Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-112/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Javne vatrogasna postrojbe Grada Bjelovara, Otona Kučere 1, OIB: 79991880130, zastupanog po punomoćnici Vesni Vignjević-Žak, odvjetnici u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-106/2023-16 od 5. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-106/2023-16 od 5. lipnja 2025. u dijelu pod stavkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana i ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-106/2023-16 od 5. lipnja 2025. kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom za razdoblje od od 13. studenog 2018. pa sve do mjeseca lipnja 2021., za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. travnja 2022., od 1. svibnja 2022. godine, pa sve do 30. travnja 2023., te za razdoblje od od 01. rujna 2023., pa sve do 01. studenog 2023.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu pod stavkom II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-106/2023-16 od 5. lipnja 2025.

III. Odbija žalba tužitelja kao djelomično neosnovana te se odluka o troškovima postupka sadržana pod stavkom III. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-106/2023-16 od 5. lipnja 2025. potvrđuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

IV. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana te se odluka o troškovima postupka sadržana pod stavkom III. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-106/2023-16 od 5. lipnja 2025. preinačuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova za iznos od 187,50 EUR i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju i daljnji iznos od 187,50 EUR sa zateznim kamatama od 10. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25

EUR u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Bjelovara, Bjelovar, Otona Kučere 1, OIB:79991880130 da tužitelju NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.126,62 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

-30,68 eura od dana 16.07.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-304,11 eura od dana 16.08.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-357,73 eura od dana 16.09.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-346,98 eura od dana 16.10.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-361,79 eura od dana 16.11.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-346,88 eura od dana 16.12.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-378,45 eura od dana 16.01.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Bjelovara, Bjelovar, Otona Kučere 1, OIB:79991880130, da tužitelju NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2025. kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka iznad razlike dosuđenog iznosa od 1.000,00 eura, pa do zatraženog iznosa od 1.375,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2025. kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Smatra se da je tužba tužitelja povučena za razdoblje od od 13. studenog 2018. pa sve do mjeseca lipnja 2021., za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. travnja 2022., od 1. svibnja 2022. godine, pa sve do 30. travnja 2023., te za razdoblje od od 01. rujna 2023., pa sve do 01. studenog 2023.“

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom navedenu presudu pod stavkom I. i II. izreke, te rješenje pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnih troškova tuženiku, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove sastava žalbe.

3. Pravovremeno izjavljenom žalbom navedenu presudu pod stavkom III. izreke kojom je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti odluku o troškovima postupka pod stavkom III. izreke presude i dosuditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 375,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Traži troškove sastava žalbe.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika u kojem se protivi žalbenim navodima tuženika i predlaže žalbu odbiti kako u odnosu na odluku o glavnoj stvari tako i naknadi troškova postupka, ukazujući na izražena pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu prava tužitelja na podnošenje tzv. stupnjevite tužbe u odluci broj Rev-677/2021 od 2. veljače 2022., te o pravu na naknadu troškova postupka kada je tužitelj uspio s konačno postavljenim zahtjevom u odluci broj Rev-1202/2024 od 12. studenog 2024.

5. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

6. Polazeći od nesporne činjenice da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. prosinca 2000. temeljem kojeg je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca, a da je sporno ima li tužitelj pravo na dodatak na plaću u visini od 25% s osnova posebnih uvjeta rada u utuženom razdoblju od 15. lipnja 2021. do 31. prosinca 2021. kada je donesena Odluka poslodavca o prestanku Ugovora o radu zbog odlaska tužitelja u mirovinu, kao i da je u činjenično i pravno istovrsnom predmetu broj Pr-73/2023 pokrenut ogledni postupak i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. na pitanje koje glasi:

"Primjenjuje li se na profesionalne vatrogasce i u kojemu razdoblju dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21)?"

zauzeo pravno shvaćanje:

''Dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21) primjenjuje se na profesionalne vatrogasce koji nisu pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi u razdobljima od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., ako u tim razdobljima nije postojalo za njih povoljnije pravo, u kojemu slučaju se primjenjuje za njih, kao radnike, najpovoljnije pravo“,

koje obvezuje prvostupanjski sud i sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj na temelju čl. 502.n st. 1. ZPP u istovrsnim predmetima i na temelju koje sud zaključuje da je u navedenoj presudi utvrđen pravni osnov tužiteljevog potraživanja, dok je visinu tužitelj odredio u podnesku od 23. travnja 2025. sukladno tabelarnom izračunu tuženika koji je dostavljen uz podnesak od 16. travnja 2025. Nadalje, sud utvrđuje da su bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 3. ZPP jer tužitelj nije raspolagao cjelovitom dokumentacijom potrebnom za postavljanje novčanog zahtjeva, koju mu tuženik po pozivu nije dostavio, a da je tužitelj nakon što je tuženik obračunao visinu razlike plaće postavio novčani tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika, pa je sud ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da je tzv. stupnjevitu tužbu trebalo odbaciti, odnosno da za istu nisu bili ispunjeni uvjeti. S obzirom da je tužitelj u podnesku od 23. travnja 2025. postavio određeni novčani zahtjev koji se odnosi na razdoblje od 15. lipnja 2021. do 31. prosinca 2021. sud utvrđuje da je za preostalo razdoblje na koje se odnosila tzv. stupnjevita tužba ista povučena, pri čemu nije povučena tužba za isplatu jer se novčani zahtjev odnosio na razdoblje za koje je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gop-2/2024- 35 od 27. studenoga 2024. odlučeno da tužitelju to pravo pripada. Dakle, prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz oglednog postupka u pogledu pravnog osnova tužiteljevog potraživanja, te uzimajući u obzir da je visina tužbenog zahtjeva određena u skladu s obračunom tuženika, prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja i isti prihvatio pod stavkom I. izreke presude, dok je u izreci rješenja utvrdio da se tužba smatra povučenom za razdoblje od od 13. studenog 2018. pa sve do mjeseca lipnja 2021., za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. travnja 2022., od 1. svibnja 2022. godine, pa sve do 30. travnja 2023., te za razdoblje od od 01. rujna 2023., pa sve do 01. studenog 2023.

7. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik u žalbi. Presuda nije proturječna sadržaju isprava i priloženih dokaza, te su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji imaju uporišta u cjelokupnom stanju u spisu i nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ispitati njezinu zakonitost.

8. Ovome sudu nisu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja vezano za visinu izračuna razlike neisplaćene plaće po osnovi naknade od 25%, ističući da je obračun koji je tuženik dostavio, trebao biti samo podsticaj da tužitelj konkretizira svoj zahtjev, a da je isti umjesto toga, samo prepisao podatke koje je tuženik dostavio. Naime, ovdje valja naglasiti da ni prema uvjerenju ovog suda, u situaciji kada je tuženik na ročištu od 30. travnja 2025. izričito naveo da ne osporava matematičku visinu preciziranog tužbenog zahtjeva, pa obzirom na navedeno drži da nije potrebno izvoditi dokaz knjigovodstvenim vještačenjem, to se ne mogu prihvatiti kao pravno utemeljene prednje navedene žalbene tvrdnje tuženika.

9. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 186.b st. 3. i čl. 325.a ZPP radi kojih tuženik pobija presudu, koju istodobno veže uz počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe (čl. 186.b st. 3. ZPP) jer tužitelj dokazuje da se obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavu određene dokumentacije kojom nije raspolagao (list 29 spisa), a koja mu je bila potrebna da bi određeno postavio novčani zahtjev, pa stoga prvostupanjski sud nije bio ovlašten (a niti dužan kako navodi tuženik) odbaciti tužbu primjenom čl. 325.a ZPP.

10.2. S tim u vezi valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju od 2. veljače 2022. broj Rev 677/2021-2 izrazio pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

„Stoga će kod tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b u vezi s čl. 325.a ZPP, sud najprije odlučivati o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan. O tome odlučuje kao i o svakom drugom takvom zahtjevu, dakle, utvrđuje se je li osnovan ili nije. Ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom slučaju, ako tuženik udovolji manifestacijskom zahtjevu, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Naprotiv, ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem, koje zapravo ima značenje rješenja iz čl. 109. ZPP, kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, tužitelju odrediti rok (od osam dana - novelirani čl. 109. st. 2. ZPP) radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (za isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava)“,

što znači da (i) pod pretpostavkom da manifestacijski zahtjev iz tzv. stupnjevite tužbe nije bio osnovan (kako smatra tuženik) sud nema ovlasti odbaciti/odbiti tužbu nego je dužan postupiti sukladno čl. 109. ZPP.

11.1. Međutim, vezano uz rješenje kojim sud utvrđuje da se smatra povučenom tužba za (određeno u izreci) vremensko razdoblje koje je bilo obuhvaćeno manifestacijskim zahtjevom, a za koje nije postavljen novčani tužbeni zahtjev, tuženik pravilno navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 154. st. 1. u vezi čl. 193. ZPP, s obzirom da odredba čl. 193. ZPP u ovom slučaju nema dosljednu primjenu, ali ne iz razloga koje navodi tuženik smatrajući da je tužbu u tom dijelu trebalo odbiti, nego prema stajalištu ovoga suda iz razloga što nije bilo mjesta utvrđivanju da se tužba (za određeno vremensko razdoblje) smatra povučenom.

11.2. Zakonodavna svrha uvođenja tzv. stupnjevite tužbe je omogućiti utuženje onih tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati/dostupni) odbija predati/priopćiti, pa je tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže i drugo kao određen kondemnatorni zahtjev za ispunjenje.

11.3. S obzirom da je u konkretnom slučaju tuženik dostavio podatke koji su tužitelju bili potrebni za postavljanje novčanog zahtjeva, da je u međuvremenu u oglednom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. čije pravno shvaćanje je obvezujuće primjenom čl. 502.n st. 1. ZPP, da je tuženik obračunao tražbinu tužitelja u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem i da je tužitelj u skladu s izračunom tuženika postavio novčani zahtjev, to proizlazi da je tužitelj postupio sukladno čl. 186.b st. 4. ZPP (bez sudske intervencije) i postavio novčani zahtjev, a što nadalje znači da je tzv. manifestacijski zahtjev sada zamijenjen novčanim zahtjevom kao jedinim o kojemu je prvostupanjski sud ovlašten odlučiti pa nema mjesta utvrđivanju da se tužba u dijelu tzv. manifestacijskog zahtjeva smatra povučenom. Pritom ovaj sud ima u vidu svrhovitost tzv. stupnjevite tužbe i da se njome pravna zaštita ostvaruje kroz dva stupnja, odnosno da pravna zaštita prvog stupnja kroz manifestacijski zahtjev stoji u funkciji pravne zaštite drugog stupnja, odnosno postavljanja novčanog zahtjeva.

12. S obzirom da je prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti pravnog osnova utuženog potraživanja utemeljio na presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gop-2/2024- 35 od 27. studenog 2024. koja obvezuje kako prvostupanjski sud tako i ostale sudove u RH primjenom čl. 502.n st. 1. ZPP, kao i da je visina dosuđena sukladno obračunu tuženika, a da isto nije dovedeno u sumnju niti žalbenim navodima tuženika, to je ovaj sud djelomično odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod stavkom I. izreke, dok je djelomično uvažio žalbu tuženika i primjenom čl. 369. st. 1. ZPP ukinuo prvostupanjsko rješenje bez vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

13. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o naknadi troškova postupka imao u vidu okolnosti konkretnog slučaja u smislu čl. 502.n st. 5. ZPP te je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP obvezao tuženika naknaditi tužitelju trošak postupka.

13.1. Na isto nisu od utjecaja žalbene tvrdnje kojima tuženik ukazuje da tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora u tzv. stupnjevitoj tužbi, s obzirom da bi u situaciji kada tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora (u daljnjem tekstu: VPS), a niti je sud istu utvrdio, za poduzete radnje od podnošenja tzv. stupnjevite tužbe pa do postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva VPS iznosila 6.630,00 EUR primjenom čl. 40. st. 5. ZPP, pa iako sud pogrešno uzima da je mjerodavna VPS u iznosu od 1.400,00 EUR koju tužitelj navodi radi plaćanja pristojbe, cijeneći da je tužitelj postavio zahtjev za naknadu troškova postupka prema visini novčanog zahtjeva u vrijednosti od 100 bodova po radnji primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., u daljnjem tekstu: Tarifa) to odluka o troškovima postupka svakako nije donesena na štetu tuženika.

13.2. Osim toga nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik navodi da tužitelj nema pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude jer do sada postoji već ustaljena praksa sudova u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je trošak pristupa na ročište potreban trošak za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

13.3. Stoga je ovaj sud u odnosu na odluku o troškovima postupka odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke.

14.1. Vezano uz žalbene navode tužitelja valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife odmjerio trošak sastava podneska od 23. travnja 2025. u iznosu od 62,50 EUR jer se i po ocjeni ovog suda ne radi o obrazloženom podnesku, s obzirom da u istom tužitelj prihvaća obračun tuženika i određuje novčani zahtjev u skladu s navedenim obračunom. Međutim, nasuprot tome trošak zastupanja na ročištu od 22. travnja 2024. je odmjeren pogrešnom primjenom Tbr. 9. toč. 5. Tarife jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo pa tužitelj ima pravo na trošak u iznosu od 250,00 EUR primjenom Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife, pa kako mu je za to ročište dosuđen trošak od 62,50 EUR to mu pripada i daljnji iznos od 187,50 EUR.

14.2. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično uvažio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 187,50 EUR i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP preinačio presudu i dosudio tužitelju daljnji iznos od 187,50 EUR sa zateznom kamatom primjenom čl. 151. st. 3. ZPP od donošenja ove odluke.

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je usvojio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP i obvezao tuženika naknaditi mu trošak sastava žalbe koji je odmjeren u iznosu od 31,25 EUR primjenom Tbr. 10. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife i dosuđen razmjerno uspjehu od 50%.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troškova je odbijen jer neznatni uspjeh u žalbenom postupku ne opravdava dosudu troškova primjenom čl. 154. st. 5. ZPP.

U Varaždinu 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer