1

                                                                                                  Poslovni broj: 4 Gž-526/2022-7

 

 

 

                                                

 

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

                                                                

                                                                            Poslovni broj: 4 Gž-526/2022-7.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A   I  R J E Š E N J E

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz Z., OIB: … zastupanog po punomoćnici J. B., odvjetnici iz Z. protiv tužene M. P. iz I., 2077 M., OIB: …, zastupane po punomoćnici J. C., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. C. i I. V., Z., radi utvrđenja ništetnosti oporuke, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, od 28. travnja 2022., poslovni broj: 10 P-1593/2019-52 i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, od 2. svibnja 2022., poslovni broj: 10 P-1593/2019-54 u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e   i  r i j e š i o j e

 

 

I Žalbe tužitelja I. P. iz Z. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje:

 

a) presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, od 28. travnja 2022., poslovni broj: 10 P-1593/2019-52

 

b) rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, od 2. svibnja 2022., poslovni broj: 10 P-1593/2019-54. 

 

II Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja od 28. travnja 2022., poslovni broj: 10 P-1593/2019-52 presuđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Utvrđuje se ništavom oporuka pok. P. Z., sačinjena 16.04.2010.g., proglašena 26.11.2014.g. u ostavinskom postupku posl.broj: O-6828/14, kojom ista ostavlja tuženici ½ stana u Z., 3.kat lijevo, uslijed nesposobnosti za rasuđivanje te se ostavina pok. P. Z. raspoređuje na njezine zakonske nasljednike, kao neosnovan.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Poništava se oporuka pok. P. Z., sačinjena 16.04.2010.g., proglašena 26.11.2014.g. u ostavinskom postupku posl.broj: O-6828/14, kojom ista ostavlja tuženici ½ stana u Z. 3.kat lijevo, uslijed nedostatka propisanog oblika te se ostavina pok. P. Z. raspoređuje na njezine zakonske nasljednike, kao neosnovan.

 

III. Tužitelj je dužan tuženici nadoknaditi parnični trošak, u iznosu od 40.625,00 kuna (četrdeset tisuća šesto dvadeset pet kuna) u roku od 15 dana."

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja od 2. svibnja 2022., poslovni broj: 10 P-1593/2019-54  riješeno je:

 

"Ispravlja se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovne oznake Poslovni broj 10 P -1593/2019 -52 od 28. travnja 2022.godine - na str.1 u točci III izreke, redak drugi, tako da iza riječi (četrdeset tisuća šesto dvadeset pet kuna) treba dodati: sa zateznim kamatama koje teku od 28. travnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena - na str. 11. u točci 44. obrazloženja, redak šesti tako da umjesto: 29. ožujka 2022. ima pisati 28. travnja 2022."

 

3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja pravodobnu žalbu podnio je tužitelj po punomoćniku te je protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu podnio i osobno tužitelj.

 

4. Tužitelj žalbom, koju je podnio po punomoćniku, prvostupanjsku presudu i rješenje pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP) te se poziva na povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima navedenim u presudi, kao i da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Poziva se i na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a jer prvostupanjski sud nikada nije tužitelju dostavio rješenje o imenovanju vještaka te o zadatcima vještaka. Predlaže prvostupanjsku presudu i rješenje preinačiti, a podredno ukinuti presudu i rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje. Traži troškove žalbenog postupka.

 

5. Tužitelj žalbom, koju je podnio osobno, prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupa iz članka 8., članka 9, članka 10 stavka 1. i članka 354. stavka 3. ZPP-a te iz članka 177. Zakona o nasljeđivanju te se ujedno poziva i na bitne povrede Kaznenog zakona, zatim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. Zakona o vlasništvu). Žalbom traži da sud naloži tuženoj isplatu naknade za duševne boli tužitelja i njegove supruge u iznosu od 20.000,00 eura zbog odugovlačenja sudskog postupka, koje je prouzročila tužena te traži troškove postupka koje je do sada platio odvjetnicima prema priloženoj specifikaciji.

 

6. Tužena je po punomoćnici podnijela odgovor na žalbu u kojem u cijelosti osporava navode žalbe kao neosnovane. 

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19;  dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a,  na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.  Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati i nema proturječja između izreke i razloga presude pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a  na koju se ukazuje žalbama. 

 

8.1. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene,  u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a,  pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo.

 

8.2. Nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, na koju se poziva tužitelj jer je prvostupanjski sud rješenje o provođenju grafološkog vještačenja poslovni broj 10 P-1593/2019-10 od 18. lipnja 2020. dostavio P. V., odvjetnici iz Odvjetničkog društvu V. i partneri d.o.o., koje je Odvjetničko društvo u to vrijeme zastupalo tužitelja, a rješenje je odvjetnica primila 29. lipnja 2020., (podatak vidljiv iz eSpisa), slijedom čega se tužitelj mogao očitovati o zadatcima za koje zadužen vještak, kao i o osobi koja je određena za vještaka.  

 

8.3. Također nisu počinjene niti bitne povrede iz članka 8., 9. i 10. ZPP-a, na koje se u žalbi poziva tužitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žalitelj i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego  žalitelj. Na temelju članka 304. ZPP-a, sud je ovlašten zaključiti glavnu raspravu kad utvrditi da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke  i odbiti preostale dokazne prijedloge.  Za razliku od žalbenih navoda prvostupanjski sud je odluku temeljio prvenstveno na provedenom grafološkom i psihijatrijskom vještačenju, koje je dokaze preložio tužitelj, kao i na medicinskoj dokumentaciji iz zdravstvenog kartona oporučiteljice te je u skladu s ovim izvedenim dokazima cijenio i iskaze parničnih stranaka i saslušanih svjedoka, uz dodatnu činjenicu da se protiv tužene u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, pod poslovnim brojem K-DO-755/15, vodio kazneni postupak zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona, u kojem je provedeno grafološko vještačenje po Centru za kriminalistička vještačenja, Zagreb, s istim rezultatima kao i vještačenje u ovom predmetu te je kaznena prijava protiv tužene odbačena. Osim toga tužitelj je protiv svjedokinje A. Š.  podnio kaznenu prijavu zbog davanja lažnog iskaza u ovom parničnom postupku, koja je odbačena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj K-DO-1859/18 od 7. prosinca 2018. Dakle, prvostupanjski sud je činjenično stanje utvrdio ocjenom svakog izvedenog dokaza pojedinačno, a zatim u njihovoj ukupnosti, o čemu je dao odgovarajuće razloge u presudi.

 

8.4. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP-a jer je ranija punomoćnica  tužitelja J. B., odvjetnica, na ročištu od 25. svibnja 2021., na kojem je bio nazočan tužitelj, povukla prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sesvetama – Stalna služba u Dugom Selu.

 

8.5. Bitne povrede Kaznenog zakona na koje se poziva tužitelj u žalbi, nisu analizirane jer je ovaj postupak građanska parnica u kojoj se primjenjuje Zakon o parničnom postupku.

 

9. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

 

- da je u ostavinskom postupku poslovni broj O-6828/14, koji vodi javna bilježnica I. Ž., proglašena vlastoručna oporuka pokojne Z. P., kojom je oporučiteljica ostavila tuženoj ½ stana u Z.

 

- da je tužitelj osporio valjanost vlastoručne oporuke jer smatra da oporučiteljica nije bila sposobna za rasuđivanje i nije mogla pisati zbog pretrpljenog moždanog udara,

 

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 38 O-6828/14-13 od 28. siječnja 2015. prekinut ostavinski postupak iza pokojne Z.P. te je tužitelj upućen, u roku od 15 dana, pokrenuti parnični postupak protiv tužene  radi utvrđenja da vlastoručna oporuka ostaviteljice od 16. travnja 2010.  nije istinita i pravovaljana,

 

- da je tužitelj 20. veljače 2015. podnio tužbu protiv tužene radi utvrđenja ništetnosti oporuke pokojne Z. P. jer da ista u vrijeme pisanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje i nije bila sposobna shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice te jer da oporuka nije vlastoručno napisana niti vlastoručno potpisana iz razloga što oporučiteljica nije mogla normalno pisati zbog pareze desne ruke, niti se potpisati, a što oporuku čini nevaljanom u pogledu oblika iste, a u smislu članka 30. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05 I 127/13; dalje ZN),

 

- da tužitelj tuženim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti oporuke, uz alternativni tužbeni zahtjev za poništenje oporuke,

 

- da je prvostupanjski sud saslušao svjedoke V. P., suprugu tužitelja, N. V.-R., liječnicu oporučiteljice, K. J. i V. W., susjede oporučiteljice, A. Š., susjedu i kumu tužene i parnične stranke, zatim je  provedeno grafološko vještačenje i psihijatrijsko vještačenje te je izvršen uvid u zdravstveni karton i materijalne dokaze u sudskom spisu,

 

- da je grafološkim vještačenjem utvrđeno da je Z. P. vrlo vjerojatno, gotovo sigurno, vlastoručno napisala i potpisala oporuku sastavljenu 16. travnja 2010. u Z. i da je pretrpljeni moždani udar 20. veljače 2008. svakako djelovao na finu motoriku i rukopis pokojne Z. P., odnosno doveo je do slabljenja grafijskih mogućnosti, ali ne u toj mjeri da izazove drastične promjene u općim značajkama rukopisa i potpisa te gubljenje posebno vrijednih značajki rukopisa i potpisa skriptora,

 

- da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da oporučiteljica u vrijeme sačinjavanja oporuke nije bolovala od nekih psihičkih stanja, bolesti ili poremećaja, osim psihoorganskog kompenziranog depresivnog simptoma i stanja iza teškog moždanog udara od kojeg se dobro oporavila do tempore acti, da racionalni uvid prema medicinskoj dokumentaciji pokojne tada nije bio oštećen da bi se valjanost oporuke dovela u pitanje i da njezina volja nije bila oštećena u nekoj većoj mjeri te da je oporučiteljica bila sposobna za rasuđivanje i upravljanje vlastitom voljom, a njezine testatorske sposobnosti se mogu dovoditi u pitanje tek dvije godine nakon tempore acti, a nakon teže ozljede glave i krvarenja oko mozga,

 

- da su svjedokinje K. J. i V. W., susjede koje su oporučiteljicu površno poznavale, iskazivale o događaju iz 2012., kada je oporučiteljica pretrpjela drugi moždani udar, od kojeg se više nije oporavila te da su iskazivale da se oporučiteljica 2008. počela gubiti, što je nesporno jer je oporučiteljica u veljači 2008. pretrpjela privi moždani udar, nakon kojeg se oporavljala u bolnici, zatim u K.  t. i kroz posjete fizijatra te se prema medicinskoj dokumentaciji i iskazu liječnice opće prakse N. V.-R. od prvog moždanog udara dobro oporavila,

 

- da je svjedokinja A. Š., dugogodišnja prijateljica i kuma tužene, koja je 40 godina dolazila kod oporučiteljice jer je s tuženom išla u srednju školu i na fakultet, iskazala da je oporučiteljica u razdoblju od nakon 2008., tijekom 2009. i 2010. godine bila u dobrom stanju i da je prilikom njezinih posjeta rekla da će stan ostaviti svojoj djeci po pola,

 

- da je svjedokinja V. P. iskazala da u vrijeme, iz kojeg datira oporuka, oporučiteljica takvu oporuku nije mogla sastaviti, napisati niti potpisati, nije dobro vidjela i nije mentalno bila sposobna, također nije mogla smisleno izgovoriti rečenicu bez nekih drugih podataka te nije mogla čitati novine niti razumjeti što u njima piše,

 

- da je tužitelj iskazao da u razdoblju od 2008. do 2010. oporučiteljica nije samostalno išla liječniku, već ju je tužitelj vozio, nije prepoznavala susjede, svaki čas je išla u bolnicu zbog raznih tegoba i na svim njezinim nalazima je pisalo da je dementna, da je shvaćala stvari samo u sadašnjosti, odnosno u konkretnom trenutku, da nije mogla pisati pa je on umjesto nje, a uz njezinu nazočnost, primao od poštara mirovinu, da se nakon prvog moždanog udara i nije služila desnom rukom te se počela služiti lijevom rukom, da je u to vrijeme bila je polupokretna i kretala se uz hodalicu ili uz pomoć drugih osoba, da nije znala niti mogla birati telefonski broj na telefonu, nije bila svjesna u razgovorima, zatim da je cijelo vrijeme govorila kako će stan ostati njemu jer on u protivnom ne bi ulagao u uređenje stana, a da je tužena dobila otpremninu kad se odselila u Italiju,

 

- da je tužena iskazala da nije bila nazočna sastavljanju oporuke, da za oporuku nije znala, već ju je nakon smrti majke pronašla u stanu, da se oporučiteljica nakon prvog moždanog udara dobro oporavila, da je za vrijeme njezinih dolazaka iz Italije i posjeta zajedno s njom čistila stan, da je s njom vježbala kako bi što bolje radila rukama, da je rješavala križaljke, pripremala si je samostalno doručke i večere, rezala je kruh, mogla se samostalno brinuti o sebi i po stanu se kretala bez ikakvih pomagala, zatim da nikakvu otpremninu nije dobila kad je otišla u Italiju i da u ponašanju oporučiteljice prije moždanog udara 2008. i nakon oporavka od moždanog udara, nikakve razlike nije bilo.

 

- da zdravstveni karton i medicinska dokumentacija u razdoblju pisanja oporuke (travanj 2010.), a isto tako niti u prethodnom razdoblju nakon oporavka od prvog moždanog udara (provedene rehabilitacije, fizikalnih terapija i logopedskog tretmana) ne potvrđuju navode svjedokinje V. P. i tužitelja te da je oporučiteljica prema medicinskim nalazima bila orijentirana, urednog govora i verbalnog kontakta, prisvjesna, pokretna, da nema kliničkih ispada desne ruke, da nema zabilježenog dokumenta prema kojem bi se oporučiteljica koristila nakon moždanog udara lijevom rukom, da je iz fotografije koje je dostavio tužitelj vidljivo da oporučiteljica hranu uzima i lijevom i desnom rukom te da je oporučiteljica već u travnju 2008., nakon što je otpuštena iz K. t. prema nalazu logopeda mogla čitati jednostavnije riječi i pisati samo velikim slovima uz pogreške.

 

10. Stoga, suprotno žalbenim navodima iskaz V. P. i tužitelja suprotan je cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji te provedenim vještačenjima pa je pravilna ocjena suda prvog stupnja o neuvjerljivosti njihovih iskaza. Prvostupanjski sud je izvršio uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i istu analizirao te izveo pravilan zaključak o suprotnosti predmetnih iskaza i medicinske dokumentacije, a pri tome nije potrebno svaki pojedini medicinski dokument stavljati u komparaciju s ovim iskazima. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju materijalne dokumentacije i to liječničkih nalaza i zdravstvenog kartona prema kojima je je oporučiteljica u razdoblju od povratka iz K. t. 2008. pa 2009. i 2010. bila orijentirana, urednog govora i verbalnog kontakta, prisvjesna i pokretna, ocijenio iskaz svjedokinje A. Š., N. V.-R. i tužene, istinitim i objektivnim. Da su iskazi vjerodostojni potvrdili su i daljnji provedeni dokazi i to grafološko i psihijatrijsko vještačenje te rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu o odbačaju kaznene prijave protiv A. Š. zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza u ovom postupku. Iskazi svjedokinja K. J. i V. W., nisu odlučni jer se odnose na događaj iz 2012., kada je oporučiteljica pretrpjela drugi moždani udar i na ponašanje oporučiteljice u vrijeme prvog moždanog udara, a ne u vrijeme pisanja oporuke.

 

11. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio grafološko i psihijatrijsko vještačenje te odbio dokazne prijedlog za novo grafološko vještačenje te vještačenje po vještacima: psihijatru, neurologu, logopedu i fizijatru. Prvenstveno ovaj žalbeni sud ističe da su se vještaci očitovali na sve prigovore tužitelja i to suprotno žalbenim navodima decidirano, potpuno i jasno, a u žalbi nije ukazano na koje se to prigovore i primjedbe vještaci nisu očitovali i što je u njihovim nalazima ostalo nedorečeno.

 

11.1. U odnosu na grafološko vještačenje za istaći je da vještak sa potpunom sigurnošću utvrdio da je cijelu oporuku pisala ista osoba, da oporuka nije pisana sa dvije vrste tinte, nego jednom, da vještak niti u jednom trenutku nije rekao da je oporuka pisana lijevom rukom, kako to sugerira tužitelj, da je tužitelj sam našao sličnosti između rukopisa oporučiteljice i tužene, iako nije stručna osoba za takvo utvrđenje  te je ovaj svoj zaključak pokušao insinuirati vještaku i da je tužbenim zahtjevom traženo utvrditi da oporučiteljica pok. Z. P. nije pisala predmetnu oporuku, a ne da je istu oporuku krivotvorila tužena pa zbog toga prvostupanjski sud kao zadatak vještačenja i  nije trebao odrediti vještačenje rukopisa tužene te je pravilno odbio u ovom dijelu dopuniti vještačenje, ujedno uz činjenicu da je u kaznenom postupku pred Općinskim  državnim odvjetništvom u Zagrebu grafološkim vještačenjem po Centru za kriminalistička vještačenja I. V., utvrđeno  s velikim stupnjem vjerojatnosti da je oporuku pisala pok. Z. P. te je odbačena kaznena prijava protiv tužene zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave. Također je bespotrebno bilo uspoređivati rukopis oporučiteljice nakon moždanog udara, kojim rukopisom ujedno ne raspolaže ni tužitelj, ni tužena, jer je grafološki vještak  s velikim stupnjem vjerojatnosti – gotovo sigurno utvrdio da je u oporuci rukopis oporučiteljice i to analizom posebno vrijednih grafoloških značajki kod nespornih potpisa u pisanju i formiranju inicijalnih grafema „Z“, „P“, „k“, „t“ i „r“, zatim u stupnju ispisanosti, ritmu i dinamici pisanja, razmaku između riječi i redova, liniji pisanja i nagibu grafema. Razlike u rukopisu su posljedica slabljenja grafijskih mogućnosti kao direktna posljedica moždanog udara. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tužitelja, grafološki vještak dostavio je scan originalne oporuke u sudski spis (list 645), a tužitelj i njegov punomoćnik imali su pravo izvršiti uvid u sudski spis i izvršiti pregled scana originalne oporuke. U odnosu na žalbeni navod da vještak nije imao čvrsti dokaz poput medicinskog nalaza koji bi ukazivao da oporučiteljica može stisnuti desnu šaku, ukazuje se na nalaz Neurološke klinike KBC R., Z. od lipnja 2010.,  u kojem je navedeno: „Nema kliničkih ispada desne ruke“.

 

11.2. Tužitelj je tražio tužbenim zahtjevom utvrditi da oporučiteljica u trenutku pisanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, koju vrstu vještačenja može provesti samo vještak psihijatar. Tužitelj tek 10. ožujka 2021. predlaže provesti vještačenje po vještaku psihijatru, neurologu, fizijatru i oftamologu zbog teške disleksije, disgrafije i diskalkulije od kojih se bolesti, prema mišljenju tužitelja, oporučiteljica nikad nije oporavila. U konkretnom slučaju radi se o početnim dijagnozama nakon moždanog udara, koji je oporučiteljica pretrpjela 2008. i koju je dokumentaciju tužitelj posjedovao u vrijeme podnošenja tužbe pa se radi o novim dokaznim prijedlozima predloženim nakon zaključenja prethodnog postupka, koje prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio.

 

12. Tužitelj nadalje u žalbi osporava zdravstveni karton oporučiteljice i ističe da je utvrdio površnosti u zdravstvenom kartonu Smatra da se zdravstveni karton nije mogao koristit u postupku zbog ozbiljnih pogrešaka u sadržaju, koje pojedinačno opisuje u žalbi. Naime, zdravstveni karton je skup svih podataka o pacijentu, koji su nastali tijekom različitih epizoda liječenja, a medicinska dokumentacija koju je pacijent imao u raznim fazama liječenja nije nužno istovjetna zdravstvenom kartonu. Za točnost podataka u zdravstvenom kartonu odgovoran je zdravstveni radnik koji ove podatke upisuje, ali i osoba od koje se podatci uzimaju kao i osoba koja je dala izjavu o podatcima. Stoga je potpuno moguće da neka medicinska dokumentacija nije upisana u zdravstveni karton pacijenta te da se neki podatci u zdravstvenom kartonu i liječenju pacijenta razlikuju.  Tužitelj nije dostavio dokaze da bi pokrenuo bilo kakav postupak protiv liječnice opće prakse zbog površnog vođenja zdravstvenog kartona i navodnog površnog liječenja oporučiteljice. Zdravstveni karton oporučiteljice stoga je vjerodostojni dokument, koji je, uz medicinsku dokumentaciju oporučiteljice, pokazatelj cjelokupnog njezinog zdravstvenog stanja.

 

13. Na temelju članka 299. ZPP-a stanke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka, sud neće uzeti u obzir. Tužitelj je i prije zaključenja prethodnog postupka mogao dostaviti CD sa cjelokupnom dokumentacijom oporučiteljice jer je s ovom dokumentacijom raspolagao i prije početka parničnog postupka pa pravilno i u skladu sa člankom 299. stavkom 3. ZPP-a, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ovaj dokaz. Ni promjena mjesne nadležnosti suda i promjena suca ne omogućuju tužitelju podnošenje dokaza suprotno odredbi članka 299. ZPP-a jer je zbog izmjene suca ponovno počela glavna rasprava, a ne pripremno ročište i prethodni postupak. Tužitelj nije pozvan raspravnim rješenjem dostaviti ovaj dokaz, kako to naznačuje u podnesku, već je samoinicijativno i bez poziva suda dostavio predmetni CD. Dakle, prvostupanjski sud u skladu sa Zakonom o parničnom postupku nije provodio naknadno predložene dokaze i nije uzeo u obzir naknadno dostavljanu dokumentaciju pa nema niti govora da bi prvostupanjski sud selekcioniranjem dokaza utjecao na vještake, uveo pomutnju u postupak te neopravdano odugovlačio postupak kako bi utjecao na tužitelja da pristane na krivotvorenu oporuku. Nema nikakvih naznaka u prvostupanjskom spisu o pristranosti suda, postupak je proveden u skladu s odredbama procesnog prava, na raspravnom zapisniku upisana su sva pitanja koja su postavljale stranke i punomoćnici te su opisana ponašanja stranka tijekom ispitivanja i na zapisnicima nema zabilješki o primjedbama stranka na provedena saslušanja.

 

14. Preostali žalbeni navodi tužitelja o psihičkoj bolesti tužene, lažnom predstavljanju tužene, krivotvorenju dokumenata, manjkavosti oporuke jer u oporuci nije naznačen grob na M. i dragi unuci oporučiteljice, nisu relevantni za ovaj postupak i ne utječu na pravilnost prvostupanjske odluke.

 

15. Osim navedenog, tužitelj u žalbi traži da sud naloži tuženoj isplatu naknade za duševne boli tužitelja i njegove supruge u iznosu od 20.000,00 eura zbog odugovlačenja sudskog postupka, koje je prouzročila tužena te traži troškove postupka koje je do sada platio odvjetnicima prema priloženoj specifikaciji. Tužitelj u žalbi povećava tužbeni zahtjev pa ova dispozicija tužitelja predstavlja preinaku tužbe. U skladu sa člankom 190. stavak 1. i 2. ZPP-a tužba se može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a samo iznimno do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Preinačenje tužbe nije moguće u fazi žalbenog postupka.

 

16. Dakle, suprotno svim žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaze i mišljenja vještaka i ocijenio provedene dokaze te utvrdio da je oporučiteljica 16. travnja 2010. bila psihofizički sposobna za rasuđivanje i izražavanje svoje volje te da je napisala i potpisala vlastoručnu oporuku kojom je ½ stana u svom vlasništvu ostavila tuženoj iz kojih razloga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

17. Tužitelj  u žalbi navodi da je neosnovana odluka o dosuđenim parničnim troškovima. Ispitujući pobijanu odluku u ovom dijelu za reći je da je prvostupanjski sud pri donošenju odluke o troškovima postupka pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a  i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pa je žalba i u ovom dijelu neosnovna. 

 

18. Slijedom navedenog žalbe tužitelja odbijene su kao neosnovane te je prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, a prvostupanjsko rješenje na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

19. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Slavonski Brod, 18. listopada 2023.

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

Irena Dikanović-Terzić