Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-927/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov- Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. SĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. PĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ŽĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU Ante Mihaljević i Neda Mihaljević, iz Zagreba, protiv tuženice ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćnici Ireni Blauhorn odvjetnici iz [adresa], radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-534/2024-10 od 30. siječnja 2025., u sjednici održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-534/2024-10 od 30. siječnja 2025..

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici da preda u suposjed tužiteljima nekretninu označenu kao z.k. č. br. [katastarska čestica], oznake Gornja Glina, opća uporaba-način uporabe neutvrđen, opća zgrada-neutvrđeno, ukupne površine 707 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom II. izreke naloženo je tuženici da naknadi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.279,65 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka tuženici.

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode te predlažu odbijanje žalbe kao neosnovane. Zahtijeva naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a na koju se sadržajem žalbe poziva tuženica, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječju sa sadržajem priloženih isprava i ostalim izvedenim dokazima.

5.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u suposjed nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica], oznake Gornja Glina, opća uporaba-način uporabe neutvrđen, opća zgrada- neutvrđeno, ukupne površine 707 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u u naravi predstavlja kuću sa garažom i gospodarskim objektima.

7. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine svaki u 1/10 dijela, dok je tuženica suvlasnica u 7/10 dijela, a koje pravo vlasništva je stekla temelju na temelju Aneksa Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 14. ožujka 2024. sklopljenog sa OĐ, ocem stranaka, kojim je između ostalog ugovoreno da primatelj uzdržavanja OĐ ima pravo doživotnog uživanja predmetne nekretnine. Također, utvrđuje da je tuženica u vrijeme podnošenja tužbe imala ključeve predmetne nekretnine, da suprug tuženice nije ostavio ključeve nekretnine u prikolici pvotužitelja i da prvotužitelj nije zamijenio brave na vratima predmetne nekretnine.

8. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud pozivom na čl. 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12.,152/14., dalje: ZVDSP) zauzima pravno shvaćanje da je tuženica dužna predati tužiteljima u suposjed predmetnu nekretninu, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan.

9. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužiteljima dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

10. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice.

11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženica u posjedu predmetne nekretnine, budući da takvo utvrđenje proizlazi iz sadržaja Aneksa Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14. ožujka 2024. odnosno Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 4. svibnja 2023., a prema kojima je otac stranaka OĐ kao primatelj uzdržavanja predao tuženici svoju imovinu koja je predmetom Ugovora odnosno Aneksa, dakle i predmetne nekretnine (čl. I. i VI. Aneksa u svezi s čl.IV. Ugovora), s time da je u njegovu korist ugovoreno pravo doživotnog uživanja (čl.V. Aneksa).

12. S obzirom na prethodno utvrđenje, tuženica je sukladno čl. 10.st.1. ZVDSP-a, a kojim je propisano da tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik, neposredni posjednik predmetne nekretnine, dok je sukladno čl. 10. st.3. ZVDSP-a kojim je propisano da kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik), a stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik), otac stranaka posredni posjednik. Stoga je tuženica, suprotno žalbenim navodima, pasivno legitimirana u ovom postupku.

13. Nadalje, tuženica žalbom neosnovano osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da nije predala tužiteljima suposjed predmetne nekretnine. Naime, sve i da je suprug tuženice ostavio ključeve u prikolici prvotužitelja, isto je nesporno učinio 27. travnja 2024. kada je prvotužitelj već otputovao u Švicarsku, a tuženica na kojoj je bio teret dokaza tvrdnje da je prvotužitelj preuzeo ostavljene ključeve i time stupio u suposjed predmetnih nekretnina na tu okolnost, suprotno žalbenim navodima, nije pružila nedvojbenih dokaza. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, dopuštenjem za zamjenu brava, , tužiteljima nije predana predmetna nekretnina u suposjed, budući da sukladno čl. 15.st.1. ZVDSP-a samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari, što u ovom predmetu nije slučaj s obzirom da tužitelji nesporno nisu imali mogućnost izvršavanja svoje faktične vlasti na predmetnim nekretninama jer nisu imali ključeve tih nekretnina.

14.Žalbeni navodi kojima se tuženica poziva da je prvotužitelj zamijenio brave i lokote i time stupio u suposjed predmetnih nekretnina, nisu osnovani. Naime, na tuženici je bio teret dokaza tvrdnje da je prvotužitelj zamijenio brave i lokote, a takvu činjenicu nije moguće utvrditi na temelju rezultata provedneog dokaznog postupka, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Pri tome, okolnost da je suprug tužiteljice 18. svibnja 2024. uočio promjenu brava na predmetnoj nekretnini, u izostanku drugih dokaza na okolnost da je upravo prvotužitelj zamijenio brave i lokote, ne upućuje na nedvojbeni zaključak o stupanju tužitelja u suposjed predmetnihnekretnina.

15. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

16. Prema odredbi čl. 42.st.1. ZVDSP-a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

17. Prema odredbi čl. 46.st.1. ZVDSP-a, svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

18. Budući da u konkretnom slučaju nije sporno da su tužitelji i tuženica suvlasnici predmetne nekretnine, a da se tuženica nalazi u njezinom isključivom posjedu i da tužiteljima nije predala istu u suposjed, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 42. st.1. i čl. 46. ZVDSP-a kada je naložio tuženici da preda u suposjed predmetnu nekretninu tužiteljima.

19. Budući da tuženica žalbom ne osporava pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka primjenom čl. 365. ZPP-a prvostupanjska presuda u tom dijelu nije ispitivana.

20. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.

U Rijeci 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić - Margan