Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1462/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sava osiguranje, društvo za osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić iz Ludbrega, protiv tuženika NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Hreljcu, odvjetniku iz Varaždina, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Povrv-29/2023-64 od 28. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Povrv-29/2023-64 od 28. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, poslovni broj Ovrv- 11/2022. od 10. ožujka 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.670,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 16. studenoga 2018. do isplate ( točka I. ) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.075,00 eura sa zateznom kamatom od 28. travnja 2025. do do isplate, u roku od 15 dana.
2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
3. U žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, jer da tužitelja kao pravnu osobu nisu zastupale osobe ovlaštene za zastupanje pa da je posljedično tome i punomoć za zastupanje koje su te osobe izdale odvjetnicima također nevaljana. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer da sud prvog stupnja uopće nije izvršio uvid u policu osiguranja od automobilske odgovornosti koju je tuženik imao sklopljenu s tužiteljem niti Opće uvjete osiguranja pa da stoga nije mogao utvrditi koja je bila ugovorena granica alkoholiziranosti. Ponavlja prigovore na nalaz vještaka prometne struke BU koji da je neosnovano visinu štete na vozilu Audi A 6, reg. oznake [registarska oznaka] obračunao na temelju ponude-procjene popravka društva Auto Zubak d.o.o. u iznosu od 110.712,26 kn, iako ta ponuda obuhvaća dijelove za zamjenu koji nisu u svezi s oštećenjima nastalim u štetnom događaju. Ukazuje da je ponuda nerealna i preuveličana, što da potvrđuje i podatak da je isto vozilo još uvijek u prometu te da je korisniku vozila na ime materijalne štete isplaćen iznos od 70.000,00 kn. Tvrdi da vozilo nikad nije popravljeno u servisu Auto Zubak d.o.o., niti je ispostavljen račun za popravak.
3.1. Prigovara i činjenicama utvrđenim na temelju nalaza vještaka dr.med. Roberta Grudića, specijalista kirurga, uz naglasak da je iz medicinske dokumentacije razvidno kako je oštećenik RU i prije štetnog događaja imao degenerativne promjene vratne kralježnice pa da umanjenje životne aktivnosti nije posljedica štetnog događaja, a da vještak koji je specijalist kirurgije nije bio ovlašten utvrđivati visinu štete po osnovi pretrpljenog straha. Smatra da je mjerodavno materijalno pravo pogrešno primijenjeno, jer da bi se u nazočnom slučaju primjenjivao Zakon o obveznim osiguranjima i prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP), pod uvjetom da je utvrđeno koja je među strankama ugovorena granica alkoholiziranosti.
4. Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ("odbaciti prijedlog za ovrhu"), sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja te pritom nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Glede povrede na koju ukazuje tuženik u žalbi, valja ukazati da prema čl. 354. st. 3. ZPP-a tuženik nije ovlašten izjaviti žalbu iz razloga što tužitelja koji je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako punomoćnik te stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice.
7. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koje je platio kao osiguratelj štetnika, tuženika, osobama koje su oštećene u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. travnja 2017. u mjestu Turčin.
8. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je do nezgode došlo na način što je tuženik, upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola udario straga u vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao RU, a kojim je stajao na raskrižju u namjeri skretanja ulijevo, pri čemu je došlo do nastanka neimovinske i imovinske štete RU te štete na imovini N i OU, budući da je vozilo tuženika, nakon udara u vozilo RU, skrenulo s kolnika ulijevo na travnatu površinu te je udarilo u ogradu dvorišta obitelji OU, koja je oštećena.
8.1. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj isplatio oštećeniku RU štetu na vozilu u iznosu od 9.290,60 eura, zatim neimovinsku štetu te troškove zastupanja odvjetnika u iznosu od 1.990,84 eura, dok je N i PU na ime imovinske štete isplaćen iznos od 464,53 eura. Također je utvrđeno da je protiv tuženika vođen prekršajni postupak koji je okončan donošenjem presude Prekršajnog suda u Varaždinu broj Pp P-1993/17-26 od 10. rujna 2018., kojom je tuženik oglašen krivim za prometnu nezgodu i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kn i zaštitnom mjerom zabrane upravljanja vozilom u trajanju od 2 mjeseca.
9. Na temelju vještačenja po vještaku prometne struke dipl. inž. BU, sud prvog stupnja utvrđuje da je na mjestu na kojem se dogodila nezgoda brzina ograničena na 50 km/h, da se vozilo tuženika kretalo brzinom od oko 40 km/h neposredno prije udara u vozilo oštećenika koje je bilo zaustavljeno na kolniku, a visinu štete na vozilu utvrđuje na temelju izvida štete ovlaštenog servisa za Audi, Auto Zubak, prema kojem obračunu trošak popravka vozila iznosi 14.694,04 eura.
10. Glede visine neimovinske štete koju je pretrpio oštećenik RU, na temelju nalaza i mišljenja vještaka Roberta Grudića, dr. med., utvrđuje da je u nezgodi pretrpio istegnuće mišića vratne kralježnice zbog čega je trpio fizičke boli, i strah te je kao posljedica štetnog događaja došlo do umanjenja životne aktivnosti u visini 3 do 4 %, a pored toga je oštećenik pretrpio imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom koja je trajala 7 dana po 2 sata dnevno.
11. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je tuženik izgubio prava iz osiguranja u smislu čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP-a jer je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, pri čemu je Uvjetima za obvezno osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štetu trećim osobama ( u daljnjem tekstu Uvjeti za obvezno osiguranje ) određeno da osiguranik gubi pravo iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nesreće vozač bio pod utjecajem alkohola više od 0,5 g/kg.
12. Stoga primjenom čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP-a te čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), a kojim je propisan prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja ( subrogacija ) obvezuje tuženika na isplatu iznosa od 9.670,71 eura, koji predstavlja ograničenje od 12 prosječnih neto plaća prema službenom izviješću Državnog zavoda za statistiku propisano čl. 24. st. 3. ZOOP-a.
13. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj ima pravo na isplatu tražbine u utuženom iznosu, budući da je oštećenim osobama isplatio štetu koju je prouzročio njegov osiguranik vožnjom pod utjecajem alkohola, temeljem čl. 14. u svezi s čl. 24. ZOOP-a.
14. Tuženik u žalbi ponavlja prigovore koje je isticao tijekom postupka, a koje je sud prvog stupnja pravilno otklonio kao neosnovane, budući da je dokazima koji su provedeni u ovom postupku, utvrđeno da je tužitelj isplatio oštećenim osobama naknadu koja odgovara stvarnoj šteti koju su pretrpjeli, kako imovinsku, tako i neimovinsku.
15. Glede tvrdnje tuženika da je procjena popravka imovinske štete na vozilu oštećenika RU preuveličana, treba odgovoriti da je vještak prometne struke obračunao visinu štete te ocijenio opravdanim troškove popravka prema procjeni društva Auto Zubak d.o.o., s tim što je u odgovoru na primjedbe tuženika, pojasnio da bi i za slučaj kada bi se od iznosa štete odbili iznosi za zamjenu dijelova koje tuženik osporava, visina štete i nadalje bila veća od one koja je isplaćena oštećeniku. Glede prigovora na nalaz i mišljenje vještaka kirurga, valja odgovoriti da je isti prigovor tuženik isticao i tijekom ovog postupka te da je vještak u svezi s primjedbama odgovorio da je procijenjeno smanjenje životne aktivnosti oštećenika od 3 do 4 % isključivo posljedica štetnog događaja, a ne degenerativnih promjena koje su postojale i ranije.
16. Glede tvrdnje o izostanku utvrđenja ugovorene granice alkoholiziranosti, valja ukazati da su u spisu priloženi Uvjeti za obvezno osiguranje tužitelja te da je u čl. 3. Uvjeta određeno da osiguranik gubi prava iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nesreće vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola i to ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više, pa s obzirom na činjenicu da je u ovom postupku utvrđeno da je tuženik upravljao vozilom sa većom koncentracijom alkohola u krvi od navedene, proizlazi da su nastupili uvjeti prema kojima je tuženik izgubio prava iz osiguranja.
17. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci, 10. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov Kozomara
