Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1271/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja DJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik iz Jastrebaskog, protiv tuženika BJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Daniji Budimir, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8397/2023-18 od 5. srpnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 8397/2023-18 od 5. srpnja 2024. i odbacuje tužba.

II. Nalaže se tužitelju da tuženicima naknadi parnične troškove u iznosu od 1.100,00 EUR (slovima: tisuću sto eura) te troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR (slovima: tristo dvanaest eura i pedeset centi), sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

«I Nalaže se I. tuženiku BJ te II. tuženiku ĆJ da solidarno plate tužitelju DJ iznos od 10.000,00 EUR (slovima: desettisuća eura) sa zateznim kamatama od 30. studenog 2015. kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 887,38 EUR (slovima: osamstoosamdesetsedam eura i trideset osam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 26. rujna 2018. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se I. tuženiku BJ te II. tuženiku ĆJ da solidarno nadoknade tužitelju DJ troškove u iznosu 481,50 EUR (slovima: četristoosamdesetjedan euro i pedeset eurocenti) sa zateznim kamatama od 5. srpnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su tuženici iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlažu da sud ukine prvostupanjsku presudu i odbaci tužbu te naloži tužitelju da naknadi tuženicima trošak postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tuženici tvrde da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. točka 4., 9., 11. i 12. ZPP-a, u bitnome tvrdeći da je sud prekoračio tužbeni zahtjev proglašavajući tuženike nasljednicima iza pokojnog ŽJ, iako to nije bio predmet spora, zatim time što je utvrdio da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, jer niti to utvrđenje nije bilo predmet spora, kao i time što je naveo da tužitelj ima pravni interes voditi ovaj postupak, jer ne raspolaže ovršnom ispravom kojom može ostvariti kondemnatornu zaštitu. Također tvrde da s obzirom na činjenicu da tužbeni zahtjev nije bio usmjeren na utvrđivanje bračne stečevine, niti je bio usmjeren protiv ZJ, koja nije bila stranka ovog postupka, sud pogrešno i neobrazloženo odbija prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, zatim tvrde da sud nije bio ovlašten u ovom postupku proglašavati nasljednike, utvrđivati što predstavlja ostavinsku masu i bračnu stečevinu, jer tužbeni zahtjev ne glasi na utvrđenje nego na isplatu, te da je pogrešno pravno shvaćanje suda da su tuženici u ovom postupku trebali istaknuti prigovor ograničene odgovornosti za dugove ostavitelja, jer iza njihovog oca, kao dužnika tužitelja, nije proveden ostavinski postupak, zbog čega oni nisu naslijedili njegovu imovinu te ne mogu odgovarati za dugove.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti vezano uz žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a, utvrđeno je da je žalba u tom dijelu osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi isplate na temelju pravomoćne presude istog suda poslovni broj P-4842/2017 od 26. rujna 2018. protiv tuženika kao zakonskih nasljednika iza njihovog prednika pok. ŽJ (oca), u odnosu na kojeg je citirana presuda donesena.

6.1. Tijekom postupka među strankama je bilo nesporno:

- da se vodio parnični postupak između tužitelja i pok. ŽJ pred istim sudom te da je donesena presuda posl. broj P-4842/17 od 26. rujna 2018. kojom je naloženo pok. ŽJ isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 EUR s kamatama od 30. studenoga 2015. te troškove postupka u iznosu od 887,38 EUR (6.686,00 kn) s kamatama od 26. rujna 2018., a koja je postala pravomoćna i ovršna 12. listopada 2018.;

- da je ŽJ umro **.**.2019., te da se iza njega nije provodila ostavinska rasprava zbog nedostatka ostavinske imovine, a prema izjavi tuženika (sinova) kao njegovih zakonskih nasljednika, što je utvrđeno rješenjem javnog bilježnika Jasne Zorić posl. broj O-4781/19 od 11. veljače 2021.;

- da je tužitelj pokušao pokrenuti ostavinski postupak iza pok. ŽJ, međutim pravomoćno je odbijen;

- da je pok. ŽJ bio u braku s ZJ, koji je zaključen 15. travnja 2000., a razveden 4. travnja 2017. pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. broj R1 Ob-396/17 od 4. travnja 2017. te da su tuženici djeca koja su rođena u tom braku;

- da prije ili tijekom braka pok. ŽJ i ZJ nisu sklopili pisani bračni ugovor;

- da je za vrijeme trajanja braka ZJ Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 23. srpnja 2007. kupila apartman u [adresa] površine 88,55 m2 za iznos od 82.000,00 EUR, koji je financirala Ugovorom o kreditu br. 312358 od 6. prosinca 2007., te da se rješenjem Općinskog suda u Pagu posl. broj Z-1586/12 od 14. lipnja 2012. upisala kao samovlasnica u zemljišnim knjigama.

6.2. Obzirom na prednja utvrđenja donoseći pobijanu presudu kojom je sud naložio tuženicima, kao zakonskim nasljednicima pok. ŽJ, da plate tužitelju iznos od 10.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. studenog 2015., kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 887,38 eura, koji se odnose na troškove dosuđene pravomoćnom presudom broj P-4842/2017 od 26. rujna 2018., sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a. Ta odredba propisuje da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe. Ocjena je ovog suda da pravomoćna presuda istog suda broj P-4842/2017 od 26. rujna 2018. ima značaj pravomoćno odlučene stvari među istim strankama, unatoč činjenici što ona nije donesena u odnosu na tuženike, iz razloga što je u postupku utvrđeno da su tuženici sinovi sada pok. ŽJ, slijedom čega su univerzalni građansko- pravni sukcesori svog prednika u smislu odredbe članka 5. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.; dalje: ZN) koji prema odredbi članka 139. stavak 1. ZN-a odgovaraju za ostaviteljeve dugove (isto pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-2185/13). Kako tužitelj raspolaže ovršnom ispravom kojom je odlučeno o njegovoj tražbini koju je imao prema sada pok. ŽJ, on ne može za istu tražbinu ponovno tužiti njegove univerzalne građansko-pravne sukcesore.

6.3. Tužitelj je kao razlog podnošenja ove tužbe naveo činjenicu da mu je za pokretanje ovršnog postupka radi naplate novčane tražbine po pravomoćnoj presudi potrebna „dopunska“ ovršna isprava kojom bi dokazao prijenos obveze podmirenja tražbine na tuženike, odnosno rješenje o nasljeđivanju, kojim bi taj prijenos dokazao, međutim, također naveo je da on ne može ishoditi pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iz kojih razloga je podnio tužbu u ovom predmetu.

6.4. Odredbom članka 32. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ) ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Stavkom 2. istog članka propisano je da se odredba stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao dužnik. S obzirom na sadržaj citirane odredbe članka 32. stavak 1. OZ-a tužitelj je, da bi mogao zatražiti provedbu ovrhe na temelju ovršne isprave, trebao ishoditi rješenje o nasljeđivanju kojim bi dokazao prijenos tražbine na tuženike, a ukoliko to ne bi bilo moguće, tada je jedino mogao podnijeti tužbu kojom bi dokazao prijenos obveze podmirenja tražbine na tuženike, ali nije mogao u odnosu na tuženike, kao zakonske nasljednike dužnika, ponovno zatražiti kondemnatornu zaštitu, dakle, da im se naloži da tražbinu plate tužitelju jer je o tome već pravomoćno presuđeno, kako je to naprijed obrazloženo. U postupku je utvrđeno da je tužitelj pokušao pokrenuti ostavinski postupak iza pok. ŽJ, međutim, da je pravomoćno odbijen time da iz obrazloženja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-4781/2019 od 7. listopada 2021. proizlazi da je tužitelj ovlašten podnijeti prijedlog da se raspravi ostavinska imovina, međutim, prijedlog je odbijen iz razloga što je sud zaključio da u vrijeme njegovog podnošenja ostavitelj nije bio vlasnik nekretnina, u kojem slučaju bi sud bio dužan po službenoj dužnosti provesti ostavinsku raspravu, jer je tužitelj, kao predlagatelj, u ostavinskom postupku tvrdio da je ostavinska imovina nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela i to kao bračna stečevina ostavitelja i upisane vlasnice ZJ. Dakle, po ocjeni ovog suda, tužitelj bi prije svega trebao dokazati da je sada pok. ŽJ imao ostavinsku imovinu u času smrti te bi tada bio ovlašten podnijeti prijedlog da se ta ostavinska imovina raspravi u ostavinskom postupku, jer se kao vjerovnik ostavitelja smatra strankom u smislu odredbe članka 179. ZN-a.

7. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavak 2. ZPP-a te primjenom istog propisa odbaciti tužbu.

8. Temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

8.1. Kako je tužba odbačena, tužitelj je u obvezi tuženicima naknaditi parnične troškove primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

8.2. Kao potrebni u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) tuženicima su priznati troškovi za sastavljanje odgovora na tužbu u visini 110 bodova (Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 40. stavak 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 26. veljače 2024. i 6. svibnja 2024. u visini od 110 bodova za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. Tbr. 40. stavak 1. Tarife) te za sastav podneska od 3. siječnja 2024. u visini od 110 bodova (Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 40. stavak 1. Tarife), što prema vrijednosti boda iz Tbr. 40. Tarife iznosi 880,00 eura. Na taj iznos tuženicima pripada PDV u iznosu od 220,00 eura na temelju Tbr. 46. Tarife, zbog čega je tužitelj u obvezi tuženicima naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 1.100,00 eura.

8.3. Kako su tuženici u cijelosti uspjeli s podnesenom žalbom, tužitelj im je u obvezi naknaditi trošak sastava žalbe s PDV-om u zatraženom iznosu od 312,50 eura (Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 46. Tarife).

Koprivnica, 10. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković