REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

Posl. br. P-823/2019-90.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnici iz Garešnice, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, OIB: 14478211640, nakon javne glavne rasprave zaključene 29. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice, na ročištu 10. prosinca 2025. uz javno objavljivanje

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, kao pravnom sljedniku Slavonske banke d.d. Osijek, da tužitelju NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 16.392,74 EUR (šesnaest-tisuća-tristo-devedeset-dva eura i sedamdeset- četiri centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se obračunava:

- na iznos od 12.912,64 EUR (dvanaest-tisuća-devetsto-dvanaest eura i šezdeset-četiri centa) od 1. listopada 2015.,

- na iznos od 3.480,10 EUR (tri-tisuće-četiristo-osamdeset eura i deset centi) od 8. listopada 2025.,

do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 7.483,06 EUR (sedam-tisuća-četiristo-osamdeset-tri eura i šest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj u članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od 10. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj NM podnio je 11. lipnja 2019. tužbu protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate. U tužbi navodi u bitnome da su tužitelj i Slavonska banka d.d. Osijek sklopili dana 24. svibnja 2006. ugovor o kreditu broj 5140030250-69700014436/2006 kojim je tužitelju odobren kredit u protuvrijednosti od 70.000,00 CHF po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, da je člankom 3. ugovorena kamatna stopa 4,30% dekurzivno, s tim da efektivna kamatna stopa odnosno realna kamatna stopa iznosi 4,51% godišnje, s rokom vraćanja od 25 godina, da je člankom 4. ugovorena promjenjivost kamatne stope na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu sukladno odluci o kamatnim stopama banke, da prilikom sklapanja ugovora nije pregovarano o visini promjenjive kamatne stope niti su tužitelju prezentirani parametri i metode izračuna promjenjive kamatne stope, da kamate nisu bile određene ni odredive na transparentan i razumljiv način, s tim da je za vrijeme trajanja otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana na štetu tužitelja, da tužitelj nije bio u cijelosti informiran o svim parametrima bitnim za donošenje odluke koji se tiču valutne klauzule osobito tečaja CHF, a što je izazvalo znatnu neravnotežu u pravnima i obvezama, da je Slavonska banka d.d. 2008. pripojena Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb koja je time postala njezin pravni sljednik, a Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. promijenila je 2016. tvrtku u Addiko Bank d.d., da je 2. veljače 2016. tužitelj s Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb zaključio Aneks Ugovoru o kreditu broj 5140030250- 69700014436/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da je nepoštenom a time i ništetnom ugovornom odredbom potrošačkog ugovora o kreditu proglašena u konačnici odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranim odlukama banaka, da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu br. Pž-6632/2017 pravomoćno proglašena nepoštenom i ništetnom i valutna klauzula vezana uz švicarski franak, čime je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., da ove odluke u smislu čl. 502.c u vezi čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku vezuju sud i u ovoj parnici, da je rješenjem Vrhovnog suda RH u predmetu br. Rev 2868/2018 od 12. veljače 2019. zauzeto pravno stanovište da konverzija kredita uz valutnu klauzulu u EUR u pogledu kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita i postignuti sporazum o raspolaganju preplatom ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, da tužitelj konverzijom nije u cijelosti obeštećen za preplaćene iznose s osnova ništetnih ugovornih odredbi, da je odlukom Vrhovnog suda br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. zauzeto pravno stanovište da tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 predstavlja radnju koja ima učinak prekida zastare potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, da je tužitelj od tuženika zatražio dokumentaciju po kreditu broj 5140030250- 69700014436/2006 temeljem koje bi bilo moguće provesti

preliminarno vještačenje i izračunati visinu tužiteljeve tražbine, no tuženik je odbio udovoljiti zahtjevu tužitelja čime su ispunjene pretpostavke iz čl.186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku za određivanje tužbenog zahtjeva tek nakon što tuženik dostavi potrebne podatke, odnosno nakon što se provede vještačenje, pa slijedom navedenog predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos čiju će visinu tužitelj odrediti nakon što tuženik dostavi potrebne podatke odnosno nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U podnesku od 9. kolovoza 2019. tuženik se odgovarajući na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći u bitnome da tužitelj nije mogao postaviti neodređen tužbeni zahtjev za isplatu te tužbu treba kao nedopuštenu odbaciti, da tužitelj nema pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe, istaknuo je prigovor zastare tražbine, navodi da nakon izvršene konverzije tužitelj nema pravo na vraćanje iznosa plaćenih po osnovnom ugovoru o kreditu, da nema osnove za pozivanje tužitelja na utvrđenja iz kolektivnog spora, da su odredbe osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi valjane i ne radi se o nepoštenim odredbama te one ne uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a ni ne podliježu primjeni testa poštenosti jer su jasne, lako razumljive i uočljive.

3.1. Nakon provedbe knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je u podnesku od 8. listopada 2024. postavio određen tužbeni zahtjev: za isplatu iznosa od 12.238,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na pojedinačne mjesečne iznose razlike anuiteta kredita, a u podnesku od 8. listopada 2025., nakon dopune pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, zatražio je isplatu iznosa od 16.392,74 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se obračunava na iznos od 12.912,64 EUR od 1. listopada 2015. i na iznos od 3.480,10 EUR od 8. listopada 2025., do isplate.

3.2. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe, a sud ju je temeljem odredbe čl.190. st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) dopustio jer je ocijenjeno da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

4.1. Izvedeni dokazi:

- isprave: ugovor o kreditu br. 5140030250-69700014436/2006 od 24. svibnja 2006. godine, Aneks Ugovora o kreditu od 2. veljače 2016. ovjeren od Javnog bilježnika Maria Včelika iz Požege pod br. OV-639/16, e-mail prepiska stranaka od 24. travnja 2019., izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku od 7. studenog 2015., specifikacija uplata po ugovoru broj 5140030250-69700014436/2006, obavijest od 5. veljače 2016. o provedenoj konverziji za kredit broj 5140030250-69700014436/2006 i otplatni plan, Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i deviznom poslovanju

s potrošačima Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., stručni članci, bankarske brošure, leci i statistički podaci o bankarskom poslovanju, zahtjev za kredit sa popratnom dokumentacijom, obavijest o promjenama kamatne stope, otplatni planovi i pregled prometa za klijenta,

- knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mentat d.o.o. Bjelovar.

4.2. Tuženik je povukao dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka LM.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporne činjenice:

- tužitelj i pravni prednik tuženika (Slavonska banka d.d. Osijek) sklopili su 24. svibnja 2006. ugovor o kreditu broj 5140030250-69700014436/2006 koji glasi na iznos od 70.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, a člankom 3. ugovorena je kamatna stopa 4,30% dekurzivno s rokom vraćanja od 25 godina u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek, te člankom 4. ugovorena promjenjivost kamatne stope na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu sukladno svojoj odluci o kamatnim stopama,

- 2. veljače 2016. tužitelj je s Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (pravnim sljednikom Slavonske banka d.d. Osijek i pravnim prednikom tuženika) zaključio Aneks Ugovoru o kreditu broj 5140030250-69700014436/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

7. U ovoj pravnoj stvari primarno nisu bile sporne činjenice, već je temeljni prijepor vezan za pravna pitanja o kojima su stranke imala različita stajališta: jesu li odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne, treba li u ovoj pravnoj stvari primijeniti pravna utvrđenja iz kolektivnog spora (predmet Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12) i je li ovaj parnični sud vezan za ta utvrđenja, ima li tužitelj pravo na daljnju isplatu i nakon provedene konverzije ugovora o kreditu, je li konverzijom uspostavljena pravična ravnoteža interesa stranaka i je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

8. Sadržaj izvedenih dokaza:

8.1. Sadržaj isprava vezanih za sklapanje, ugovaranje konverzije i otplatu predmetnog kredita nije bio sporan i bio je predmet stručne analize od strane sudskog vještaka te se posebno ne izlaže.

8.2.1. U pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka Mentat d.o.o. navodi se u bitnome da je početna ugovorena kamatna stopa iznosila 4,30%, daje u nalazu izračunata razlika više plaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i razlika zbog promjene tečaja CHF u odnosu na početni tečaj CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu, da u razdoblju od lipnja mjeseca 2006. do konverzije kredita u rujnu 2015. ukupna prebijena razlika zbog promjene kamatne stope iznosi 25.272,52 kn (3.354,23 €), a ukupna prebijena razlika zbog promjene tečaja CHF iznosi 37.818,89 kn (5.019,39 €), što zajedno daje iznos od 63.091,41 kn (8.373,63 €), te da su konverzijom u obračun uključena sva plaćanja od početka trajanja kredita, i to preračunata kao da je kredit početno bio u EUR-ima.

8.2.2. U dodatnom pisanom očitovanju vještaka od 23. rujna 2024. navodi se da u razdoblju od lipnja 20026. do konverzije u rujnu 2015. ukupna isključivo pozitivna razlika zbog promjene kamatne stope iznosi 29.416,46 kuna (3.904,23 EUR), a ukupna isključivo pozitivna razlika zbog promjene tečaja CHF iznosi 39.715,24 kune (5.271,08 EUR), ukupno 69.131,70 kuna (9.175,31 EUR). Na dan 30. rujna 2015. iznos glavnice kredita. Na dan 30. rujna 2015. godine iznos glavnice kredita u EUR po konverziji tuženika je 35.776,75 EUR, što preračunato prema srednjem tečaju (7,632078) daje preostali iznos glavnice od 273.050,95 kn. Iznos preostale glavnice po početnom otplatnom planu u CHF je 52.289,14 CHF, što preračunato po početnom srednjem tečaju na dan sklapanja kredita (4,683420) daje iznos od 244.892,00 kn te je razlika glavnice utvrđena u iznosu od 28.158,95 kn (3.737,33 €). Utvrđena preplata kod konverzije je iznosila 5.139,98 Kn (673,47 EUR) te se za taj iznos umanjuje razlika glavnice te ukupna razlika zbog promjene glavnice iznosi 3.063,86 EUR.

8.2.3. U dodatnom pisanom očitovanju vještaka od 17. lipnja 2025. navodi se da u razdoblju od lipnja mjeseca 2006. do konverzije kredita u rujnu 2015. godine ukupna isključivo pozitivna razlika zbog promjene kamatne stope iznosi 29.416,46 kn (3.904,23 €), a ukupna isključivo pozitivna razlika zbog promjene tečaja CHF iznosi 39.715,24 kn (5.271,08 €), ukupno69.131,70 kn (9. 175,31 €). Na dan 30. rujna 2015. iznos glavnice kredita u EUR po konverziji tuženika je 35.776,75 EUR, što preračunato prema srednjem tečaju (7,632078) daje preostali iznos glavnice od 273.050,95 kn. Iznos preostale glavnice po početnom otplatnom planu u CHF je 52.289,14 CHF, što preračunato po početnom srednjem tečaju na dan sklapanja kredita (4,683420) daje iznos od 244.892,00 kn te je razlika glavnice utvrđena u iznosu od 28.158,95 kn (3.737,33 €). U razdoblju od rujna 2007. godine do 30. rujna 2015. godine ukupna zatezna kamata na pozitivne iznose razlika anuiteta iznosi 31.295,27 kn (4.153,57 €). Na dan 30. rujna 2015. godine ukupna isključivo pozitivna razlika zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF iznosi 69.131,70 kn (9.175,31 €), razlika glavnice je utvrđena u iznosu od 28.158,95 kn (3.737,33 €), zatezna kamata na iznose razlika zbog promijene kamatne stope i tečaja CHF do 30. rujna 2015. godine iznosi 31.295,27 kn (4.153,57 €) te preplata iz konverzije iznosi -5.139,98 kn (- 673,47 €), što sve zajedno ukupno iznosi 123.445,94 kn (16.392,74 €).

9. Ocjena dokaza:

9.1. Vjerodostojnost isprava i točnost njihovog sadržaja nisu bili sporni.

9.2. Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je vještačenje provedeno stručno i objektivno.

Primjedbe tuženika tiču se isključivo pravnih pitanja, a nakon dodatnih pisanih očitovanja vještaka stranke nisu predlagale njegovo usmeno saslušanje na glavnoj raspravi.

9.3. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja jer je bio uvjerljiv i logičan te ništa nije pobuđivalo sumnju u njegovu istinitost.

10. Utvrđene činjenice i primjena materijalnog prava:

10.1. Pored činjenica koje nisu bile sporne vezano za sadržaj odredbi predmetnog ugovora o kreditu i vezano za izvršenu konverziju kredita (navedenih pod 6.), utvrđeno je da je predmetni kredit podignut u potrošačke svrhe, što proizlazi iz činjenice da je banka tužitelju priznala status potrošača u odnosu na taj ugovor ponudom za sklapanje aneksa ugovora temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015., a taj mu status nije izričito osporavala ni u ovom parničnom postupku.

10.2. Na pravni odnos stranaka vezano za predmetni ugovor o kreditu primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupka kolektivne pravne zaštite (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), odnosno utvrđenje ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima nepoštenima i ništetnima, te se temeljem odredaba čl.502.c ZPP i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15 - dalje: ZOZP) tužitelj u ovoj pravnoj stvari legitimno poziva na to pravno utvrđenje i ovaj sud je za njega vezan.

10.3. Predmetni ugovor o kreditu djelomično je ništetan (u dijelu koji se odnosi na odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima) i s obzirom na to na pravni odnos stranaka ima se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i kunska protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF kroz cijelo vrijeme otplate kredita.

10.4. Sukladno odredbama čl.323. st.1. i čl.1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/21, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 - dalje: ZOO) tužitelj s pravom zahtijeva vraćanje onog što je tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, odnosno novčane iznose koji čine razliku između plaćenih rata kredita i između rata kredita obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i po početnom tečaju CHF kroz cijelo vrijeme otplate kredita.

10.5. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita tužitelj nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (op. ovaj zaključak suda korespondira s pravnim stajalištem izraženim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.), s tim da se preplata koja je priznata konverzijom ne može kumulirati s preplatom koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, već tužitelj ima pravo na njihovu razliku, odnosno na iznos preplate temeljem ništetnih odredbi umanjen za priznati iznos preplate u konverziji.

10.6. Tek ostvarivanjem tužiteljevog prava na preplaćene iznose uspostavlja se pravična ravnoteža interesa stranaka.

10.7. Vještačenjem je utvrđeno da:

- u razdoblju otplate kredita od lipnja 2006. do konverzije u rujnu 2015. ukupna pozitivna razlika zbog promjene kamatne stope iznosi 29.416,46 kn (3.904,23 €), zbog promjene tečaja CHF 39.715,24 kn (5.271,08 €), ukupno

69.131,70 kn (9. 175,31 €),

- na dan konverzije 30. rujna 2015. preostali iznos glavnice kredita u EUR po konverziji tuženika je 35.776,75 EUR (273.050,95 kn), a po početnom otplatnom planu u CHF je 52.289,14 CHF (244.892,00 kn), pa razlika glavnice iznosi 28.158,95 kn (3.737,33 €).

- u razdoblju od rujna 2007. do 30. rujna 2015. ukupna zatezna kamata na pozitivne razlike anuiteta iznosi 31.295,27 kn (4.153,57 €),

- dakle, na dan 30. rujna 2015. godine ukupna pozitivna razlika zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF iznosi 69.131,70 kn (9.175,31 €), razlika glavnice iznosi od 28.158,95 kn (3.737,33 €), zatezna kamata na razlika zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF do 30. rujna 2015. iznosi 31.295,27 kn (4.153,57 €), te preplata iz konverzije iznosi - 5.139,98 kn (-673,47 €), što ukupno iznosi 123.445,94 kn (16.392,74 €).

10.8. Slijedom navedenog zaključeno je da tužitelj od tuženika osnovao zahtijeva restituciju bez osnove stečenih iznosa od ukupno 16.392,74 EUR. Temeljem odredbe čl.1115. i čl.29. ZOO pripadaju mu i zatezne kamate tekuće od dana neosnovanog stjecanja: na iznos od 12.912,64 EUR od 1. listopada 2015., a na iznos od 3.480,10 EUR od 8. listopada 2025., do isplate.

10.9. Tuženikov prigovor zastare tužiteljeve novčane tražbine nije osnovan. S obzirom na dan pravomoćnosti presude (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.) kojom je u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi, te s obzirom na dan podnošenja tužbe u ovom parničnom postupku individualne pravne zaštite (11. lipnja 2019.), čime je zastara prekinuta sukladno odredbi čl.241. ZOO, zaključeno je da je tužba podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina i da zastara nije nastupila.

10.10. Zbog iznesenih razloga tužbeni zahtjev je ocijenjen osnovanim i presuđeno je kao u točki I. izreke.

11. Parnični troškovi:

11.1. Odluka o naknadi parničnih troškova iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio u parnici. Potrebnima u smislu odredaba čl.155. ZPP ocijenjeni su od strane tužitelja zatraženi troškovi u visini koja, s obzirom na vrijednost predmeta spora iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, proizlazi iz Tarife o nagradama

i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa) i iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, br. 37/23), i to:

- odvjetničke nagrade: za sastav tužbe i 4 obrazložena podneska (5×500,00 EUR), za sastav preostala 2 obrazložena podneska (2×200,00 EUR), za sastav žalbe protiv rješenja o prekidu postupka (250,00 EUR), za sastav 2 "ostala" podneska (2×50,00 EUR), za pristup na pripremna ročišta i ročišta za glavnu raspravu (5×500,00 EUR), za zastupanje na ročištu za objavu presude (100,00 EUR), sve uvećano za PDV 25% (1.462,50 EUR),

- troškovi vještačenja: 154,63 EUR (79,63 EUR + 75,00 EUR),

- sudska pristojba na tužbu: 15,93 EUR,

sveukupno 7.483,06 EUR.

11.2. Temeljem odredbe čl.151. st.3. ZPP na navedeni iznos dosuđene su i zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj u skladu s odredbom čl.29. st.2. ZOO.

11.3. Nisu priznati zatraženi troškovi:

1/ s naslova odvjetničke nagrade i troškova:

- za izbivanje iz odvjetničke pisarnice tijekom putovanja na ročišta te putne troškove odvjetnika na relaciji Garešnica-Pakrac-Garešnica, jer tužitelj živi na području ove Stalne službe u Pakracu i te je troškove mogao izbjeći angažiranjem odvjetnika iz sjedišta Stalne službe, pa oni ne mogu biti smatrani potrebnima niti ih treba snositi protivna stranka,

- za pristup ročištu 3. ožujka 2020. jer punomoćnica tužitelja nije pristupila na to ročište,

- za sastav svih tužiteljevih obrazloženih podnesaka u punom iznosu od po 500,00 EUR, već temeljem odredbe tbr. 8. st.1. Tarife, samo za 4 takva podneska, a za preostale u umanjenom iznosu (tbr.8. st.3. Tarife; 100 bodova),

- za sastav podnesaka od 26. listopada 2020. i 14. svibnja 2025. u punim zatraženim iznosima od 500,00 EUR, već u iznosima od po 50,00 EUR (tbr.8. t.4. Tarife; 25 bodova), jer je riječ o "ostalim" a ne obrazloženim podnescima (u prilogu prvog dostavljen je dokaz o uplati predujma za vještačenje, a drugim se traži pojašnjenje od suda o visini predujma),

- za sastav žalbe protiv rješenja o prekidu postupka u punom zatraženom iznosu od 500,00 EUR, već u iznosu od 250,00 EUR koji proizlazi iz tbr.10. st.4. Tarife (50%),

2/ s naslova sudskih pristojbi:

- na presudu (63,11 EUR) jer u ovoj pravnoj stvari tužitelj ima status potrošača u postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, te je temeljem odredbe čl.11. st.1. t.20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18 i 51/23) oslobođen pristojbenih obveza nastalih u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 51/23).

U Pakracu, 10. prosinca 2025.

Sudac:

Matija Stokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.