Broj: Ppž-11262/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BM, zbog prekršaja iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po braniteljima iz OD Marjanović, Perčić i Bilandžija, odvjetnicima u Rijeci, protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 22. svibnja 2025., poslovni broj: Pp-220/2022-16, na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika BM i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50 EUR (pedeset eura), u roku 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik HM proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti iste uz mogućnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura u roku 30 dana od pravomoćnosti presude te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

2. Protiv presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

3. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući o predmetu te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni.

7. Okrivljenik u žalbi ustrajava u poricanju počinjenja prekršaja i ponavlja navode svoje obrane da je vlasnica ugostiteljskog objekta pozvala hitnu pomoć i policiju, da se on udaljio s mjesta nesreće jer ga je prethodno fizički napala muška osoba za koju pretpostavlja da se nalazila u društvu s oštećenom, čekao je policiju, no oni nisu dolazili pa je otišao kući i sljedećeg jutra je kontaktirao policiju.

8. Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

9. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da je počinio prekršaj iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom odredbom je izričito propisano kako je sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen, dužan o prometnoj nesreći obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratiti se na mjesto prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.

10. U konkretnom slučaju nije sporno da okrivljenik nije izvijestio policiju niti ostao na mjestu prometne nesreće čime su se u ponašanju okrivljenika u potpunosti ostvarila obilježja bića djela prekršaja koje mu se stavlja na teret. Iako poriče svoju odgovornost za predmetni prekršaj iz obrane okrivljenika, iskaza svjedoka UM kao i iz same žalbe nesporno proizlazi da isti nije ostao na mjestu nesreće niti izvijestio policiju iako je pružio pomoć oštećenoj, ostao na mjestu događaja do dolaska hitne pomoći.

11. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa stoga nije osnovan žalbeni navod o povredi materijalnog prekršajnog prava.

12. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilna primjena materijalnog prava, već naprotiv iz cjelokupnog dokaznog postupka jasno proizlazi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva obilježja prekršaja koji mu se stavljaju na teret.

13. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena po prvostupanjskom sudu u navedenom iznosu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

14. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana.

15. Dakle, suprotno žalbenim navodima navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa, s obzirom da je za navedeni prekršaj alternativno propisana kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a koja se u navedenom trajanju propisuje za najteže oblike prekršaja, sukladno članku 35. stavku 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisano da se kazna zatvora može propisati i izreći u trajanju od najmanje tri dana do najdulje trideset dana, a za najteže oblike prekršaja i do šezdeset dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj i to u zakonom propisanom minimalnom iznosu, te stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

16. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) dakle u minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja.

17. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

18. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanjem žalbe okrivljenika pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin v.r.

BMO, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.