REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1829/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja LR, vlasnika obrta [obrt], obrta za autolimarske, autolakirerske i prevoditeljske usluge, Bregana, Otruševec 53, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Aleksandar Aleksovski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juršetić & Aleksovski d.o.o., Zagreb, Lovinčićeva ulica 3, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. studenog 2025. u prisutnosti odvjetničkog vježbenika TR, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 421,09 EUR s zateznim kamatama od 9. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 289,81 EUR, s zateznim kamatama od 10. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 325,77 EUR s zateznim kamatama od 10. prosinca 2025. do isplate, kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je u prometnoj nezgodi koja se je dogodila 27. prosinca 2024. oštećeno vozilo OR, registarske oznake [registarska oznaka], koju je uzrokovao štetnik čiji je osiguratelj od automobilske odgovornosti bio tuženik, slijedom čega da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastalu na njegovom vozilu. Oštećenik da se je obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 9. siječnja 2025., da je tuženik odštetni zahtjev ocijenio osnovanim, ali je u korist oštećenika isplatio samo iznos od 923,16 EUR, iako je tužitelj, koji je popravio nastala oštećenja, za isto ispostavio račun u iznosu od 1.344,25 EUR. Dakle, da tuženik nije podmirio račun u preostalom iznosu od 421,09 EUR. Tužitelj, u bitnom, tvrdi da osiguratelj ne može određivati tržišne cijene pružateljima usluga popravljanja štete nastale na vozilima te da troškovi popravka predmetnog vozila predstavljaju stvarne troškove uspostave prijašnjeg stanja, kakvo je bilo prije štetnog događaja, to da je oštećenik imao prema tuženiku tražbinu za isplatu naknade štete u visini punih troškova otklanjanja nastale štete, koji proizlazi iz tužiteljevog računa, a kako mu je tuženik propustio platiti navedeni preostali dio, to da je isti tu tražbinu ustupio tužitelju, temeljem Ugovora o cesiji radi ispunjenja od 9. siječnja 2025., o čemu da je tuženik obaviješten. Stoga predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 421,09 EUR s zateznim kamatama od 9. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih obveznih odnosa.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava postojanje aktivne i pasivne legitimacije, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek zateznih kamata (jer da isti nije prenesen cesijom). Napominje da je u konkretnom slučaju ukazao oštećeniku na mogućnost popravka oštećenog vozila na istom području na kojem se nalazi tužitelj, iste kvalitete, kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisa, po nižoj cijeni od tužiteljeve, ali da je oštećenik odabrao vozilo popraviti po skupljoj cijeni, kod tužitelja, a da je njegova dužnost bila poduzeti sve potrebne radnje da umanji nastalu štetu. Osporava i da bi službena cijena sata rada tužitelja bila ona koju navodi u tužbi te smatra da je tužitelj zaračunao troškove popravka u tom iznosu samo zato što se naknada štete potražuje od osiguravajućeg društva, a ne od neke fizičke osobe.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja sklopljen 28. svibnja 2025. između OR kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja (list 7. – 8. spisa, dalje u tekstu: Ugovor o cesiji), obavijest o ustupu potraživanja (list 9. spisa), prigovor tužitelja na ponudu tuženika upućenu oštećeniku (list 10.- 11. spisa), ponuda tuženika upućena oštećeniku (list 12. – 13. spisa), tuženikov izvid štete (list 14. spisa), preslika prometne dozvole za oštećeno vozilo (list 15. – 16. spisa), račun tužitelja 35/1/1 od 26. ožujka 2025. (list 17. spisa), tužiteljev nalog za autoservis (list 18. spisa), tužiteljev cjenik (list 19. spisa) i mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 20. – 23. spisa).

4. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

5. Predmet spora jest isplata ostatka naknade za štetu koja je nastala na vozilu OR, oštećenom u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

6. Među strankama je sporno je li tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate naknade štete na vozilu koje je oštetio njegov osiguranik, a posljedično i je li postojala tražbina koju je OR mogao ustupiti tužitelju i, ako jest, u kojem iznosu.

7. Iako tuženik formalno osporava vlastitu pasivnu legitimaciju, što podrazumijeva osporavanje da je on osiguratelj od automobilske odgovornosti štetnika, tuženik i sam tvrdi (što je i dokazano) da je kao osiguratelj štetnika oštećenom OR ponudio da vozilo popravi kod jeftinijih servisera, dok iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik izvršio izvid štete na vozilu OR te mu je dao ponudu naknade štete u kojoj navodi da njegova odgovornost naknade nastale štete nije sporna, pri čemu je svoju obvezu utvrdio u iznosu od 923,16 EUR, koji iznos je u konačnici i isplatio.

8. Stoga je osporavanje pasivne legitimacije neosnovano.

9. Nadalje, iako tuženik formalno osporava aktivnu legitimaciju tužitelju, isti ne osporava da je tužitelj taj koji je otklonio nastala oštećenja na oštećenom vozilu OR, a ne osporava niti da je OR sklopio s tužiteljem Ugovor o cesiji kojim mu je ustupio tražbinu koju navodno ima prema tuženiku u preostalom iznosu naknade štete pa ako se utvrdi da je isti imao takvo potraživanje prema tuženiku, tada je neosnovano i osporavanje aktivne legitimacije.

10. Vlasnici odnosno korisnici vozila obvezni su se od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama korištenjem tog vozila u prometu (čl. 2. st. 1. t. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu /Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP/).

11. Oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev po osnovi obveznog automobilskog osiguranja neposredno odgovornom osiguratelju (čl. 11. st. 1. ZOOP- a).

12. Odgovorni osiguratelj dužan je u propisanom roku od dana primitka odštetnog zahtjeva, utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to, u slučaju osnovanosti, obrazloženu ponudu za naknadu štete (čl. 12. st. 1. ZOOP-a) te isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude u propisanom roku (čl. 12. st. 5. ZOOP-a).

13. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u propisanom roku, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 12. st. 6. ZOO-a).

14. Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a).

15. Ukoliko tuženik nije OR isplatio naknadu štete koja je bila dostatna za pokriće troškova otklanjanja cjelokupne štete nastale na njegovom vozilu, oštećenom u prometnoj nezgodi koji je uzrokovao osiguranik tuženika, tada je OR imao prema tuženiku tražbinu po osnovi isplate ostatka naknade štete, s kojom je mogao slobodno raspolagati.

16. Prema odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

17. Tražbina po osnovi naknade imovinske štete na vozilu (isplate osigurnine) niti je strogo osobne naravi, niti se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, a niti je njen prijenos zakonom zabranjen.

18. Stoga je OR mogao predmetnu tražbinu ustupiti tužitelju.

19. Prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Ali kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu (čl. 88. st. 2. ZOO-a).

20. Predmetnim Ugovorom o cesiji utvrđuje se da OR ima tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete nastale na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] u predmetnom štetnom događaju od 27. prosinca 2024., koji predmet se kod tuženika vodi pod brojem 2581 1051 0020, koju štetu da je otklonio tužitelj i za isto ispostavio OR račun 35/1/1 u iznosu od 1.344,25 EUR, stoga da tužitelj ima dospjelo potraživanje prema OR u tom iznosu, radi ispunjenja kojeg OR ustupa tužitelju tražbinu koju po osnovi naknade te štete ima prema tuženiku, s time da se njegova obveza prema tužitelju gasi tek kad tužitelj naplati ustupljenu tražbinu od tuženika (čl. 1. i 2. Ugovora o cesiji).

21. Iz toga proizlazi da je predmetni Ugovor o cesiji po svojoj naravi cesija radi ispunjenja, budući da se ustupiteljeva obveza prema primatelju tražbine, ovdje tužitelju, gasi tek naplatom ustupljene tražbine.

22. Iz dopisa tužitelja i OR od 28. svibnja 2025. proizlazi da je tuženik obaviješten o sklapanju predmetnog Ugovora o cesiji, sukladno odredbi čl. 82. ZOO- a.

23. Iz tuženikovog izvida predmetne štete od 25.ožujka 2025. proizlazi da je tuženik utvrdio da je u nezgodi od 27. prosinca 2024. na vozilu marke Hyundai Kona, registarske oznake [registarska oznaka], oštećena rešetka hladnjaka (dio za zamjenu) i prednji branik (dio za popravak) te da će za otklanjanje tih oštećenja biti potreban popravak uz uporabu rada limara u trajanju od 5,10 sati i rada lakirera u trajanju od 5,50 sati, uz upotrebu potrošnog materijala (cijena potrošnog materijala za lakirera iznosi 82,94 EUR, a za limara 7,35 EUR).

24. Iz računa tužitelja 35-1-1 od 26. ožujka 2025. proizlazi da je tužitelj izvršio popravke oštećenja na vozilu OR sukladno gore navedenom tuženikovom izvidu štete (ista vrsta i cijena potrošnog materijala te isti broj sati limara i lakirera), samo što radni sat autolimara i autolakirera nije zaračunao u iznosu kojeg je bio spreman priznati tuženik, mada niti sam tuženik ne navodi koji je to iznos, već u iznosu od 56,78 EUR/sat uvećano za PDV (70,98 EUR), koliko iznosi njegova cijena na tržištu.

25. Tužitelj je ovlašten za svoje usluge potraživati cijenu koju on smatra primjerenom, a kako niti iz jednog dokaza u ovom spisu ne proizlazi da bi se radilo o cijenama koje (značajno) odstupaju od tržišnih cijena, to se ne može smatrati da je oštećenik OR time što je svoje vozilo popravio kod tužitelja po tržišnim cijenama pridonio da njegova šteta bude veća nego što bi inače bila pa da bi isti trebao sam snositi dio te štete.

26. Zato cjelokupan iznos tužiteljevog računa za popravak vozila OR u visini od 1.344,25 EUR predstavlja za njega stvarno nastalu štetu, a kako je od navedenog iznosa tuženik podmirio samo dio u visini od 923,16 EUR, to je oštećenik imao prema tuženiku osnovanu tražbinu po osnovi isplate ostatka naknade štete u iznosu od 421,09 EUR koju je ustupio ovdje tužitelju Ugovorom o cesiji pa je tuženik dužan navedeni iznos isplatiti tužitelju s zateznim kamatama od dana kada je zaprimio odštetni zahtjev OR, budući da s ustupljenom tražbinom prelaze na primatelja i sporedna prava, kao što su pravo na kamate (čl. 81. st. 1. ZOO-a i čl. 12. st. 6. ZOOP-a).

27. S obzirom da je da je tuženik primio predmetni odštetni zahtjev 9. siječnja 2025. (to tvrdi tužitelj, a tuženik ne osporava, štoviše, u samoj ponudi poslanoj oštećeniku se poziva na odštetni zahtjev od 9. siječnja 2025.), to bi na ostatak neisplaćene naknade štete OR, a time i tužitelju kojemu je ta tražbina ustupljena, pripadale zatezne kamate od 9. siječnja 2025., kako to tužitelj potražuje u tužbi.

28. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa, budući da tražbina koja je ustupljena tužitelju proizlazi iz izvanugovornog odnosa naknade štete.

29. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti u odnosu na glavno potraživanje, to ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

30. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 421,09 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za tužbu u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 13,27 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/ - pristojba plaćena u trenutku podnošenja tužbe elektroničkim putem, u visini polovice propisanog iznosa pristojbe, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023./), za ročište od 10. studenog 2025. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46. OT-a) te za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 26,54 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno 289,81 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po istoj stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate na glavnicu utuženog potraživanja.

31. Tužitelju ne pripada naknada za izvansudski prigovor protiv obrazložene ponude tuženika, budući da ta radnja nije bile potrebna za vođenje predmetnog postupka, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Ono što jest bilo potrebno, u smislu odredbe čl. 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.), jest odštetni zahtjev, kojeg je oštećenik, OR, sam sastavio i dostavio tuženiku, dok prigovor tužitelja, kao cesionara, na ponudu koju je tuženik dao oštećeniku, nije bio potreban za vođenje predmetne parnice.

32. Također, s obzirom da se u podnesku od 31. listopada 2025. u suštini ponavlja sve ono što je već navedeno u tužbi te da tuženik nije imao prilike očitovati se na taj podnesak (jer mu je zbog objektivnih razloga uručen tek na ročištu), sud ocjenjuje da niti taj podnesak nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

33. Ne pripada mu niti trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice, s obzirom da ako stranka koja je uredno pozvana na navedeno ročište na isto ne pristupi, može istog dana preuzeti sadržaj presude s e- oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata s istom, kako bi u roku podnijela žalbu, a ukoliko nema namjere podnijeti žalbu, tada ionako ne bi mogla postići ovrhu presude bez otisnute potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a koja se iskazuje tek nakon proteka žalbenog roka, slijedom čega je stranka ponovno dužna pristupiti sudu nakon održavanja ročišta za objavu presude, kojom prigodom može preuzeti i službeni otpravak presude.

34. Stoga je preko iznosa od 289,81 EUR do zahtijevanog iznosa od 615,58 EUR, za iznos od 325,77 EUR, s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku