvršio uvid u dopunu nalaza i mišljenja sa listova 278-284 spisa.

8. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice kako je konačno postavljen, a o kojem je odlučivano u ovoj presudu u cijelosti osnovan.

9. Sud je temeljem provedenih dokaza kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da su prednik tužiteljice i tuženik dana 24. srpnja 2006. zaključile Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207086741, kreditne partije 7103236616 i to prednik tužiteljice kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor s tim da je taj ugovor solemniziran dana 25. srpnja 2006. kod javnog bilježnika Biserke Čmrlec Kišić u Varaždinu pod brojem OU-237/2006-1,

- da je navedenim kreditom se banka kao kreditor obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koje odgovara protuvrijednosti od 21.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, a da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom,

- da je u čl. 2. kredita određeno da se kredit otplaćuje u anuitetima te uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,90%,

- da je rok otplate kredita 204 mjeseca te da tražbina kreditora dospijeva najkasnije 1. kolovoza 2024., a da se isti otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 150,72 CHF (čl. 7. kredita) obračunatima po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećim za CHF na dan plaćanja, a koji anuitet sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog ugovora time da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje na povišenje ili snižavanje anuiteta,

- da prednik tužiteljice u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu 5. lipnja 2019. i dalje redovno otplaćuje kredit prema uvjetima iz samog kredita.

10. Sporno je između stranaka da li je prednik tužiteljice otplaćivao kredit prema ništetnim odredbama koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i vezanje povrata kredita na valutu CHF (čl. 2. i 7. Ugovora), a to sukladno naprijed citiranim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu.

11. Odredbom iz čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 ~ dalje ZOO) dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Slijedom navedene odredbe jasno je da je zakonom dopušteno ugovaranje valutne klauzule u ugovorima o kreditu. Nadalje, u odredbi iz čl. 26. st. 1. ZOO -a je propisana i mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope. Obzirom na prednje, a što je po mišljenju suda i nesporno između stranaka nema dvojbe da su stranke pa tako i tuženik mogle ugovarati ugovore o kreditu na način da su ugovarale kako promjenjivu kamatnu stopu tako i valutnu klauzulu a to sukladno naprijed citiranim propisima. Međutim sporno je između stranaka prvenstveno da li su te odredbe ugovora bile ugovorene na zakonit način, a to prvenstveno uvažavajući odredbe Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o potrošačkom kreditiranju.

12. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je između ostalog i ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promijenjena u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku promjene stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu potrošača. Navedena odluka je donesena u predmetu po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više tuženika s tim da je ovdje tuženik bilo u tom predmetu 1. tuženik. Sukladno odredbi iz čl. 502.c ZPP-a utvrđenja iz parnica vođenih po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a što je i ovdje slučaj vežu sud u parnici u kojoj će fizičke i pravne osobe potraživati naknadu štete s pozivom na utvrđenja iz navedenih presuda. Isto tako je i odredbom iz čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014) propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tužitelj se u ovoj tužbi i upravo poziva na utvrđenje o ništetnosti ugovorne odredbe o ugovaranju promjenjive kamatne stope kojom se odredbom ugovora kamatna stopa može mijenjati isključivo odlukom banke pa stoga imajući u vidu odredbu iz čl. 502.c ZPP-a je bespredmetno po mišljenju suda takvo pozivanje tuženika da je tužitelj pristao na promjenjivu kamatnu stopu kao i da je ugovaranje promjenjive stope zakonom dopušteno. Naime, iz naprijed citirane presude Visokog trgovačkog suda je jasno vidljivo da je prvenstveno ništetna odredba kojom se kamatna stopa mijenjala isključivo jednostranom odlukom banke tj. jednog sudionika navedenog ugovornog odnosa o kreditu. Tu se prvenstveno dodaje da iz te odluke Visokog trgovačkog suda da tužen ik u vrijeme kada je zaključen ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika nije prije zaključenja ugovora u cijelosti informirala tužitelja kao potrošača o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja prethodnih ugovora o kreditu što je imala također neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje ZZP/03) i to protivno tamo odredbama 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. i protivno odredbama 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje ZZP/07) te povrijedio na taj način kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom ovdje tuženika kao i njegovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu i neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na šte tu potrošača čime je ovdje tuženik postupio suprotno naprijed citiranim odredbama ZZP/03 i ZZP/07. Ugovor koji je tužitelj zaključio s tuženikom je zaključen dana 12. rujna 2005. što znači da je zaključen upravo u razdoblju za koje je razdoblje naprijed citiranom presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 utvrđeno da je tuženik zaključivao ugovore o kreditu sa nepoštenim ugovornim odredbama.

13. Nadalje, i odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđeno da su tamo tuženici, s tim da je ovdje tuženik bio 1. tuženik, u ugovorima o kreditu zaključenim u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. Prema odredbi iz čl. 502.c ZPP-a te čl. 118. ZZP- a navedena utvrđenja vežu i ovaj sud, a to tim više što se tužitelj i poziva u ovoj tužbi upravo na ta utvrđenja. Iz navedenog proizlazi da je u ugovoru o kreditu koji je zaključio tužitelj s tuženikom dana 24. srpnja 2006. ništetna odredba koja se odnosi na vezanje glavnice kredita na valutu CHF (čl. 7.). Tu posebno moramo navesti da tuženik predloženim dokazima nije dokazao, a niti dokazivao da ugovor o kreditu koji je zaključio tužitelj s njim dana 24. srpnja 2006. ne bi bio sastavljen zajedničkim pregovaranjem već iz samog ugovora koji se nalazi u spisu je jasno vidljivo da je upravo tuženik pripremio sadržaj tog ugovora i praktično da se radi o tipskom obrascu ugovora o kreditu koji je tuženik u to vrijeme zaključivao sa potrošačima – korisnicima kredita.

14. Imajući dakle u vidu gore navedeno sud je nedvojbeno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu koji je zaključio prednik tužiteljice s tuženikom, a koje se odnose kako na promjenjivost kamatne stope tako i na valutnu klauzulu vezane na CHF ništetne budući se o istima nije prvenstveno pojedinačnog pregovaralo već su ovisile isključivo o volji jedne ugovorne stranke, a to je ovdje tuženik kao trgovac.

15. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje Vlaste Santo Olđa kao i dopune nalaza sud je utvrdio da je prednik tužiteljice na taj način, a to otplaćujući kredit tuženiku prema ništetnim odredbama ugovora u spornom razdoblju od rujna 2006. do zaključno svibnja 2019. platio više i to za iznos od 4.557,66 eur (34.339,72 kn), specificiranom po mjesecima kako je to naznačeno u vještačkom nalazu te dopuni nalaza, a temeljem kojeg je tužiteljica i postavila konačni tužbeni zahtjev podneskom od 8. rujna 2025., a koji se zahtjev ne razlikuje u tom dijelu od zahtjeva postavljenog u podnesku od 26. svibnja 2021. osim u naznaci valute. Tu se treba uzeti u obzir dakle da je sud uzeo osnovanim tvrdnje prednika tužiteljice iz tužbe da bi se njegova obveza zbog ništetnih ugovornih odredbi trebala računati isključivo na kamatnoj stopi koja je jedina i naznačena u samom ugovoru (4,90%) kao i na tečaju CHF koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora, a iznosio je 4,605064 kn kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje i sa kojim tečajem je prednik tužiteljice jedino i bio upoznat na dan zaključenja ugovora. Iz nalaza i mišljenja također je sud utvrdio da je doista tuženik mijenjao tijekom otplate kredita kamatnu stopu, a što je naznačeno u tabeli 1 nalaza (list 58 spisa) tako da su tijekom otplate kamatne stope mijenjane od početne 4,90% na 5,55% u razdoblju od 1. listopada 2007. do 1. veljače 2008. (anuitet 158,75 CHF), zatim na 6,30% u razdoblju od 1. veljače 2008. do 1. srpnja 2009. (anuitet 166,80 CHF), na 6,80% od 1. srpnja 2009. do 1. srpnja 2011. (anuitet 171,87 CHF), na 6,55% od 1. srpnja 2011. do 1. siječnja 2014. (anuitet 169,62 CHF), te od 1. siječnja 2014. pa nadalje po stopi od 3,23% (anuitet 146,35 CHF) i u tom anuitetu se kredit i dalje otplaćuje . Isto tako je mijenjan i tečaj CHF, a zbog promjene i kamatne stope te samog tečaja zbog čega je dolazilo do povišenja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti, je prednik tužiteljice u razdoblju od 1. rujna 2006. pa do zaključno 1. svibnja 2019. preplatio povrat kredita u odnosu na početne uvjeta prilikom zaključenja ugovora o kreditu za iznos od 34.339,72 kn (4.557,66 eur). Tu se mora reći da je vještakinja uzela u obzir da je djelomično tijekom razdoblja otplate kredita došlo i do sniženja tečaja, a radi čega je zaračunala i zateznu kamatu zbog zakašnjenja te istu i obračunala prilikom utvrđenja ukupnog iznosa koji je prednik tužiteljice više platio u spornom razdoblju.

16. Na dosuđene iznose za povrat sud je dosudio zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a to računajući istu od dana svake preplate otplate kredita po ništetnim odredbama.

17. Nadalje, vezano na prigovor zastare koji ističe također tuženik posebno se navodi da sukladno odredbi iz čl. 225. ZOO-a opći zastarni rok iznosi 5 godina. Također odredbom iz čl. 241. ZOO-a je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom preuzetom protiv dužnika pred nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Slijedom navedenog u ovom slučaju zastara je prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te ponovno počinje teći tek pravomoćnošću odluke donesene u takvoj tužbi a što znači u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je zastara nastavila teći s danom 13. lipnja 2014. a u odnosu na valutnu klauzulu s danom 14. lipnja 2018. Uostalom navedeno shvaćanje je izraženo i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., ali i u pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. (list 105 spisa). Posebno se dodaje da su presude Vrhovnog suda također obvezujuće za ostale sudove jer Vrhovni sud u svojim presudama izražava svoja pravna shvaćanja koja pravna shvaćanja su obvezujuća za sve niže stupanjske sudove pa tako i ovaj. Tužba u ovom predmetu je podnesena dana 5. lipnja 2019. što znači da je ista podnesena unutar zastarnog roka i u odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i u odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Međutim iako se ovom tužbom ne traži posebno utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnih ugovora koje se odnose na promjenjivost kamatne stope kao i valutnu klauzulu za CHF iz same tužbe je jasno da se tužiteljica poziva upravo na utvrđenja naprijed citiranih odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koje odluke su donesene u tužbama radi zaštite kolektivnih interesa i na koja utvrđenja je i ovaj sud vezan temeljem odredbe iz čl. 502.c ZPP-a, a posebno se i dodaje da i odredbom iz čl. 328. ZOO-a se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Upravo iz tog razloga sud i smatra da tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka bez obzira što se kredit u vrijeme podnošenja tužbe još uvijek otplaćivao i to prema uvjetima koji su naznačeni u samom kreditu jer je već i vidljivo da je dosadašnjim uplatama došlo do preplate predmetnog kredita u spornom razdoblju kako je to naznačeno u samom nalazu, a to temeljem ništetnih odredbi te je svakako i oštećen takvom otplatom. Uostalom da je tuženik postupao nepošteno u navedenom ugovoru proizlazi i iz Direktive 93/13 EEZ, a čije su odredbe implementirane u nacionalno zakonodavstvo. Primjenjujući navedenu Direktivu kako je prenesena u nacionalno zakonodavstvo utvrđeno je da u slučaju da je određena ugovorna odredba utvrđena kao nepoštena, učinci takvog utvrđenja djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora kao da takva odredba nikad nije bila ugovorena te ne može imati učinak u odnosu na potrošača i sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedena odredbe nije bilo. Time za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju te potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena. Dakle imajući u vidu naprijed naznačeno te činjenicu da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara prekinuta, a ponovno je počela teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu takve tužbe jasno je da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar zastarnog roka te je prigovor tuženika da je zahtjev tužiteljice u zastari, neosnovan. Isto tako je neosnovan prigovor zastare tuženika i u odnosu na povišeni dio nakon preinake tužbenog zahtjeva koju preinaku je sud i dozvolio rješenjem sadržanim u odluci br. 20 P -574/2019-21 od 24. kolovoza 2021. i koje rješenje je i potvrđeno II. stupanjskom odlukom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-112/2022-4 od 6. veljače 2025. Naime tom preinakom je doista došlo do povišenja dijela tužbenog zahtjeva za iznos od 4,22 eur (31,82 kn) te bi dio povišenja koje se odnosilo na preplatu po osnovi kamate bilo u zastari budući je to povišenje postavljeno u podnesku 26. svibnja 2021. dok je zastara za traženje isplate preplate po osnovi promjene kamatnih stopa, a računajući pravomoćnost Presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. nastupala sa danom 13. lipnja 2019. Međutim i taj dio povišenog tužbenog zahtjeva nakon preinake nije u zastari, a obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar zastarnog roka, a sama preinaka koja je izvršena nakon provedenog knjigovodstveno -financijskog vještačenja nastala je iz iste činjenične osnove kao i sam zahtjev podnesen u tužbi te se ustvari radi o nepravoj preinaci koja je moguća i dopuštena sukladno odredbi iz čl. 190. i 191. ZPP-a tako da je zastara i za taj povišeni dio prekinuta podnošenjem tužbe u ovom postupku te do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Navedeno i proizlazi i iz Pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-123/2024- 5 od 27. svibnja 2024. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da tužiteljica niti nije trebala razdvajati preplatu čiju isplatu traži u ovom predmetu u ukupnom iznosu posebno na preplatu po osnovi promjene kamatne stope i preplatu po osnovi promjena tečaja jer budući je tužba podnesena unutar zastarnog roka u odnosu na nastanak pravomoćnosti presuda Visokog trgovačkog suda je zastara prekinuta i u odnosu na preinačeni dio (povišeni), a dopuštenje preinake tužbe je i postalo pravomoćno obzirom je isto potvrđeno u naprijed citiranoj II. stupanjskog odluci Županijskog suda u Osijeku. Stoga sud u ovoj odluci niti posebno ne obrazlaže dozvolu preinake u ovom predmetu jer je isto obrazloženo u ranijoj odluci ovoga suda br. 20 P-574/2019-21 od 24. kolovoza 2021. te u II. stupanjskoj odluci Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 112/2022-4 od 6. veljače 2025. dok u ovoj odluci ovaj sud posebno obrazlaže prigovor zastare na povišeni dio, a kako je to i prethodno naznačeno.

18. Također je sud u ponovnom postupku saslušao tužiteljicu u svrhu dokazivanja i njezin iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao istinit i uvjerljiv time da je ista navela u svom iskazu da je njezin prednik prvotno tužitelj TČ vodio pregovore sa tuženikom, a kredit je upotrijebljen za adaptaciju njihove obiteljske kuće u kojoj su stanovali. Iz tog iskaza je sud utvrdio da je sada pok. TČ i bio potrošač te je i otplaćivao predmetni kredit u vrijeme kako je to i utvrđeno u vještačkom nalazu, a tužiteljica je tijekom trajanja ovog postupka kao nasljednica korisnika kredita TČ i otplatila navedeni kredit u kolovozu 2024. Isto tako za napomenuti je da je tuženik u ponovnom postupku odustao od saslušanja svjedokinje osobnog bankara, a to u podnesku od 25. travnja 2025.

19. Posebno se dodaje da je tuženik u odgovoru na tužbu doista opširno elaborirao svoje postupanje i svoje pravo u vezi promjenjivosti kamatne stope kao i dopuštenosti valutne klauzule, a što sud nije posebno iznosio u ovoj odluci smatrajući da takvo opširno razlaganje je bespredmetno u situaciji kada se tužitelj poziva na pravomoćnost sudske odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i kojim sudskim odlukama je obuhvaćeno i razdoblje u kojem je i on zaključio ugovor o kreditu sa tuženikom. Isto tako sud smatra irelevantnim i navode tuženika gdje se poziva na odluke Europskog suda, a to sve imajući u vidu naprijed navedeno.

20. Također se ovdje dodaje da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijske vještakinje Vlaste Santo Olđa kao i dopunu nalaza smatrajući da je ista dala svoj nalaz i mišljenje sukladno svojem znanju i iskustvu time da ista u svom nalazu i mišljenju nije trebala obrazlagati razloge za promjenu kamatne stope sukladno tvrdnji tuženika jer mu to nije bio niti zadatak i konačno naveden nalaz i mišljenje nije doveden u sumnju ostalim provedenim dokazima, a naročito ne tvrdnjama tuženika. Što se tiče ostalih dokaza koje sud posebno nije obrazlagao se navodi da sud iste smatra irelevantnim za ishod ovog postupka time da je dio dokumentacije bio i temelj za vještačenje koje je odredio sud i koje vještačenje je sud ovdje prethodno ocijenio.

21. Slijedom navedenog je i presuđeno kao u izreci.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st . 1. i 5. ZPP-a. Sud je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe prema tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23-dalje OT) u iznosu od 200,00 eura, zatim trošak sastava četiri obrazložena podneska (4. rujna 2019., 4. listopada 2019., 26. svibnja 2021. i 5. srpnja 2021.) svaki puta u iznosu od 200,00 eura prema tbr. 8. toč. 1., trošak dva podneska (3. siječanj 2022. i 27. veljače 2025.) svaki puta u iznosu od 100,00 eura prem tbr. 8. toč. 3. OT, trošak zastupanja na četiri ročišta svaki puta u iznosu od 200,00 eura prema tbr. 9. toč. 1., trošak PDV-a na gornje iznose u visini od 500,00 eura prema tbr. 46. OT, trošak predujma za knjigovodstveno- financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 eura, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu svaki puta u iznosu od 91,97 eura. Ukupno je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 2.949,88 eura, a koji trošak je sud tužiteljici dosudio sukladno odredbi iz čl. 155. ZPP-a. Svi zatraženi troškovi su dosuđeni prema važećoj OT. Na dosuđene troškove je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a. Također se dodaje da je sud dosudio tužiteljici cjelokupni trošak bez obzira što je ista odbijena tijekom postupka sa dijelom postavljenog tužbenog zahtjeva iz tužbe, a to iz razloga što sud smatra da je ustvari tužiteljica uspjela u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevom u ovom postupku jer joj je sud dosudio isplatu preplaćenog iznosa koliki je i zatražila, a taj iznos se i veže određivanje vrijednosti predmeta spora pa i određivanje visine troškova, a slijedom čega ustvari zbog dijela tužbenog zahtjeva sa kojim je tužiteljica odbijena i nije uspjela u ovom postupku nisu nastali nikakvi dodatni troškovi u odnosu na glavni tužbeni zahtjev dosuđivanja preplaćenih iznosa.

U Varaždinu 10. prosinca 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ ZOU Dina Galić i Janica Plantak, Varaždin, (za tužiteljicu)

2/ Odvjetničko društvo Porobija & Porobija d.o.o., Zagreb (za tuženika)