Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-535/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boranu Gošeku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženih SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu i IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Duvnjaku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-276/2022-44 od 19. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-276/2022-44 od 19. prosinca 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom su presudom u točci I. izreke odbijeni tužbeni zahtjevi kojima je tužitelj zahtijevao utvrđenje prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] uz nalog tužiteljima da to priznaju i trpe uknjižbu prava vlasništva tužitelja na toj nekretnini, utvrđenje da je izjavom od 24.2.2022. opozvao dar prvotuženoj SG, koji se sastoji od odgovarajućeg dijela prava vlasništva z.k. čbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja stan koji se nalazi na prvom katu zgrade sagrađene na z.k. čbr. [katastarska čestica], površine oko 90 m2 i koji se stan sastoji od hodnika od 9,10 m2, dnevnog boravka i blagovaone od 28,60 m2, kuhinje od 9,90 m2, spavaće sobe od 7,90 m2, spavaće sobe od 7,90 m2, kupaonice od 2,20 m2, spavaće sobe od 13,80 m2, kupaonice od 6,80 m2, lođe od 4,30 m2 kao i odgovarajućeg dijela zemljišta ispod zgrade odnosno zemljišta koje služi redovitoj upotrebi zgrade kao i zajedničkih dijelova i uređaja iste zgrade i nalaganje prvotuženoj SG da taj stan zajedno s odgovarajućim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i cijele nekretnine preda u posjed tužitelju. Istom točkom izreke odbijen je i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi prvotuženoj SG troškove parničnog postupka od 24.154,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjevi usvoje u cijelosti uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastavljanja žalbe i troškova sudske pristojbe na žalbu „po određenju suda“.

3. Prvotužena SG je u odgovoru na žalbu istu ocijenila potpuno neosnovanom uz prijedlog da se žalba odbije, tvrdeći da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu.

3.1. Drugotuženi FG nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju je u žalbi određeno naveo tužitelj.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] od 337 m[2] k. o [katastarska općina], u naravi kuća od 130 m u [adresa] i dvorište od 207 m[2] . Taj je zahtjev utemeljen na tvrdnji tužitelja (iznesenoj po točkom 1. tužbe) da je zgrada na toj nekretnini izgrađena u cijelosti sredstvima tužitelja, a da su tuženici, koji su toga bili svjesni, odobrili tu gradnju i nisu joj se protivili. To stoga što je, prema tvrdnjama tužitelja, s pravnom prednicom tuženika KG koja je bila vlasnica kč. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], a kasnije i s tuženicima koji su naknado postali suvlasnici te nekretnine, s jedne strane, i s tužiteljem kao graditeljem, s druge strane, postignut sporazum o gradnji na toj nekretnini.

8.1. Sud prvog stupnja je u točci 13. obrazloženja pobijane presude, suprotno činjeničnoj osnovi spora kako ju je u tužbi odredio tužitelj i kojem je sud vezan, utvrdio da tužitelj utvrđenje prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] od 337 m[2] k. o [katastarska općina] zahtijeva „uslijed opoziva darovanja“. Osim što je to utvrđenje suda prvog stupnja proturječno tužbenim navodima, ono nema pravne ni stvarne logike imajući na umu da je predmet navodno opozvanog darovanja stan na prvom katu, a ne cijela kč. br. [katastarska čestica] od 337 m[2] k. o. [katastarska općina] na kojoj tužitelj zahtijeva utvrđenje prava vlasništva te da zahtjev za utvrđenje da je opozvano darovanje nije uperen protiv drugotuženika PG koji je uknjiženi suvlasnik ½ dijela nekretnine na kojoj tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva. S obzirom na to da presuda u dijelu koji se odnosi na zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] od 337 m[2] k. o. [katastarska općina] (točka I. tužbenog zahtjeva), zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda nema razloga o odlučnim činjenicama koje je tužitelj naznačio u tužbi, ne može se ispitati pa je uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, u tom dijelu ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Predmet spora je i zahtjev za utvrđenje da je tužitelj izjavom od 24.2.2022. opozvao dar prvotuženoj SG koji se sastoji od odgovarajućeg dijela prava vlasništva z.k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja stan koji se nalazi na prvom katu zgrade sagrađene na z.k. čbr. [katastarska čestica], površine oko 90 m2 i koji se stan sastoji od hodnika od 9,10 m2, dnevnog boravka i blagovaone od 28,60 m2, kuhinje od 9,90 m2, spavaće sobe od 7,90 m2, spavaće sobe od 7,90 m2, kupaonice od 2,20 m2, spavaće sobe od 13,80 m2, kupaonice od 6,80 m2, lođe od 4,30 m2 kao i odgovarajući dio zemljišta ispod zgrade odnosno zemljišta koje služi redovitoj upotrebi zgrade kao i zajedničkih dijelova i uređaja iste zgrade. Taj je zahtjev utemeljen na tvrdnji da je tužitelj predmetni stan, nakon što je izgrađen, darovao prvotuženoj SG neformalnim ugovorom o darovanju koji je izvršen te da su se do davanja izjave o opozivu darovanja (24. veljače 2022.) ostvarile pretpostavke za opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti obdarenice. Sud prvog stupnja nije utvrđivao postojanje i istinitost navedenih tvrdnji na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev prema prvotuženoj SG, nego je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je ugovor kojim je prvotuženoj SG darovao stan opozvan odbio na temelju utvrđenja da tužitelj nema aktivnu građanskopravnu legitimaciju jer da nije stranka tog ugovora o darovanju. To stoga što je prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda ugovor o darovanju stana na prvom katu zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zaključen između darovateljice KG i obdarenice RG te da je (samo) KG legitimirana za opoziv darovanja.

9.1. Taj je zaključak prvostupanjskog suda protivan sadržaju isprave koja je u spisu. Najprije, iz točaka II. i III. ugovora o darovanju nekretnina od 8. lipnja 2011. koji je u spisu ne proizlazi da je tim ugovorom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] darovana RG, nego tuženicima koji su na temelju tog ugovora uknjižili svoje pravo suvlasništva od ½ dijela svaki na predmetnoj nekretnini. Nadalje, iz sadržaja tog ugovora ne proizlazi da je tim ugovorom prvotuženoj SG darovan stan na prvom katu koji je predmet darovanja koje tužitelj zahtijeva utvrditi opozvanim. Naposljetku, iz tužbenog zahtjeva ne proizlazi da tužitelj zahtijeva utvrđenje da je izjavom od 24.2.2022. opozvao ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 8. lipnja 2011. u pismenom obliku između JG i tuženika, nego usmeni ugovor o darovanju stana na prvom katu prvotuženoj SG za koji tužitelj tvrdi da je sklopljen „na neformalan način“ i to „nakon što je zgrada već bila izgrađena“. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda o ugovoru o darovanju koji je predmet spora nema razloga o odlučnim činjenicama na kojima tužitelj temelji zahtjev za utvrđenje da je opozvan ugovor o darovanju stana na prvom katu za koji tvrdi da je sklopljen usmeno i izvršen, odluka o tom zahtjevu za utvrđenje ne može se ispitati pa je uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i u tom dijelu ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9.1.1. Pritom je za odgovoriti žalitelju da je tvrdnja o tome da je darovanje učinjeno tuženicima ugovorom od 8. lipnja 2011. bilo bez prave predaje, iznesena po prvi puta tek u žalbi kada to u skladu s člankom 352. stavkom 1. ZPP-a (više) nije moguće. Iako sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, ta je kontrola ograničena činjenicama iznesenim u postupku. Osim toga i neovisno o tome, imajući na umu da su tuženici nakon sklapanja ugovora o darovanju očito ovlastili tužitelja na vođenje poslova oko izgradnje zgrade na darovanom zemljištu, ne mogu se prihvatiti tvrdnje tužitelja da im nekretnina istovremeno s darovanjem nije predana u posjed.

10. S obzirom na to da je ukinuta odluka o tužbenom zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva cijele k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] kao i odluka o tužbenom zahtjevu za utvrđenje da je opozvan ugovor o darovanju stana na prvom katu zgrade izgrađene na toj nekretnini koje su odluke od prethodnog značenja za odluku o osnovanosti reivindikacijskog zahtjeva za predaju u posjed koju tužitelj zahtijeva od prvotužene SG, a neizvjestan je i uspjeh stranaka u sporu, uz primjenu članka 370. ZPP- a ukinuta je odluka o tužbenom zahtjevu za predaju u posjed iz točke I. izreke kao i odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude i predmet je i u tim dijelovima vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima žalbenog postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

12. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja ukloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je ustanovljena ovim rješenjem te će u ponovljenom postupku održati novu glavnu raspravu na kojoj će utvrditi činjenice na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve i o njima donijeti novu odluku koja neće biti proturječna ispravama u spisu niti izlaziti iz okvira činjenične osnove spora koju su pravovremeno u postupku odredile stranke. Pritom će sud prvog stupnja voditi računa o tome da je dužan sam utvrditi pravnu kvalifikaciju spornog odnosa i pravna pravila na temelju kojih treba prosuditi osnovanost tužbenih zahtjeva te da je kod toga vezan za tužbene zahtjeve i za činjenice (činjeničnu osnovu spora) na kojima tužitelj te zahtjeve temelji. Iz činjenične osnove tužbe (kojom je sud vezan), proizlazi da zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na cijeloj k. č. br. [katastarska čestica] k.o. tužitelj temelji na tvrdnji da je s vlasnicima te nekretnine postigao sporazum o gradnji zgrade na toj nekretnini koju je gradio vlastitim sredstvima. U tom će smislu sud prvog stupnja razmotriti primjenu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izraženog u, primjerice, odlukama Rev 974/1992- 2 od 24. lipnja 1992., Rev 760/2008-4 od 11. studenog 2009., Rev 1977/2011-2 od 3. ožujka 2015., Rev-x 877/2017-3 od 12. veljače 2019. i Revd 1352/2022-2 od 17. listopada 2023.) prema kojem u bitnome proizlazi da ugovorena zajednička gradnja kuće na način da tuženici ulažu nekretninu za gradnju, a tužitelj novac i/ili rad za gradnju, predstavlja ugovor o ortaštvu pa je u situaciji kada se gradnja vrši na osnovi sklopljenog ugovora pogrešno razrješavati pravni odnos stranaka vezan uz građenje na zemljištu primjenom odredaba o građenju na tuđem zemljištu (članci 152. do 154. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) kao izvornom načinu stjecanja vlasništva. Naime, primjena članka 153. ZV-a prema kojoj pošteni vlasnik postaje vlasnikom zemljišne čestice sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje i nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, isključena je ako su stranke svojim međusobnim sporazumom drukčije uredile odnose u vezi s građenjem i sa zemljištem. Pritom će sud prvog stupnja na temelju ocjene izvedenih dokaza utvrditi ugovoreni udio pojedinih stranaka u zajedničkoj (ortačkoj) imovini – zemljištu sa zgradom, imajući na umu da tužitelj tvrdi da je ugovoreno da će njemu pripasti vlasništvo cijele nekretnine, a prvotuženica tvrdi da je ugovoreno da će svakom od tuženika pripasti po jedan (veći) stan kao vlasništvo posebnog dijela nekretnine, a tužitelju stan u prizemlju kao njegovo vlasništvo posebnog dijela.

12.1. Ako utvrdi točnim tvrdnje prvotuženice da je namjera stranaka prilikom sporazumijevanja o gradnji na nekretnini tuženika sredstvima tužitelja bila stjecanje vlasništva stranaka na posebnim dijelovima nekretnine na način da svaki tuženik postane vlasnik jednog većeg stana, a tužitelj jednog manjeg, za ocjenu (makar djelomične) osnovanosti točke I. tužbenog zahtjeva potrebno je utvrditi je li postojao sporazum stranaka o suvlasništvu cijele nekretnine (zemljišta sa zgradom) s kojim su povezani ugovoreni posebni dijelovi zgrade, posebno stoga što tužitelj tvrdi da u toj situaciji njegov suvlasnički dio iznosi 1/3 cijele nekretnine. Ako tuženici tu tvrdnju osporavaju, sud prvog stupnja će udio tužitelja u zajedničkoj imovini utvrditi izvođenjem dokaza. U toj situaciji, ako utvrdi da je među strankama prije gradnje postignut sporazum o tome da će nakon ostvarenja zajedničkog cilja – izgradnje zgrade s tri stana, prvotuženoj pripasti u vlasništvo stan na prvom katu, sud prvog stupnja će razmotriti istinitost tvrdnji prvotuženice iz odgovora na tužbu da ugovor o darovanju za koji tužitelj u točci II. tužbenog zahtijeva traži utvrditi opozvan nije niti nastao. To stoga što je riječ o dvostranom pravnom poslu koji, iako može konvalidirati zbog nedostatka oblika ako je izvršen, ne može nastati samo jednostranom izjavom volje tužitelja kao navodnog darovatelja. Ugovor o darovanju koji nije nastao ne može se osnovano opozvati.

12.2. Ako utvrdi točnim tvrdnje tužitelja da je građenjem na nekretnini tuženika i u sporazumu s njima stekao vlasništvo cijele nekretnine – zgrade sa zemljištem te je nakon što je zgrada već izgrađena neformalnim ugovorom koji je izvršen darovao stan na prvom katu prvotuženici SG, sud prvog stupnja će ocijeniti jesu li ostvarene pretpostavke za opoziv tog darovanja propisane člankom 494. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. dalje: ZOO). Posebno, je li SG učinila prema tužitelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješila o zakonom utvrđene dužnosti prema tužitelju ili članu njegove uže obitelji.

12.3. Isto tako, sud prvog stupnja u ponovljenom će postupku preispitati svoje pravno shvaćanje o tome da je drugotuženi FG priznao tužbeni zahtjev jer priznanje činjenica nema to značenje posebno kad je riječ o činjenicama na kojima se temelji zahtjev uperen (samo) protiv drugog tuženika.

12.4. U novoj će odluci sud prvog stupnja ujedno odlučiti o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec