Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-727/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Saše Cvijetića, predsjednika vijeća te Sandre Juranović i Gordane Denona Kusijanović, članova vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠŠ, zbog kaznenog djela iz članka 140. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ŠŠ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 27. kolovoza 2025., poslovni broj: Kv-161/2025, u sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog ŠŠ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 27. kolovoza 2025., poslovni broj: Kv-161/2025, pod točkom I./ izreke rješenja, na temelju odredbe članka 127. stavka 4. i članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje: ZKP/08), određen je istražni zatvor protiv optuženog ŠŠ, po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Pod točkom II./ izreke, a na temelju odredbe članka 124. stavka 2. točke 5. u svezi odredbe članka 102. stavka 1. i 2. ZKP/08, određeno je da istražni zatvor može biti zamijenjen jamstvom u visini od 5.000,00 eura te da se polaganje jamčevine može sastojati u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo. Istim rješenjem, na temelju odredbe članka 566. stavka 1. i 2. ZKP/08, naloženo je Policijskoj upravi primorsko-goranskoj izdavanje tjeralice protiv optuženog ŠŠ s obzirom na to da je postupak pokrenut zbog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti te je određeno da će se nakon pronalaženja, optuženik privesti u Zatvor u Rijeci.
1.1. Prema podacima iz spisa predmeta, optuženi FŠ uhićen je 30. studenog 2025. te se od 1. prosinca 2025. nalazi u istražnom zatvoru Zatvora u Rijeci.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu je žalbu podnio optuženi FŠ, po braniteljici, odvjetnici Dajani Sobol, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni. Po mišljenju žalitelja, sud je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer prilikom donošenja pobijanog rješenja nije uzeo u obzir dokaz, odnosno ugovor o radu kojeg je braniteljica predala u spis, a iz kojeg jasno i nedvojbeno proizlazi da se optuženik nalazi na brodu zbog poslovnih obveza te da njegova odsutnost s ročišta nije posljedica namjernog izbjegavanja kaznenog postupka, već je posljedica poslovnih dužnosti. Žalitelj smatra da je sud propustio pravilno utvrditi činjenično stanje pa je slijedom toga, pogrešno zaključio da se optuženik nalazi u bijegu zbog čega mu je u konačnici i odredio istražni zatvor. Ističe se i da je visina jamstva određena u previsokom iznosu, odnosno da je nerazmjerna s težinom kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, a isto tako i s obzirom na imovinske prilike optuženika. Osim jamstva, sud nije razmatrao mogućnost zamjene istražnog zatvora nekom drugom blažom mjerom, već je odredio jamstvo te je na taj način, smatra žalitelj, optuženiku "realno uskraćena mogućnost zamjene istražnog zatvora blažom mjerom" čime je sud povrijedio odredbu članka 467. stavka 1. točke 4. ZKP/08, ali i načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. Žalitelj također smatra da je određivanjem istražnog zatvora te jamstva u visini koja premašuje financijske mogućnosti optuženika, povrijeđeno i optuženikovo pravo na slobodu i sigurnost zajamčeno člankom 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te pravo na pošteno suđenje iz članka 6. Konvencije. Predloženo je prihvatiti žalbu te ukinuti pobijano rješenje i nalog, podredno, vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno postupiti na temelju odredbe članka 126. ZKP/08 te pobijano rješenje opozvati pa nakon pravomoćnosti rješenja, naložiti povlačenje tjeralice.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmatrajući stanje spisa predmeta i ocjenjujući žalbene navode, ocjena je ovoga vijeća drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, a isto je tako pravilno utvrdio postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega. Svoju je odluku prvostupanjski sud utemeljio na valjanim i dostatnim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
4.1. Tako je protivno žalbenim navodima, ispravno prvostupanjski sud zaključio da na strani optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, a zbog kojih je nužno optuženiku odrediti istražni zatvor kao krajnju i najstrožu mjeru. Naime, i ovaj je drugostupanjski sud, a nakon pregleda spisa predmeta, utvrdio da je optuženi FŠ nedostupan sudu gotovo od samog početka ovog kaznenog postupka i to unatoč tome što uredno prima sudska pismena i komunicira sa sudom putem telefona i e-maila. Tako iz spisa predmeta proizlazi da je uredno primio optužnicu (u svibnju 2020.) nakon čega je pisanim putem (u lipnju 2020.) obavijestio sud da je pomorac i da će duže vrijeme biti odsutan pa da moli zakazivanje rasprave u rujnu 2020. Sud je njegovu obavijest uzeo u obzir pa je ročište za odlučivanje o prijedlogu državnog odvjetnika da se optuženiku odredi istražni zatvor, zakazao za dan 21. rujna 2020. Optuženik je uredno primio poziv za to ročište te obavijestio sud da se morao ukrcati na brod 10. rujna 2020. no da će u Republici Hrvatskoj biti sredinom studenog. U dokaz svojih navoda, dostavio je ugovor o radu zaključen sa tvrtkom Seatrans Crewing A/S. Nakon toga, sud ponovno zakazuje ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru za dan 17. prosinca 2020., no dan prije održavanja ročišta, odnosno 16. prosinca 2020., optuženik, putem e-maila, obavještava sud da će do 15. siječnja 2021. biti na brodu. U prilog svojih navoda, opet dostavlja ugovor na norveškom jeziku, zaključen s istom tvrtkom. Sud potom zakazuje raspravu za dan 29. rujna 2021. za koju optuženik opet uredno prima poziv, ali na raspravu ne dolazi niti opravdava svoj izostanak. Nova rasprava zakazuje se za 1. prosinca 2021., a optuženik uredno prima poziv i za tu raspravu, međutim, na istu ne pristupa niti opravdava izostanak. Sud potom izdaje dovedbeni nalog te određuje da ga se ima dovesti na raspravu koja će se održati 1. ožujka 2022. Dovedbeni nalog ne daje rezultata jer Policijska postaja Crikvenica obavještava sud da je utvrđeno da se optuženik nalazi na brodu i da nije utvrđeno kad će se vratiti, a sud u međuvremenu utvrđuje da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru koji mu je određen u drugom postupku. Iz istražnog zatvora optuženik je doveden na rasprave održane 18. listopada 2022. i 15. studenog 2022., međutim, na raspravu zakazanu za 27. veljače 2023. (u vrijeme kad je već izašao iz istražnog zatvora) – ponovno nije pristupio iako je uredno primio poziv. Prije rasprave koja se trebala održati 1. prosinca 2023., a za koju je također uredno primio poziv, dostavio je sudu, putem e- maila, obavijest da se opet nalazi na brodu te da nije u mogućnosti prisustvovati raspravi. Na raspravu održanu 22. travnja 2024. također nije pristupio (u zapisniku s rasprave navedeno je da je dostava poziva uredno iskazana, međutim, spisu ne prileži povratnica) niti je svoj nedolazak opravdao. Sud zakazuje novu raspravu za dan 19. lipnja 2024. i izdaje dovedbeni nalog koji, međutim, ne daje rezultata jer Policijska postaja Crikvenica obavještava sud da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru. Sljedeća rasprava trebala se održati 18. rujna 2024., ali ni na tu raspravu optuženik nije pristupio iako je uredno pozvan (u vrijeme dok se nalazio u istražnom zatvoru iz kojeg je u međuvremenu izašao). Umjesto toga, dostavio je sudu, na sam dan održavanja rasprave, e-mail u kojem obavještava sud da se nalazi na tečaju za pomorce koji se održava u Rotterdamu, Kraljevina Nizozemska te da će dostaviti dokaz o tome (koji nikad nije dostavio). Nadalje, na raspravu koja je zakazana za dan 6. studenog 2024. optuženik ponovno nije pristupio iako je dostava poziva uredno iskazana, ali je neposredno prije održavanja rasprave, putem e-maila, dostavio sudu obavijest da se nalazi na brodu o čemu će naknadno poslati dokaz (koji nije dostavio). Na raspravu koja je zakazana za dan 18. veljače 2025. optuženik, iako uredno pozvan, ponovno nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, a naposljetku, nije pristupio ni na ročište u povodu odluke o istražnom zatvoru koje je zakazano za 27. kolovoza 2025., a za koje je također uredno primio poziv. Na ročištu održanom 27. kolovoza 2025. protiv optuženika je određen istražni zatvor.
4.2. Povezujući sve navedeno sa žalbenim navodima kojima žalitelj ukazuje na to da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije razmotrio dokumentaciju koju je braniteljica predala na ročištu za odlučivanje o istražnom zatvoru, valja istaknuti da je optuženik već i ranije dostavljao sudu dokumentaciju iz koje proizlazi da se nalazi na radu na stranom brodu te je sud navedeno uzimao u obzir i zakazivao rasprave u vrijeme kad bi se, prema navodima samog optuženika, on nalazio u Republici Hrvatskoj. Međutim, opisano procesno držanje optuženika ukazuje na to da on izbjegava ovaj kazneni postupak na način da izbjegava doći na raspravu iako uredno prima pozive i javlja se sudu. Takvo postupanje optuženika, osim što ukazuje na kontinuirano izbjegavanje sudjelovanja u sudskom postupku, a time i na nedostižnost tijelima kaznenog progona, a sve očito s ciljem izbjegavanja kaznenog progona i eventualne kaznene odgovornosti, upućuje upravo na nužnost primjene najstrože mjere, odnosno mjere istražnog zatvora jer se primjenom drugih mjera, njegova prisutnost u ovome postupku do sada nije mogla osigurati. Navedeno proizlazi i iz stanja spisa predmeta iz kojeg je razvidno da je optuženik pristupao na rasprave jedino onda kada bi bio doveden iz istražnog zatvora. Prema tome, žalbeni navodi da je sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje pa na temelju toga izveo pogrešan zaključak o opravdanosti primjene mjere istražnog zatvora, nisu osnovani isto kao što nisu osnovani ni navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer sud prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je dostavila optuženikova braniteljica. Žalitelju se skreće pozornost da on nije jedini optuženik koji je zaposlen te da interes vođenja kaznenog postupka preteže nad njegovim pravom na rad. Budući da u postupku ima status stranke, dužan je odazivati se pozivima suda, a u protivnom, njegova se nazočnost može i prisilno osigurati. Isto tako, žalitelju se skreće pozornost da se rješenjem o određivanju istražnog zatvora ne okončava postupak niti se odlučuje o kaznenoj odgovornosti pa stoga žalbeni razlozi iz članka 467. točke 4. ZKP/08 na koje se žalitelj također poziva, nisu osnovani.
4.3. Isto tako, nisu osnovani ni žalbeni navodi da je određivanjem istražnog zatvora povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08, budući da se optuženik u istražnom zatvoru nalazi nepunih mjesec dana, a za djelo koje mu se u ovome postupku stavlja na teret, istražni zatvor može trajati najdulje tri mjeseca.
4.4. Nadalje, nije u pravu žalitelj ni kada navodi da je sud pogriješio jer nije uzeo u obzir mogućnost primjene blažih mjera, odnosno mjera opreza, već je odredio da istražni zatvor može zamijeniti samo jamstvo i to u previsokom iznosu ako se uzmu u obzir optuženikove financijske prilike. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, visina jamstva nije određena nerazmjerno optuženikovim prihodima niti težini kaznenog djela koje mu se u ovome postupku stavlja na teret, a isto tako, određeni iznos za njega nije ni previše tegoban ako se uzme u obzir da iz ugovora kojeg je njegova braniteljica predala na ročištu, proizlazi da mu je plaća određena u iznosu od 1.611,00 $.
4.4.1. Iako ovdje nije od odlučnog značaja, valja navesti da je pregledom spisa predmeta, ovo vijeće drugostupanjskog suda utvrdilo da su rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 18. prosinca 2019., poslovni broj: Kv-992/2019, u postupku kojeg je oštećena JŠ pokrenula protiv optuženika (zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11), optuženiku već bile određene mjere opreza zabrane približavanja oštećenoj na razdaljinu manju od 100 metara te zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze, osim ako se kontakt odnosi na zajedničko maloljetno dijete. Međutim, kako to iz ovoga spisa proizlazi, u veljači 2020., oštećena podnosi novu kaznenu prijavu što u konačnici rezultira i ovim kaznenim postupkom koji je sada u tijeku. Sve navedeno samo potvrđuje ispravnost odluke prvostupanjskog suda koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, odnosno da je u konkretnom slučaju mjeru istražnog zatvora moguće zamijeniti jedino jamstvom kao blažom mjerom, a ne i nekom od mjera opreza. Isto tako, ispravno rezonira prvostupanjski sud kada navodi da je osiguranje nazočnosti optuženika prvo pokušano blažim mjerama, odnosno pozivanjem i dovođenjem, ali bezuspješno jer te mjere nisu dale rezultata.
4.5. Također, žalitelju se skreće pozornost da se odluka o opozivu istražnog zatvora sukladno odredbi članka 126. ZKP/08, može donijeti u slučaju kad sud nakon donošenja odluke o određivanju ili produljenju istražnog zatvora, ali prije zatvaranja optuženika, ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih je istražni zatvor bio određen, a ni uvjeti za njegovo određivanje, što ovdje nije slučaj jer se optuženik već nalazi u istražnom zatvoru.
4.6. Naposljetku, nije u pravu žalitelj ni kada navodi da su pobijanim rješenjem povrijeđena prava optuženika zajamčena člancima 5. i 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno pravo na slobodu i sigurnost te pravo na pošteno suđenje. Optuženik je stranka u kaznenom postupku i trebao bi biti svjestan da taj status povlači za sobom i mogućnost oduzimanja slobode tijekom postupka stoga ovdje ne može biti govora o povredi optuženikovog prava na slobodu i sigurnost jer je njegovo lišenje slobode utemeljeno na uvjetima koji su propisani zakonom. Isto tako, ne može biti govora ni o povredi prava na pošteno suđenje budući da su mu tijekom postupka osigurana sva prava koja obuhvaća pravo na pošteno suđenje (pravo da bude obaviješten o razlozima i prirodi optužbe, pravo da ima odgovarajuće vrijeme za pripremu obrane, pravo na branitelja, pravo na ispitivanje svjedoka optužbe pod istim uvjetima kao i ispitivanje svjedoka obrane te pravo na tumača).
5. Prema tome, uzevši u obzir sve navedeno, a budući da žalbom optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu te na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. i članka 494. stavka 4.
ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.
U Rijeci, 10. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Saša Cvijetić
