REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2813/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranja d.d. Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, zastupanog po punomoćniku ŽJ, dipl. pravniku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.518,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 2.177,47 eura od 12. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 640,00 eura od 26. listopada 2020. do isplate i

- na iznos od 700,78 eura od 2. travnja 2021. do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice u dijelu kojim zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici ostali iznos od 4.270,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 2.965,54 eura od 12. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 222,70 eura od 26. listopada 2020. do isplate i

- na bruto iznos od 1.082,51 eura od 13. ožujka 2020. do isplate,

kao i za zakonske zatezne kamate

- na iznos od 640,00 eura od 30. siječnja 2020. do 26. listopada 2020. do isplate i

- na iznos od 700,78 eura od 30. siječnja 2020. do 2. travnja 2021. godine.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom iznosa od 1.922,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. prosinca 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u ostalom iznosu od 2.723,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. prosinca 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica povukla, djelomično, tužbu za naknadu imovinske štete i to:

- po osnovi izgubljene zarade za iznos od 913,87 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2020. do isplate i

- po osnovi troška popravka zubne proteze za iznos od 919,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 30. siječnja 2020. do isplate.

Obrazloženje

1. Među strankama je tijekom postupka učinjeno nespornim da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi za koju je isključivo kriva vozačica vozila reg. oznaka [registarska oznaka], a za koje vozilo je bio sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti s tuženikom važeći na dan nastanka predmetne prometne nezgode (polica br. [broj police]), a na način da je navedenim vozilom naletjela na tužiteljicu, kao pješakinju.

2. Učinjeno je nespornim i da se tužiteljica u mirnom postupku 28. srpnja 2020. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku koji joj je na ime štete isplatio ukupno 45.000,00 kuna.

3. Ostao je sporan obujam i visina štete.

4. Naime, iz tvrdnji tužiteljice u tužbi proizlazi, u bitnom, da tužiteljica drži da za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i tuđu pomoć i njegu ima pravo na novčanu naknadu u iznosu od 78.000,00 kuna, pa kako joj je tuženik po ovim osnovama isplatio 45.000,00 kuna, to zahtijeva razliku od 33.000,00 kuna.

5. Nadalje, tužiteljica je u tužbi navela da su joj u predmetnom štetnom događaju uništene dioptrijske naočale marke "Dior", vrsta: progresivne i fotosenzibilne, a za koje potražuje naknadu u iznosu od 6.500,00 kuna.

6. Navela je i da je obrtnica u ugostiteljstvu, te je samozaposlena u kafiću " [obrt]". U razdoblju od 30. siječnja 2020. do 13. ožujka 2020. bila je na bolovanju, za koje vrijeme je trpjela gubitak u zaradi. U razdoblju od 3 mjeseca prije otvaranja bolovanja ostvarila je utržak (mjesečni promet po računu kafića-ukupan iznos svih naplaćenih napitaka koje su gosti konzumirali u kafiću " [obrt]") od ukupno 50.139,00 kuna, pa prosječni mjesečni utržak iznosi 16.713,00 kuna. Kada se od navedenog prosječnog mjesečnog utrška oduzme 40% na ime podmirivanja vrijednosti kupljene robe upotrijebljene za poslovanje (kava, čaj i ostalo za izradu napitaka) dolazi se do iznosa od 10.027,80 kuna prosječnog mjesečnog bruto prihoda, pa budući da je tužiteljica bila na bolovanju mjesec i po dana, u utuženom razdoblju nastao je gubitak u njezinoj imovini u bruto iznosu od 15.041,70 kuna.

7. Stoga, tužiteljica zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 54.541,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama

- na iznos od 33.000,00 kuna od 29. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 6.500,00 kuna od 30. siječnja 2020. do isplate i

- na bruto iznos od 15.041,70 kuna od 13. ožujka 2020. pa do isplate.

8. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da je izvršenom isplatom iznosa od 45.000,00 kuna isplatio nesporni iznos naknade štete sukladno dostavljenoj dokumentaciji, a koji smatra primjerenim obzirom na duljinu i intenzitet liječenja, te uvažavajući izmjenu Orijentacijskih kriterija. Iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi tužiteljici pripadalo daljnjih 33.000,00 kuna na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege.

9. Osporava potraživanje na ime uništenih naočala u cijelosti, jer tužiteljica nije dokazala da su joj u predmetom štetnom događaju bile uništene naočale (ne postoji fotografija uništenih naočala, niti je isto navedeno u zapisniku o očevidu), niti je dokazala visinu štete koja je nastala u njezinoj imovini (nema podataka o vrsti, starosti i cijeni uništenih naočala). Ne može se prihvatiti račun za potpuno nove naočale u iznosu od 6.500,00 kuna, jer tuženik nije u obvezi snositi troškove za poboljšice na stvarima tužiteljice.

10. U cijelosti osporava i potraživanje na ime izgubljene zarade, jer tužiteljica ničim nije dokazala podatke na temelju kojih je izvršila obračun prosječnih mjesečnih bruto prihoda. Primjerice, niti jednim dokazom nije potkrijepljen navod da 40% valja oduzeti na ime vrijednosti robe upotrijebljene za poslovanje (isto tako je tužiteljica mogla navesti i iznos od 30% ili 50%). Iz navoda tužiteljice proizlazi da je to jedini trošak poslovanja kafića koji se treba oduzeti od utrška (ukupnog iznosa svih naplaćenih napitaka koje su gosti konzumirali u kafiću), zanemarujući pritom bilo kakve druge ostale rashode (isplata plaće i doprinosa na plaću, poreza i prireza, troškova režija, čišćenje kafića itd.), već navodi da je sve njezina zarada. S druge strane, za vrijeme dok kafić nije radio zasigurno nije bilo potrebno čišćenje kafića i slično, a osim toga tužiteljica ni u kojem slučaju nema pravo na naknadu bruto izgubljene zarade (već isključivo neto).

11. Potom je tužiteljica u podnesku od 2. travnja 2021. navela, u bitnom, da je zbog predmetnog štetnog događaja imala i trošak popravka zubne proteze u ukupnom iznosu od 12.210,00 kuna, pa proširuje tužbeni zahtjev i za taj trošak, slijedom čega zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 66.751,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 33.000,00 kuna od 29. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 6.500,00 kuna od 30. siječnja 2020. do isplate,

- na bruto iznos od 15.041,70 kuna od 13. ožujka 2020. do isplate i

- na iznos od 12.210,00 kuna od 30. siječnja 2020. do isplate.

12. Nakon toga je tužiteljica u prilogu podneska od 10. siječnja 2022. dostavila Ugovor o zakupu poslovnog prostora i račune, te je u navedenom podnesku navela da ukupan iznos tih računa za troškove režija poslovnog prostora za veljaču i ožujak 2020. od 6.885,56 kuna predstavlja trošak poslovanja ugostiteljskog obrta "Ilonka", koji ulazi u obračun svih troškova poslovanja ugostiteljskog obrta za veljaču i ožujak 2020., a koji zajedno sa troškom za podmirivanje vrijednosti kupljene robe upotrijebljene za poslovanje u veljači i ožujku 2020. (kupljena kava, čaj i ostalo za izradu napitaka u iznosu od 10.027,80 kuna) iznosi ukupno 16.913,36 kuna. S obzirom na to da je očekivana bruto zarada tužiteljice za razdoblje od 30.1.2020. do 13.3.2020. iznosila 25.069,50 kuna, a ukupni trošak poslovanja ugostiteljskog obrta je iznosio 16.913,36 kuna, kod tužiteljice je nastao gubitak u imovini u iznosu od 8.156,14 kuna.

13. Stoga, zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos od

59.866,14 kuna sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 33.000,00 kuna od 29. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 6.500,00 kuna od 30. siječnja 2020. do isplate,

- na bruto iznos od 8.156,14 kuna od 13. ožujka 2020. pa do isplate i

- na iznos od 12.210,00 kuna od 30. siječnja 2020. do isplate.

14. Tuženik se po preinačenoj tužbi, bez prethodnog protivljenja preinaci tužbe, upustio u raspravljanje na pripremnom ročištu održanom 9. veljače 2022. godine.

15. Nadalje, podnesak tužiteljice od 10. siječnja 2022. dostavljen je tuženiku 14. siječnja 2022. i tuženik se u roku od 15 dana nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe, pa je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), a imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske – Građanski odjel (Broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), utvrdio da je tužiteljica povukla, djelomično, tužbu po osnovi naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu i to za iznos od 913,87 eura (15.041,70 kuna - 8.156,14 kuna = 6.885,56 kuna po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2020. do isplate.

16. Nakon medicinskih vještačenja provedenih u ovom postupku po vještacima kirurgu i stomatologu, tužiteljica je u podnesku od 29. prosinca 2023. navela, u bitnom, da u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 5.143,01 eura (38.750,00 kuna = 83.750,00 kuna - isplaćenih 45.000,00 kuna), za uništene stvari (naočale) 862,70 eura (6.500,00 kuna), za ukupnu bruto izgubljenu zaradu 1.082,51 eura (8.156,14 kuna) i za trošak popravka zubne proteze iznos od 700,78 eura (5.280,00 kuna).

17. Stoga, zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.788,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 5.143,01 eura od 12. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 862,70 eura od 30. siječnja 2020. do isplate,

- na bruto iznos od 1.082,51 eura od 13. ožujka 2020. do isplate i

- na iznos od 700,78 eura od 30. siječnja 2020. do isplate.

18. Po preinačenoj tužbi u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu i imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege tuženik se, bez prethodnog protivljenja, upustio u raspravljanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. listopada 2024. godine.

19. Nadalje, podnesak tužiteljice od 29. prosinca 2023. dostavljen je tuženiku 16. siječnja 2024. i tuženik se u roku od 15 dana nije izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe, pa je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, utvrdio da je tužiteljica povukla, djelomično, tužbu po osnovi naknade imovinske štete za trošak popravka zubne proteze i to za iznos od 919,77 eura (6.930,00 kuna po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450, tj. 12.210,00 kuna - 5.280,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 30. siječnja 2020. do isplate.

20. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid zapisnik o očevidu od 7.4.2020. (str. 6-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 9-21 spisa), račune (str. 22-23, 26-27, 41 i 46-53 spisa), izjavu tužiteljice (str. 24 spisa), liječničku potvrdu od 8.9.2020. (str. 25 spisa), odštetni zahtjev (str. 30 i 104-107 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1.1.2020. (str. 44-45 spisa), potvrdu liječnika stomatologa od 17.5.2021. (str. 77 spisa) i odštetni zahtjev od 27.7.2020. (str. 105 spisa), te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po kirurgu (str. 60-61 i 94 spisa) i stomatologu (str. 74-76 i 108 spisa), te saslušanjem tužiteljice (str. 96-97 spisa).

21. Na temelju ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

22. Naime, vještak dr. sc. Jakša Filipović (kirurg) je u svom jasnom, stručnom i objektivnom, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenom, nalazu i mišljenju s dopunom, a kojemu nije prigovara niti jedna strana, naveo, u bitnom:

- da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila prijelom lijeve nadlaktične kosti, prijelom obje grane desne pubične kosti, natučenje leđa, prijelom lijeve orbite, prijelom lijeve sljepoočne kosti s pomakom i natučenje glave,

- da su po završenom liječenju tužiteljice (11. kolovoza 2020.), prilikom kojeg liječenja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji lijevog ramena u lakom-srednjem stupnju, zaostale bolnosti desne prepone po prijelomu obje grane desne pubične kosti i bolnosti lijeve strane lica, a koje iznose 15%, time da tim trajnim posljedicama nije obuvaćen gubitak zubi,

- da je tužiteljica zbog predmetnog ozljeđivanja trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 60 dana,

- da je tužiteljica zbog predmetnog ozljeđivanja trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkotrajan, a sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana, te blažeg 65 dana po štetnom događaju i

- da je tužiteljici zbog predmetnog ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njega 4 sata dnevno kroz 40 dana, zatim 2 sata dnevno kroz 35 dana i

- da je bolovanje tužiteljice od 30. siječnja 2020. do 13. ožujka 2020. opravdano.

23. Nadalje, iz jasnog, stručnog i razložnog, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenog, nalaza i mišljenja, s dopunom, vještakinje dr. Zite Blažić Potočki, izrađenom na temelju stomatološke dokumentacije i očitovanja stomatološke ordinacije dr. JJ iz [adresa], na koji stranke nisu imale prigovora, proizlazi:

- da je u predmetnom štetnom događaju, po dijagnosticiranim povredama i dinamici ozljeđivanja, uzročno posljedično sa štetnim događajem, moglo doći do iskrivljenja parijalne metalne (wironit) gornje proteze koja se sidrila na 1 i 6 zube lijevo i desno na gornjoj čeljusti, presvučene krunicama u tu svrhu, kao i oštećenja dvije krunice sa etečmen retencijama na gornjim prednjim zubima (lijeva i desna gornja centralna jedinica), dok su preostale dvije krunice (lijeva i desna gornja šestica) ostale neoštećene,

- da zbog navedenog nije bilo gubitka zubi, već samo oštećenje protetskih radova – 2 krunice i proteze sa metalnom bazom (wironit) na gornjoj čeljusti,

- da nema kliničkog opisa sa specificiranim oštećenjem donjih zubi, kao ni druge relevantne medicinske dokumentacije koja bi ukazivala na uzročno-posljedičnu povezanost štetnog događaja sa oštećenjem donjih prednjih zuba (1, 2, 3 lijevo i desno dolje) koji su poslije štetnog događaja presvučeni keramičkim krunicama,

- da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznaje izradu nove wironit proteze na jednoj čeljusti nakon 5 godina, pa kako je tužiteljica dobila gornju wironit protezu 2017., to je za izradu nove, zbog oštećenja postojeće u štetnom događaju, morala u cijeni participirati u 100% iznosu, time da se to odnosi i na dvije nove protetske krunice na koje se etečmenima retinira proteza, a za HZZO imaju garantirani rok od 5 godina,

- da se od opravdanih troškova za izvođenje stomatoloških radova, kao štetne posljedice izazvane predmetnim događajem, a izražene u priloženom računu, ubraja izrada gornje proteze sa metalnom bazom od 3.300,00 kuna i izrada dvije keramičke krunice na gornjim prednjim zubima od 990,00 x 2 = 1.980,00 kuna, ukupno 5.280,00 kuna,

- da je stomatološko liječenje završeno 17.12.2020.,

- da je tužiteljica zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju trpjela bolove i to srednjeg intenziteta 7 dana zbog oštećenja na prednjim gornjim zubima – kod govora i hranjenja, a još daljnjih 10 dana trpjela je povremeno bolove lakog intenziteta,

- da je tužiteljica zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju trpjela strah i to srednjeg intenziteta 5 dana, a manjeg intenziteta vezano uz rezultate liječenja još daljnjih 15 dana,

- da je tužiteljica imala privremenu naruženost i to jakog stupnja, vrlo uočljivo drugim osobama u komunikaciji u trajanju od 10,5 mjeseci – do izrade novih protetskih radova na gornjoj čeljusti: wironit proteze i krunica na dva središnja gornja prednja zuba (lijeva i desna gornja jedinica) sa retencijama za protezu, jer nije imala gornje zube (2, 3, 4, 5 lijevo i 2, 3, 4, 5 desno gore), što joj je otežavalo razumijevanje govora i komunikaciju sa drugim osobama a i estetski joj je činilo jako izraženu neugodu i

- da se fizički bolovi i strah ocijenjeni sa stomatološkog stajališta pribrajaju ocijenjenom trajanju i intenzitetu bolova i straha dr. Jakše Filipovića.

24. Pritom valja kazati da je tužiteljica medicinsko vještačenje predložila u tužbi, pa, suprotno tvrdnji tuženika, zaključenjem prethodnog postupka, nije bila prekludirana, na sugestiju vještaka kirurga, predložiti vještačenje po stomatologu, budući da je i stomatolog liječnik (dr. med.) dentalne medicine, pa se i stomatološko vještačenje ima smatrati medicinskim vještačenjem.

25. Ovaj sud je ocijenio da okolnosti konkretnog slučaja i utvrđena težina povreda kod tužiteljice opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046., te čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu: ZOO).

26. Nadalje, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebice brojnost ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, stupanj smanjenja životnih aktivnosti (15%), te neugodnosti tijekom liječenja opisane u nalazu i mišljenju vještaka (hospitalizacija od 30.1.2020. do 3.2.2020., RTG obrada, pregledi i kontrole liječnika raznih specijalnosti, CT mozga, MSCT abdomena, zdjelice i LS kralježnice, primjena antibiotske masti, Desaultov povoj lijeve nadlaktične kosti, mirovanje, fizikalna terapija, protetski zahvati), vidljivost, stupanj i trajanje privremene naruženosti, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (61 godina - rođena **.**.1959.) i njezino zanimanje (ugostitelj), ovaj sud je ocijenio da iznos od 7.000,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje.

27. Nadalje, tužiteljica bi imala pravo na naknadu za imovinsku štetu zbog potrebne joj nestručne tuđe pomoći u iznosu od 1.150,00 eura (1095. st. 1. ZOO), jer joj je tuđa pomoć bila potrebna prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka 230 sati i jer je ovaj sud, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, budući da tužiteljica nije dokazivala cijenu sata nestručne tuđe pomoći u [adresa], gdje prebiva, utvrdio da cijena sata te pomoći iznosi 5,00 eura.

28. Ukupno bi, dakle, tužiteljica imala pravo na naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 8.150,00 eura, pa kako joj je tuženik već isplatio 5.972,53 eura (45.000,00 kuna), to joj je dužan isplatiti ostalih 2.177,47 eura.

29. Nadalje, tužiteljica je iskazala da su njoj u predmetnoj prometnoj nezgodi uništene progresivne naočale koje su bile stare 1 do maksimalno 2 godine i koje su koštale oko 4.800,00 kuna kad ih je kupila. To su bile naočale koje je ona svakodnevno nosila, a ne samo za čitanje. Naočale su pale sa strane i oni su mogli vidjeti da su puknute i da je staklo zdrobljeno. Dioptrija joj je u vrijeme prometne nezgode bila 2,80+. Ove naočale koje je kasnije kupila su skuplje, jer je kod njih veća dioptrija. Ne koristi kontaktne leće, ni bilo koje drugo pomagalo za vid osim naočala. Ona je u razdoblju od prometne nezgode pa do kupnje naočala koristila jedne naočale koje je imala, koje su bile starije i koje nisu bile adekvatne, ali su bile bolje nego da gleda bez naočala. Ona je u predmetnoj nezgodi dobila udarac u glavu. Njoj je bila potrebna tuđa pomoć nakon nezgode i nju su joj pružali ukućani (sin i snaha). U predmetnoj prometnoj nezgodi njoj se potrgala proteza i razrezala joj je čeljust i usta. Jedno vrijeme se nije mogla hraniti osim na slamku i imala je troškove stomatoloških radova. Ne sjeća se točno kada je izradila protezu koja je uništena u ovom štetnom događaju, čini joj se 2017. i misli da je platila za to participaciju. Ona kao obrtnik je imala izgubljenu zaradu, jer za vrijeme bolovanja nije radila, a koliko iznosi izgubljena zarada ona to ne zna. Vjerojatno iznosi i više od ovoga što potražuje, jer postoje i napojnice koje se ne iskazuju kao zarada obrta. Za vrijeme ta 42 dana koje je bila bolovanju ona je uplaćivala sebi doprinose. Doprinosi se kod obrtnika plaćaju po osnovici koja je određena zakonom. Njoj su u ljetnom periodu bili najveći izlazni računi, a u zimskom periodu najmanji.

30. Ovaj sud je povjerovao tvrdnji tužiteljice da su joj u predmetnom štetnom događaju uništene dioptrijske naočale, jer je tužiteljica u dijelu koji se odnosi na naočale iskazivala jasno, logično i uvjerljivo i jer ta tvrdnja tužiteljice čini jednu neproturječnu činjeničnu cjelinu s činjenicom da tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila prijelom lijeve sljepoočne kosti i natučenje glave. Pritom ovaj sud drži da činjenica da u zapisniku o očevidu nije navedeno da su tužiteljici uništene naočale ne dovodi u sumnju tvrdnju tužiteljice da jesu, budući da je tužiteljici zbog brojnih prijeloma i ozljeda pružena hitna liječnička pomoć na mjestu nesreće od strane HMP Ivanić-Grad, a koja ju je potom odvezla u KB Dubrava na daljnju obradu (kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu), pa je za zaključiti da se tužiteljica u takvim okolnostima nije mogla baviti inzistiranjem da se u zapisnik o očevidu unese podatak da su joj uništene naočale.

31. Nadalje, iz računa obrta [obrt] proizlazi da je tužiteljica 9. srpnja 2020. kupila dioptrijske naočale po cijeni od 6.500,00 kuna.

32. Budući da je tužiteljica sama iskazala da je uništene naočale stare jednu do dvije godine platila oko 4.800,00 kuna, a da su ju nove koštale više zbog povećanja dioptrije, time da nije dokazivala da je povećanje dioptrije posljedica predmetne prometne nezgode, ovaj sud je, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, a imajući u vidu i da je općepoznato da je od štetnog događaja do presuđenja došlo do znatnih inflatornih kretanja, utvrdio visinu štete za uništene naočale, koju je tužiteljici dužan nadoknaditi tuženik, u iznosu od 640,00 eura.

33. Nadalje, ovaj sud je povjerovao i tvrdnjama tužiteljice da joj se u predmetnoj prometnoj nezgodi potrgala proteza, budući da su te tvrdnje neproturječne rezultatima stomatološkog vještačenja.

34. Kako je prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještakinje dr. ĐJT tužiteljici nastao opravdani trošak za izvođenje stomatoloških radova u ukupnom iznosu od 5.280,00 kuna (od ukupno plaćenih 12.210,00 kuna prema računu na str 41 spisa), to je tuženik, primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, dužan nadoknaditi taj trošak tužiteljici isplatom iznosa od današnjih 700,78 eura.

35. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka Jakše Filipovića proizlazi da je bolovanje tužiteljice u razdoblju od 30. siječnja 2020. do 13. ožujka 2020. opravdano, tužiteljica bi imala pravo na izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja.

36. Međutim, tužiteljica nije dokazala visinu izgubljene zarade, budući da ovaj sud, suprotno mišljenju tužiteljice, ne raspolaže s dovoljno stručnog znanja da sam, na temelju tužiteljičinog ispisa utrška i računa, utvrdi visinu izgubljene zarade tužiteljice, a iz kojeg razloga je na, na prijedlog tužiteljice, na ročištu održanom 5. srpnja 2024. i odredio financijsko vještačenje, kojim bi se na temelju knjigovodstvene dokumentacije tužiteljičinog obrta " [obrt]" mogla utvrditi izgubljena zarada tužiteljice.

37. Budući da je odustala od svog prijedloga za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, to ona nije dokazala visinu izgubljene zarade, pa nije moguće prihvatiti njen zahtjev, pa ni djelomično, za isplatu zahtijevanog bruto iznosa od 1.082,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 13. ožujka 2020. do isplate.

38. Budući da tuženik nije isplatio tužiteljici cjelokupnu naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, na koju tužiteljica ima pravo, u roku od 60 dana od 28. srpnja 2020., kada se tužiteljica obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom (str. 104- 107 spisa), te da tuženik nije razgraničio koji se dio isplaćenog iznosa odnosi na neimovinsku štetu, a koji na imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege, to tužiteljica ima pravo na zakonske zatezne kamate na iznos od 2.177,47 eura od zahtijevanog datuma, tj. 12. kolovoza 2020. (kada je prema nalazu i mišljenju liječnika kirurga završeno liječenje tužiteljice) do isplate i to primjenom odredbi čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOUP), kao specijalnog zakona.

39. ZOOUP se, kao specijalni zakon, primjenjuje i na zahtjeve tužiteljice za naknadu imovinske štete u vidu uništenih naočala i plaćenih troškova stomatoloških radova.

40. Tužiteljica odštetnim zahtjevom, prije podnošenja tužbe, od tuženika nije zahtijevala naknadu imovinske štete s ovih osnova.

41. Zahtjev za naknadu imovinske štete zbog uništenih naočala postavila je u tužbi koju je u ovom predmetu podnijela 26. listopada 2020., a zahtjev za naknadu imovinske štete zbog troškova stomatoloških radova postavila je u podnesku od 2. travnja 2021. godine.

42. Stoga, tužiteljica, primjenom ZOOUP-a, ima pravo na zakonske zatezne kamate na iznos od 640,00 eura od 26. listopada 2020. do isplate, a na iznos od 700,78 eura od 2. travnja 2021. do isplate, a ne od dana nastanka predmetnog štetnog događaja (kako to tužiteljica zahtijeva) ili od dana plaćanja cijene novih naočala i stomatoloških radova, primjenom čl. 1086. ZOO-a (u tom smislu i VSRH u odlukama Rev-1429/24 od 8. siječnja 2025. i Revd-4802/2022 od 12.7.2023.).

43. Slijedom svega naprijed navedenoga, ovaj sud je zahtjev tužiteljice prihvatio za iznos od 3.518,25 eura (2.177,47 eura + 640,00 eura + 700,78 eura) sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 2.177,47 eura od 12. kolovoza 2020. do isplate, na iznos od 640,00 eura od 26. listopada 2020. do isplate i na iznos od 700,78 eura od 2. travnja 2021. do isplate, a odbio, kao neosnovan, za isplatu ostalog iznosa od 4.270,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 2.965,54 eura od 12. kolovoza 2020. do isplate, na iznos od 222,70 eura od 26. listopada 2020. do isplate, na iznos od 1.082,51 eura od 13. ožujka 2020. do isplate i za zakonske zatezne kamate na iznos od 640,00 eura od 30. siječnja 2020. do 26. listopada 2020. i na iznos od 700,78 eura od 30. siječnja 2020. do 2. travnja 2021. godine.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

45. U ovom predmetu su se vrijednosti predmeta spora mijenjale (iz tužbe je 7.238,93 eura, tj. 54.541,70 kuna, iz podneska od 2.4.2021. je 8.859,47 eura, tj. 66.751,70 kuna, iz podneska od 10.1.2022. je 7.945,60 eura, tj. 59.866,14 kuna i iz podneska od 29.12.2023. je 7.788,99 eura), ali se sve one nalaze unutar istog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT.

46. Tužiteljica je u osnovi uspjela u cijelosti (100%), a u visini 45,17% (3.518,25 eura od 7.788,99 eura), pa je uspjeh tužiteljice, kada se imaju u vidu osnova i visina 72,59%, pa kada se od tog uspjeha oduzme uspjeh tuženika (27,41%), tada se iskazuje pozitivna razlika u korist tužiteljice od 45,18%.

47. Stoga je tužiteljici priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva od 100 bodova (Tbr. 32. OT), sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 2.4.2021., 5.5.2022., 29.12.2023. i 10.1.2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 17.2.2022., 30.1.2023. i 8.8.2024. od po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), zastupanja na ročištima od 9.2.2022., 18.1.2023., 5.7.2024., 1.10.2024. i 4.7.2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), zastupanja na ročištu od 15.11.2024. od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 2. OT) i pristupa ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), ukupno 1.275 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 2.550,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (637,50 eura) 3.187,50 eura, a razmjerno pozitivnoj razlici (45,18%) 1.440,11 eura.

48. Pritom valja kazati da tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 28.10.2020., u prilogu kojega je dostavila dokaz o plaćenoj pristojbi na tužbu, budući da je tužiteljica bila dužna platiti pristojbu već prilikom samog podnošenja tužbe (čl. 4. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj: 118/18), a u kojem slučaju bi podatak o plaćenoj pristojbi bio vidljiv iz obavijesti o primitku elektroničkog podneska, pa taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

49. Nije joj priznat ni trošak sastava podneska od 10.1.2022., jer je tužiteljica u prilogu tog podneska dostavila dokumentaciju datiranu prije podnošenja tužbe, što znači da je tužiteljica sve tvrdnje iz tog podneska i svu priloženu dokumentaciju mogla iznijeti već u tužbi, pa se trošak sastava tog podneska ne može smatrati potrebnim za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

50. Nije joj priznat ni trošak sastava podnesaka od 10.3.2023., 24.5.2023., 22.9.2023., 3.11.2023., 8.2.2024. i 15.3.2024., koji sadržajno predstavljaju požurnice, jer tužiteljica tim podnescima ni na koji način ni pridonijela razrješenju ove pravne stvari, pa se ni ti podnesci ne mogu smatrati potrebnima za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

51. Nije joj priznat ni trošak sastava podneska od 19.11.2024. u prilogu kojega je dostavila odštetni zahtjev, jer je odštetni zahtjev bila dužna priložiti tužbi u kojoj se na njega pozvala, pa se ne može smatrati da je trošak sastava tog podneska bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

52. Naprijed navedenom trošku tužiteljice valjalo je pribrojiti trošak plaćenih vještačenja u ukupnom iznosu od 399,08 eura (199,08 eura, tj. 1.500,00 kuna + 200,00 eura) u cijelosti, budući da su ta vještačenja bila nužna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i njihova cijena nije ovisila o vrijednosti predmeta spora.

53. Valjalo je pribrojiti i razmjerni trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,85 eura (45,18% od 447,71 kuna = 202,28 kuna) i razmjerni trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 56,18 eura (45,18% od 124,34 eura po Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23.).

54. Stoga, ukupno priznati trošak tužiteljice, koji joj je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 1.922,22 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. prosinca 2025. do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

55. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23.).

56. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužiteljice uz rj. na platež pristojbe na presudu (124,34 eura)

II. Tuženiku