REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju
Broj: Pp-10175/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Ombreti Bareza, uz sudjelovanje Emilje Plazibat kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OČ, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 , 29/94, 114/22, 47/23), po optužnom prijedlogu Policijske postaje Sinj, broj klasa: 211-07/24- 5/21210, ur. broj: 511-12-31-24-1 od 07. kolovoza 2024., temeljem čl.182.t.3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 118/18, 114/22) na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 10. prosinca 2025. u odsutnosti okrivljenika,
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: OČ pok. O i pok. U, iz [adresa], rođen **.**.1956. u [adresa], umirovljenik, VSS, oženjen, jedno dijete, dobrog imovnog stanja, OIB: [osobni identifikacijski broj], nekažnjavan,
oslobađa se od optužbe
da bi 04. srpnja 2024. u 10,30 sati u mjestu Sinj, Ulica Brekin put 3 na naročito drzak i nepristojan način na fiktivnom javnom mjestu, stubište zgrade, narušavao javni red i mir stanarima na način da je zbog prijašnjih problema oko oštećenja stana i novčane naknade u unutrašnjosti stambene zgrade na stubištu, a koja je stambena zgrada dostupna svim drugim građanima koji borave i žive unutar zgrade, sačekao stanara UČ te ga upitao da li je on ostavio onu poruku na vratima njegovog obiteljskog stana , a UČ mu se potom obratio nerazumljivim riječima krećući se prema njemu i držeći ruke u džepu, a kada se isti približio OČ došlo je do fizičkog sukoba predmetnih udarajući jedan drugog šakama i nogama u predjelu glave i tijela, uslijed čega OČ pada na tlo, a do njih dolazi susjeda OČJ koja se nalazila u svom obiteljskom stanu poviše njih, jer je čula viku, galamu i lupanje te ih rastavila od daljnjeg fizičkog sukoba i OČ odvela u svoj stan da mu pruži prvu pomoć jer je istom iz predjela glave tekla krv, dok se učinjena radnja okrivljenika reflektirala upravo na ograničenom javnom mjestu između ostalog na stane koji su se u tom trenutku nalazili u svojemu stanu, te su i OČ i UČ zadobili lakše tjelesne ozljede,
pa da bi time počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ((Narodne novine 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23).
Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.
Obrazloženje
1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnijela je 13. kolovoza 2024. optužni prijedlog protiv okrivljenika OČ zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik OČ ispitan pred ovim Sudom iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret premda da je sporne prigode došlo do manjeg sukoba između njega i UČ koji živi u zgradi gdje da njegova obitelj ima stan. Ističe da u tom trenutku ovo mjesto nije bilo javno mjesto jer da je njihov stan prazan i još jedan na prvom katu, a u zgradi u dva stana da žive UČ i gospođa OČJ i da nitko izuzev nje nije niti vidio niti čuo sukob. Duže vrijeme da je imao probleme sa stanarom UČ kao i gospođa UČJ jer da su njegove radnje bile neprimjerene, da ga je prijavljivao policiji ali da ništa nije poduzeto. Da mu se ove prigode obratio ali kad da je UČ prišao, a isti da je 15 godina mlađi od njega, da nije bilo šanse da mu se odupre i da je zaradio povrede pa da je izašla OČJ koja je sukob spriječila, a njemu da je pružila prvu pomoć. Da nisu međusobno razgovarali jer da je odmah krenuo fizički sukob.
3. U dokaznom postupku svjedok UČ iskazuje da je sporne prigode izlazio iz svog stana i da je na gornjim stepenicama i to na četvrtoj bio OČ , a iznad njega da je stan obitelji Ž , a OČ da se oženio u tu obitelj i da ga je pitao "jesi li ti ostavio onu poruku", na što da mu je odgovorio da je , a radilo se o tome da mu je stan četiri puta poplavljen od njihovih podstanara pa da je tražio naknadu štete ističući da ako mu ne nadoknade da će riješiti putem suda. Tada da je okrivljenik krenuo, rukom iza leđa i izvadio predmet koji na vrhu ima karabinere, dakle, predmet podoban za napad i usmrćivanje i da je rukom zamahnuo prema njemu te da nije bila namjera da ga ozlijedi već da ga ubije. Da se izmaknuo ali da mu je okrivljenik ozlijedio rame i šaku, da je pao niz stepenice te ozlijedio i kralježnicu, a onda da je iz svog stana izišla OČJ, a kako da je prethodno čuo da je upravo ona nagovorila okrivljenika na kazneno djelo odnosno na napad na njega. Kad da su razgovarali njih dvoje da je on čuo da ga ona nagovara , a okrivljenik da je rekao da će ga riješiti. Da se sve događalo u ulazu na stepenicama i izuzev njih troje da nije bilo nikoga jer da u ostalim stanovima nema stanara već on kao samac u svom stanu i gospođa OČJ koja je odmah kad je on izišao iz pritvora napustila stan i da više nije u njemu.
4. U dokaznom postupku svjedokinja OČJ iskazuje da je bila u svom stanu na katu kad da je čula da se u hodniku zgrade nešto događa. Premda da se prepala da je izišla pogledati o čemu se radi i preko ograde da je vidjela OČ i UČ da se šaketaju. Da joj je bio stres vidjeti dva odrasla muškarca koji su se udarali bez riječi. Zbog straha da nije sišla već da je odmah nazvala policijsku postaju i njihovog zapovjednika te da su vrlo brzo došla dva mlada policajca. Da su oni uveli UČ u njegov stan, a kako da je stan Ž u koji je došao OČ bio zaključan da je okrivljenik ušao u nje, da mu je pogledala neke ozljede na licu i premda da je bilo krvi da nije bilo ništa ozbiljno. Da nije vidjela da bi OČ imao bilo što u rukama kad je ušao u njen stan , a ističe također da u ovoj zgradi su četiri stana i da na katu ona živi sama jedan dio godine dok da u prvom katu živi sam UČ, a ostala dva stana da su prazna. Da njih dvojicu nije čula odnosno da nije čula niti riječi već da su se samo udarali i da smatra da se to izvan zgrade nije moglo niti čuti niti vidjeti , a ona da ne zna tko bi od njih prvi započeo i tko bi koga više udarao odnosno da ne zna tko je kriv za sukob. Upoznata s obranom okrivljenika i iskazom UČ iskazuje da nije imala nikakve razgovore sa OČ nego da je izišla iz stana kad je čula da se nešto događa i da u potpunosti negira ono što ističe svjedok da bi ona nekoga nagovarala na kazneno djelo. Ističe da nije imala problema sa stanarom UČ premda da u zgradi žive dugi niz godina pa da ne zna zašto bi ona nekoga nagovarala na takvo nešto kad zato nema nikakvog razloga jer da su njihovi sustanarski odnosi bili primjereni.
5. U dokaznom postupku pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
6. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze po slobodnom uvjerenju sud smatra da nema dokaza da bi okrivljenik počinio prekršaj upravo na način kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude.
7. Sud je ovako odlučio ocjenjujući obranu okrivljenika te iskaze svjedoka UČ i OČJ. Naime, okrivljenik negira počinjenje prekršaja ističući da je nakon upita UČ krenuo prema njemu i napao ga, a upravo svjedok UČ ističe da je okrivljenik njega napao ali uz to dodaje da se sve događalo na stubištu zgrade gdje nije bilo drugih osoba osim njih troje , a ovdje da je okrivljeniku bio cilj ne ozljeđivanje već da ga ubije. Ističe da u dva stana žive on i OČJ dok u ostalim stanovima da nema stanara. Isto tako svjedokinja OČJ iskazuje da je sporne bila u svom stanu kad da je čula u hodniku zgrade da se nešto događa, a kad da je izišla i pogledala preko ograde da je vidjela OČ i UČ da se šaketaju. Upravo ovakav činjenični opis i tužitelj opisuje odnosno da je došlo do fizičkog sukoba između OČ i UČ i da su se isti međusobno udarali . Dakle, nije niti stavljeno na teret okrivljenik da je on napao UČ i fizički ga prvi udario dok vika i galama nisu niti spomenute. Dakle, ako su se okrivljenik i svjedok UČ međusobno udarali nije jasno na koji način su policajci ustanovili da je prekršaj počinio samo i isključivo okrivljenik posebno iz razloga što svjedokinja UČJ ističe da joj je bio stres vidjeti dva odrasla muškarca koji su se udarali bez riječi . Dakle, samo "udarci", nisu mogli narušiti javni red i mir jer kao što je rečeno od obadvoje svjedoka kao i od strane okrivljenika ovdje se ne radi o javnom mjestu jer se radi stubištu zgrade u kojoj su četiri stana , a u dva stana nema stanara dok su ŽČ i OČJ samci u obiteljskim stanovima i događaj izvan zgrade nije mogao niti čuti niti vidjeti nitko drugi. Dakle, kako drugih dokaznih prijedloga nema na temelju ovako provedenog postupka, jasno je da nema dokaza da bi okrivljenik OČ počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, pa je dakle, zaključiti da se ne može okrivljeniku staviti na teret prekršaj iz izreke presude temeljem načela "in dubio pro reo", odnosno u sumnji za stvar i donesena je odluka kao u izreci.
8. Temeljem čl. 140.st.2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
U Sinju 10. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Emilja Plazibat v.r.
Ombreta Bareza v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
DN-a:- okrivljeniku, tužitelju, ovdje
