Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-2308/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja HE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Pranjiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 20. studenoga 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja, te objavljene 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika preplaćeni iznos od 901,30 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 32,70 EUR od 02.02.2008.godine do isplate,

- na iznos od 32,89 EUR od 01.03.2008.godine do isplate,

- na iznos od 74,62 EUR od 01.04.2008.godine do isplate,

- na iznos od 72,71 EUR od 01.05.2008.godine do isplate,

- na iznos od 71,90 EUR od 03.06.2008.godine do isplate,

- na iznos od 72,72 EUR od 01.07.2008.godine do isplate,

- na iznos od 71,33 EUR od 01.08.2008.godine do isplate,

- na iznos od 71,31 EUR od 02.09.2008.godine do isplate,

- na iznos od 72,38 EUR od 04.10.2008.godine do isplate,

- na iznos od 77,37 EUR od 05.11.2008.godine do isplate,

- na iznos od 75,09 EUR od 05.12.2008.godine do isplate,

- na iznos od 87,77 EUR od 01.01.2009.godine do isplate,

- na iznos od 88,51 EUR od 03.02.2009.godine do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g., od 01. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. g. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. g. do 31. prosinca 2017. g., po stopi od 7,09% godišnje od 1. siječnja 2018. g. do 30. lipnja 2018. g., po stopi od 6,82% godišnje od 1. srpnja 2018.g. do 31. prosinca 2018. g., po stopi od 6,54% godišnje od 1. siječnja 2019. g. do 30. lipnja 2019.g., po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019.g. do 31. prosinca 2019. g., po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. g. do 30. lipnja 2020. g., po stopi od 5,89% godišnje od 1. srpnja 2020 g. do 31. prosinca 2020. g., od 1. siječnja 2021. g. pa do 30. lipnja 2021. g. po stopi od 5,75%, od 1. srpnja 2021. g. pa do 31. prosinca 2021. g. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. g. do 30. lipnja 2022. g. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. g. do 30. lipnja 2023. g. po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja 2023. g. do 31. prosinca 2023.g. po stopi od 7% godišnje, od 1. siječnja 2024.g. do 30. lipnja 2024.g. po stopi od 7,50% godišnje, od 1. srpnja 2024.g. do 31. prosinca 2024.g. po stopi od 7,25% godišnje, a nadalje po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 2., članka 4. kao i druge odredbe Ugovora o kreditu od dana 10. listopada 2005.godine, broj Ugovora 306-882/2005, partija:25316546, potvrđenog po javnom bilježniku Mariji Grozdanić Dekleva iz Rijeke pod brojem OV-2060/2005 dana 13. Listopada 2005.godine u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano uz valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan plaćanja.

III. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana po pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima preplaćeni iznos od 20.655,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,46 EUR od 01.12.2007.godine do isplate,

- na iznos od 5,33 EUR od 02.01.2008.godine do isplate,

- na iznos od 7,38 EUR od 01.03.2008.godine do isplate,

- na iznos od 11,73 EUR od 01.04.2008.godine do isplate,

- na iznos od 4,68 EUR od 01.05.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1,89 EUR od 03.06.2008.godine do isplate,

- na iznos od 5,33 EUR od 01.07.2008.godine do isplate,

- na iznos od 0,28 EUR od 01.08.2008.godine do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR od 02.09.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1,21 EUR od 02.10.2008.godine do isplate,

- na iznos od 3,34 EUR od 04.10.2008.godine do isplate,

- na iznos od 24,64 EUR od 05.11.2008.godine do isplate,

- na iznos od 16,15 EUR od 05.12.2008.godine do isplate,

- na iznos od 30,06 EUR od 01.01.2009.godine do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.02.2009.godine do isplate,

- na iznos od 33,00 EUR od 03.02.2009.godine do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.03.2009.godine do isplate,

- na iznos od 34,34 EUR od 03.03.2009.godine do isplate,

- na iznos od 30,70 EUR od 01.04.2009.godine do isplate,

- na iznos od 33,33 EUR od 01.05.2009.godine do isplate,

- na iznos od 27,01 EUR od 02.06.2009.godine do isplate,

- na iznos od 21,37 EUR od 01.07.2009.godine do isplate,

- na iznos od 22,16 EUR od 01.08.2009.godine do isplate,

- na iznos od 25,03 EUR od 01.09.2009.godine do isplate,

- na iznos od 25,43 EUR od 01.10.2009.godine do isplate,

- na iznos od 21,41 EUR od 02.11.2009.godine do isplate,

- na iznos od 25,80 EUR od 01.12.2009.godine do isplate,

- na iznos od 28,73 EUR od 01.01.2010.godine do isplate,

- na iznos od 35,14 EUR od 02.02.2010.godine do isplate,

- na iznos od 31,92 EUR od 02.03.2010.godine do isplate,

- na iznos od 40,54 EUR od 01.04.2010.godine do isplate,

- na iznos od 38,31 EUR od 01.05.2010.godine do isplate,

- na iznos od 35,52 EUR od 01.06.2010.godine do isplate,

- na iznos od 63,20 EUR od 01.07.2010.godine do isplate,

- na iznos od 54,09 EUR od 03.08.2010.godine do isplate,

- na iznos od 72,01 EUR od 01.09.2010.godine do isplate,

- na iznos od 68,33 EUR od 01.10.2010.godine do isplate,

- na iznos od 54,84 EUR od 03.11.2010.godine do isplate,

- na iznos od 48,93 EUR od 03.12.2010.godine do isplate,

- na iznos od 24,04 EUR od 08.12.2010.godine do isplate,

- na iznos od 98,20 EUR od 05.01.2011.godine do isplate,

- na iznos od 79,69 EUR od 01.02.2011.godine do isplate,

- na iznos od 87,87 EUR od 01.03.2011.godine do isplate,

- na iznos od 79,93 EUR od 01.04.2011.godine do isplate,

- na iznos od 75,02 EUR od 01.05.2011.godine do isplate,

- na iznos od 107,04 EUR od 01.06.2011.godine do isplate,

- na iznos od 110,22 EUR od 01.07.2011.godine do isplate,

- na iznos od 134,98 EUR od 01.08.2011.godine do isplate,

- na iznos od 124,01 EUR od 01.09.2011.godine do isplate,

- na iznos od 109,06 EUR od 01.10.2011.godine do isplate,

- na iznos od 110,11 EUR od 01.11.2011.godine do isplate,

- na iznos od 107,98 EUR od 01.12.2011.godine do isplate,

- na iznos od 114,19 EUR od 01.01.2012.godine do isplate,

- na iznos od 120,27 EUR od 01.02.2012.godine do isplate,

- na iznos od 121,75 EUR od 01.03.2012.godine do isplate,

- na iznos od 117,12 EUR od 01.04.2012.godine do isplate,

- na iznos od 119,76 EUR od 01.05.2012.godine do isplate,

- na iznos od 122,25 EUR od 01.06.2012.godine do isplate,

- na iznos od 118,86 EUR od 01.07.2012.godine do isplate,

- na iznos od 120,13 EUR od 01.08.2012.godine do isplate,

- na iznos od 118,45 EUR od 01.09.2012.godine do isplate,

- na iznos od 112,40 EUR od 01.10.2012.godine do isplate,

- na iznos od 117,87 EUR od 01.11.2012.godine do isplate,

- na iznos od 11.518,74 EUR od 24.11.2012.godine do isplate,

- na iznos od 4.886,58 EUR od 29.11.2012.godine do isplate,

- na iznos od 64,24 EUR od 01.12.2012.godine do isplate,

- na iznos od 650,43 EUR od 08.12.2012.godine do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g., od 01. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. g. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. g. do 31. prosinca 2017. g., po stopi od 7,09% godišnje od 1. siječnja 2018. g. do 30. lipnja 2018. g., po stopi od 6,82% godišnje od 1. srpnja 2018.g. do 31. prosinca 2018. g., po stopi od 6,54% godišnje od 1. siječnja 2019. g. do 30. lipnja 2019.g., po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019.g. do 31. prosinca 2019. g., po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. g. do 30. lipnja 2020. g., po stopi od 5,89% godišnje od 1. srpnja 2020 g. do 31. prosinca 2020. g., od 1. siječnja 2021. g. pa do 30. lipnja 2021. g. po stopi od 5,75%, od 1. srpnja 2021. g. pa do 31. prosinca 2021. g. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. g. do 30. lipnja 2022. g. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. g. do 30. lipnja 2023. g. po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja 2023. g. do 31. prosinca 2023.g. po stopi od 7% godišnje, od 1. siječnja 2024.g. do 30. lipnja 2024.g po stopi od 7,50% godišnje, od 1. srpnja 2024.g. do 31. prosinca 2024.g. po stopi od 7,25% godišnje, a nadalje po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.243,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presuda do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 12. lipnja 2019. navodi da je s prednikom tuženika Hypo-Alpe.Adria bank d.d. Zagreb 14. kolovoza 2007. sklopio Ugovor o kreditu radi kupnje stana na iznos od 82.560,00 CHF u protuvrijednosti u kunama kako je to navedeno u čl. 2. Ugovora, dok je ugovorena kamatna stopa od 4,20% godišnje, a u odredbi čl. 6. određeno je da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, sve na rok otplate od 20 godina.

Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br.Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1041/12 od 4. srpnja 2013., kao i na presudu VSRH posl.br.Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Tužitelj u tužbi traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2., čl. 4. kao i druge odredbe Ugovora o kreditu broj 306-882/2005 sklopljenog 14. kolovoza 2007. u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu CHF kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta ugovoreno uz valutu CHF na po srednjem tečaju na dan plaćanja.

Tužitelj ističe da je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe predmetnog Ugovora prouzročilo stjecanje bez osnove na strani tuženika, a po pravnoj osnovi koja je ništetna. Slijedom navedenog tužitelj potražuje povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope.

Tuženik da je ujedno povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača zaključujući s istom Ugovor o kreditu u kojem je koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Stoga predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako je isti konačno postavljen podneskom od 1. travnja 2025.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare tražbine tužitelja, te navodi da se tuženik u cijelosti pridržavao i odredaba Zakona o zaštiti potrošača. Valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da nisu nepoštene, pa stoga niti ništetne. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši.

4. Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

5. Tužitelj iskazuje da je 2007. radi rješenja svog stambenog pitanja podigao Addiko banci kredit u CHF jer se tada isti nudio kao najpovoljnija opcija i najbrže ga je bilo dobiti. Nije bilo nikakvih pregovora o sadržaju ugovora niti ga je itko posebno informirao o značaju promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Banka da je sama sastavila ugovor koji je bio tipski i koji je ovjerio kod javnog bilježnika. U ovom stanu živi i danas s obitelji i nikada nije u njemu obavljao nikakvu djelatnost niti ga je iznajmljivao. Nakon cca jedne godine dana rate su mu značajne porasle, sigurno 70- 80%, što je, budući je pomorac, utvrdio po povratku s broda. Navodi da se u banci informirati o ovom porastu, ali mu je rečeno da se ništa ne može promijeniti jer je takav ugovor potpisao. Kredit da je otplatio u cijelosti.

6. U svom nalazu i mišljenju od dana 25. ožujka 2025., stalni sudski vještak Marin Rameša navodi da:

- Pozitivne preplate kamate u anuitetima (pretpostavka nezakonitosti promjene kamatne stope)

U ovom nalazu, vještak je izračunao da je u tuženom razdoblju, od početka otplate do konačne otplate, uslijed povećanja kamatne stope, tužitelju zaračunato te je platio 6.633,25 CHF više iznosa kamate nego što bi bilo zaračunato da se početna stopa nije mijenjala, što iznosi 35.545,93 HRK / 4.717,71 EUR po važećem tečaju na datume plaćanja pojedinih rata.

- Pozitivne tečajne razlike (pretpostavka ništetnosti valutne klauzule) U ovom nalazu vještak je izračunao da je u tuženom razdoblju od početka otplate do konačne otplate, uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, tužitelj je platio 155.627,66 HRK odnosno 20.655,36 EUR (prema fiksnom tečaju konverzije) više iznosa anuiteta nego što bi platio da tečaj nije rastao.

- Negativne tečajne razlike

U ovom nalazu vještak je izračunao da je u tuženom razdoblju od početka otplate do konačne otplate, uslijed pada tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, tužitelj platio 26,88 HRK odnosno 3,57 eura manje iznosa anuiteta nego što bi platio da tečaj nije padao.

- Negativne razlike po kamati

Negativnih razlika po kamati nije bilo obzirom da se kamatna stopa nije smanjivala u odnosu na početnu, kao što se može vidjeti iz tablice 1.

6.1. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s nalazom precizirao tužbeni zahtjeva.

6.2. Tuženik je primjedbe na nalaz i mišljenje istaknuo u podnesku od 8. travnja 2025. te u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju, a u odnosu na kojeg ističe prigovore pravne prirode koji se odnose i na konverziju iako u konkretnom slučaju ona nije izvršena.

6.3. U pogledu nalaza i mišljenja vještaka, ističe se da sud smatra da je nalaz sačinjen sukladno pravilima struke te u okviru zadatka koji je vještaku određen od strane suda, odnosno da u nalazu vještaka nema proturječnosti ili nelogičnosti koje bi nalaz i mišljenje dovele u pitanje, slijedom čega ga sud prihvaća u cijelosti.

6.4. U pogledu prigovora tuženika da je vještak pri izračunu trebao uzeti u obzir i negativne razlike, taj prigovor nije osnovan. U skladu s odredbama članka 259. i članka 260. ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem, odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru o kreditu bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 4,20 % godišnje. Tužitelj kao stranka ugovora nije odgovoran za ništetnost odredbi, već upravo tuženik koji je kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju tuženik ne bi ostvario pravo na povrat (umanjenje) u smislu čl. 323.st. 1. ZOO-a, jer se odredba čl. 96.st.1. ZZP-a odnosi samo na potrošače. Naime, pravna osnova po kojoj je tužitelj eventualno plaćao po nižem tečaju nije otpala, slijedom čega tuženik ne može iznos eventualne negativne razlike potraživati od tužitelja u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a. Sudska praksa je o tome zauzela stajalište u brojnim odlukama, primjerice presude Županijskog suda u Varaždinu broj:

Gž-1226/2020-2 od 03. ožujka 2021. i Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž- 2000/2021-2 od 06. srpnja 2021., a na to upućuje i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/3581/2021 od 30. lipnja 2022. Pored toga, kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP), a tuženik takav zahtjev nije podnio, o njegovom navodnom potraživanju ne može biti odlučeno niti stoga može biti izvršen prijeboj (na što se u biti odnosi njen prigovor iznosu preplate) s tražbinom tužiteljice. Stoga su neosnovani prigovori tuženika na prednju okolnost, odnosno to da je vještačenje trebalo provesti na okolnosti na koje se isti poziva.

7. Sporno je među strankama jesu li odredbe predmetnog Ugovora, kojima su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, nepoštene i stoga ništetne. Sporan je zahtjev za isplatu s osnove nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora. Sporna je zastara predmetne novčane tražbine.

8. Analizom i ocjenom prethodno provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev kako je isti konačno preciziran nakon provedenog financijskog vještačenja, osnovan u cijelosti i to iz razloga koji će se iznijeti u nastavku.

9. Prvenstveno je potrebno navesti da je vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa koji je okončan presudom VS RH Rev-249/14 od 09. travnja 2015., a u kojem postupku je utvrđeno da su tuženici (među kojima i ovdje tuženik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pri čemu prije zaključenja takvog ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, te što ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatne stope. Na taj je način tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 90. istog, odnosno suprotno odredbama ZZP iz 2007. (NN 79/07 sa daljnjim izmjenama, dalje: ZZP/07) i to odredbi čl. 96. i 97. istog. Uz navedeno, isto je protivno i odredbama ZOO-a.

9.1.Također, VS RH je u svojoj odluci Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. utvrdio da su tužene banke (među kojima i ovdje tuženik) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena valuta vezana uz CHF pri čemu prije, a i u vrijeme sklapanja takvih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke koja se temelji na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su tuženici (banke) postupili protivno odredbama ZZP kako je to prethodno opisano.

9.2.Odredbom čl. 502.a st. 1. ZPP-a propisano je da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, a prema st. 2. interesi iz st. 1. mogu između ostalog biti i potrošački.

Odredba čl. 502.b ZPP-a propisuje što se može tražiti tužbom iz čl. 502.a, dok odredba čl. 502.c propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Slijedom navedenog, tužiteljica ostvaruje pravo na zaštitu svog potrošačkog interesa sukladno prethodno navedenim odredbama ZPP- a pa stoga prigovor tuženika u tom dijelu nije osnovan.

10. Konkretni Ugovor o kreditu zaključen je 14. kolovoza 2007. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

11. Odredbom čl. 96. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 96 st. 2 ZZP/07).

13. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96. st. 4 ZZP/07).

14. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 98. ZZP/07).

15. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 9. ZZP/07).

16. Nadalje odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

17. Analizom iskaza tužitelja te prethodno navedenih isprava sud nalazi nesporno utvrđenim da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, prednje iz razloga što sud na prednju okolnost u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja kao životan, logičan i uvjerljiv, odnosno istome kao takvom nije moglo biti poznato na koji će način i u kojim okolnostima tuženik mijenjati odluku o visini kamatne stope niti su istome, iako su mu nesporno dostavljene obavijesti o promjeni kamatne stope, pojašnjeni razlozi donošenja takve odluke.

17.1.Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 96. st. 4. ZZP/07 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, radi se o Ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane tuženika, te tužiteljica na sadržaj istog nije mogla utjecati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja, odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna sukladno citiranoj odredbi čl. 96. ZZP/07, slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke.

18. U pogledu dijela zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredaba kojima je otplata kredita vezana uz srednji tečaj CHF banke te na preplatu zbog primjene valutne klauzule, odnosno promjene tečaja CHF na štetu potrošača, tužbeni zahtjev je također osnovan.

18.1.Iako bi iz Ugovora proizlazilo da je lako uočljivo da je otplata kredita vezana uz valutu CHF, tužitelju kao prosječnom potrošaču u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije moglo biti poznato postojanje rizika odnosno to da ne postoji zaštita tečaja kao u slučaju kredita vezanog za valutu EUR, a prednje znači da tuženik nije na transparentan način upoznao tužiteljicu na neusporedivo veći rizik. Dapače, iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je tuženik putem svojeg djelatnika rekao da je najisplativije podići kredit u valuti CHF jer je stabilna valuta. Stoga se i u ovom slučaju radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužiteljice kao potrošača. Iako zakonom nije zabranjeno ugovaranje valutne klauzule, u konkretnom slučaju tuženik tužitelja nije informirao o mogućim rizicima te je njemu kao takvom mogao biti poznat tečaj u vrijeme sklapanja Ugovora.

18.2.Završno je potrebno navesti da i u pogledu ovog dijela zahtjeva postoji vezanost ovog suda sukladno ranije navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a, a sve u skladu s odlukom VS RH Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., slijedom čega je i u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen te je odlučeno kao u izreci.

19. U pogledu prigovora zastare, isti nije osnovan. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, koja ponovno teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, sukladno pravnom stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017. U odnosu na prigovor zastare još je potrebno ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022-2) prema kojem, kad je ništetnost pojedinih ugovornih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati postala pravomoćna je dana 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli dana 14. lipnja 2018. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 12. lipnja 2019., pa s obzirom da se radi o tražbini s osnove stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, to do dana podnošenja tužbe u ovom sporu nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. ZOO-a.

19.1.Pored navedenog, valja istaknuti da je cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1. ZOO- a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužitelja u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega pa zahtjev za povrat onog što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari, jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništetnosti koji je bezvremenski.

20.Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. I. – III. izreke ove presude.

21.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR, sastav podnesaka od 2. rujna 2021., 3. siječnja 2022., 3. siječnja 2024., 1. travnja 2025. svaki u iznosu od 500,00 EUR, pristup ročištima 24. studenoga 2023., 30. rujna 2025., 23. listopada 2025. i 20. studenoga 2025. svaki u iznosu od 500,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 1.125,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 268,00 EUR tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 6.243,00 EUR.

U Rijeci, 10. prosinca 2025.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika