REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 12 Pn-1555/2016-88

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Daria Alitovića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Dajane Tice, odvjetnice, dana 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju:

- iznos od 2.110,99 eura na ime naknade neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 20. kolovoza 2014. do isplate,

- iznos od 348,40 eura na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 20. kolovoza 2014. do isplate,

- iznos od 54,75 eura na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova prijevoza i ležarine vozila sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 10. svibnja 2016. do isplate i

- iznos od 447,52 eura na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova liječenja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 26. siječnja 2018. do isplate, time da se zakonska zatezna kamata obračuva do 1. siječnja 2008. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 1. kolovoza 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju:

- ostali iznos od 3.443,46 eura na ime naknade neimovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 20. kolovoza 2014. do isplate,

- zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 54,75 eura na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova prijevoza i ležarine od 18. srpnja 2014. do 10. svibnja 2016. i

- zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 447,52 eura na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova liječenja od 23. srpnja 2014. do 26. siječnja 2018. godine.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka isplatom iznosa od 2.386,85 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. prosinca 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao naknadu imovinske štete po osnovi troškova liječenja u iznosu od 244,24 eura sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 54,75 eura od 18.7.2014. do isplate,

- na iznos od 121,46 eura od 1.8.2014. do isplate,

- na iznos od 28,22 eura od 29.8.2014. do isplate,

- na iznos od 19,91 kuna od 27.11.2014. do isplate i

- na iznos od 19,91 eura od 12.2.2015. do isplate.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege za iznos od 182,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom od

20. kolovoza 2014. do isplate.

III. Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Među strankama je tijekom postupka učinjen nespornim nastanak štetnog događaja, a nespornom je učinjena i pasivna legitimacija tuženika, odnosno nespornim je učinjeno da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila 17. srpnja 2014. na raskrižju Radmanovačke ulice – Ulice Siget – Parka Hrvatske mornarice u Zagrebu, a u kojoj su sudjelovali NR, kao vozač teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], za koje je bilo sklopljeno obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti s tuženikom (policom broj: [broj police]) i tužitelj, kao vozač mopeda reg. oznake [registarska oznaka].

2. Ostalo je sporno da li je osiguranik tuženika isključivo kriv, time i tuženik isključivo odgovoran, za štetu uzrokovanu tužitelju predmetnom prometnom nezgodom, a sporan je i opseg i visina štete.

3. Naime, tužitelj je u tužbi naveo da je osiguranik tuženika isključivo kriv za nastanak predmetne prometne nezgode, jer je zbog oduzimanja prednosti udario u moped kojim je upravljao tužitelj. Nadalje je naveo da pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja iznos od 31.000,00 kuna, te da ima pravo na naknadu imovinske štete zbog potrebne mu tuđe pomoći i njege u iznosu od 4.000,00 kuna i naknadu imovinske štete za troškove liječenja u iznosu od 1.840,24 kuna, pa kako mu je tuženik na ime naknade neimovinske štete 22.12.2014. isplatio iznos od 13.000,00 kuna a 21.4.2016. iznos od 5.150,00 kuna, to tužitelj, pozivom na odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. u vezi s čl. 19., 1046. i 1103. Zakona o obveznim odnosima, zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju:

- iznos od 12.850,00 kuna, na ime naknade neimovinske štete, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.8.2014. do isplate,

- iznos od 4.000,00 kuna, na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.8.2014. do isplate,

- iznos od 1.840,24 kuna, na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova liječenja, sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 412,50 kuna od 18.7.2014. do isplate, na iznos od 915,14 kuna od 1.8.2014. do isplate, na iznos od 212,60 kuna od 29.8.2014. do isplate, na iznos od 150,00 kuna od 27.11.2014. do isplate i na iznos od 150,00 kuna od 12.2.2015. do isplate.

4. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da je za nastanak predmetne prometne nesreće dijelom odgovoran i tužitelj koji, protivno odredbama čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije prilagodio brzinu kretanja mopeda osobinama i stanju ceste (nailazak na nepregledno raskrižje), a zbog čega je, dolaskom do raskrižja u koje se uključivao osiguranik tuženika, prilikom kočenja izgubio nadzor nad mopedom i pao na kolnik. Zbog toga tuženika valja dijelom osloboditi od odgovornosti, sve sukladno odredbama čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima.

5. Nadalje je naveo da se protivi visini zahtjeva s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, budući tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći nije zadobio tjelesne ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala dosudu zatražene naknade neimovinske štete, preko isplaćenog iznosa od 18.000,00 kuna. Osporava i visinu zahtjeva tužitelja s naslova imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, dok se u cijelosti protivi zahtjevu tužitelja s naslova imovinske štete zbog troškova liječenja preko nesporno isplaćenog iznosa od 707,74 kuna, a koliko ukupno i iznose troškovi liječenja prema dostavljenim računima.

6. Protivi se i zatraženom tijeku zateznih kamata, jer tužitelj uz odštetni zahtjev nije bio priložio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, nego je medicinsku dokumentaciju dostavljao u nekoliko navrata, pa tako uz dopise od 4.12.2014. i 16.3.2016., s time da još uvijek, pa ni uz tužbu, nije dostavio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, tj. nalaze fizijatra.

7. Potom je tužitelj u podnesku primljenom 28. srpnja 2016. naveo, u bitnom, da slijedom novo dostavljene specifikacije dosadašnjih isplata priznaje isplatu nespornog dijela naknade štete od strane tuženika u iznosu od 18.000,00 kuna na ime neimovinske štete i 707,74 kuna na ime imovinske štete za trošak liječenja, te posljedično obzirom na navedeno i vlastitu očitu omašku u petitu tužbenog zahtjeva usklađuje tužbeni zahtjev na način da zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju:

- iznos od 13.000,00 kuna, na ime naknade neimovinske štete, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.8.2014. do isplate,

- iznos od 4.000,00 kuna ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.8.2014. do isplate i

- iznos od 412,50 kuna, na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova prijevoza i ležarine vozila, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.7.2014. do isplate.

8. Tuženik se po preinačenoj tužbi u odnosu na zahtjev za neimovinsku štetu upustio u raspravljanje, bez prethodnog protivljenja preinaci tužbe.

9. Nadalje, tuženiku je podnesak tužitelja od 28. srpnja 2016. dostavljen 25. kolovoza 2016. i tuženik se u roku od 15 dana nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe, pa je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08. , 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., dalje: ZPP), a imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Građanski odjel (Broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), utvrdio da je tužba povučena u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao naknadu imovinske štete po osnovi troškova liječenja u iznosu od 244,24 eura (1.840,24 kuna po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 54,75 eura od 18.7.2014. do isplate, na iznos od 121,46 eura od 1.8.2014. do isplate, na iznos od 28,22 eura od 29.8.2014. do isplate, na iznos od 19,91 kuna od 27.11.2014. do isplate i na iznos od 19,91 eura od 12.2.2015. do isplate.

10. Potom je tužitelj u podnesku primljenom 26. siječnja 2018. preinačio tužbu na način da je uz zahtjeve postavljene u podnesku primljenom 28. srpnja 2016. postavio i zahtjev za naknadu imovinske štete po osnovi troškova liječenja u iznosu od 3.371,85 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 23.7.2014. do isplate. Pritom je naveo, u bitnom, da je taj račun bez svoje krivnje primio tek u rujnu 2017. i to uz rješenje o ovrsi na koje je izjavio prigovor 29. rujna 2017. zbog neopravdanog potraživanja troškova ovršnog postupka.

11. Tuženik je u podnesku primljenom 12. veljače 2018. naveo da se protivi preinačenju tužbe isticanjem novog tužbenog zahtjeva s naslova troškova liječenja, imajući u vidu da je prethodni postupak zaključen. Ujedno je istakao prigovor zastare za navedeni trošak, navodeći da tužitelja činjenica da je tek 2017. dobio rješenje o ovrsi za navedeni račun ne ekskulpira od činjenice što isti nije platio 2014., pa je apsolutno pravno promašen pokušaj tužitelja da u ovom postupku pokuša naplatiti troškove liječenja koje nije podmirio i za koje mu je došlo rješenje o ovrsi.

12. Potom je tužitelj u podnesku od 28. veljače 2018. naveo da preinačuje tužbeni zahtjev na način da uz već postavljene zahtjeve postavlja i:

- zahtjev za isplatom, na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova prijevoda, iznosa od 475,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 375,00 kuna tekućom od 17.11.2017. pa do isplate, te na iznos od 100,00 kuna tekućom od 24.2.2018. pa do isplate i

- zahtjev za isplatom, na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova izdavanja liječničke potvrde, iznosa od 49,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s kamatama od 2.2.2018. do isplate.

13. Nadalje, nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je u podnesku od 3. listopada 2022., pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. kojim su izmijenjeni orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, naveo da zahtijeva:

- na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 41.850,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.8.2014. do isplate,

- na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 2.625,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.8.2014. do isplate,

- na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova prijevoza i ležarine vozila iznos od 412,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.7.2014. do isplate,

- na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova liječenja isplati iznos od 3.371,85 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.7.2014. do isplate i

- na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova prijevoda isplati iznos od 375,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.11.2017. pa do isplate.

14. Tuženiku je podnesak tužitelja od 3. listopada 2022. dostavljen 12. listopada 2022. i tuženik se u roku od 15 dana nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe, pa je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, utvrdio tužba povučena u dijelu zahtjeva za naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege za iznos od 182,49 eura (4.000,00 kuna - 2.625,00 kuna = 1.375,00 kuna po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 20. kolovoza 2014. do isplate.

15. Nadalje, tuženik je u podnesku od 25. listopada 2022. naveo da se protivi preinaci tužbe s naslova neimovinske štete, te u odnosu na preinačeni dio ističe prigovor zastare, dok se u odnosu na zakonske zatezne kamate na povišeni dio tužbenog zahtjeva poziva na odluku VSRH broj: Rev 1133/2021 iz koje je vidljivo da se zatezne kamate u takvom slučaju mogu potraživati tek od dana kada je tužbeni zahtjev povišen, a nikako ne prije (tuženik ne može biti u zakašnjenju prije no što je uopće saznao za svoju obvezu). Ujedno je naveo da je medicinsko vještačenje provedeno prije 5 godina te da je tužitelj imao dovoljno vremena preinačiti tužbeni zahtjev ukoliko je već smatrao da je to trebao uraditi, kao i da je tužitelj već u odštetnom zahtjevu iz 2017. potraživao iznos od preko 65.000,00 kuna i to uz činjenicu da liječenje još uvijek nije bio dovršio. Dakle, prije donošenja "novih" kriterija je potraživao veći iznos od onog koji potražuje sada kada su na snazi "novi" kriteriji VSRH u pogledu neimovinske štete. U odnosu na trošak liječenja se već očitovao tijekom postupka.

16. Potom je tužitelj u podnesku od 30. ožujka 2023. svoje zahtjeve iz podneska od 3. listopada 2022. izrazio i u sada važećoj valuti euro primjenom fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna).

17. Ovaj sud je na ročištu održanom 20. studenoga 2024. dopustio preinaku tužbe, primjenom odredbe čl. 39. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 70/2019., u daljnjem tekstu: ZID ZPP/19), kojim je u čl. 190. ZPP-a dodan st. 2, kojim je predviđeno da tužitelj iznimno može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 2. ZID ZPP-a/19.

18. Naime, tužitelj u konkretnom slučaju nije mogao znati točan opseg povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prije zaključenja prethodnog postupka (26.1.2017.), a u odnosu na koju povredu je povisio svoj zahtjev za naknadu štete, već tek nakon 28. rujna 2018., kada je liječnik vještak usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje, te odgovorio na prigovore i pitanja stranaka (čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP), a niti je zahtjev za naknadu neimovinske štete mogao postaviti u skladu s izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete prije nego što su oni donijeti (na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.).

19. Nadalje, iz presude Općinskog suda u Novom zagrebu poslovni broj Povrv- 1586/2017-10 od 28. svibnja 2019. (str. 219-222 spisa) proizlazi da se odluka u tom pravomoćno okončanom predmetu (elektronički ispis pravomoćnosti i ovršnosti navedene presude na str. 231 spisa), temelji, među ostalim, i na bitnom utvrđenju da je tužitelju račun za zdravstvene usluge KBC-a Zagreb dostavljen tek uz rješenje o ovrsi od 13. rujna 2017., pa je za zaključiti da tužitelj nije mogao podnijeti zahtjev za naknadu imovinske štete zbog troškova liječenja u KBC-u Zagreb prije zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu (26.1.2017.).

20. Pritom valja kazati da ovaj sud pri ocjeni (ne) dopuštenosti preinake tužbe nije imao u vidu zahtjev tužitelja za imovinsku štetu po osnovi troškova prijevoda, budući da taj zahtjev (kao ni zahtjev za isplatu troškova izdavanja liječničke potvrde) po svojoj pravnoj prirodi ne predstavlja zahtjev za naknadu štete, već zahtjev za naknadu troškova postupka, pa je odluka ovoga suda o tom zahtjevu obuhvaćena rješenjem o troškovima postupka sadržanim u ovoj presudi.

21. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ovaj sud je odlučivao o zahtjevu tužitelja:

- za naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.554,45 eura (41.850,00 kuna) sa zateznom kamatom od 20.8.2014. do isplate,

- za naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći njege u iznosu od 348,40 eura (2.625,00 kuna) sa zateznom kamatom od 20.8.2014. do isplate,

- za naknadu imovinske štete po osnovi troškova prijevoza i ležarine vozila u iznosu od 54,75 eura (412,50 kuna) sa zateznom kamatom od 18.7.2014. do isplate i

- za naknadu imovinske štete po osnovi troškova liječenja isplati iznos od u iznosu od 447,52 eura (3.371,85 kuna) sa zateznom kamatom od 23.7.2014. do isplate.

22. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u odštetni zahtjev od 19.8.2014. (str. 5-6 spisa), odgovore tuženika na odštetni zahtjev od 14.4.2016. i 22.12.2014. (str. 7-8 i 9 spisa), zapisnik o očevidu od 17.7.2014. (str. 10-13 spisa), skicu mjesta događaja (str. 14- 15 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 16-21, 51-52, 54-55, 144 spisa), račune (str. 22- 28, 56, 163, 166, 223-226 spisa), podatke o prometnoj nezgodi (str. 41 spisa), izjavu o događaju od 12.12.2014. (str. 42 spisa), potvrde o izvršenim plaćanjima od 2.1.2015. i 21.4.2016. (str. 57 i 58 spisa), dopis PU Zagrebačke II PP Zagreb od 7.2.2017. zajedno sa skicom mjesta događaja i CD medijem s fotografijama (str. 62-64 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 7.2.2017. i spis broj: K-DO-774/16 (str. 65- 123 spisa), karton pacijenta (str. 131-134 i 151154 spisa), rješenje o ovrsi javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-1034/17 od 13.9.2017. (str. 164-165 spisa), dopis dr. med. PR od 1.2.2018. i račune (str. 173-176 spisa), zapisnik Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-139/17-10 od 13.2.2018. (str. 177-178 spisa), presudu Općinskog suda u Novom zagrebu poslovni broj Povrv-1586/2017-10 od 28.5.2019. (str. 219-222 spisa), elektronički ispis pravomoćnosti i ovršnosti navedene presude (str. 231 spisa) i CD medij sa RTG snimkama (str. 184 spisa), univerzalne naloge za plaćanje (str. 227 spisa), te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka NR (str. 179-180 spisa) i tužitelja (str. 180-181 spisa), te medicinskim vještačenjem (str. 139- 140 i 191-192 spisa) i prometnim vještačenjem (str. 241-247 i 280-281 spisa).

23. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

24. Naime, tužitelj je iskazao, u bitnom, da je mopedom išao na posao uobičajenim putem kojim je išao svakog jutra. Imao je zaštitnu kacigu i zaštitnu jaknu. Kretao se brzinom od oko 40 km/h. Kretao se sredinom svoje prometne trake (desne). Došao je do raskrižja (koje dobro poznaje, jer stanuje u blizini i jer je tuda svakodnevno išao na posao) u koje se ulazi u jednom malom luku, kad je ispred njega, dosta naglo, izišao kamion, čija brzina nije bila mala. Prvi put ga je ugledao na udaljenosti od nekih 15 metara od sebe. On je zbog toga refleksno reagirao kočenjem (pritisnuo je obje kočnice), a prilikom kočenja moped je zablokirao, malo se zanio i on je s mopedom pao na tlo u blizini vrata kamionske kabine, u blizini kotača. Moguće je da je refleksno pokušao skrenuti lijevo, zaobići kamion, istodobno s kočenjem. To je bila jedna refleksna reakcija. Pao je na lijevo rame, a moped mu je prignječio nogu. Ovaj kamion je ušao u raskrižje i njemu oduzeo prednost i to je razlog njegovog refleksnog kočenja i posljedičnog pada. Kad je pao, bio je udaljen svega nekoliko metara, najviše 3 metra od kamiona. U trenutku njegovog pada kamion je već bio zaustavljen. On je zauzeo čitavu njegovu prometnu traku, a misli da je svojim prednjim dijelom ušao i u drugu prometnu traku. Vozač kamiona mu nije prišao pomoći, niti ga je kasnije kontaktirao da bi se raspitao kako je, iako je u kaznenom postupku tvrdio drugačije. Nadalje je naveo da svakodnevno osjeća bolove u svojoj lijevoj nozi, bolovi su najjači ujutro i navečer, kada se mišići ohlade. Ne može dugo pješačiti, najviše pola sata, nakon čega počinju bolovi i peckanje, što ga onemogućuje u aktivnostima kao što je večernja šetnja sa suprugom, koja mu je nakon ovog štetnog događaja, nekih 2 mjeseca dok nije skinut gips, pomagala, donosila hranu na kauč gdje je ležao, te na svaki drugi način da se smanji njegovo kretanje. Prije ovog štetnog događaja nije imao problema sa zglobovima, niti sa zdravljem općenito. U vojsci je zadobio ozljedu koljena 1985. i zbog toga se 1996. u Švicarskoj podvrgnuo operaciji, nakon koje s koljenom nema tegoba. Misli da je općenito bio dobroga zdravlja. Ožiljak na lijevom stopalu je posljedica ove nezgode, jer je na tom mjestu pukla kost.

25. Svjedok NR, osiguranik tuženika, iskazao je, u bitnom, da je on upravljao teretnim kamionom marke Mercedes, došao je do jednog raskrižja u Novom Zagrebu u blizini stadiona NK Hrvatski dragovoljac i namjeravao je skrenuti lijevo. Zaustavio se ispred pješačkog prijelaza i krenuo lagano naprijed. Iz ulice u koju je on skrenuo dolazio je moped, kojim je upravljao tužitelj i odjednom je tužitelj pao s mopeda na sredini ceste, možda nekih 10 metara udaljen od njegovog kamiona. U trenutku kada je tužitelj pao, prednji kotač njegovog kamiona nalazio se na pješačkom prijelazu, dakle on nije ušao u raskrižje i nije skrenuo u ulicu u koju je namjeravao. Zaustavio je kamion, izišao i pošao pomoći tužitelju koji je ležao na tlu noge priklještene mopedom udaljen otprilike 10 metara od njegovog zaustavljenog kamiona. Nije mu dopustio da se ustane, jer mu je stopalo bilo okrenuto na suprotnu stranu, a noga mu je bila priklještena mopedom. Nikakvog kontakta između njegovog kamiona i mopeda nije bilo. On nije naletio svojim kamionom na moped, a zašto je tužitelj pao, ne može reći. Protiv njega se zbog ovoga vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu. S lijeve strane ceste na raskrižju (promatrano s mjesta na kojem se on nalazio u kamionu ispred pješačkog prijelaza) nalazi se raslinje koje onemogućava dobru preglednost. On nije vidio sam trenutak tužiteljevog pada. Nakon ovog događaja, on je kamion maknuo s kolnika, jer se stvarala gužva, te je pričekao dolazak policije.

26. Prometni vještak dipl. ing. Anto Zečić u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo je, u bitnom:

- da se predmetna prometna nezgoda dogodila 17.7.2014. oko 7,55 sati u Zagrebu, za vrijeme sunčanog vremena, na raskrižju Radmanovačke ulice, Ulice Park Hrvatske mornarice i Ulice Siget, koji je nepravilnog oblika,

- da je kolnik Radmanovačke ulice širok 7,50 m, namijenjen za kretanje vozila u oba smjera, podijeljen na istočnu i zapadnu kolničku traku, prometnom signalizacijom određen za cestu s prednošću prolaska uz ograničenje brzine prometnim znakom do 40 km/h.

- da je kolnik Ulice Park Hrvatske mornarice širok 6,00 m, namijenjen za kretanje vozila u oba smjera, podijeljen na sjevernu i južnu kolničku traku, prometnom signalizacijom određen za sporednu cestu s prometnim znakom "Stop-obavezno zaustavljanje" i zabranom prometa za teretna vozila čija ukupna masa prelazi 5 tona, osim autobusa,

- da prema podacima iz ovog spisa proizlazi da je tužitelj prilikom prometne nesreće zadobio teške tjelesne ozljede lijeve noge, dok su na mopedu marke KYMCO, [registarska oznaka], (u daljnjem tekstu: moped), kojim je upravljao, uslijed prevrtanja na kolnik nastala slijedeća oštećenja lijeve bočne strane: oklop motora, lijeva ručica upravljača, lijeva ručica kočnice, metalni nogar, lijevo i desno ogledalo i stražnji držač putnog kofera, dok na teretnom vozilu, kojim je upravljao osiguranik tuženika, MERCEDES ACTROS 3340, [registarska oznaka] (u daljnjem tekstu: teretno vozilo) nije bilo oštećenja, jer nije došlo do kontakta između vozila sudionika,

- da iz navedenih ozljeda tužitelja i oštećenja na mopedu, te njegovog konačnog položaja vidljivog u fotoelaboratu i skici mjesta događaja, te materijalnih tragova na kolniku proizlazi da je prilikom štetnog događaja uslijed poduzetog intenzivnog kočenja tužitelja došlo do prebačaja mopeda preko prednjeg kotača i prevrtanja na lijevi bok, uz struganje lijevog bočnog dijela po kolniku, zajedno s tužiteljem, i zaustavljanjem na središnjem dijelu istočnog prometnog traka kolnika Radmanovačke ulice, na udaljenosti oko 3,00 m od početne točke mjerenja (jugoistočni ugao raskrižja Parka Hrvatske mornarice i Radmanovečke ulice), prednjim dijelom okrenutim u smjeru juga,

- da je teretno vozilo osiguranika tuženika u trenutku nastanka štetnog događaja bilo u fazi uključivanja iz sporednog kolnika ulice Park Hrvatske Mornarice u raskrižje s glavnim kolnikom Radmanovačke ulice, time da se zbog nedostatka materijalnih dokaza ne može odrediti točan položaj teretnog vozila u trenutku nastanka štetnog događaja, a vozač teretnog vozila je pomaknuo teretno vozilo s mjesta nastanka štetnog događaja do dolaska Policije,

- da je na očevidu 5. studenoga 2021. utvrdio da je prometna signalizacija izmijenjena na mjestu nastanka štetnog događaja u odnosu na dan nastanka štetnog događaja na način da je prometnim znakom "cesta s prednošću prolaska" s dopunskom pločom "položaj ceste s pravom prednosti" određeno da je kretanje Radmanovačkom ulicom udesno u Ulicu Park Hrvatske mornarice glavna cesta, te je utvrdio da je kolnik Radmanovačke ulica iz smjera kretanja tužitelja prije raskrižja s Ulicom Park Hrvatske mornarice u blagom desnom zavoju, a preglednost kolnika u odnosu na predmetno raskrižje oko 40 m,

- da se zbog nedostatka materijalnih dokaza, tehničkim putem ne može utvrditi točna brzina kretanja mopeda prije nastanka štetnog događaja, a tehnički je moguće (na temelju materijalnih tragova na kolniku i navedenih oštećenja na mopedu) da se tužitelj prije nastanka štetnog događaja kretao mopedom brzinom od oko 40 km/h (kako je to tužitelj naveo u svom iskazu),

- da se tužitelj prije nastanka štetnog događaja na mopedu kretao glavnim kolnikom Radmanovačke ulice središnjim dijelom istočnog prometnog traka u smjeru sjevera, te dolaskom neposredno prije raskrižja sa sporednom ulicom Park Hrvatske mornarice poduzima intenzivno kočenje zbog izbjegavanja sudara s teretnim vozilom koje se uključivalo sa sporednog kolnika ulice Park Hrvatske mornarice na glavni kolnik Radmanovačke ulice skrećući ulijevo, uslijed čega je došlo do došlo prebačaja mopeda preko prednjeg kotača i prevrtanja na lijevi bok zajedno s tužiteljem na kolnik,

- da je tužitelj, prema njegovom iskazu, u trenutku kada je uočio teretno vozilo koje je započelo radnju skretanja ulijevo na glavni kolnik bio udaljen s mopedom oko 15,00 m od teretnog vozila, time da je tužitelj na očevidu pokazao gdje se nalazio u trenutku uočavanja teretnog vozila, te je vještak mjerenjem utvrdio udaljenost od oko 17,00 m od pješačkog prijelaza koji se nalazi na raskrižju kod skretanja u ulicu Park Hrvatske mornarice, a teretno vozilo je, prema tužiteljevom iskazu i pokazivanju na očevidu, u trenutku tužiteljevog pada bilo zaustavljeno, te je prepriječilo cijelu istočnu prometnu traku kojom se kretao tužitelj i prednjim dijelom vozila ušao u zapadnu prometnu traku,

- da se iz naprijed navedenih razloga ne može odrediti točan način kretanja teretnog vozila osiguranika tuženika prije nastanka štetnog događaja, odnosno koji je bio njegov položaj u odnosu na moped u trenutku poduzimanja intenzivnog kočenja tužitelja, osim da se kretao Ulicom Park Hrvatske mornarice u smjeru zapada, a gdje je prometnom signalizacijom zabranjen promet teretnom vozilima čija ukupna masa prelazi 5 tona (ukupna masa teretnog vozila osiguranika tuženika prelazi 30 tona),

- da se osiguranik tuženika, prema njegovom iskazu, prije nastanka štetnog događaja kretao kolnikom Ulice Park Hrvatske mornarice u smjeru zapada, te se zaustavio prije raskrižja s Radmanovačkom ulicom ispred pješačkog prijelaza i krenuo je naprijed, u namjeri skretanja na glavni kolnik Radmanovačke ulice ulijevo, da bi se zaustavio prednjim kotačima na pješačkom prijelazu kada je uočio dolazak mopeda njemu s lijeve strane, a potom njegov pad na udaljenosti od oko 10,00 m od njegovog zaustavljenog teretnog vozila, što znači da je tužitelj, prema iskazu osiguranika tuženika, mogao proći predmetno raskrižje bez promjene brzine i smjera kretanja, a to nije tehnički objektivno, jer nije vjerojatno da bi tužitelj poduzimao kočenje takvim intenzitetom, uslijed kojeg je došlo do pada s mopedom na kolnik i nastanka štetnog događaja,

- da je s obzirom na utvrđenu preglednost kolnika na mjestu nastanka štetnog događaja od oko 40,00 m, te oblik teretnog vozila i položaj sjedenja, vozač teretnog vozila mogao pravovremeno uočiti nailazak tužitelja s mopedom koji se kretao glavnim kolnikom Radmanovačke ulice u smjeru sjevera, te da je odustao od započetog skretanja ulijevo iz sporednog kolnika na glavni kolnik, tužitelj ne bi zbog izbjegavanja sudara poduzeo intenzivno kočenje i štetni događaj bi bio izbjegnut.

27. Tužitelj se izjasnio da ne prigovara nalazu i mišljenju vještaka, a tuženik je naveo da na navedeno vještačenje načelno ne stavlja primjedbe, ali predlaže vještaka pozvati kako bi pojasnio svoj nalaz, budući da se nije očitovao o mogućnosti izbjegavanja predmetne nezgode od strane tužitelja za slučaj da se osiguranik tuženika nalazio zaustavljen na pješačkom prijelazu i za slučaj da se osiguranik tuženika krenuo uključivati u promet po kolniku po kojem se kretao tužitelj (i to za trenutak kada je prešao zamišljenu crtu koja dijelu sporednu od glavne ceste).

28. Usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje i odgovarajući na pitanja, prometni vještak je naveo da je u slučaju da se osiguranik tuženika nalazio zaustavljen na pješačkom prijelazu bez da je poduzeo radnju uključivanja na glavni kolnik kojim se kretao tužitelj. tužitelj mogao izbjeći nesreću na način da je nastavio kretanje svojim dijelom kolnika bez poduzimanja intenzivnog kočenja, što je u ovom slučaju dovelo do destabilizacije mopeda i nastanka štetnog događaja. U slučaju kada vozač poduzima intenzivno kočenje praktički se to dešava u svrhu izbjegavanja iznenadne prepreke, što je tehnički moguće u ovom slučaju ukoliko je osiguranik tuženika poduzeo radnju uključivanja na glavni kolnik bez da su stvoreni uvjeti nesmetanog kretanja ostalih sudionika u prometu. S obzirom na mjesto pada tužitelja koje se nalazilo u neposrednoj blizini nastanka štetnog događaja, tužitelj je instinktivno reagirao intenzivnim kočenjem zbog nailaska na moguću prepreku. Tehničkim putem se ne može utvrditi koja je to jačina intenziteta kočenja bila potrebna da se izbjegne štetni događaj.

29. Ovaj sud je ocijenio da je vještak izradio svoj nalaz i mišljenje jasno, stručno i objektivno i da je usmenim obrazloženjem nalaza i mišljenja razložno otklonio prigovore tuženika, pa je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Anta Zečića i odbio prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novim prometnim vještačenjem.

30. Pritom valja kazati da je ovom sudu, a imajući u vidu i rezultate vještačenja, logičniji i životno uvjerljiviji iskaz tužitelja od iskaza osiguranika tuženika, jer je osiguranik tuženika prije dolaska službenika MUP-a pomaknuo svoje vozilo, koje se prethodno kretalo kolnikom Ulice Park Hrvatske mornarice kojim se nije smio kretati i jer ovom sudu nije uvjerljivo da bi tužitelj objektivno bezrazložno naglo kočio i time doveo u opasnost sebe i svoju imovinu, a imajući, pritom, u vidu i činjenicu da osiguranik tuženika nije naveo nikakav drugi mogući razlog takvog tužiteljevog prometnog ponašanja (neki pješak, drugi vozač i sl.) i jer ni iz jednog dokaza ne proizlazi da se zbog ranijih prometnih situacija može zaključiti da je tužitelj nesiguran i plah vozač koji poduzima intenzivne reakcije u prometnoj situaciji koja objektivno nije potencijalno opasna.

31. Na temelju prihvaćenog iskaza tužitelja i prihvaćenih rezultata prometnog vještačenja, ovaj sud je utvrdio da je osiguranik tuženika isključivo kriv za nastanak predmetne prometne nesreće, jer nije propustio moped tužitelja, protivno odredbi čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13. i 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske), kojom je propisano da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom, a uslijed čega je tužitelj, u cilju izbjegavanja naleta na kamion osiguranika tuženika, poduzeo intenzivno kočenje zbog kojega je došlo do prebačaja mopeda preko prednjeg kotača i prevrtanja na lijevi bok zajedno s tužiteljem na kolnik.

32. Pritom valja kazati da intenzivno kočenje tužitelja u cilju izbjegavanja naleta na kamion ne predstavlja protupravnu radnju zbog koje bi se moglo smatrati da je i tužitelj kriv za nastanak predmetne prometne nezgode, time i uzrokovane mu štete.

33. Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik je odgovoran za štetu uzrokovanu tužitelju predmetnom prometnom nesrećom temeljem odredbi čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08. i 125/11., dalje: ZOO) i čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOUP).

34. Radi utvrđenja opsega štete uzrokovane tužitelju ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nezgodi, ovaj sud je, među ostalim, izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Miroslavu Bielenu koji je u svom pisano iznijetom nalazu i mišljenju, izrađenom na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, u bitnom, naveo da je tužitelj od posljedica ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći stacionarno liječen na kirurškom odjelu u KBC Zagrebu od 17.7.2014. do 27.7.2014. i pritom su postavljene slijedeće dijagnoze: prijelom vanjskog maleola lijeve potkoljenice i prijelom 2.

3. i 5. metatarzalne kosti lijevog stopala. Trajne posljedice zadobivenih ozljeda od 12%, a u kojem omjeru će tužitelj morati ulagati pojačane napore, manifestiraju se ograničenom gibljivosti lijevog skočnog zgloba u lakom stupnju, te funkcionalnim poteškoćama pri hodu i stajanju lijevog stopala. Tužitelj je zbog predmetnog ozljeđivanja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 4 dana, lakog intenziteta 8 tjedana. Trpio je i strah i to primarni, kratkotrajan i intenzivan, a sekundarni strah jaki jakog intenziteta trpio je 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana i lakog intenziteta 6 tjedana. Bila mu je potrebna tuđa njega i pomoć po 3 sata dnevno 1 tjedan, po 2 sata dnevno 5 tjedana, te po 1 sat dnevno 2 tjedna.

35. Naprijed navedenom nalazu i mišljenju prigovorile su obje stranke.

36. Tako je tužitelj u podnesku od 2. kolovoza 2017. naveo, u bitnom, da je potrebno pojasniti je li kod tužitelja potvrđen tzv. Sudekov sindrom u smislu skupine promjena koje nastaju kao posljedica traume ili bolesti, a koji se kao suspektan navodi u medicinskoj dokumentaciji, te je li prijelom kojeg je tužitelj pretrpio prijelom jednog ili obaju maleola (bimaleolarni prijelom), kao i je li zbog toga potrebno provesti kakvo dodatno vještačenje ili dijagnostičku obradu. Drži da je visina smanjenja životnih aktivnosti prenisko ocijenjena, kao i intenzitet bolova i straha i trajanje tuđe pomoći i njege.

37. Tuženik je u podnesku od 30. kolovoza 2017. naveo, u bitnom, da predlaže da se vještak očituje u pogledu dovršetka liječenja tužitelja kako bi se utvrdio točan datum dospjelosti predmetnog potraživanja, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj u više navrata dostavljao medicinsku dokumentaciju. Nadalje je predložio da vještak izvrši uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja i očituje se o utjecaju ranijih problema s lijevom nogom tužitelja na predmetni štetni događaj. Ujedno je naveo da prigovara i zaostalim trajnim posljedicama od 12%.

38. Usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje i odgovarajući na prigovore i pitanja, vještak dr. Miroslav Bielen je objasnio da RTG snimke u koje je izvršio uvid odgovaraju nalazu kirurga koji je priložen spisu. One prikazuju prijelom vanjskog maleola lijevog skočnog zgloba i druge, treće i pete metatarzalne kosti (donožja). Ne može znati jesu li RTG snimke očitane od radiologa, ili ih je izravno očitavao kirurg, no s obzirom na tijek liječenja i sam nalaz na priloženim fotokopijama rendgenskih snimaka sigurno se radilo o navedenim dijagnozama. Nakon što je kod tužitelja 2.3.2016. od strane fizijatra postavljena sumnja na Sudeckov sindrom u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema liječničkih nalaza koji bi se vezivali na navedenu bolest, te smatra da sumnja nije potvrđena. Niti u njegovom nalazu godinu dana kasnije nije našao znakove Sudeckove bolesti. Radi se samo o prijelom jednog, vanjskog, maleola lijevog skočnog zgloba. Tužitelju je zaostala ograničena gibljivost lijevog gležnja u lakom stupnju i blaže funkcionalne tegobe zbog prijeloma tri metatarzalne kosti. Navedenoj ocjeni smanjenja životne aktivnosti i tijeku liječenja odgovara u potpunosti procjena ostalih vidova nematerijalne štete i tuđe pomoći. Ožiljak na unutarnjoj strani lijevog stopala koji je evidentirao, ne može se sa sigurnošću povezati sa štetnim događajem, jer se ozljeda kože u priloženim nalazima kirurga ne navodi. Do ocjene od 12% smanjenja životne aktivnosti došao je tako da je ozljedu skočnoga zgloba procijenio s 5%, a ostatak se odnosi na stanje po prijelomu tri metatarzalne kosti. Kod smanjenja životne aktivnosti postotci se ne moraju uvijek zbrajati aritmetički, odnosno ukoliko se radi o više ozljeda na istoj nozi, odnosno istome udu ili istome organu, zbroj može biti manji nego što bi to bilo matematički. Smatra da je, kada je dao ocjenu o ukupnom smanjenju životne aktivnosti od 12%, dao pravilnu ocjenu koja obuhvaća kako ozljedu skočnog zgloba, tako i tri kosti donožja. Ne postoje pravila koja bi nalagala da se postotak smanjenja životne aktivnosti koji otpada na "manju" ozljedu prepolovi. Procjena smanjenja životne aktivnosti ovisi o kliničkoj slici koja je zaostala nakon ozljede i samom radiološkom nalazu. Prijelom vanjskog maleola prema ovim slikama zarastao je u dobrom položaju, no zaostalo je ograničenje gibljivosti navedenog zgloba u lakom stupnju, a prijelom metatarzalne kosti imao je vidljiv pomak i zaostalo je smanjenje funkcionalne sposobnosti lijevog stopala zbog navedenog. Ocjenu o postotku smanjenja životne aktivnosti donio je na temelju pregleda tužitelja, medicinske dokumentacije, vlastitog iskustva i prakse sličnih vještačenja u Republici Hrvatskoj. Liječenje tužitelja, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, završilo je koncem prvog tromjesečja 2016., kada fizijatar konstatira da je fizikalna terapija završena. Iz potvrde spec. interne medicine iz Züricha od 1.2.2018. proizlazi da tužitelj nije imao sličnih ozljeda lijevog stopala i lijevoga gležnja.

39. Budući da je ovaj sud ocijenio da je vještak dr. Miroslav Bielen izradio nalaz i mišljenje jasno, stručno i objektivno i da je usmenim očitovanjem razložno otklonio sve prigovore tuženika, to je njegov nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio, a odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem.

40. Ovaj sud je ocijenio da okolnosti konkretnog slučaja i utvrđena težina povreda kod tužitelja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046., te čl. 1100. st. 1. ZOO-a).

41. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebice težinu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, stupanj smanjenja životnih aktivnosti (12%), te neugodnosti tijekom liječenja opisane u nalazu i mišljenju vještaka (hospitalizacija od 17.7.2014. do 22.7.2014., imobilizacija, analgetici, strogo mirovanje i sl.), dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (47 godina - rođen **.**.1966.) i njegovo zvanje (radnik), ovaj sud je ocijenio da iznos od 4.500,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje.

42. Pritom valja kazati da je ovaj sud prilikom ocjene pravične novčane naknade imao u vidu i općepoznata inflatorna kretanja od izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete iz 2020. godine.

43. Budući da je tuženik isplatio tužitelju po osnovi neimovinske štete iznos od 18.000,00 kuna (što je naveo u odgovoru na tužbu), današnjih 2.389,01 eura, to mu je dužan isplatiti ostalih 2.110,99 eura.

44. Nadalje, tužitelj bi imao pravo i na naknadu za imovinsku štetu zbog potrebne mu tuđe pomoći u zahtijevanom iznosu od 348,40 eura (čl. 1095. st. 1. ZOO-a), jer mu je tuđa pomoć i njega bila potrebna prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka 105 sati i jer je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, a imajući u vidu da tužitelj nije dokazivao cijenu sata tuđe pomoći osobe koja se time bavi u Zagrebu, gdje tužitelj prebiva, utvrdio cijenu sata tuđe pomoći u iznosu od 3,32 eura.

45. Na iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od 20. kolovoza 2014., kada se tužitelj nesporno obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, pa do isplate, budući da tuženik tužitelju nije isplatio cjelokupnu naknadu pravične novčane naknade na neimovinsku štetu, niti bilo koji iznos po osnovi naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u roku od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kojim je tužitelj zahtijevao 8.494,26 eura, ranijih 64.000,00 kuna po osnovi naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, temeljem odredbe čl. 12. st. 4. ZOOUP-a.

46. Naime, u konkretnom slučaju se, a vezano za zakonsku zateznu kamatu, radi o situaciji o kojoj se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-263/2025-2 od 21.5.2025. godine.

47. Pritom valja kazati i da tuženikovo shvaćanje kojim bi se početak tijeka zatezne kamate vezao uz završetak liječenja nema uporišta u zakonskim propisima i protivno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama broj Rev- 550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017. (tako VSRH u odluci Rev-1056/2017-3 od 27. travnja 2021.).

48. Nadalje, ovaj sud je prethodno ocijenio da zahtjev tužitelja za isplatu povišenog iznosa s osnove naknade neimovinske štete nije zastario.

49. Naime, prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijekom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

50. Podizanjem tužbe 10. svibnja 2016., dakle u roku od 3 godine iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a, i od štetnog događaja (17.7.2014,) i od završenog liječenja (koncem prvog tromjesečja 2016.), kojom je zahtijevao isplatu određenog iznosa na ime naknade neimovinske štete, visina koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tužitelj je ujedno poduzeo radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja, te time, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prekinuo zastarijevanje i u odnosu na povećani zahtjev iz iste činjenične osnove (u tom smislu VSRH u odluci broj: Rev-1122/2024-2 od 5. ožujka 2025.).

51. Nadalje, među strankama je tijekom postupka učinjeno nespornim da je tužitelj imao trošak prijevoza i ležarine vozila u iznosu od 54,75 eura, pa tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete po osnovi troškova prijevoza i ležarine vozila u iznosu od 54,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom, ali ne od 18. srpnja 2014., kao dana plaćanja računa br. 107/105/2 od 18. srpnja 2014. (str. 23 spisa), kako to tužitelj zahtijeva, već od 10. svibnja 2016., kao dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, pa do isplate, budući da tužitelj odštetnim zahtjevom prije podnošenja tužbe od tuženika nije potraživao naknadu za ovu imovinsku štetu i budući da se i na naknadu ove štete primjenjuje odredba čl. 12. st. 4. ZOOUP-a, kao specijalnog zakona (VSRH u odluci Rev-1429/2024 od 8. siječnja 2025.).

52. Tužitelj ima pravo i na naknadu imovinske štete za troškove liječenja u iznosu od 447,52 eura (3.371,85 kuna) koje je potraživao tek u podnesku od 26. siječnja 2018. sa zakonskom zateznom kamatom od 26. siječnja 2018., kada je postavio taj zahtjev, a ne od 23. srpnja 2014., kao prvog dana iza dana liječenja, do isplate, kako to tužitelj zahtijeva, budući da tužitelj odštetnim zahtjevom prije podnošenja tužbe od tuženika nije potraživao naknadu za ovu imovinsku štetu i budući da se i na naknadu ove štete primjenjuje odredba čl. 12. st. 4. ZOOUP-a, kao specijalnog zakona (VSRH u odluci Rev-1429/2024 od 8. siječnja 2025.).

53. Naime, u trenutku kada je vještak dr. Miroslav Bielen u usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja naveo da se ne može očitovati je li opravdan ili nije priloženi račun iz KBC-a Zagreb od 5. rujna 2017. u kojem stoji da se radi o trošku 3.371,85 kuna, jer nije razvidno na što se odnosi, u spis je bio priložen samo izvod iz poslovnih knjiga KBC-a Zagreb od 5. rujna 2017. (na str. 163 spisa), a ne i račun koji je tužitelj predao na ročištu 6. rujna 2019. (na str. 223-226 spisa), a koji je kasnije dostavio u elektronskom obliku.

54. Kako je na spomenutom računu KBC-a Zagreb navedeno da se usluga odnosi na razdoblje od 17.7.2014. do 22.7.2014., dakle na vremensko razdoblje u kojemu se tužitelj, prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Miroslava Bielena, nalazio na bolničkom liječenju u KBC-u Zagreb, te kako je kao datum računa naveden je 22.7.2014., dakle dan otpusta tužitelja s liječenja u Zavodu za traumatologiju i koštano-zglobnu kirurgiju, to je za zaključiti da se radi o opravdanom trošku liječenja tužitelja od posljedica ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi.

55. Iz spomenutih univerzalnih naloga za plaćanje razvidno je da je tužitelj 1. srpnja 2019., platio KBC-u Zagreb 625,00 kuna i 3.967,00 kuna, ukupno 4.592,07 kuna, pozivom na predmet Povrv-1586/17, a iz presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-1586/17 od 28. svibnja 2019., koja je postala pravomoćna i ovršna 5. lipnja 2019. (prema elektroničkom ispisu pravomoćnosti i ovršnosti navedene presude na str. 231 spisa), proizlazi da je ta presuda donijeta u predmetu u kojemu su predmet spora bili upravo troškovi KBC-a Zagreb prema naprijed navedenom računu.

56. Nadalje, iz naprijed navedene presude je razvidno i da se presuda temelji, među ostalim, i na utvrđenju da tužitelj račun nije primio prije podnošenja ovršnog prijedloga u tom postupku, slijedom čega KBC Zagreb nema pravo na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.371,85 kuna, za koji je platni nalog održan na snazi, prije 13. rujna 2017., kao dana podnošenja ovršnog prijedloga u tom predmetu.

57. Kada se iznos za koji je platni nalog održan na snazi zbroji s iznosom troškova koje je ovdje tužitelju spomenutom presudom naloženo platiti KBC-u Zagreb u iznosu od 825,00 kuna, tada je za zaključiti da je tužitelj 1. srpnja 2019. platio KBC-u Zagreb veći iznos, što znači da je platio i zakonske zatezne kamate od dana navedenog u spomenutoj presudi.

58. Imajući u vidu da tužitelj za visinu štete koja se odnosi na troškove bolničkog liječenja u KBC-u Zagreb nije mogao znati prije podnošenja spomenutog ovršnog prijedloga 13. rujna 2017., a od kada pa do postavljanja zahtjeva za naknadu ove štete (26. siječnja 2018.) nije protekao rok od 3 godine iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a, to je za zaključiti da predmetno potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

59. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

60. Tužitelj je s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u osnovi uspio 100%, a u visini s 46,24%, (2.961,66 eura od 6.405,12 eura), pa je njegov uspjeh, uzimajući u obzir osnovu i visinu, 73,12%, pa kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika (26,88%), tada se iskazuje pozitivna razlika od 46,24% u korist tužitelja.

61. Vrijednosti predmeta spora iz tužbe (2.480,62 eura), podneska od 28. srpnja 2016. (2.311,04 eura), podneska od 26. siječnja 2018. (2.758,56 eura) i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (6.405,12 eura) nalaze se unutar istog bodovnog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), kojom je propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. toč. 3. OT).

62. Stoga je tužitelju priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva od 100 bodova (Tbr. 28. OT), sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 28.7.2016., 2.8.2017., 12.9.2019. i 29.9.2022. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastava podneska od 28.2.2018. od 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), zastupanja na ročištima od 26.1.2017., 30.3.2018., 28.9.2018., 4.9.2019., 6.9.2024., 20.11.2024. i 1.4.2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), zastupanja na ročištima od 26.1.2018. i 24.5.2019. od po 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), nazočnost na licu mjesta od 5.11.2021. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 7. OT) i pristupa ročištu za objavu presude od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), ukupno 1550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 3.100,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (775,00 eura) 3.875,00 eura, a razmjerno razlici uspjeha u korist tužitelja (46,24%) 1.791,80 eura.

63. Pritom valja kazati da ovaj sud nije izašao na očevid zakazan za 5.11.2021., budući da ga vještak nije kontaktirao prije očevida, ali su u sudnicu pristupili zamjenik punomoćnika tužitelja i punomoćnik tuženika i naveli da su oni 5.11.2021. bili na licu mjesta zajedno s prometnim vještakom o čemu je ovaj sud sastavio službenu bilješku (str. 238 spisa).

64. Naprijed navedenom trošku tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku valjalo je pribrojiti trošak medicinskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 162,59 eura (1.100,00 kuna, odnosno 146,00 eura + 125,00 kuna, odnosno 16,59 eura) i trošak prometnog vještačenja u cijelosti u iznosu od 298,63 eura (2.000,00 kuna, odnosno u iznosu od 265,45 eura + 33,18 eura), i trošak prijevoda dopisa suda liječniku u Švicarskoj radi dostave zdravstvenog kartona u plaćenom iznosu od 49,77 eura (375,00 kuna - str. 166 spisa), budući da navedeni troškovi ni na koji način nisu ovisili o vrijednosti predmeta spora, a tužitelj je njima uspio dokazati osnovu svog zahtjeva s kojom je uspio u cijelosti.

65. Tužitelju nije priznat trošak izdavanja liječničke potvrde, budući da o tom trošku nije priložen nikakav dokaz na službenom jeziku ovoga suda.

66. Pritom valja kazati da će se uplaćeni, a ne potrošeni predujam za očevid i vještačenje u iznosu od ukupno 66,07 eura vratiti tužitelju na njegov zahtjev na broj računa koji označi u podnesku.

67. Nadalje je tužitelju valjalo priznati razmjerni trošak sudske pristojbe na tužbu od 32,96 eura (46,24% od 537,00 kuna = 248,31 kuna) i razmjerni trošak sudske pristojbe na ovu presudu 51,10 eura (46,24% od 110,50 eura) po Tar. br. (Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23.).

68. Stoga, ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.386,85 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. prosinca 2025. do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

69. I naposljetku valja kazati da zbog opisanih djelomičnih povlačenja tužbe tuženiku nije nastao nikakav poseban trošak, budući da se sve vrijednosti predmeta spora nalaze unutar istog bodovnog razreda OT.

70. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23.).

71. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka rješenja.

DNA:

I. Pun. tužitelja uz rj. na platež pristojbe na presudu (110,50 eura)

II. Pun. tuženika