Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice PČ, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 8. Zakona o zabrani i sprječavanju neregistrirane djelatnosti ("Narodne novine" broj: 61/11 i 66/19), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-4777/2022-4 od 5. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice PČ i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura koji je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenica PČ proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 900,00 kuna (119,45 eura), da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz članka 10. stavka 8. Zakona o zabrani i sprječavanju neregistrirane djelatnosti.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna (26,54 eura).

3. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno podnijeli žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ističući da je izreka presude proturječna sama sebi, jer u činjeničnom opisu se tvrdi da se radi o oglašavanju neregistrirane djelatnosti, a u pravnom opisu se tvrdi da se radi o obavljanju te djelatnosti te je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, a povezano s tim i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, posebno u dijelu utvrđivanja vremena počinjenja prekršaja i primjene članka 5. stavka 4. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

6. U odnosu na žalbene navode o proturječnosti činjeničnog i pravnog opisa prekršaja, ukazuje se žaliteljici da se ne radi o nedostacima presude koji bi imali karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka

7. Naime, članak 10. stavak 8. Zakona o zabrani i sprječavanju neregistrirane djelatnosti izričito propisuje: „Novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz članka 7. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona fizička osoba ako objavljuje, nudi, odnosno reklamira obavljanje djelatnosti iz članka 5. ovoga Zakona.“

8. Člankom 5. stavkom 1. podstavkom 3. istog Zakona propisano je da se obavljanjem neregistrirane djelatnosti smatra kada fizička osoba obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima.

9. U konkretnom slučaju, okrivljenica je kao fizička osoba putem internetske stranice oglašavala djelatnost skrbi za kućne ljubimce (NKD 96.09), iako za obavljanje navedene djelatnosti nije bila registrirana kod nadležnog tijela niti prijavila djelatnost poreznim tijelima. Time su ispunjeni elementi članka 5. stavka 1. podstavka 3. i članka 10. stavka 8. Zakona o zabrani i sprječavanju neregistrirane djelatnosti.

10. Pravna kvalifikacija prvostupanjske presude nije proturječna. Oglašavanje neregistrirane djelatnosti po članku 7. stavcima 1–3. Zakona o zabrani i sprječavanju neregistrirane djelatnosti i činjenica da djelatnost fizički obavlja osoba koja nije registrirana, čine jedno nedvojbeno prekršajno ponašanje.

11. Žalbeni navod da se ne radi o prekršaju zbog povremenosti i nepostojanja naknade, ne dovodi u pitanje valjanost prvostupanjske presude i ne osporava činjenicu oglašavanja neregistrirane djelatnosti. Članak 5. stavak 4. Zakona o zabrani i sprječavanju neregistrirane djelatnosti isključuje odgovornost samo za rad za vlastite potrebe ili obiteljsku, prijateljsku i susjedsku pomoć bez plaćanja, ukoliko se rad ne obavlja redovito.

12. U konkretnom slučaju, okrivljenica je oglašavala djelatnost skrbi za kućne ljubimce putem javno dostupne internetske stranice, čime se njezina aktivnost više ne može svrstati u privatnu ili povremenu pomoć, već u sudjelovanje u oglašavanju neregistrirane djelatnosti (članak 7. stavci 1–3. Zakona o zabrani i sprječavanju neregistrirane djelatnosti). Činjenica da usluga nije naplaćena ne isključuje prekršajnu odgovornost jer je prekršaj u oglašavanju i dostupnosti usluge javnosti, a ne u naplati.

13. Navodi okrivljenice da presuda i optužni prijedlog ne sadrže točno vrijeme počinjenja prekršaja nisu osnovani. Datum inspekcijskog nadzora (29. ožujka 2022.) nedvojbeno utvrđuje vrijeme kada je prekršaj počinjen, budući da su tada zatečeni elementi prekršaja, oglašavanje neregistrirane djelatnosti i prisutnost pasa u stanu. Prema članku 160. stavku 2. točki 6. Prekršajnog zakona, vrijeme inspekcijskog nadzora predstavlja utvrđeno vrijeme počinjenja prekršaja, čime je činjenično stanje potpuno i jasno utvrđeno.

14. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava te ispravno zaključio kako utvrđeni propust okrivljenice predstavlja prekršaj iz članka 10. stavka 8. Zakona o zabrani i sprječavanju neregistrirane djelatnosti.

15. Ispitujući odluku o kazni ovaj sud smatra da izrečena novčana kazna primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere kazne.

16. U svezi s tim valja istaći da je prvostupanjski sud prilikom određivanja kazni maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve okolnosti iz čl. 36. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, te ovaj sud smatra da u svojim žalbenim navodima okrivljenica nije navela nikakve dodatne okolnosti koje bi opravdavale daljnje ublažavanje kazne.

17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezna na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

18. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 10. prosinca 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.